Maksova maksimala

nedjelja, 28.08.2011.

KAKVE TO PORUKE ŠALJE PREMIJERKA?


Možda se i u onim crnim vremenima pokoji brod popeo na vrh otoka, ili zabio u turističku plažu, možda je koji stranac plovio svojim gliserom i prepolovio poneku jedrilicu uz samu obalu, ali nismo saznali. Gradili smo bez građevinske dozvole, ali to je bilo u socijalizmu i nije se premijer hvalio s time. Bjelolasica nije mogla izgorjeti jer smo ju gradili, na popisu radnika u HEP-u bili su nogometaši Dinama i Hajduka, ali su nastupali za kolektiv, a ne privatno, ali nije bilo HDZ-ovaca koji su tamo primali plaću, a radili za svoju stranku.
I u socijalizmu, kapitalizmu, fašizmu i anarhiji postoje neka pravila kojih su svi ovi sustavi bili u stanju respektirati, samo ova hrvatska anarhija nema nikakvih zakonitosti i nitko ne zna što će se s nekim zakonom dogoditi za dva-tri sata, a kamo li na duže staze.
Hrvatski sabor donio je 2007. godine Zakon o prostornom uređenju i gradnji, Izmjenu toga zakona 2010., te izmjenu još jednu pa još jednu u 2011. godini. Paralelno s ovom propisima donešen je 2009. Zakon o postupanju i uvjetima gradnje radi poticanja ulaganja (za brzo izdavanje građevne dozvole), a na kraju, 2011., donešen je Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Uz Pravilnik o jednostavnim građevinama iz 2009. i Izmjenom tog pravinika iz 2010. imate toliko propisa da vam mozak zakuha. Pa ti budi Hrvat u Hrvatskoj.
Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (NN 90/11 od 2. kolovoza 2011. godine) dozvoljava da se sve zgrade izgrađene do 21. lipnja 2011. mogu lagano legalizirati ako zadovoljavaju odredbama prostornog plana jedinice lokalne samouprave, koji je važio na taj dan! To će se legalizirati Rješenjem o izvedenom stanju temeljem posebne geodetske podloge, arhitektonskog snimka izvedenog stanja i dokazom stabilnosti zgrade u tehničkom smislu, s uplatom komunalnog i vodnog doprinosa te kazne zbog nezakonite gradnje, u finnancijskom smislu. Kazna će biti od 2.800 do 8.200 kuna, a zahtjev za legalizaciju morate predati do 31. prosinca 2012. godine i nije vas briga kada će rješenje biti završeno! Vi zgradu koristite.
Ako ste krenuli zakonito, plaćate sve ovo gore navedeno (osim kazne), ali ste trebali naručiti i platiti još projekte; vodovoda i kanalizacije, elektroinstalacija, strojarske instalacije, prilaza s javne površine, morao bi vam izvođač biti registriran i skuplji od vlastite režije, a stručni nadzor vodio bi vam nadzorni inženjer. Po dobivanju građevne dozvole morate naručiti geodetski plan iskolčenja, a po završetku građenja i geodetsku snimku izvedene građevine, te bi zatražili uporabnu dozolu.
Zakonodavac je rekao svoje. Vi koje ste prema postojećim zakonima zatražili neku ispravu da možete izgraditi kuću ili gospodarsku zgradu neophodnu za stanovanje ili egzistenciju i morali čekati tu ispravu mjesecima, a kojiput i godinama, budale ste ispali, poručuje vam zakonodavac i Vlada koja je zakon predložila! Jer kazna je, recimo, oko deset puta manja od ovih nabrojenih troškova prilikom redovne zakonske procedure.
Postavlja se pitanje što je zakonodavac ovim nakaradnim zakonom htio postići? Poniziti poštene ljude, izvrći ruglu svoje prethodne zakone i svoje građane legaliste, dati malo vitra u leđa tajkunima, mafiji i lopovima? Dok je investitor na divlje izgradio stambeno-poslovnu kuću za šest mjeseci i odmah počeo koristiti i ubirati rentu, dotle je pošten investitor za stambenu kuću s poslovnim prostorom morao čekati dvije godine (ne zbog sporosti tijela graditeljstva, već zbog brda posebnih uvjeta) i kuburiti s bankom koja će mu dati kredit s deviznom klauzulom
I to nije sve! Možete li se sjetiti tko će plaćati sudske troškove i odštete onima koji su izgradili divlje kuće i bile po Ministarstvu srušene u jednoj od kampanja, a danas su mogle biti legalizirane? Porezni obveznici! Ali ima jedno pričuvno rješenje. Našu bi premijerku trebalo obući u jednostavan prugast kostimić, a novac za dosadašnje svakodnevne nove kostime koje ih nabavlja stavljati u poseban fond za naknadu porušenih kuća.
Ni to nije sve; premijerka poentira na totalnom nepoštivanju zakonske regulative koju Vlada, kao naviše izvršno tijelo države mora poštivati, otvorenjem radova na obrambenom sustavu od poplava Grada Metkovića s napomenom da će se sustav graditi bez građevinske dozvole!!! Ogulinska retencija i HOC Bjelolasica mogu pričekati do sljedeće izborne kampanje.
Pridržava li se hrvatska Vlada ikakvih zakonitosti, logike i morala?

