četvrtak, 30.06.2016.

Tihi borci



Tu, u istom košu prljavog veša
Svakome je njegova nevolja veća.

Moje pobjede nek' budu i tvoje
Obriši suze, porazi se ne broje.

Poklekni da možeš pouku izvući
Poniznost tvoju dušu vratit će kući.

Suze nam služe da počistimo ljagu
Hrabrošću odbacimo staru prtljagu.

Lakše je kroz život bez tereta ići
Do svoga cilja sigurno ćeš stići.


10:38 | Komentari (9) | Print | ^ |

četvrtak, 23.06.2016.

Energetska crkvica

...Svete Foške je naše odredište
Skrećemo na cesti između Vodnjana i Bala na makadam gdje je na ulazu u šumu
smješteno ovo lijepo zdanje.








Dočekuje nas domar Dragec koji ponosno ističe svoje zagorsko podrijetlo,ali i
mnogobrojna čudesna svjedočanstva ,u i oko, moćne crkvice.
Riječima:""Nećete osjetiti ako ne vjerujete", ispratio nas je do ulaza i prepustio
osobnim utiscima gdje smo imali sreće biti sami u ,inače bogato posjećenoj, crkvici.







Puno je pisanih verzija o legendi Foške, djevojčice koja se preobratila na kršćanstvo uz pomoć obiteljske ropkinje.
Foška je tako osramotila svoju obitelj te bila kažnjena odsijecanjem glave u svojoj petnaestoj godini.
Brojna su svjedočanstva ljudi iz cijeloga svijeta o čudima, izlječenjima i prosvjetljenjima koja su se dogodila unutar male crkvice
i dvorišta.
Vanjsku tišinu narušava predivan huk vjetra koji putuje otvorima male crkvice, a ne mogu ne čuti i tišinu naših,
inače glasnih, tinejđera.










Par redova drvenih klupa, mnoštvo zahvala u obliku slika, raspela, sitnih predmeta, svijeća, umjetnoga cvijeća dokaz su
brojnih ljudi koji ovdje dolaze.
Sveta Foška je zaštitnica protiv glavobolje, kostobolje, artritisa, depresije i ovisnosti, a između ostaloga, mladih i djece
koju je nesvjesne potvrdio naš senior izabravši baš njen oltarić od par njih.







Pridružio nam se domaćin Dragec i nahranio svjedočanstvima brojnih domaćih i stranih vjernika koji ovuda prođu.
Napustili smo unutrašnjost crkvice gdje sam predahnula na kamenoj klupčići neznajući da sam baš sjela na odjel ginekologije.
Naime, svaki dio dvorišta je jedan odjel, prozvan po iscjeljenjima koja su ljudi doživljavali na određenim dijelovima tijela.
Posjetih malo i psihijatriju, odjel za ovisnike.
Bočno od crkvice veliko je drveno raspelo ukrašeno manjim križićima brojnih vjernika.
Uz svoj unutarnji mir i zahvalu, uz huk vjetra ovaj čudesan dan obogatio je i cvrkut ptičice u mojoj blizini.
Pogled mi se zaustavlja na krovu...






Naš domaćin nas je ispratio domaćom biskom, sirom i kulenom kojeg je poslužio na sklopivom stoliću
pored parkiranog automobila u hladu obližnjeg drveta. Siti duhovno i fizički prošetamo
kilometar šumom prateći dalekovod gdje su smještena tri najveća istarska kažuna.
















Dan smo zaokružili ručkom u lijepoj, pitomoj Fažani i ,naravno, zabavom za naše dečke na poznatom istarskom kartodromu.
Wrooooom, wroooom do iduće razmjene energije na nekom od obiteljskih izleta!


























10:11 | Komentari (23) | Print | ^ |

četvrtak, 16.06.2016.

Srce na kat



Upoznale smo se prije par godina na jednoj od plaža, neobavezan komentar pretvorio se u razgovor.
Pri odlasku s plaže neformalno rukovanje i predstavljanje, oni se vraćaju u svoj apartman,mi u svoj dom.
Žena sa druge strane Hrvatske prišla mi je i idući dan na plaži.
Tih godina sam se još čudila religiji čija je pripadnica,
stilu života u kojoj je treća generacija bez mesa i divnoj vjeri koju živi van ,meni poznate institucije.
Baš nekako u to vrijeme, počela sam micati svoja duboka uvjerenja da je pravilno jedino ono što poznajem
pa mi je i ona ušla u život razuvjeriti me da je i drugačije ispravno. Drugačije od mog.

