Maksova maksimala

nedjelja, 21.08.2011.

STAND UP PREDSTAVE

Evo, konačno sam pronašao pametnijeg čovjeka od sebe, jer me je u komentaru prošloga posta jedan pametan komentator nazvao najpametnijim.
Ja nisam tašt da bi mi to pogodovalo, ali sam svjestan da mnogo ljudi ima slično mišljenje kao i ja, samo nisu sigurni da su u pravu pa čekaju da to netko drugi kaže umjesto njih. Lakše im je onda. Naravno, manji broj ljudi koji uživaju blagodati svojega karaktera i ne žele mijenjati postojeće stanje, moraju se boriti protiv istine, svaki na svoj način, ili po nalogu stranke.
Da ja ne izmišljam toplu vodu, sjetite se kako rado idemo na tzv. „stand up“ predstave gdje nam jedan zabavljač za 50 li 100 kuna sat vremena govori ono što mi već znamo, ali se slatko nasmijemo kada to čujemo od jednog hrabrijeg čovjeka na javnom mjestu, a ne iza birtijskih kuloara gdje smo svi jaki.
Tako sam jedan dan bio u probranom ogulinskom društvu i nakon izvjesne količine popijenog pića bili smo u stanju pričati korekto, bez kočnica i moralnih okvira koje je ustanovila najbrojnija i najefikasnija stranka u Hrvata, koja se, gle čuda, i ne zove stranka, već zajednica. I to demokratska. S naglaskom na nacionalnu orijentaciju, što u prijevodu znači nacionalističku. O nacionalizmu smo nešto pisali u prošlom postu.
Kako je vrijeme odmicalo kočnice su popuštale, međusobno „povjerenje“ raslo, frustracije se pojačavale. Kontinuitet sadržaja razgovora se prekidao, a uskakalo se s nekim vicevima, recimo. Tako je izletjela izjava izvjesnoga barba Luke koja glasi: „Jadranka, iruda ti, nemoj ljuljati Ivu, nije se on zato objesio“. Ili. Netko je spomenuo novinara Borisa Rašetu, aludirajući na njegovo prezime, koji je u nekim srpskim novinama napisao: „Zašto su uhapsili generala Kruljca? Nije on prodavao zemlju u Kragujevcu.On je prodavao svoju zemlju za koju se pet godina borio!“
Sljedeći jedan je bez veze izbacio informaciju iz neke tv emisije da je nekolicina prominentnih hrvatskih ekonomista izjavila, gotovo aklamacijom, da se kriza Amerike, pa i svijeta, neće mnogo osjetiti u Hrvatskoj. Dapače, moguće je da će se kod nas stanje popraviti, što zastupa i premijerka naše Vlade, iz razloga što u nas nema nikakve proizvodnje pa pad kupovne moći neće utjecati na smanjenje cijena naših proizvoda, ali ćemo profitirati na jeftinijim uvoznim proizvodima. Potpuno logično. A Škegro, kao najpametniji premijerkin kadar, rekao je još da se ne moramo baviti s Amerikom, jer imamo dosta i svojih problema.
I onda se nekako iz svoga poluživota izvukao onaj pametan koji se najprije počeo ljutiti na konobaricu koja mu nije dala priliku da ju dodirne, zagrli, poljubi, a bila je kao džepna Venera. Obučena u minicu, s ljubičastom otvorenom bluzicom, a push up je malo izbočio grudi. Nogice su oko koljena sužene, listovi naglašeni, guzica savršena, a struk prati one proporcije 90-60-90 s koeficijentom 0,75. Kosa preko ramena, usta nasmješena, okice s nježnim make upom isto na ljubičasto. Može u momački album, ali nije u ponudi! Čvrsto se drži konobarskog kodeksa. A to, u agregatnom stanju našega frenda koji se inače zvao Febo, nije dobra pozicija konobarice u odnosu na gosta i on se okreće svomu društvu.
Dosta usporeno, ali razgovjetno, iznosi stanje svoga mentalnog sklopa: Kapitalist teži smanjiti troškove proizvodnje i otpušta radnike, a uz istu plaću sve poslove rade preostali radnici i roboti. Taman kada svede troškove na nulu zbog otpuštenih radnika, proizvod mu nema tko kupiti. I tu pada kapitalizam. Tako je nešto shvatio i Karl Marx i upozoravao svijet da je komunizam budućnost. Barem socijalizam.
Nastavlja Febo dalje; Dok je proizvodnja bila u društvenom vlasništvu i na upravljanju radnika, radnika je bilo dva puta više, s istom plaćom kao i danas, ali s radom po učinku. Sav višak vrijednosti nije koristio direktor i njegova obitelj, nego je dio uplaćen kao doprinos za stambene, socijalne i mirovinske fondove, za obrazovanje, sport i očuvanje okoliša, a dio na unapređenje proizvodnje. Nisu se kupovali Ferariji, mega jahte i vile za privatne potrebe, već radnička odmarališta. Školovao se pametan đak bez obzira na porijeklo, liječio se svaki građanin gotovo badava, a mirovina se primala prvoga u mjesecu s visinom od oko 75 posto njegove plaće. Da, bojao sam se milicije, ali se danas više bojim HDZ-a, imao sam istu plaću, ali sam bio slobodan i siguran, svake godine sam s obitelji išao na more, a preko sindikata na izlete svaki mjesec. Nabavljao jeftine svinjske polovice iz „Sljemena“ i pureće batke iz „Agrokomerca“.
Vešmašina Končar i frižider Obodin bili su vječni, televizor EI Niš sam gledao u Domu kulture i stiskao „mladu partizanku“. Kuću sam s kreditom bez devizne klauzule uz pomoć prijatelja izradio u vlastitoj režiji. Eno je. Prazna. Djeca su u Novom Zelandu. Rade tamo.
- Febo, komu to ti pričaš? Iza tebe je županov špicl, a ti ipak radiš u ŽUC-u.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv