x: ''znaš, svaka cigareta mi je odoljiva...osim ove tvoje, tu, sada, u ovom trenu, na krevetu.''
y: ''.......sve ostale cigarete su mi bezveze...osim ove sada, tu, u ovom trenu, na krevetu.''
*** *** ***
y: ''znaš li da mi je ovo tek druga cigareta otkako si došla? a ti sad ides...''
x: '' :D ''
Datum i vrijeme kreiranja bloga: 21.05.2004. (22:14)
U ovom trenutku 72 korisnik(a) uređuje svoj blog.
Vaš blog postoji 13 mjesec(i) i 2 dan(a).
***podaci by blog editor***
koliko se meni cini...danas je roćkas :). nekom drugom se cini drugacije. strojevi su uvijek bili drugaciji od ljudi...u njih vlada neki drugi zakon brojanja...valjda.
party je otpoceo, svi se pozvani na livadu, donesite sto god zelite, dovedite kog god hocete! ovdje cemo da se druzimo :)
jes. priznam. petljala sam s pljugicama. da, u zadnjih par tjedana. ne, nisam kupila kutiju (pobogu! sta vam je?!)...samo sam krala tuđe...sto dimove, sto pljugice. tehnicki, sa prijateljicom sam kupila, al samo jednu i ta je bila kod nje, i to dok smo pokusavale opstati 3 i po dana u gradu koji je izvoriste mnogih zala, pa i tih. da, petljala sam i poslije grada...ovdje, na razno-raznim mjestascima. da, i proslu nedjelju osobito. oh, sto mi je prijao svaki 18.-ti dim! uh! jednako koliko i sad osjecam olaksanje u svakoj onoj sekundi kad se ne zakasljem kao konjina. pas mater sa losim karakterom.
nema smisla, zaista. il si p***** il nisi. to ti ne treba. zlo ti je od tog. kajes se. skruseno. pobozno. zasto nema odrjesenja grijeha? zasto nema pokore u par minuta? mjesto toga nozevi u grlu i tuđi komentari:'ti ces brzo umrijet!'. da...patnja nepredviđenog kašljanja...
i džabe priznam...ne prolazi.
a rekli su mi da glupost ne boli.
vec tu 20 minuta cackam nesto sto hoce van iz mene...a sve mi nevalja kako to pricam, jer znam da moze bit pogresno protumaceno...a zapravo je sasvim banalna stvar u pitanju:
nemozes umirati i uskrsavati godinu dana...svakih par mjeseci. a onda, kad se slucajno sretnemo, bit sav odusevljen i pravit se da nije nista bilo. ne zelim tvoju blizinu. i tocka. izaberem da ne odgovorim na tvoje pozive, mejlove i ostalo...izaberem da te ignoriram...i svaki put kad ja to izaberem, ti se jebeno stvoris, kao slucajno, sa 'hej,sta ima? nisam se javljo, izgubijo sam broj, hocemo na kafu? pomislio sam na tebe i vidijo tvoj mejl'. da, budalo...od prije 8 mjeseci.
fuj.kaj? sve! u kompletu. na tebi i oko tebe. gotovo od samog pocetka.
daj...vise nestani.
lijepo mi je...ne kvari to svojim prisustvom u mojoj blizini. ne zelim te vise sresti.
svraćam...ali na malo. ovdje sam...pa nestanem. topli dani povisuju tjelesnu temperaturu...kao i neke druge stvari - ili se to nama cini tako?! malo je mutno, ne vidim najbolje...kao kroz paucinastu mrezu -ljubičasti grozdovi jorgovana, noseni blagim povjetarcem... pod uhom cujem disanje i ono drugo 'bambam-bambam-bambam' zveckanje u grudima. telefon negdje pišti...iz nekog džepa...(''ne, nije tajna gdje sam, reci cu ti...čizs!'')...pravim se da ga nema - besmisleno je unistavati trenutke takvim interupcijama.
''ne, nisam tuzna...ponekad takvo je lice''
zapravo...skroz sam dobro. i vise od toga :) sretan vam prvi maj!
Mejlanje
ak zelite podijeliti svoja 'ofcaiskustva', slobodno se javite na ofcaonline@net.hr
ne postojim. izgubljena sam u masi, a mislila sam da sam jedina. ne, duso, nisi jedina...nego 1 od 5 ofcica koje se ovdje pojavljuju...nesto poput borga...nesto poput 7 od 9...al ipak mnogo, mnogo dalje od nje. ne vjerujte onom sto vidite o sebi...jer mozda to niste vi.