ponedjeljak, 24.10.2016.

Kavez slobode

Bježimo od kaveza u sebi
Zatvarajući se u laži
Ukrašene šljokicama
Masovnog zatamnjenja
Nazivajući svjetlošću
Svako potvrdno klimanje
Uspavanih glava
Kako smo normalni
Tako isti.

Bježimo pred slobodom
Ukalupljeni precima
Nasljeđujući strahove
Čekajući potomke
Stupajući u mjestu
Pjevajući himne vladarima
Nižim i višim
Vječno živeći poniznost
Bez razumijevanja.


Oznake: sloboda, la, kalupi


16:22 | Komentari (19) | Print | ^ |

četvrtak, 20.10.2016.

Volite se!


Krmeljavih očiju u 5.20 osluškujem alarm iz njihove sobe.
Odgađa ga već drugi put.
Ležim u krevetu i pomislim kako je mudar sa svojih četrnaest
jer ja sam u njegovim godinama
slušala jutarnje buđenje sa drndavog sata
koji je imao toliko iritantan zvuk
da bi mi došlo da ga zabijem u zid kad me probudio.
Kasnije sam dobila sofisticiranije verzije digitalca
koji je bio malo manje iritantan
pa radio budilica sa omiljenom radio stanicom
koju sam izabrala za jutarnjeg pijetla.
Mobiteli su moje zadnje čudo tehnike,
ali tek unazad par godina,
sam iritantan zvuk zamijenila blagim, jutarnjim, tihim tonom
jer želim da tako počinje moj dan.
Ne u buci, već ugodnim tonovima

Čudno, ali potrebno je pola života da dođeš do neke spoznaje
i još čudnije kako te pola života nešto iritiralo, a nisi znao što.
Tako jednostavna stvar, samo drugi pogled,
drugi kut gledanja, novo znanje, nova svijest ,po tebe bolja,
a to do tebe dođe tek na pola životnog puta.
Da je to samo zvuk budilice, bilo bi sjajno,
ali toliko je nesvjesnih, iritirajućih stvari koje živimo,
a nemamo ili si ne damo priliku škicnuti iza ugla
da li je tamo nešto bolje ili kvalitetnije za nas,
nešto što će nam pojednostaviti život,
učiniti ga sretnijim, komotnijim,
sa više razloga za veselje.

Često ta spoznaja i proviri, dođe nam u susret,
ali je odvalimo i katapultiramo natrag u duboki sloj podsvijesti
da nam se više ne pojavljuju te gluposti
za koje treba novi trud i novo znanje,
novo učenje i uvjerenje,
nova navika ponavljanja i u konačnici-
naša nova svijest.
Često na ovom svom novom putu,
na skretanju sa poznatih uvjerenja i usvajanju novih,
osjetim tugu, krivnju, grižnju savjesti....
Zašto sam bila takva? Zašto sam radila tako?
A onda si mislim, jedna sam od sretnica
koja sam u životu dobila priliku ispravljati greške.
Najlakše je osjećati krivnju, najlakše se kritizirati,
najlakše sažalijevati, najlakše se ne voljeti.
Pa to nas bar uče generacijama!
Rodimo se s tim i sličnim uvjerenjima.
Jedno od tih je da ako pričaš o sebi,
hvališ se, sebičan si, samodopadan.
Što ima u tome loše?
Da se svi više dopadamo sami sebi,
svjesno bi dozvolili da nam se dopadaju i drugi.
Upravo onakvi kakvi smo prema drugima,
takvi smo prema sebi.
Tko ne zna voljeti sebe,
ne zna voljeti drugoga.

Pitajte me kako sam se osjećala prije par godina
prilikom jednog osvještavanja dobivši naputak da si kažem
VOLIM TE.
Široka paleta emocija je ispunila moje srce,
ali tužno je jer su emocije bile teške.
Za tako divne riječi, moje srce je reagiralo tako čudno,
od srama, straha, osjećaja povrijeđenosti, tuge, sažaljevanja..
Da se razumijemo, iako me uopće ne trebate razumjeti,
dovoljno je što razumijem sama sebe,
osvijestila sam da jedan običan, često pisani,
opjevavani izraz, toliko otrcan i preprodavan,
kompenziran, svakodnevno u prometu,
ja nisam čula u svojim ušima, osjetila svojim srcem.
Meni moji roditelji to nisu govorili, ni njima njihovi ni njima njihovi....
Jedno od uvjerenja se provlači kroz puno generacija,
rađa se, odrasta, živi, stari..
puno generacija bez jedne obične,
svakodnevne fraze VOLIM TE.
Fraze koja puni novine, prodaje knjige,
filmove, piše najljepše hitove,
a ne živi među običnim ljudima,
roditeljima, njihovom djecom, unucima....

