Quis custodiet ipsos custodes?

srijeda, 25.12.2013.

Svima koji slave i obilježavaju

Evanđelje po Mateju

I. ROĐENJE I DJETINJSTVO ISUSOVO
Kraljevsko rodoslovlje Isusovo

(1) Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.
(2) Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća.
(3) Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram.
(4) Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma.
(5) Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj.
(6) Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona.
(7) Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa.
(8) Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja.
(9) Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija.
(10) Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija.
(11) Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon.
(12) Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel.
(13) Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor.
(14) Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud.
(15) Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov.
(16) Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
(17) U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.


Navještenje Josipu

(18) A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom.
(19) A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti.
(20) Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.
(21) Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih."
(22) Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:
(23) Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog!
(24) Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
(25) I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.



Evanđelje po Mateju.

Svima koji slave ili na bilo koji način obilježavaju današnji dan, želim sretan Božić.

- 21:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.12.2013.

Riječi odlaze, pisma ostaju

"Ljudi koji znaju dobro pisati pisma ne osjećaju potrebu za pisanjem pisama. Njima je dovoljno to što vode zanimljiv unutrašnji život."
Haruki Murakami - "Lov na divlju ovcu"


Otvorena je Ivanina kuća bajke. Zanimljivo i neobično iskustvo, svakako preporučam da ju posjetite, a trebala bi ući u obavezni program svih osnovnih škola u Hrvatskoj, pa se nadamo da će ispuniti svrhu. Ajmo reći da je cijela izvedba u najmanju ruku neočekivana, bar za mene. Koliko će se dopasti djeci i prikazati im čarobni svijet Ivane Brlić Mažuranić i njenih bajki, to je drugo pitanje. Obzirom na to da joj svi tepaju da je naš Andersen, vjerujem da je zaslužila i više i bolje.
Možda će posjetiteljima netko moći približiti i objasniti Ivanin svijet, kao i utjecaj Ogulina i Kleka na njeno stvaralaštvo. Kako će im objasniti smrad koji se i dalje širi gradom i obavija i kuću bajki, to je drugi par rukava.

Volio bih da to bude zamašnjak da se nešto uradi i sa našom kulom, ili kako ju po novome vole nazivati kaštelom, iako ju nikada tako nismo zvali (ali njima je Ogulin i onako sredstvo ostvarenja nekih svojih ciljeva, a ne cilj, pa nam masakriraju ne samo sadašnjost, nego i prošlost). Ona bi se mogla uklopiti u turističku ponudu grada, samo zaista je potrebno hitno poduzeti mjere protiv njenog daljnjeg propadanja.

Sa 1.1.2015. na snagu stupa Zakon o regionalnom razvoju. Prema njemu, Ogulin ne zadovoljava parametre da bi i dalje bio uvršten u brdsko-planinska područja i uživao povlastice zbog toga. Te povlastice iznose prema riječima gradonačelnika oko 12 000 000 kn.

Obzirom da je cijeli proračun nešto preko 40 000 000, jasno je da je to zastrašujući udar na grad i sve njegove stanovnike.

Ako ste kad slušali sjednice gradskog vijeća dok direktni prenosi nisu ukinuti, onda ste mogli primjetiti dozu pompoznosti u nastupima svih vijećnika, uglednom tituliranju kolega, prisutnih, mogli ste čuti kićene govore prepune fraza i vrlo malo konkretnog i jezgrovitog.
Kao da se radi u najmanju ruku o britanskom parlamentu, a ne tijelu bez ikakve faktičke ovlasti, u jednom malom, svima bitnim nebitnom mjestu koje neumitno propada.

U tom revijskom tonu, ponukan potencijalnom katastrofom koja nam prijeti, gradonačelnik se latio pera i mastionice i napisao otvoreno pismo premijeru RH Zoranu Milanoviću, usput ga šaljući i saborskim zastupnicima, županu i gradskim vijećnicima.

Otvoreno pismo premijeru Zoranu MIlanoviću


U pismu na dvije strane gradonačelnik poziva premijera da se uključi u rješavanje te problematike, i da promijeni doneseni zakon, usput predlažući da se neki kriteriji zakona o otocima primjene i na Ogulin.

Čovjek bi očekivao da će se gradonačelnik i njegova nemala dobro plaćena svita malo više potruditi, da će dati kvalitetne informacije, projekcije, brojeve, trendove, predložiti projekte i pokazati da naša jedinica lokalne samouprave ima ljude dovoljno dobre da mogu sami njome upravljati, a ne samo da traži da se uzme drugima da bi se dalo nama.

Sad je samo pitanje, gdje su nestala sva ona obećanja i gdje je nestao sav onaj dobar život i kvalitetni pokazatelji kojima se busalo u prsa u predizbornoj kampanji. Gdje su investitori u zonu, gdje su nova radna mjesta, gdje je to sve nestalo, kad ispada da nam o statusu brdsko-planinskog područja ovisi sudbina.

Zašto se gradonačelnik priklonio opoziciji i priznao da ništa u gradu ne valja, da nema kvalitetnih ideja i da ne može upravljati gradom bez izdašne pomoći države, ostaje nejasno.

Da se razumijemo, on je tu potpuno u pravu, grad zaista sam ne može na ovaj način živjeti i pogotovo se razvijati, i on i opozicija su u pravu i pušu u isti rog.
Ali pred par mjeseci nam je pričao nešto drugačije.

Osim toga, poznavajući socijalne i komunikacijske vještine Zorana Milanovića mogao si je prištediti taj trud i ne pisati mu. Na ovako sročeno neozbiljno pismo teško da može dobiti ikakav odgovor.
Pogotovo je iluzorno očekivati da će država u ovako teškoj situaciji biti spremna odreći se izdašnih sredstava koja joj trebaju za financiranje njenog golemog aparata, i da će ih prepustiti isto tako neefikasnom i glomaznom aparatu lokalne uprave i samouprave.

Osim toga, gradonačelnik je morao razmisliti o tome što ako zaista netko iz Vlade odluči provjeriti kako se u Ogulinu živi, i pročita što su on i njegova svita obećavali pred izbore. I što su govorili o gradu i stanju u njemu. I ako prošeću po gradu, pogledaju nove fasade, provozaju se brzom cestom prema Sabljacima i dalje, odu odigrati teniski meč u dvoranu. Još ako kanalizacija zakaže, pa ne bude smrdilo, imat će dojam da su došli u jedan vrlo lijep i napredan grad.
Ako odu u gradsku vijećnicu, dok budu hodali po parketu od autohtonog ličkog mahagonija, i sjedili u kožnim foteljama kakvih se ne bi postidjeli ni puno bogatiji gradovi, teško da će razumjeti što im se ovim pismom htjelo poručiti.

Grad koji jedini u Hrvatskoj ima tri dogradonačelnika i usto još jednog savjetnika gradonačelnika, koji ništa konkretno ne rade, a koštaju nas u mandatu debelo preko 3 000 000kn, nije siromašan.

Grad koji je imao proračun preko 90 000 000kn, pa je sada spao na 40-ak, a da nije smanjio troškove gradske uprave, nije siromašan.

Grad koji je u stanju sagraditi za nekih 15-ak mil. kn jedinu tenisku dvoranu u Hrvatskoj, nije siromašan.

Grad koji je u stanju u ovim vremenima povećavati izdatke za plaće zapsolenih, nije siromašan.

Grad koji je u stanju srušiti stoljetni park da bi zasadio neautohtona stabla koja koštaju skoro 50 000kn po komadu, nije siromašan.

Grad koji je u stanju sa 500 000 kn godišnje financirati povijesnu izmišljotinu kao što je Frankopanska garda, nije siromašan.

Grad koji je u stanju utrošiti preko 20 000 000 kn u zgradu kina koja nije dovršena i neće tako skoro ni biti, nije siromašan.

Grad koji je u stanju potrošiti preko 20 000 000 kn u zgradu knjižnice, da bi sa iste otpadali crijepovi i fasada, i da bi se sada sanirala (čijim novcem?) nije siromašan.

Grad koji je potrošio preko 90 000 000 kn na nedovršeni projekt kanalizacije koja se ne vidi, alis e jako dobro čuje i daleko je od funkcije, nije siromašan.

Grad koji je u stanju plaćati preko 50 000 kn jedno autobusno stajalište, iako isto košta manje od 12 000kn sa postavljanjem u izvođenju druge firme, nije siromašan.

Grad koji je u stanju za saonice sa dva žičana soba koja jednom godišnje iznese na trg ispred nekadašnjeg kina dati preko 100 000kn nije siromašan.

