Maksova maksimala

utorak, 04.10.2016.

J'ACCUSE!


Neši nije trebalo ubaciti onaj komentar, onu kopiju napisa iz 2008. godine na momu blogu. Barem ne zbog mene kojemu je taj park upraznio pola gimnazijskog života. Nešo je detektirao da je taj park zasađen 1835. godine, dakle 173 godine prije nego je uništen. Prije nego je nad njim izvršen „egzodus“. Tko je bio takav lumen u Ogulinu, koji je mogao odrediti da mu je istekao rok trajanja, da zagađuje okoliš i okolicu. I da ga treba ukloniti? Čudili smo se Mlečanima koji su iskrčili ogromne površine naših šuma, manje smo se čudili kada su za posljednjeg rata kolone kamiona s prikolicama izvozili crnogoričnu i bjelogoričnu prvoklasnu građu šumskog gospodarstva Ogulina prema Rijeci i Zagrebu bez izvoznica. Najmanje smo se čudili kada smo u suverenoj, slobodnoj Republici Hrvatskoj, uništili pluća jednoga grada, uništili park koji je bio ponos toga grada. Oko Ogulina protežu se šumska područja i ne oskudijevamo zelenilom, kisikom, ljepotom okoliša. Ali park je zasadio jedan po vokaciji urbani vizionar, a uništio ga primitivac!
Nažalost sam bio u prilici sudjelovati u realizaciji rekonstrukcije gradskog parka, koju je projektirala jedna žena tražeći da se sasjeku sva stabla u njemu i obnovi isključivo samo lipom!? Kada sam ju pitao po kojem je to rezonu projektirala, odgovorila je da je to po modernom urbanizmu i hortikulturi gradskih parkova!
Na sreću moju, a njenu nesreću, gradska vlast joj je dozvolila da posječe samo jednu trećinu, dotrajalih, stabala. Tako mi se požalila.
Mjesec, dva kasnije, u vrijeme Nešine opservacije na radiju (2008. godine) svi smo primijetili da je park sasječen!? Da je učinjen ekocid. Snimio sam svaki panj i laički ustanovio da je možda 10% panjeva nagrižen nekom bolešću ili starošću. I to je sve. Gradska vlast, kao investitor, dozvolila je jednoj bolesnoj osobi (projektantici) provesti svoj naum. I onda, ali i danas, mogu reći da smo pronašli projektanticu koja ima kompleks parka. Ona se u svojoj mladosti, u svom parku, toliko razočarala koliko i tadaši premijer gradske vlade, pa su u sinergiji organizirali suvremeni ekocid koji je vidljiv i danas. Ekocid su izvršili ne pitajući ni struku, niti građane, kako je rekao Nešo. Svršena priča.
A kako bi trebao izgledati gradski park pogledajte na starim fotografijama u režiji FB javne grupe „Ogulin kakav je nekad bio“ i obilasku poznatih gradskih parkova naših i stranih gradova. Naravno i pomoću svemoćnog Googla gdje možete pročitati i uživati u parkovima. Tako ćete pronaći da suvremeni park mora biti višenamjenski i za razne vrste posjetitelja, da je najprivlačniji dio gradskog života i u njemu treba organizirati i neki društveni sadržaj, da je park dio grada u kojem se nalazi održavano zelenilo. Održavanje parkova obično financira gradska uprava. Funkcija parka je estetska i rekreativna. Park se najčešće koristi za šetnju, sjedenje, rekreaciju, odmaranje i igru. Tipični park sadrži stabla, žbunje, putove, staze i aleje sa cvijećem. Parkovi često sadrže i vodene površine i razne dekorativne objekte kao skulpture ili fontane.
Ja dodajem da park mora biti arboretum u malom, s onim vrstama stabala koja su obično autohtona. Kod nas je to tisa, jela, smreka, bor, od četinjača, te grab, brijest, lipa, cer, kesten, javor, platana, od listača.
Što smo to mi dobili rekonstrukcijom parka? Dobili smo pustoš ako izuzmemo rasvijetna tijela kojih je više nego talijanskih lipa koje smo prvih pet godina držali u pelenama radi neke nove bolesti koja se zove suncožar. Možete li zamisliti šumu ili park koje treba oblačiti u pelene kako bi ju/ga zaštitili od sunca, niskih temperatura, mraka, magle, vlage? A sasjeći provjerena 175 godišnja stabla koji su bili ukras i raskoš grada Ogulina.
A tko će odgovarati za ovo sranje? Materijalno i moralno nitko u ovoj korumpiranoj državi. Premijer ogulinske vlade je bio ponosan na to djelo jer je godinama navečer obilazio „park“ pušeći cigaretu na cigaretu bacajući opuške po šetnicama i zelenilu, a projektantica je inkasirala novac za svoj uradak od „ogulinskih lajbeka“ kako ih je ona ocijenila.
Ja bih dodao kako želim da premijer svaku noć sanja stari park i bježi od stabala u padu koje je odobrio porušiti starim Stihlovkama u rukama kapitalističkih radnika, a kompleksiranoj projektantici želim snove kako ju neki mladi pastuh noću siluje u intimi ogulinskog parka pod svjetlom 73 kandelabera i raskošnim krošnjama uvelih lipa! I zato: J'accuse!
Ne bih se usporedio s Emilom Zolom, kao djevica Marijana Petir sa Stepincem, ali Zola je u aferi Dryfus poslao pismo premijeru Francuske pod naslovom „J'accuse“. Pismo je izazvalo veliku pozornost i u svijetu, pa je kasnije riječ J'accuse ušla u mnoge svjetske jezike kao sinonim teksta u kome se izražava gnušanje nad nekim društvenim zlom.

Oznake: lipe u parku

04.10.2016. u 19:05 • 9 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2016  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kolumna o gradu pod Klekom i šire.

Kontakt adresa

maksimala943@gmail.com





DRŽAVNI PRAZNICI I BLAGDANI

1. siječnja Nova godina
6. siječnja Sveta tri kralja
? Uskrsni ponedjeljak
1. svibnja Praznik rada
? četvrtak Tijelovo
22. lipnja Dan antifašističke borbe
25. lipnja Dan državnosti
5. kolovoza Dan domovinske zahvalnosti
15. kolovoza Velika Gospa
8. listopada Dan neovisnosti
1. studenoga Dan svih svetih
25. prosinca Božić
26. prosinca Sveti Stjepan

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se