Pokušajte, probudite se ujutro, umijte , operite zube,
pogledajte u ogledalo i govorite si VOLIM TE.
Izazovite se ako imate hrabrosti suočiti se sa sobom.
Testirajte svoju ljubav.
Osvijestite emocije, trenutak suočavanja sa sobom.
Da, skrenut ćete pažnju na svoje fizičko.
Osvijestite i te emocije.
Sviđa vam se ono što vidite u ogledalu?
Ako imate dovoljno hrabrosti,
primijetit ćete svoje nedostatke, sve ono što
vam se ne dopada na vama,
ono za što mislite da bi bili zadovoljniji
da je drugačije boje, oblika, dimenzije...
Zavolite i taj kvrgavi nos ,spuštene kapke i krive zube..
zavolite sve svoje jer je to dio vaše osobnosti, to ste vi.
Poželite si svako jutro ,dobro jutro u odrazu,
govorite si da se volite i
svjedočit ćete ljubavi.

Iz ljubavi i prihvaćanja sebe,
rađaju se sve lijepe, pozitivne emocije
koje su ovdje da se dijele i množe.
Ljubav prema sebi je odraz i
pokretač razumijevanja i tolerancije u ljudima
Oko nas u kojima se nesvjesno prepoznajemo.
Ljubav će učiniti da se razumijemo, ne osuđujemo,
Ne tražimo mane.
Ljubav vidi kvalitete, stavlja pozitivno ispred negativnog
i sve ono što stavljamo pod primarno, ono raste,
množi se našim fokusom nad time.
.
„Oprosti, žao mi je što je baš na tvoj rođendan ispalo ovako“,
grli me i ljubi moj tinejđer,
zagrijava srce i topi nerazumijevanje od sinoć.
Zaspali smo u prepirci i neslaganju,
u mom starom naslijeđenom uvjerenju kritiziranja.
Onom istom kojim su nesvjesno šopali mene, ja šopam dalje.
Jer ja sam starija i pametnija, ja sam roditelj, moja je zadnja.
Jutros me draga duša u mladom tijelu podsjeti na to,
pomiluje moju dušu, podijeli pa pomnoži ljubav.
Iako matematički niz, ali bez proračunate kalkulacije.
Ljubav je fizika, prije bih rekla,
prirodna znanost koja se bavi djelovanjem i gibanjem energije.
Napravite pokus.
Odvažite se i svog prestrašenog kunića
zagrijavajte energijom ljubavi svaki dan.
Tim pokusom se strah pretvara u ljubav.
Kad si damo tu toplu energiju, počet ćemo je davati i drugima.
Zagrlim dijete, neću reći svoje jer je ono prije svega, svoj čovjek,
ne osjećam zamjeranje, samo ljubav.
„Ma daj, već sam zaboravila što je bilo sinoć.
Volim te, mišo," govorim i ljubim u mladi obraz , sretna što
kreiramo nova, bolja uvjerenja i jednostavniji, ljepši život.







10:46 | Komentari (13) | Print | ^ |

subota, 15.10.2016.

Ladies night


Evo još jednog vikenda, kišovit je na Kvarneru,
ali ne smeta dobroj volji.
Danas neću puno o duhovnosti i filozofiji,
otići ću na drugu stranu, u drugu krajnost.
Sinoć nakon joge pa joge smijeha koju sam vodila
(ovo je moj treći uspješan sat do sada),
došla mi je dovoljno luckasta i dovoljno hrabra poznanica
koju nisam trebala uopće nagovarati
da mi se pridruži.

Pisala sam već da sam trenirala Zumbu,
zadnjih godina sam otišla u druge vode, ali su mi
Zumbice ostale prava, pozitivna ekipica.
Puno smo skupa potovale, gostovale na nastupima,
mjesnim feštama, ali i inozemnim događanjima.
Zaista smo puno toga prošle, zbližile se,
nastala su prava prijateljstva te
vrijeme za nas, između posla, obitelji, hobia.
Ponosna sam jer su me
prijateljski podržale na jogi smijeha,
iznenadile poklonima,
predivnom energijom i zdravim smijehom
tako da je period ne treniranja s njima,
nadoknađen zajedničkim druženjima.

Naravno, "lude" Zumbice su namirisale odličan provod
pa sam im se nakon svog sata pridružila
u izlasku i to u trenerci i tenisicama.
Prošla sam sve ove zabave u mlađim danima,
ovo mi je jedno peti striptiz kojeg se sjećam,
hahaha pa moje iskusno oko
odmah prepoznaje kvalitetu.
Zanimljivo da je sam jednog od dva dečka
gledala prije točno deset godina i imala čast
sjediti na vrućoj stolici kad me izvukao iz publike.
Ne sjećam se ničega,
samo da sam se ful smijala jer
kolike su šanse da ovo doživiš?
Dečki su iz Slovenije,
ne znam koliko naplaćuju posao kojim se bave,
ulaz je bio slobodan.
Izvrsni su performeri, zabavljači, plesači,
dobro poznaju psihologiju.
Uz to što savršeno izgledaju,
dobro prezentiraju svoj posao ili hobi, što im je već.
Podržavam svakoga tko nađe način kako zaraditi.
U ovom slučaju su to njihova isklesana tijela
za koje se treba dobro oznojiti i trenirati
da bi se dobili ovakvi rezultati,
treba redovito depilirati muške dlake,
kupovati posebnu odjeću, rekvizite, ulagati u sve to.
Fratri, policajci, vatrogasci, marinci,
kauboji, vampiri,
doživjeli smo ova zanimanja
na jedan drugačiji način od svakodnevnog života.
Dečkima, svaka čast!




Nas desetak Zumbica i ostatak
ženske populacije se super zabavio.
Toliko smo se nasmijale da me vilica boli i
imam toliko dobrih fora na i oko ove večeri
da mogu samo reći- Sve je to život!
Niske i visoke strasti, ali uvijek visoka vibracija.
Ugodan vikend! wave






10:27 | Komentari (17) | Print | ^ |

utorak, 11.10.2016.

Učitelj

Kad shvatiš da su svi odnosi,
odnos sa samim sobom,
prihvatiš odgovornost i mijenjaš,
od onoga što ti ne koristi,
do onoga što ti koristi u životu.
Zamjeranje, negativa, ljubomora....
sve negativne emocije prema drugima,
hrane žrtvu u nama.
Tu istu žrtvu koja prosuđuje tuđe živote i radost,
istovremeno ne čineći ništa da uljepša svoj život.
Sve izvanjske okolnosti zbog kojih smo nesretni,
ovdje su da bi ojačali,
pratili svoj rast iz boli i straha do ljubavi,
a onda to isto poticali u drugima...

"Dobar učitelj nije onaj koji ima puno učenika,
već onaj koji od učenika stvori učitelja."


10:08 | Komentari (23) | Print | ^ |

srijeda, 05.10.2016.

Kovrčava plavuša


Priča mi moja divna prijateljica, još jedna u nizu svježih,
novih duša na ovom putovanju
koja potvrđuje da nema slučajnosti.
Godinama živimo u istom mjestu,
a srele smo se prvi put prije nekih godinu dana.
Puno zajedničkih prijatelja, poznanika, istih mjesta izlazaka,
ali jednostavno nam nije bilo suđeno sve do ove faze svijesti
kada ,itekako, imamo što naučiti jedna od druge.

Previše smo slične, naivne, nasmijane, optimistične
pa je sreća što sam otišla par koraka naprijed
te je mogu osvijestiti i uputiti na put gdje je sve manje bolnih iskustava-
vrijeme je za učenja,
vrijeme za prihvaćanje odgovornosti.
Nisu ljudi loši, loša su naša očekivanja.