Grad koji je u stanju sa preko 2 000 000 kn platiti skulpturu koja nikome nije jasno što predstavlja i po čemu simbolizira Ogulin, nije siromašan.

Grad koji je u stanju nekoliko puta prekapati i asfaltirati iste ulice, svaki put svojim novcem, bez da pozove na odgovornost izvođače, nije siromašan.

Grad koji ima Poduzetničku zonu u kojoj plaća zaposlenike kao da su saborski zastupnici, trošeći samo za njihov prevoz 40 000kn nije siromašan.

Očekivati od ovakvog pisma bilo kakvu ozbilniju reakciju onoga na koga je adresirano je smiješno.
Očekivati od onih koji su ga napisali nešto bolje i kvalitetnije, nije smiješno nego žalosno.


Na današnji dan 1858. rođen Giacomo Puccini, 1941. osnovana JNA, 1971. nacistički zločinac Kurt Waldheim postaje generalni sekretar Ujedinjenih naroda.

- 18:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 07.12.2013.

Kraj jedne ere

"Za one koji imaju moć, zločini su ono što drugi čine".
Noam Chomsky

Noćas je izgorio je restoran Sabljaci, kako smo ga popularno zvali Motel. Nikada nije postao motel zato što planirani bungalovi nikada nisu izgrađeni.

Tragedija ne samo za HOC Bjelolasicu i ljude koji tamo rade, iako je najviše njih pogodilo, nego za cijeli naš kraj.
Zgarište izgleda užasno, kako zgarišta i inače izgledaju, pomalo nestvarno i apokaliptično.
Ovo bi mogao biti presudni udarac Bjelolasici, koja je bila u predstečajnoj nagodbi, i za koju su navodno postojali ozbiljni interesenti. Uređena je i jednosmjerna cesta oko Jezera, i neke stvari su se činile da možda idu na bolje.
Što će dalje biti sa svim ljudima koji su u HOC-u radili, i sa samim HOC-om je mučno pitanje, na koje nitko ne želi dati odgovor. Godine nebrige i nemara su došle na naplatu, i Bjelolasica koja je trebala biti dragulj kontinentalne ponude turizma u Hrvatskoj je čini se završena priča.

A možda i nije, možda će se tek sada pojaviti neki investitori koji će uspjeti to pokrenuti za puno manje novca, jer je i vrijednost imovine puno manja nego prije.

Voljeli smo taj restoran, iako je godinama, kao i cijela Bjelolasica, tavorio.
Predivan objekt je nestao u noći s petka na subotu, a s njime i naše uspomene na jezerske igre, na Karlek i goste koje je dovodio, na MAK i ostale ogulinske bendove, na plesove subotom, na svadbe, veselja, godišnjice mature, košarkaške večeri, ribarske večeri, prve ljubavi, prve ozbiljne izlaske, kupanja na jezeru i uživanja na terasi. Meni osobno najdraži i najljepši ugostiteljski objekt u našem kraju, a i kome god ga je čovjek pokazao, svi su bili oduševljeni prirodom, ali i samim restoranom.

Kao i mnogošto u našem gradu, nestao je, obavijeo dimom i obasjan zastrašujuće visokim plamenom. Slike imate po svim portalima, možete se i sami uvjeriti kako je to jezivo izgledalo sinoć, i kako užasno izgleda danas.

Srećom po HOC, kako se priča po gradu, polica osiguranja je važeća i isticala je tek sa 1.1.2014.

Pred nepune tri godine izgorjela je glavna zgrada HOC-a u Vrelu. Dobar dio teksta koji sam tad napisao i danas vrijedi Bjelolasica

Pred nepune dvije godine gorjela je arhiva Općinskog suda u Ogulinu. Službeno tumačenje je bilo da se od temperature radijatora zapalila zavjesa i tako je krenulo. Netko bi se možda trebao zapitati zašto grijanje radi na tako visokoj temperaturi, pogotovo u neradni dan.

Nedugo nakon tog požara, izgorjele su plastične kanalizacijske cijevi koje su bile pohranjene uz jezero Sabljaci. Kako je došlo do požara nismo saznali, ovdje nije bilo radijatora, dan je bio oblačan i prohladan.

Netko bi se mogao zapitati hara li našim krajem piroman?

Ono što je u svemu dobro je što je restoran "Mliječni" odavno prodan i nije u vlasništvu HOC-a, inače bi se moglo dogoditi da u sljedećem požaru nastrada i strogi centar grada.