28.08.2011. u 06:00 • 17 KomentaraPrint#

nedjelja, 21.08.2011.

STAND UP PREDSTAVE

Evo, konačno sam pronašao pametnijeg čovjeka od sebe, jer me je u komentaru prošloga posta jedan pametan komentator nazvao najpametnijim.
Ja nisam tašt da bi mi to pogodovalo, ali sam svjestan da mnogo ljudi ima slično mišljenje kao i ja, samo nisu sigurni da su u pravu pa čekaju da to netko drugi kaže umjesto njih. Lakše im je onda. Naravno, manji broj ljudi koji uživaju blagodati svojega karaktera i ne žele mijenjati postojeće stanje, moraju se boriti protiv istine, svaki na svoj način, ili po nalogu stranke.
Da ja ne izmišljam toplu vodu, sjetite se kako rado idemo na tzv. „stand up“ predstave gdje nam jedan zabavljač za 50 li 100 kuna sat vremena govori ono što mi već znamo, ali se slatko nasmijemo kada to čujemo od jednog hrabrijeg čovjeka na javnom mjestu, a ne iza birtijskih kuloara gdje smo svi jaki.
Tako sam jedan dan bio u probranom ogulinskom društvu i nakon izvjesne količine popijenog pića bili smo u stanju pričati korekto, bez kočnica i moralnih okvira koje je ustanovila najbrojnija i najefikasnija stranka u Hrvata, koja se, gle čuda, i ne zove stranka, već zajednica. I to demokratska. S naglaskom na nacionalnu orijentaciju, što u prijevodu znači nacionalističku. O nacionalizmu smo nešto pisali u prošlom postu.
Kako je vrijeme odmicalo kočnice su popuštale, međusobno „povjerenje“ raslo, frustracije se pojačavale. Kontinuitet sadržaja razgovora se prekidao, a uskakalo se s nekim vicevima, recimo. Tako je izletjela izjava izvjesnoga barba Luke koja glasi: „Jadranka, iruda ti, nemoj ljuljati Ivu, nije se on zato objesio“. Ili. Netko je spomenuo novinara Borisa Rašetu, aludirajući na njegovo prezime, koji je u nekim srpskim novinama napisao: „Zašto su uhapsili generala Kruljca? Nije on prodavao zemlju u Kragujevcu.On je prodavao svoju zemlju za koju se pet godina borio!“
Sljedeći jedan je bez veze izbacio informaciju iz neke tv emisije da je nekolicina prominentnih hrvatskih ekonomista izjavila, gotovo aklamacijom, da se kriza Amerike, pa i svijeta, neće mnogo osjetiti u Hrvatskoj. Dapače, moguće je da će se kod nas stanje popraviti, što zastupa i premijerka naše Vlade, iz razloga što u nas nema nikakve proizvodnje pa pad kupovne moći neće utjecati na smanjenje cijena naših proizvoda, ali ćemo profitirati na jeftinijim uvoznim proizvodima. Potpuno logično. A Škegro, kao najpametniji premijerkin kadar, rekao je još da se ne moramo baviti s Amerikom, jer imamo dosta i svojih problema.
I onda se nekako iz svoga poluživota izvukao onaj pametan koji se najprije počeo ljutiti na konobaricu koja mu nije dala priliku da ju dodirne, zagrli, poljubi, a bila je kao džepna Venera. Obučena u minicu, s ljubičastom otvorenom bluzicom, a push up je malo izbočio grudi. Nogice su oko koljena sužene, listovi naglašeni, guzica savršena, a struk prati one proporcije 90-60-90 s koeficijentom 0,75. Kosa preko ramena, usta nasmješena, okice s nježnim make upom isto na ljubičasto. Može u momački album, ali nije u ponudi! Čvrsto se drži konobarskog kodeksa. A to, u agregatnom stanju našega frenda koji se inače zvao Febo, nije dobra pozicija konobarice u odnosu na gosta i on se okreće svomu društvu.
Dosta usporeno, ali razgovjetno, iznosi stanje svoga mentalnog sklopa: Kapitalist teži smanjiti troškove proizvodnje i otpušta radnike, a uz istu plaću sve poslove rade preostali radnici i roboti. Taman kada svede troškove na nulu zbog otpuštenih radnika, proizvod mu nema tko kupiti. I tu pada kapitalizam. Tako je nešto shvatio i Karl Marx i upozoravao svijet da je komunizam budućnost. Barem socijalizam.
Nastavlja Febo dalje; Dok je proizvodnja bila u društvenom vlasništvu i na upravljanju radnika, radnika je bilo dva puta više, s istom plaćom kao i danas, ali s radom po učinku. Sav višak vrijednosti nije koristio direktor i njegova obitelj, nego je dio uplaćen kao doprinos za stambene, socijalne i mirovinske fondove, za obrazovanje, sport i očuvanje okoliša, a dio na unapređenje proizvodnje. Nisu se kupovali Ferariji, mega jahte i vile za privatne potrebe, već radnička odmarališta. Školovao se pametan đak bez obzira na porijeklo, liječio se svaki građanin gotovo badava, a mirovina se primala prvoga u mjesecu s visinom od oko 75 posto njegove plaće. Da, bojao sam se milicije, ali se danas više bojim HDZ-a, imao sam istu plaću, ali sam bio slobodan i siguran, svake godine sam s obitelji išao na more, a preko sindikata na izlete svaki mjesec. Nabavljao jeftine svinjske polovice iz „Sljemena“ i pureće batke iz „Agrokomerca“.
Vešmašina Končar i frižider Obodin bili su vječni, televizor EI Niš sam gledao u Domu kulture i stiskao „mladu partizanku“. Kuću sam s kreditom bez devizne klauzule uz pomoć prijatelja izradio u vlastitoj režiji. Eno je. Prazna. Djeca su u Novom Zelandu. Rade tamo.
- Febo, komu to ti pričaš? Iza tebe je županov špicl, a ti ipak radiš u ŽUC-u.