Prepričala mi je kalvariju braka i borbu između dva sina, muža uglednog građanina društva i laži koje je živio i vjerovao.
Ona više nije mogla pa je odlučila krenuti u borbu protiv nasilja, nevjere, lažnog života i straha.
Ironija života i nesvijesti je potvrdila kako ljudi počnu vjerovati da je laž istina ako se dovoljno često ponavlja.
Kako bilo, moja nova prolaznica s plaže i ja smo te godine započele jedan divan odnos koji se iduće godine dogodio slučajno,
a sve ostale namjerno i sa zadovoljstvom.
U međuvremenu je našla svog čovjeka života pa smo se moj muž, njih dvoje, naši sinovi, njen mlađi sin kupali u moru,
igrali loptom, ispijali kave,jeli, smijali, čudili, proživljavali cijelu godinu u tri zajednička tjedna i živjeli to prijateljstvo punim srcem.
Ja, totalna nevjernica pronašla sam vjeru u sebi i bolje razumjela njene priče, osjećaje duše koja obitava u nama.
Nova prijateljica je došla u moj život potvrditi mi da nije bitna crkva niti religija,
bitna je ljubav i volja u srcu da se otvoriš prema drugačijem, nepoznatom, tebi nerazumljivom,
ali prihvaćenom jer prihvaćaš osobu, jer prihvaćaš čovjeka.
Osjećala sam se predivno i počašćeno kada je među svojim prijateljima izabrala i mene
da pomognem u molitvi i ozdravljenju bolesne djevojčice pa bolesnog dječaka.
Poziv sam primila sms-om i svojom molitvom, znanjem u kutku srca
molila i slala blagoslov kakvog sam spoznala jer sam spoznala sebe i ljubav, dobre namjere.

Unazad par dana me iznenadio poziv sa istoka Hrvatske.
Vodi dječicu i mladež na ljetovanje u moje susjedstvo,
izrazila je želju naći se sa mnom u mom gradu i pitala da li bi njih četrdesetak provela i upoznala s Rijekom?
„Znaš, neka od te djece nisu nikad vidjela more!? “
Srce mi se nasmijalo od sreće i ponovne zahvalnosti koju živim svakodnevno,
a život mi šalje sve više razloga za to jer se zahvalnost množi i širi, poput svega.
Opet ironija života i prilika da pokažem svoje srednjoškolsko zvanje odškolovano prije dvadeset godina-
Bit ću turistički vodič na jedan dan!
U sekundi su počele frcati ideje, razradila sam plan, izrealizirala uz pomoć ljudi dobra srca oko sebe i dočekala svoje turiste.
Napomenula sam iznenađenje koje ih čeka, ali djeci ne smije reći pa dok smo hodali od njihovog autobusa,
nestrpljivo su zapitkivali gdje idemo, ali iznenađenje ne bi uspjelo da su doznali prije vremena.

Put kojega su započeli u četiri ujutro,uz pratnju kiše sa istoka Hrvatske, prekinuli su u našem sjevernom Primorju gdje ih je dočekalo sunce dobrodošlice.
„Evo ga, iznenađenje je iza vas!“ kao naručeno je naš riječki double decker pristizao na stajalište gdje smo ga čekali.
Veseli autobus na kat, otvorenog krova kojeg je oslikao umjetnik Vojo Radoičić tek je pristao, otvorio svoja vrata,
a moji gosti su veselo potrčali na kat i sjeli pod plavo nebo išarano oblacima.
Nema tih novaca kojima se ovaj osjećaj može platiti!