Na današnji dan 1917. SAD objavile rat Austro-Ugarskoj, 1927. rođen Noam Chomsky,1941. japanski napad na Pearl Harbor.

- 14:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 03.12.2013.

Srce tame

"Vjerovanje u natprirodno porijeklo zla je nepotrebno, ljudi su sami sposobni za svako zlo."
Joseph Conrad

Referendum je završio očekivano, a naša zemlja se opet našla u negativnom kontekstu na naslovnim stranicama svjetskih medija, a osim izražene homofobije, apostrofira se da je potrošeno 8 000 000 EUR da bi se u Ustav stavila odredba koja postoji u Obiteljskom zakonu.

Nema smisla više trošiti vrijeme na referendum, na to kolika je bila izlaznost, na to što su ZA bili oni kojima ne samo brak, nego ni mnogočega drugog nije sveto, na to koja je bila prava svrha referenduma, koliko su vladajući očajnom reakcijom oko Vukovara i referenduma pomogli njegovom uspjehu, sve je već rečeno i napisano

Na rastući fašizam u našem društvu je upozorio i Matija Babić ilustracijom zastave sa svastikom, i priveden je na policiju.
Nisu krivi fašisti nego oni koji na fašizam upozoravaju, a policija je kao i uvijek puno ažurnija u postupanju protiv antifašista nego protiv fašista.

Józef Teodor Konrad Korzeniowski, koji je promijenio ime u Joseph Conrad, napisao je odličnu novelu "Srce tame", kompleksnu studiju rasizma, kolonijalizma i imperijalizma te ljudskog ludila. Radnju novele je iskoristio Francis Ford Coppola kao osnovu za svoje remek djelo "Apokalipsa danas", preradivši radnju i premjestivši je iz Afrike 19-og stoljeća u Vijetnam.
Čini se da je Konradova sudbina da će ipak biti zapamćen po Coppolinoj adaptaciji više nego po svom djelu, iako je nesumnjivo bio veliki pisac.

Bob Dylan nema taj teret, on je veliki pjesnik koji će ostati zapamćen iako kao pjevač i gitarist nije na nivou svojih maestralnih pjesama. No njegovo uvođenje električne gitare u do tada tradicionalno akustičarski folk je definitivno bio revolucionarni potez.
Pritajeni kandidat za Nobelovu nagradu za književnost, možda je njegovoj slavi pomoglo i to što su mnogi prigrlili i obradili njegove pjesme.

Gotovo svaka velika Dylanova pjesma, a takvih je u njegovu opusu zaista mnogo, ima veliki broj prepjeva. Neki su dobri, neki su odlični, neki nisu na nivou, ali tako je to uvijek sa velikanima i njihovim djelom.

Nedavno je, povodom 50-godišnjice postojanja Amnesty International ,izašao i odličan album "Chimes of freedom", gdje su njegove pjesme obrađene u izvedbama među ostalim Pete Townseda, Johny Casha, Eric Burdona, Stinga, Mark Knopflera, Adele, Elvis Costela, Sinead O'Connor, Marianne Faithfull....

Za ljubitelje malo drugačijeg pristupa Dylanu svakako bih preporučio album jednog drugog rock velikana Jerry Garcie, "Garcia plays Dylan".

Za kraj posta i kraj priče o referendumu i stanju u državi, prigodna, po meni najbolja verzija Dylanove "With god on our side", u izvedbi Buddy Millera.




Na današnji dan 1857. rođen Joseph Conrad, 1923. rođena Maria Callas, 1967. Christiaan Barnard izveo prvu transplataciju srca.

- 10:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.12.2013.

Krokodili dolaze...

“Političar koji vodi politiku popuštanja je onaj koji hrani krokodila nadajući se da će njega pojesti na kraju.”
Winston Churchill

Došao je i dan referenduma. Sa prilično izvjesnim ishodom. Ogromni troškovi rezultirat će time da će se u Ustav unesti definicija koja već postoji u Obiteljskom zakonu, ali će jedna mračna skupina ljudi dokazati svoju moć.
Zanimljivo je da oni koji zagovaraju obitelj i obiteljske vrednote u isto vrijeme prodaju kontracepcijske pilule, krše zakone, žive u vanbračnim zajednicama, ali se skrivaju iza Krista, iako sa Kristovim naukom nemaju nikakve veze, kao što ni Adam i Eva nemaju veze sa Noinom arkom.