21.08.2011. u 06:00 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 14.08.2011.

NACIONALIZAM I JEZIČINA


Imao sam sreću, i zadovoljstvo, neki dan završiti čitanje knjige Snježane Kordić „Jezik i nacionalizam“, djelo jedne hrabre i principijelne žene koja je znala da će pisanjem ovakve knjige, o pitanju hrvatskoga jezika, izazvati bijes i odbojnost hrvatskih lingvista i filologa, i to upravo onih koji bi ju trebali podržati i pridružiti joj se u nastojanju da isprave jezične grijehe političara i sebe samih od kraja osamdesetih godina prošloga stoljeća do danas. Snježana Kordić kreće u pionirski pothvat dokazivati da Hrvati, Srbi, Bosanci, Hercegovci i Crnogorci ipak govore istim jezikom jer se međusobno u potpunosti razumiju. Taj zajednički policentrični jezik kojega moženo zvati hrvatskosrpski ili srpskohrvatski ima četiri varijante, pa svaku varijantu možemo odmah nazvati hrvatskim jezikom, srpskim, crnogorskim ili bosanskohercegovačkim jezikom.
Forsirati da je hrvatski jezik potpuno odvojen od srpskog, ili obratno, besmisleno je u smislu jezika, ali je potrebno u stvaranju i održavanju nacionalizma, zapravo nacionalizama.
Narod osiromašen duhom i materijalno, zatupljen od Crkve i vlasti, u svojoj bijedi žudi za vođama i voždovima, za mitovima o sretnijoj prošlosti i blagostanju u budućnosti, najpodesnije je tijesto za manipulacije svih vrsta od strane individualnih egoista koji također nisu intelektualno zreli ni kompetentni za stvaranje temelja općeg dobra. (za temelj kamenac, kako vrišti jedan komentator)
Ja bih nacionalizam nazvao stanjem duha jedne grupacije istomišljenika, jednom društvenom kategorijom koja je stvorena da se zaboravi surova stvarnost i iskoristi siromašan narod za odobravanje poteza vlasti protiv toga naroda. Zadojeni nacionalizmom svako suprostavljanje i otpor prema vlasti smatra se nacionalnom izdajom. Nacionalizam je tim efikasniji što mržnja prema drugima jača, a to bezuvjetno dovodi do sukoba; političkih, socijalnih, jezičnih i na kraju vojnih. Dolazi do rata. A to je cilj nacionalizma i nacionalista jer je u ratu sve dozvoljeno. I zločini. Povijest će dokazati, ako ju ne budu pisali nacionalisti, tko je zapravo kriv za rat, ovaj posljednji, Domovinski. Pored balkanskih gromovnika nacionalista sa svih strana i međunarodna zajednica, moglo bi se reći, da je još veći krivac.
Za održanjem na vlasti nekompetentnih osoba najbolji izbir je nacionalizam. On pokriva sve nedostatke političara. Zamislite si premijerku, ministre, zastupnike vladajuće koalicije, zamislite nepismene gradonačelnike, predsjednike stotinjak udruga proizašlih iz Domovinskog rata, predsjednike lovačkih, vatrogasnih, sportskih i inih društava, koji ne bi igrali na kartu nacionalizma, herojstva i mitova iz prošlosti, da sigurno ne bi obnašali te funkcije. Okreće vam se želudac na spomen predsjednika Dinama, Hajduka, Nogometnog saveza Hrvatske, ali oni traju već dvadeset godina. Zahvaljujući nacionalizmu.
Kada danas slušam političare u predizbornoj kampanji koji hoće osvojiti vlast pozivajući se na zasade Franje Tuđmana, zastane mi dah u plućima od straha. A strah koji je oko sebe sijao Tuđman odmaknuo nas je od međunarodne zajednice, od uljuđenog društva i od odgovornosti, ali je utvrdio mržnju prema svim narodima bivše Jugoslavije i ustavom zabranio bilo kakve asocijacije unutar prvih susjeda!? Moglo bi se reći da je odavna bio bolestan. Od nacionalizma i mržnje.
Kada danas neki plaćeni komentatori autoru ovoga bloga imputiraju mržnju molio bih da za to ubace i argumente. Kritika pokvarenom čovjeku s javnim ovlastima, ili dijelu društva, nipošto nije mržnja, već upozorenje na zlo koje nas očekuje njihovim ponašanjem. Čovjek se može boriti za opće dobro, i svoje, na legitiman način bez mržnje, bez osvete, bez nacionalizma, poštujući čovjeka ne obzirući se na naciju, vjeru, boju kože, spol i seksualnu orijentaciju.
Onima koji me uvjeravaju da je ovo društvo u svom moralnom, materijalnom i humanom smislu bolje od prethodnog neće uspjeti, oni koji me uvjeravaju da se samo u nacionalnim državama mogu ostvariti ljudska prava; ili lažu ili su nepismeni, a onima koji ne priznaju građanske slobode svakom stanovniku jedne države nisu nigdje dobro došli. Pa ni u Hrvatskoj.
Svaki čovjek bit će zadovoljan i koristan ako može u društvu uzdržavati sebe i svoju obitelj temeljem svojega rada, u pravnoj državi koja će ga štititi, bez obzira kako će se ta država zvati i kojim će jezikom govoriti. Samo neka jezičinu kontrolira.
I još jedno pitanje: Kako razlikovati dobrog Hrvata od dobrog Srbina?! Dobrog, u smislu čovječnosti.

14.08.2011. u 06:00 • 25 KomentaraPrint#

nedjelja, 07.08.2011.

DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI



Naravno da će me ovi kojima je hrvatstvo profesija nakon ovoga teksta prozvati jugonostalgičarom, antidržavnim elementom, izdajnikom svojega naroda, ukratko – smećem. No, ja sebe ubrajam među lojalne građane Republike Hrvatske, smatram se Hrvatom koju nacionalnu svijest mi je ugradio otac, ponosan sam na to i cijenim svakog poštenoga čovjeka s drugim i drugačijim opredjeljenjem.
Bio sam ponosan i 5. kolovoza 1995. godine kada su snage HV-a ušle u Knin i zaključile dugogodišnju agoniju jedne petine terijtorija Hrvatske pod neprijateljskom okupacijom. Srušena je tzv. Republika srpska krajina i tada još nismo znali da ćemo taj dan slaviti kao Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja. Što znači ovo „domovinske zahvalnosti“ nisam posve siguran, zapravo; uopće ne znam, a vjerojatno bih trebao znati. Neka mi netko kompetentan objasni. S objašnjenjem fra Zvjezdana Linića nisam zadovoljan. On, naime, kaže, da je i Bog imao velikih zasluga u stvaranju Hrvatske države i da mu se vrhunskom molitvom moramo odužiti. Vrhunska molitva je crkvena sveta misa ili euharistija, što u prijevodu s grčkog znači - zahvaljivanje! Odatle i Dan zahvalnosti. Znači; bez Crkve nema ni domovine?
No, ponos zbog završetka jednoga rata kojega nije ni trebalo, završetkom na jedan logičan način s logičnim pozitivnim posljedicama, jer je prekinuto protjerivanje domaćeg nesrpskog stanovništva od strane okupatora, prekinuto pljačkanje i palenje tuđe imovine, zamijenila je nevjerica da se iste stvari ponavljaju nakon Oluje, ali s obrnutim predznakom. Od tada pa dovijeka bit će me sram što su protjerivanje i pljačkanje pravoslavnog stanovništva izvršili pripadnici moje nacionalnosti. Ja se i danas u svoje ime ispričavam svima oštećenima kojima je bez suda presudila rulja pod zaštitom vlasti Republike Hrvatske. Zašto nisu procesuirani oni koji su činili zločine prije Oluje i zašto nismo naplatili štetu koju su prouzročili od 1991. do 1995. godine, pitajmo HDZ-ovu vlast.
Ovako Dan pobjede i hrvatskih branitelja ima jednu strašnu mrlju koja bi se dala izbrisati kada bi se htjelo istini pogledati u oči. To ćemo morati učiniti kad-tad, a dotle ćemo imati noćne more.
Ako zaobiđemu ovu mrlju, što nas to još čeka iza busije? Nedavno smo, 25. lipnja, proslavili Dan državnosti, sada, 5. kolovoza, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, 8. listopada Dan neovisnosti, a većina ljudi ne svaćaju što koji Dan znači i uopće im se ne vesele! Zašto?
