Odgoj s osmijehom

Aksiom teorije izbora o podizanju djece je sljedeći:
„Nemojete učiniti ništa u odnosu prema djetetu za koje želite da odraste i bude sretno, uspješno i vama blisko, ako vjerujete da bi to moglo povećati udaljenost među vama.“

Ajmo sad stavove na sunce :-).
Primjenjujemo li kazne u odgoju djece, i kakve su nam kazne?
Vjerujemo li da je kazna dobra odgojna metoda?
Kako disciplinirate vlastito dijete?

Što činimo kad dijete ne želi učiniti ono što mi smatramo da bi trebalo?

Većina ljudi smatra da je roditelj odgovoran za svoje dijete, pa je time odgovoran i za izbore koje njegovo dijete čini. Takav je roditelj sklon koristiti prisilu (ili kaznu: kazna može biti i šutnja, prijekoran pogled, zanemarivanje, ignoriranje ...) s ciljem da „nauči“ dijete kako se treba ponašati.
Ukoliko dijete napravi nešto što roditelj smatra da nije dobro slijedi kazna. Kazna bi trebala podučiti dijete da tu grešku više ne ponavlja (ili da se na taj način u budućnosti ne ponaša).
Roditelj živi u uvjerenju da on zna što je dobro za njegovo dijete!
Postavljamo pitanje: ZNA LI ???