Kad se već govori o demokraciji i toleranciji, brak je u Ustavu definiran u sljedećim tradicionalno demokratskim zemljama:
Poljskoj, Mađarskoj, Bugarskoj, Letoniji, Litvi, Srbiji, Crnoj Gori, Ukrajini, Bjelorusiji i Moldaviji.

Možemo se mi zavaravati kako je to u stvari nebitno, kako se i onako tiče samo brojčano male i marginalne skupine ljudi koja time neće biti ništa više diskriminirana nego je bila do sada, i kako je to sve skupa eto festival demokracije.

No, iza svega toga se širi zadah minhenskih pivnica i ideologije jednog kaplara kojem su se u početku svi smijali i popuštali mu.

Za novce potrošene od strane zagovornika referenduma i troškova koje će oko toga imati država, moglo se otvoriti sigurno nekoliko stotina radnih mjesta u recimo Vukovaru.
Gradu u kojem je ista stranka koja ga je izdala 1991. pljunula na sve njegove žrtve i svu ljudsku tragediju ponovno postavljajući barikade i dijeleći ljude na one koji su podobni da se poklone žrtvama i one koji nisu. Bez imalo srama su se svrstali u one dostojne da se poklone žrtvama, opet ih koristeći za svoje ciljeve, ni mrtvima im ne dajući mira.

Ali u državi u kojoj je normalno da se ustaški poklič smatra iskazom domoljublja, pitanje je gdje je granica nenormalnog i onog što se treba kažnjavati.
Ono što mi se posebno gadi kod tih svih neonacista je njihov kukavičluk. Jer imaju hrabrost pozdravljati pozdravom pod kojim su činjeni nezamislivi zločini, ali nemaju hrabrosti to priznati, nego se pozivaju na svoje neznanje, ili na povijest pozdrava koji datira od prije mračne tvorevine u čiju slavu u stvari pozdravljaju.

Hinduski simbol svastika, koju je gorepomenuti kaplar preuzeo, je neuporedivo stariji od nacizma, ali nikome više ne pada na pamet koristiti svastiku niti u kom obliku ni smjeru, a u mnogim zemljama njena upotreba je i zabranjena.

Previše je opasno u jednoj siromašnoj, podijeljenoj i besprespektivnoj zemlji zanemarivati takve pojave. Isto kao što je u takvoj zemlji jako opasno dati umornom, razočaranom i uplašenom narodu mogućnost da definira tko je podoban a tko nije.

Sada su to pripadnici LGBT zajednice, ali tko će to biti sutra? U pripremama referenduma svašta se čulo, pa i to da obitelji bez djece nisu normalne, ili da samohrani roditelji ne mogu normalno odgajati djecu. Možete se vi tješiti da su to gluposti kao što i jesu, idiotarije jedne licemjerne skupine koja propagira jedno, a živi sasma drugo, i govori ono što njeni birači i poklonici žele čuti, ali jeste li sigurni da je tome zaista tako, i da će stati na osobama homoseksualne orijentacije?

Da neće dirnuti i u druge definicije i druge zakone koji bi trebali, nakon zaštite čistoće doma i obitelji, nastaviti sa čišćenjem društva i možda rase?

Dok se naš premijer ponaša kao Neville Chamberlain, ne pridavajući svemu što se događa nikakvu važnost. A zemlja očajnički vapi za Winstonom Churchillom.

U svakom slučaju, Hrvatska će se u ponedjeljak probuditi i otrijezniti siromašnija za sigurno puno više od 48 000 000kn, ali bogatija za jednu mračnu spoznaju o kojoj je pisao Inoslav Bešker kada je govorio o anonimnosti komentatora u medijima, a to je da vidimo kakvi smo mi u Hrvatskoj kad vjerujemo da smo nekažnjivi.

Na današnji dan 1918. proglašenja kraljevina SHS, 1935. rođen Woody Allen, 1955. Rosa Parks odbila ustupiti svoje mjesto u autobusu, 1973. umro David Ben Gurion ***.

***"Hrabrost je specijalna vrsta znanja, znanje o tome kako se plašiti onoga čega se treba plašiti i kako se ne plašiti onoga čega se ne treba plašiti."

- 08:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se