U svega par puta zajedničkih kava i susreta,
osjećam da sam našla još jednu sestricu,
još jednu osobu od povjerenja, još jedno sunce.
Želim joj sve najbolje, želim da joj se sve želje ostvare
i želim da se smije iz srca,
da ne budu samo ljudi oko nje veseli, već i ona sama.
Dok pričamo o dobu mladenaštva,
fascinantnoj sličnosti naših karaktera,
divim se njenoj samouvjerenosti
koja je meni nedostajala-
bar što se tiče fizičkog izgleda.
Krojačica je pratila i šivala njene vizije i kreacije na lijepom,
zgodnom, skladnom tijelu koje nisam u to vrijeme poznavala,
ali mogu zamisliti kako je prije dvadeset godina
izgledala ova visoka,
kovrčava plavuša koju današnji,
poneki višak kilograma,
uljepšava isto kao i njen zarazan osmijeh.
Uspoređujem se s njom i priznajem
da sam svoje fizičke nedostatke
koje sam vidjela, iako možda nisu ni postojali,
nadoknađivala svojom osobnošću.

Obje smo bile okružene prijateljicama i prijateljima
jer je u našem društvu bilo veselo
(tako je i danas), s time da je ona zračila seksipilom,
a ja sam bila prosječna cura
koja je svoju senzualnost upotpunila nježnošću,
toplinom i glasnim humorom
„obične dvadesetogodišnjakinje“
koju su voljeli i simpatizirali.
Zanimljiva je i činjenica da smo među dečkima
izabrale baš one
koji su se činili jači od nas
jer smo obično puštale druge da trče za nama,
a muževi su nas zaveli jer se prijetili odlascima,
nisu bili slabići poput drugih.
Predivni i motivirajući su naši muževi,
kao i činjenica da znamo
kako ne bi pristale na ništa manje vrijednije od njih
jer i same znamo koliko vrijedimo.

Moja divna kovrčava plavuša
priznaje da je bila namiguša,
flertovala s muškima pa se oduševljeno smijem
jer ovakvo svjedočanstvo još nisam čula.
„Pričaj mi o tome! Kako to!?“
„Jednostavno, uživala sam biti u centru pažnje.
Voljela sam da me dečki stavljaju na pijedestal jer mi je tu i mjesto
no često sam imala gorka iskustva naizgled jakih muškaraca
koje su jecali i očajavali kada bi ih napustila.“
Priznajem da mi je zanimljivo slušati je,
malo i likujem nam muškom patnjom.
Ta toliko je povrijeđenih žena!
Neka se netko igra i njima!
Guštam u rijetkim trenucima svoje zlobe-
pa čovjek sam! Hehe
Ipak se malo zamislim nad tim priznanjima,
čudno je tu nešto...
„Kakvo ti je bilo djetinjstvo?“
Tu slijedi ona mučna istina koja je
prethodila ovom seksipilnoj kovrčavici
jer bolna iskustva iz osnovne škole i
pogrdna imena, dale su danak.
„Mrzila sam školu. Mrzila sam te prijatelje
koji su me oslovljavali pogrdnim nadimcima,
koji su se smijali kada sam plesala i pjevala na školskim priredbama.
Mrzila sam što imam kovrčavu kosu,
što nosim naočale, što lijepo pjevam, plešem...“
Ajmeee, još jedna! Još jedna žrtva masovne svijesti
kojoj su ugušili osobnost, pokopali snove.
Sve jer nije bila ista kao oni,
odudarala je svojom osobnošću i talentom.
Osvijestile smo uzrok i posljedicu,
zahvalile se što nas život voli te smo pronašle ljubav
koja nas je prihvatila kakve jesmo.

Kaže, zvala je neki dan glazbenu školu,
pitala za satove pjevanja i klavira.
U trideset i osmoj godini će nastaviti
tamo gdje je prekinula u petnestoj.
Tamo gdje nitko nije vjerovao u nju, a ni ona sama.
Nitko je nije naučio da slijedi svoje snove.
Sad će nastaviti tamo gdje je stala.

Sanjaj draga moja!
Samo živi ono što sanjaš
i ne daj da te u suprotno uvjere
jer ti jesi posebna jer si drugačija,
samo ti to nitko nije potvrdio.
Potvrda je u tebi.
Masa se boji te posebnosti jer gubi svoju“normalu“.
Svu sreću ti želim! Nikad nije kasno za snove.




21:00 | Komentari (19) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se