Maksova maksimala

nedjelja, 14.08.2011.

NACIONALIZAM I JEZIČINA

Imao sam sreću, i zadovoljstvo, neki dan završiti čitanje knjige Snježane Kordić „Jezik i nacionalizam“, djelo jedne hrabre i principijelne žene koja je znala da će pisanjem ovakve knjige, o pitanju hrvatskoga jezika, izazvati bijes i odbojnost hrvatskih lingvista i filologa, i to upravo onih koji bi ju trebali podržati i pridružiti joj se u nastojanju da isprave jezične grijehe političara i sebe samih od kraja osamdesetih godina prošloga stoljeća do danas. Snježana Kordić kreće u pionirski pothvat dokazivati da Hrvati, Srbi, Bosanci, Hercegovci i Crnogorci ipak govore istim jezikom jer se međusobno u potpunosti razumiju. Taj zajednički policentrični jezik kojega moženo zvati hrvatskosrpski ili srpskohrvatski ima četiri varijante, pa svaku varijantu možemo odmah nazvati hrvatskim jezikom, srpskim, crnogorskim ili bosanskohercegovačkim jezikom.
Forsirati da je hrvatski jezik potpuno odvojen od srpskog, ili obratno, besmisleno je u smislu jezika, ali je potrebno u stvaranju i održavanju nacionalizma, zapravo nacionalizama.
Narod osiromašen duhom i materijalno, zatupljen od Crkve i vlasti, u svojoj bijedi žudi za vođama i voždovima, za mitovima o sretnijoj prošlosti i blagostanju u budućnosti, najpodesnije je tijesto za manipulacije svih vrsta od strane individualnih egoista koji također nisu intelektualno zreli ni kompetentni za stvaranje temelja općeg dobra. (za temelj kamenac, kako vrišti jedan komentator)
Ja bih nacionalizam nazvao stanjem duha jedne grupacije istomišljenika, jednom društvenom kategorijom koja je stvorena da se zaboravi surova stvarnost i iskoristi siromašan narod za odobravanje poteza vlasti protiv toga naroda. Zadojeni nacionalizmom svako suprostavljanje i otpor prema vlasti smatra se nacionalnom izdajom. Nacionalizam je tim efikasniji što mržnja prema drugima jača, a to bezuvjetno dovodi do sukoba; političkih, socijalnih, jezičnih i na kraju vojnih. Dolazi do rata. A to je cilj nacionalizma i nacionalista jer je u ratu sve dozvoljeno. I zločini. Povijest će dokazati, ako ju ne budu pisali nacionalisti, tko je zapravo kriv za rat, ovaj posljednji, Domovinski. Pored balkanskih gromovnika nacionalista sa svih strana i međunarodna zajednica, moglo bi se reći, da je još veći krivac.
Za održanjem na vlasti nekompetentnih osoba najbolji izbir je nacionalizam. On pokriva sve nedostatke političara. Zamislite si premijerku, ministre, zastupnike vladajuće koalicije, zamislite nepismene gradonačelnike, predsjednike stotinjak udruga proizašlih iz Domovinskog rata, predsjednike lovačkih, vatrogasnih, sportskih i inih društava, koji ne bi igrali na kartu nacionalizma, herojstva i mitova iz prošlosti, da sigurno ne bi obnašali te funkcije. Okreće vam se želudac na spomen predsjednika Dinama, Hajduka, Nogometnog saveza Hrvatske, ali oni traju već dvadeset godina. Zahvaljujući nacionalizmu.
Kada danas slušam političare u predizbornoj kampanji koji hoće osvojiti vlast pozivajući se na zasade Franje Tuđmana, zastane mi dah u plućima od straha. A strah koji je oko sebe sijao Tuđman odmaknuo nas je od međunarodne zajednice, od uljuđenog društva i od odgovornosti, ali je utvrdio mržnju prema svim narodima bivše Jugoslavije i ustavom zabranio bilo kakve asocijacije unutar prvih susjeda!? Moglo bi se reći da je odavna bio bolestan. Od nacionalizma i mržnje.
Kada danas neki plaćeni komentatori autoru ovoga bloga imputiraju mržnju molio bih da za to ubace i argumente. Kritika pokvarenom čovjeku s javnim ovlastima, ili dijelu društva, nipošto nije mržnja, već upozorenje na zlo koje nas očekuje njihovim ponašanjem. Čovjek se može boriti za opće dobro, i svoje, na legitiman način bez mržnje, bez osvete, bez nacionalizma, poštujući čovjeka ne obzirući se na naciju, vjeru, boju kože, spol i seksualnu orijentaciju.
Onima koji me uvjeravaju da je ovo društvo u svom moralnom, materijalnom i humanom smislu bolje od prethodnog neće uspjeti, oni koji me uvjeravaju da se samo u nacionalnim državama mogu ostvariti ljudska prava; ili lažu ili su nepismeni, a onima koji ne priznaju građanske slobode svakom stanovniku jedne države nisu nigdje dobro došli. Pa ni u Hrvatskoj.
Svaki čovjek bit će zadovoljan i koristan ako može u društvu uzdržavati sebe i svoju obitelj temeljem svojega rada, u pravnoj državi koja će ga štititi, bez obzira kako će se ta država zvati i kojim će jezikom govoriti. Samo neka jezičinu kontrolira.
I još jedno pitanje: Kako razlikovati dobrog Hrvata od dobrog Srbina?! Dobrog, u smislu čovječnosti.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv