Maksova maksimala

nedjelja, 25.10.2015.

U SUSRET IZBORIMA – GENETSKI KÔD 3

U ovim predizbornim prepucavanjima neugodno je biti birač bilo koje opcije. Sve se svodi na osudu onoga drugoga, naravno najviše na aktualnu vlast. Mada vlast zaslužuje osude i svojih birača, opozicija je prevršila svaku mjeru, posebno ova na čelu najnepopularnijeg „političara“ u Hrvata. Predsjednika HDZ-a. Teško se oteti dojmu da je i njegov prvi pratilac po nepopularnosti puno manje nervozan, ali ima što za reći i zna govoriti. Kao pravi intelektualac. S pravom se Karamarko ne da na sučeljavanje s Milanovićem. Što bi mu imao reći? Kao neki dan na presici, kada je zakasnio 17 minuta bez i jedne riječi isprike i za dvije minute izišao s „doviđenja“! Tako se i Tuđman ponašao, ali je znao i reći. Jedino novinarki Mili Štuli nije mogao ništa odgovoriti. Ta ga je ubijala u pojam bez obzira s koje je strane dolazila. Tuđman nas je pokušao uvjeriti da smo svi stoka sitnoga zuba. Mnogi smo to i postali! Na svu sreću imamo mi pastire koji čuvaju svoje ovčice i upućuju za koga glasati i komu se moliti.
Kada je počeo ovaj posljednji rat bilo je pomodno oko vrata nositi blagoslovljene krunice kako bi lakše mogli ubiti neprijatelja, a popovi su blagoslivljali i topove za ubijanje veće grupe ljudi. Danas smo svjedoci ponovnog korištenja krunice kao prikladnog alata za kupovinu birača, koristeći neumjesno i nevjernički tuđe nesreće. Predsjednika HDZ-a mi je pomalo žao. Ne znam iz kojega je on denziteta, ali prečesto ostaje izgubljen u vremenu i prostoru, a posebno kada treba nešto reći. Kao i svi njegovi drugovi robuje genetskom kôdu HDZ-a o kojemu sam pisao; zaboravljaju sve što je prije bilo, zaboravljaju tko je izvršio privatizaciju, tko je opljačkao hrvatskog radnika, tko je uništio poduzeća, prodao banke strancima, mada su one imale vlasnike koji su ih osnovali. Ne znaju što je to radio Sanader, tko je to Fimi-Media , MOL.
Po pisanju Josipa Manolića nitko ne zna ni za kriminal koji se desio kada je ukinut jugoslavenski dinar (YUD) i zamijenjen za hrvatski dinar (HRD). Organizirana je kupnja YUD za HRD i devize, a YUD prodavao u BiH. Organizaciju je provodila Privredna banka Zagreb i ministar financija Jozo Martinović sa švercerima (str. 186 knjige Politika i domovina). To su bili Leon Sulić, Luka Raić, Marijan Medvidović, i neki hrvatski časnici koji su i danas među najbogatijim ljudima u Hrvatskoj. Šverceri su kupovali YUD za devize, a kasnije su YUD-e kamionima prevažali i prodavali u BiH. Tamo su još vrijedili. Za ovu malverzaciju i Manolić danas u knjizi kaže da kao premijer nije o tomu bio obaviješten. (On isto nigdje nije bio kada su vršene pljačke, kao ni Jadranka Kosor, Šuker, Kalmeta, Radić i dr.). Ovi nabrojeni kriminalci pored prodaje jugoslavenskog dinara bogatili su se i kupnjom tvrtki u namještenoj privatizaciji. Kako su te tvrtke završile ne treba ponavljati.
U prilog tog genetskog kôda ide i spoznaja da prve najave privatizacije dovode na scenu osobe koje žele biti utjecajne (Valentić, Vedriš, Matulović Dropulić, J. Radić, Gregorić, Luković, Katičić), a na drugoj strani se okupila desna opcija političara (Kutle, Pašalić, Vidošević, Martinović, Kovačev, Škegro, Prka, Gucić, Kovač), tzv. hercegovački lobi. U tom razdoblju ne funkcionira pravosuđe i dešava se kriminal u privatizaciji i na svim drugim poljima. (A kada je to pravosuđe funkcioniralo?).
Ovdje treba napomenuti, istakao je Manolić, da je Vlada nacionalnog jedinstva bila suprotnost javnoj percepciji. Sve privatizacijske nepodopštine kreću s tom Vladom u strategiji „200 bogatih obitelji“ prema Tuđmanovoj sintagmi koja je, međutim, oblikovana u Kanadi po zahtjevu onih koji su financijski pomogli stvaranju stranke! Ipak je Stjepan Erceg, državni odvjetnik, pokrenuo istragu 1993. protiv premijera Valentića, ali je brzo bio smijenjen od Tuđmana. To je bio znak da se u takvo stanje jedne male i mlade države nije smjelo dirati ni od institucije koja je za to i Ustavom ustanovljena, i to je bio znak da od demokracije u Hrvatskoj neće biti ništa.
Ako se danas neke stranke vraćaju na „vrijednosti“ Tuđmanovih bespuća, onda je sigurno da se Hrvatska ne može izvući iz krize, već ostati trajni ovisnik o protunarodnim stranim bankama i sveopćoj korupciji u svojim redovima. Tuđmanova ostavština koristi samo pokvarenim ljudima i njihovim nalogodavcima. Ta je ostavština sustavna, genetička, ona drugačije ne može funkcionirati.
Sva je sreća da imamo Zdravka Tomca koji nas svojom novom knjigom pokušava uvjeriti da oni ljudi koji su Hrvatsku opljačkali su jedini koji ju mogu spasiti!? Hvala ti Tomče. Ti si naša budućnost.
Post je namjenjen onim zaboravnim biračima kojima je HDZ u srcu i koji nisu zapamtili što je sve to HDZ izveo da upropasti Hrvatsku. A o SDP-u neka piše netko drugi.

Oznake: izbor

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv