Odgoj s osmijehom

Jedan od prijašnjih Poslanika, kojima je objava od Allaha dolazila u snu, usnije jedne noći kako mu je rečeno slijedeće:
- «Kada ustaneš
- prvo na što naiđeš – to pojedi,
- drugo – sakrij,
- treće - prihvati,
- četvrto - ne odbij, a
- peto na što naiđeš - ti bježi od njega!»

Kada Poslanik ujutro ustade i krenu putem, prvo na što naiđe bijaše jedno ogromno brdo. On zbunjen zastade i poče da razmišlja:
- «Moj mi je Gospodar naredio da prvo na što naiđem pojedem... samo ne znam kako li ću ovo pojesti kad je to nemoguće... ali, moj Gospodar mi ne bi naredio da učinim ono što nisam u stanju...»
Onda on čvrsto odluči da pojede to brdo i krenu prema njemu, ali što mu se više približavao, brdo se sve više smanjivalo, dok na kraju osta kao jedan zalogaj. Poslanik to pojede uvjerivši se da je to slađe od meda, zahvali Allahu na tome te produži dalje.
Idući dalje naiđe na zlatnu posudu, pa pošto se sjeti da to treba da sakrije, on iskopa rupu u zemlji, zakopa to i krenu dalje. Kada se osvrnu, ugleda onu zlatnu posudu kako je opet na površini zemlje. On se vrati pa je ponovo zakopa, ali se tu opet pojavi, i tako se to ponovi nekoliko puta.
Poslanik onda reče sam sebi: - «Ja sam uradio ono što mi je naređeno.»
Onda produži dalje ne osvrćući se više.
Idući dalje ugleda jednu ptičicu koja je bježala od sokola i prije nego što će biti sustignuta ona viknu:
- «O Allahov Poslaniče, spasi me!»
On prihvati ptičicu i sakri je u rukav, a soko mu viknu: - «O Poslaniče! Ja sam veoma gladan i od jutros tražim nešto za jelo, i tamam kad htjedoh da uhvatim ovu pticu ti me spriječi i omete da uzmem svoju nafaku.»
Poslanik pomisli: «Naređeno mi je da treće na što naiđem prihvatim, i to sam i učinio, ali naređeno mi je i to da ne odbijem četvrto, a četvrto je ovaj soko koji traži svoju nafaku.»
Nakon kraćeg ra.zmišljanja, uze nož i odreza komad mesa od svoje noge, baci to sokolu, a on ga uze i ode.
Poslanik onda pusti pticu i krenu dalje. Peta stvar na koju naiđe bijaaše nekakva lešina koja se raspadala od smrada i truleži, a on, sjetivši se svoga sna, pobježe od toga.
Kada je uveče ponovo zanoćio on reče:
- «O Gospodaru! Ja sam uradio ono što si mi naredio, pa mi sada objasni značenje svega toga?»
U snu on ču glas koji mu reče:
- «Što se tiče prvog, onog što si pojeo, to je srdžba, koja ispoočetka izgleda kao brdo, a na kraju, kada se čovjek strpi i svoju srdžbu proguta, izgleda kao zalogaj slađi od meda!»
- Drugo znači: Ko uradi neko dobro djelo, pa i ako ga prikrije, ono će opet izaći na vidjelo!
- Treće znači: Ko ti se povjeri, nikad ga ne iznevjeri!
- Četvrto znači: Ako ti čovjek u nuždi nešto zatraži, nastoj da mu to daš makar i tebi bilo potrebno!
- Peto je ogovaranje, i uvijek bježi od onih ljudi koji druge ogovaraju!

preuzeto: http://www.dzemat-oberhausen.de



Htjela sam nešto napisati o ogovaranju, pa naiđoh na ovaj tekst.
Lijepa priča...no, koliko smo u stanju bježati od ljudi koji ogovaraju?
Koliko sami ogovaramo druge?

Možda će većina reći: ja ne ogovaram. No, koliko je istine u tome?
Danas sam čula jedan trač o nama, pa malo razmišljam o samom činu ogovaranja. Ja isto prozborim riječi koje bi se mogle okarakteizirati kao ogovaranje. A ne želim to. Ne želim nikoga ogovarati. Teško je biti dosljedan u tome. Jedino kad bi naučila stalno šutjeti :-).
No, ipak ... zaključila sam da sam sretna što imam snage ljudima reći u lice ono što mislim.