Zato što su isfrustrirani, prevareni, poniženi i u debelom minusu kao i ta slobodna, suverena i neovisna država. Stariji naraštaj sjeća se da je nakon onoga pretprošlog rata, 2. svjetskog, stanje u državi svake godine napredovalo; povećavao se bruto proizvodnja, stvarala nova industrija, poboljšavala poljoprivreda, naprosto - rastao je standard sve do 1985. po prilici. Onda je stalo, a nakon prevrata sva su kola krenula nizbrdo.
Mlađe se generacije ne sjećaju starog vremena, a izgubljeni su u ovom. Oni danas žive bez perspektive, u svojemu virtualnom svijetu, daleko od stvarnosti, maštajući kako će novcem kupiti sreću ili barem jahtu koja će ih odvesti do sreće. A kako će doći do novca oni nemaju blage veze. No, čitaju na portalima, slušajući na radiju i televiziji razabiru da se trebaju domoći vlasti, zaposliti u javnom poduzeću, uključiti se u mafiju i drugo sve dolazi samo od sebe. Kada ih stignu posljedice već su potkoženi do sljedeće genracije, a neka viša instanca poništit će im zatvorske kazne i opteretiti ih s rokom kušnje.
Ona, pak, srednja generacija zna samo da je prije 1991. godine živjela bolje, da se veselila Novoj godini i državnim praznicima, ali se referendumom 1991. izjasnila za promjene misleći da će standard rasti još brže jer im je tako obećano. Nismo znali da bi društvene promjene došle i bez referenduma, da bi došle spontano i da bi se rat mogao izbjeći da smo imli kompetentne ljude na pravim mjestima. Nesretni nacionalizam izvučen iz mračnih pregrada bivše Jugoslavije, i Balkana općenito, izmamio je luđake i ekstreme na društvenu pozornicu, zaludio i izmanipulirao narodne mase, a sve u svrhu pojediničnog bogaćenja na račun zavedenih naroda. Naravno da su i Crkve u svemu tomu našle svoju računicu i blagoslovom oružja poticale rat, a ne sprečavale ga.
I tako nakon dvadeset godina nazadovanja naša premijerka obznanjuje da je kriza prošla, da ćemo početi podizati industriju, turizam i bankarstvo, da ćemo ponovno graditi tvornice i infrastrukturu, a naravno i Pelješki most!!! Pa tko se takvom cinizmu može veseliti?

07.08.2011. u 06:00 • 40 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2011 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kolumna o gradu pod Klekom i šire.

Kontakt adresa

maksimala943@gmail.com





DRŽAVNI PRAZNICI I BLAGDANI

1. siječnja Nova godina
6. siječnja Sveta tri kralja
? Uskrsni ponedjeljak
1. svibnja Praznik rada
? četvrtak Tijelovo
22. lipnja Dan antifašističke borbe
25. lipnja Dan državnosti
5. kolovoza Dan domovinske zahvalnosti
15. kolovoza Velika Gospa
8. listopada Dan neovisnosti
1. studenoga Dan svih svetih
25. prosinca Božić
26. prosinca Sveti Stjepan

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se