Izbjegavajući obaveznu ispitnu literaturu koja se nalazi s moje desne i lijeve strane, a kričavi markeri vrište kako je vrijeme za rješavanje kolokvija, čitam kolumne na koje nailezim surfajući netom i razmišljam.

Možda ipak ima nešto u onome 's kim si, takav si'. I stvarno, nije mi bilo ni na kraju pameti , da ću zbog nekoga, svojom voljom, polako prestajati sa svojim porocima. Očito to tako ide.. dok si dopustiš da ti netko počne značiti, nesvjesno se prilagođavaš toj osobi. Upoznaješ se s kompromisima, na koje nisi baš nikada bila spremna. Nekako, osjećam se dovoljno sigurno da bih se mogla prepustiti.

Kako kaže J.V. čijom sam kolumnom potaknuta.. to je ipak još početak, kad su oba partnera u vezi dovoljno tolerantna, fina, pristojna, pažljiva.. još uvijek se oboje trude. Ostaviti što bolji dojam očito. I ne mogu reći da se bojim da to ne bi nestalo, jer s vremenom ,oboje, bila to veza, bilo prijateljstvo, ne trudimo se više kao na početku. Znam po sebi. I onda, neka lijepa gesta, riječ, neko malo iznenađenje, koje bi dobili na početku, sada, ako dobijemo jednom u mjesec dana, šokirani smo i iznenađeni. Kao dok hodaš po Ilici po trgovinama, isprobavaš hrpu robe, za koju znaš da ju nećeš kupiti otkada si ugledao cijenu, pa vidiš da dobro stoji, ali je ipak moraš ostaviti sa strane, izlaziš iz trgovine i čuješ da te prodavačica pozdravila. Šok i nevjerica. Tužno jedino, što je to postala rijetkost. Što reći 'dobro jutro' i stvarno poželjeti DOBRO jutro, više ne znači to. Neke riječi, kao da su u potpunosti izgubile svoju vrijednost. 'Savršen'- što znači savršen? Što bi opisalo nešto savršeno?

Svi mi zamišljamo (svatko na svoj način) baš tog nekog 'savršenog' zbog kojeg će nam klecati koljena, sjajiti se oči, tresti tlo pod nogama i koji će nas uvijek paziti i maziti.
No, ključno je to da se prvo potrudimo oko sebe. Da mislimo na sebe i zadovoljnje svojih potreba. I to što ćemo staviti sebe na prvo mjesto, ne znači da smo narcisoidni, nego skroz suprotno! Pa pobogu, trebamo biti svjesni toga da nosimo odgovornost za vlastiti život i vlastitu sreću. A kako ću nekome pružiti sreću, ako ja sama ne budem sretna? ..Da svoj život ne uzimamo zdravo za gotovo, da volimo sebe, cijenimo se i poštujemo, prihvatimo se, a tek onda ćemo moći dati sebe u neki odnos s drugim. I stvar je u tome da volimo tu osobu točno onakvu kakva ona je, jer, ako nastojimo nekoga promijeniti da bi ga bolje prilagodili sebi, to jednostavno nije to. Treba biti kompatabilan s partnerom koliko god to poricali. Treba prihvatiti partnerove mane, i treba naučiti više kako prihvatiti da ne možemo sve kontrolirati i prilagođavati sebi. Trebamo biti iskreni prema sebi, priznati koji puta grešku, jer, ako nisi iskren prema sebi, kako možeš biti i prema drugima? I koliko god istina bila ponekad bolna, svejedno je naš najbolji životni suputnik.

A eto, možda bi baš taj 'savršeni' bio onaj kojeg volim, cijenim i prihvaćam onakvim kakav je.