Quis custodiet ipsos custodes?

utorak, 25.01.2011.

Bjelolasica

"Ponekad je potrebna prirodna katastrofa da razotkrije društvenu katastrofu."
Jim Wallis


U noćašnjem požaru izgorjela je glavna zgrada HOC Bjelolasice u Vrelu. Sportska dvorana, restoran, kuhinja, recepcija, kako se direktor skijališta izrazio srce HOC-a je nestalo u plamenu. Na žalost, opet smo se pojavili na naslovnicama novina i portala sa vijestima iz crne kronike.
Te vijesti će sa naslovnica brzo skinuti neke nove crne vijesti iz naše svakodnevice ili novi ekscesi dopredsjednika Dinama i sličnih kreatura i kvazi slavnih osoba koje pune naš medijski prostor, a o ovome će se raspredati i posljedice razmatrati još samo u našem gradu.

Floskula da je požar došao u najgorem mogućem trenutku je upravo to, jer požar ne može doći u dobrom trenutku.
Definitivno je ovaj požar izbio u trenutku kada je HOC na koljenima i kada je pitanje što će biti od našeg najvećeg skijališta izgleda konačno bilo stavljeno na dnevni red mjerodavnih tijela. Izbio je u trenutku kada je možda postojala šansa da se konačno ostvari neka od obećanih investicija.

Samo na ovom blogu je o Bjelolasici pisano barem desetak puta, na ostalim blogovima i portalima još i mnogo više. I u ovom trenutku je besmisleno i neprimjereno to sve ponavljati, i izvlačiti sva ona lažna obećanja bivših i sadašnjih ministara, zastupnika, župana, gradonačelnika i slično.

Ne želim pisati epitaf HOC-u, pa ne želim evocirati ni sve one lijepe uspomene koje budi u meni, a vjerujem i u svim žiteljima našeg grada koji su bar jednom otišli na skijanje ili na izlet na Bjelolasicu. Nema smisla ni navoditi kronologiju događaja vezanih uz HOC, svi to znamo.

Ono što je mene osobno zasmetalo je vijest to da je direktor HOC-a za požar saznao od našeg župana (koji je pokazao veliku agilnost u pojavljivanju na mjestu nesreće).
Doduše, mislim da je od direktora najveća korist kada se na Bjelolasici uopće ne pojavljuje, ali je sramotno da dok je vatra gutala najvažniji objekat ustanove kojoj je direktor, on o tome nije imao pojma. Čak ni u rano jutro, kada je već bilo izvjesno da je požar upropastio cijelu sezonu i da je direktno ugrožen opstanak Bjelolasice, on o tome nije pojma imao.

Toliko o tome koliko je njemu do Bjelolasice, i koliko je on u cijeloj priči bitan.

Nravno da ne bi on ništa pomogao ni da je saznao za požar čim je izbio, ali takva bahatost, indolentnost i nesposobnost čovjeka (koji sigurno zbog ovoga neće strahovati za svoj posao kao svi ostali zaposlenici) je tipična za vlast koja ga je postavila, a i za njen odnos prema Bjelolasici.

Jedino što je zaista bitno u cijeloj priči su ljudi, a u ovom trenutku je direktno ugroženo 170 radnih mjesta. Možda to nisu bila dobro plaćena mjesta, ali davala su kakvu-takvu sigurnost i mogućnost preživljavanja stotinama obitelji u našem kraju.

Nije realno za očekivati da postoje planovi za ovakvu situaciju, ali čini mi se da su već pocela prebacivanja vrućeg krumpira između nadležnih tko bi se trebao uhvatiti u koštac sa raščišćavanjem ne samo ruševina, već i cjelokupne situacije koja već godinama ide prema propasti, i tko bi trebao zbrinuti radnike. Prema prvim izjavama direktora, postoji realna opasnost gubitka radnih mjesta.
Paviljon je valjda bio osiguran, pa će se i ti novici iskoristiti za obnavljanje i stavljanje HOC-a u ponovnu funkciju, ali izgleda da će direktor napraviti ono što mu je najlakše, poslati radnike na burzu.
Njegova pozicija je neupitna, on neće dijeliti sudbinu svojih radnika, iako maliciozan čovjek može pitati što će onda i direktor u firmi koja prestaje raditi.
Jedino što se direktoru mora priznati da je za svo vrijeme svog mandata napravio dvostruko više za HOC nego njegov vaterpolski prethodnik, dakle dvostruko ništa.

Svima ostaje nadati se da će se ipak naći kvalitetno rješenje, i da će se ovo iskoristiti za novi početak Bjelolasice.
Najgore bi bilo da ovo bude poslijednji čavao u lijes najvećeg skijališta u Hrvatskoj, a posredno i jedan od čavala u lijes našeg grada. Potencijalni gubitak tih 170 radnih mjesta u sadašnjoj situaciji krize, neimaštine i prazne gradske blagajne bi samo još više pogoršao i onako tešku situaciju u našem kraju. A i nije mi jasno zašto obnova objekta treba trajati 6-12 mjeseci, ako bi novci od osiguranja trebali pokriti troškove izgradnje, što se tu mora raditi tako dugo?

I zato nam ne preostaje ništa no nadati se da danas nisu na lomači izgorjele sve naše nade vezane uz HOC, već da će se on kao feniks izdignuti iz pepela.
Bez obzira na ljude koji su mu obećali pomoći.


Na današnji dan 1947. umro je Al Capone (uz sva zlodjela, na kraju mu je glave došao neplaćeni porez).

- 19:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 01.01.2011.

May the best day of your past

be the worst day of your future...

- 00:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se