Odvezli smo se na Trsat, povijesno brdašce iznad Rijeke gdje su uživali u pogledu na grad,
prošetali dvorištem crkve Majke Božje Trsatske, zaustavili se kraj biste Pape Ivana Pavla II koji je posjetio Rijeku 2003. godine.
Nsam ih puno davila detaljima, uživali su u pogledu, povijesne informacije su bile nepotrebne ,a i Trsat odiše sam za sebe svojom posebnošću.
Pri povratku u naš turistički autobus, počela je kiša, vozač je rastegnuo krov na šiber te smo nastavlili vožnju prema Opatiji.
Kroz centar Rijeke sam im usmjerila pažnju na naše riječko Korzo,
podsjetila na naš veliki Međunarodni karneval, pokazala gdje je Riječka bolnica,
željeznički kolodvor i dio grada gdje živi nona od prijatelja mog juniora (prijatelj je smatrao važnim to istaći, a i meni je bilo normalno).
Prošli smo putem i pogledom dizalicu s natpisom jednog od našeg velikog brodogradilišta, 3. Maj,
stadion Kantrida koju s ponosom pokazujem, iako više nije u funkciji nogometa, samo atletičara.
Preluk, Volosko, Opatija...iz autobusa ih pitam ako znaju kako se zovu velike mesnate biljke i smiju se nazivu agava.




Pojedine curke su vidno umorne dok dečki živo gledaju.
Uz glavnu gradsku plažu Slatina prošli smo Ulicom slavnih po zvijezdama na pločniku.
Šetnicom uz more prolazimo kraj djevojke s galebom koja je jedno od glavnih obilježja svih razglednica iz Opatije,
prolazimo kraj hotela Kvarner gdje se nalazi čuvena Kristalna dvorana u kojoj je ,uz izbor za Miss, Doru,
nekad bila i moja maturalna zabava, to je isto bitan povijesni podatak. J
U parku Angiolina predahnu okruženi egzotičnim drvećem i šarenim cvjetnjacima,
a dok gledamo prema kultnoj plaži Lido, curkama je zanimljiv podatak da je Maja Šuput snimila spot na ovom luksuznom zdanju.
Ako niste vidjeli uživo, na you tube ukucajte njen spot pjesme „Lopove.“










Moji turisti, mlade slavonske dušice, već su vidno umorne od puta te se vraćamo u naš autobus natrag do Rijeke
gdje ih čeka njihov autoprijevoznik i vodi do odredišta gdje će provesti sedam lijepih dana uz more.
Za kraj ovog divnog iskustva i druženja, vrhunac emocija i punog srca je dobivena slatka zahvala.
Otvoren um,srce i zahvalnost su formula za ovakve životne trenutke,
a jedan zajednički smo doživjele danas nas dvije ,slučajne prolaznice s plaže, i podijelile ga sa četrdeset divnih duša.

















09:28 | Komentari (21) | Print | ^ |

ponedjeljak, 06.06.2016.

Onako, rekreativno


Biciklijadu sam i ove godine ispratila s terase kafića u ugodnom društvu prijateljica.
Našla se tu i susjeda iz mladosti, godinu dana starija od mene, pohađale smo istu školu.
Pronašle smo se na fejsu prije par mjeseci, podupiremo jedna drugu, ja u njenim sportskim podvizima, ona u mojoj životnoj pozitivi.
Zagrljaj, poljubac i istinska sreća što se vidimo uživo nakon puno godina.
Rastavljena, majka, zadovoljna poslom, ali i vezom u kojoj uživa sa slobodnim mladićem.
Mladić je negdje naših godina, sportaš također, ugodan sugovornik, ali i ugodne vanjštine, kao i ona.
Jedna od onih prirodno lijepih žena, bez trunke šminke- koža, oči, zubi, kosa...sve je zdravo, njeno tijelo također. Jako lijepo izgleda.
Dečko se izgubio na trenutak kojega je iskoristila i rekla da joj je žao što je slobodan jer je više puta ne razumije u vezi bivšeg muža i djece,
a i želi se ženiti i imati svoju djecu što se njoj ne da u četrdeset i prvoj godini života.
„Ma što će ti brak? Zar je to garancija ljubavi? Najvažnije je da si poštena prema sebi.“
„Kaže udana žena! „odgovori mi, s pravom.

Prije petnaestak godina, brak je za mene bio jedina opcija potvrde ljubavi.
Iskočila sam iz očekivanih uvjerenja svojih roditelja jer sam prije braka otišla živjeti s dečkom.
Ona staromodna, neizrečena uvjerenja da je to sramota prije braka, zaživjela sam radi sebe.
Ako ne ide, uvijek se imam gdje vratiti, makar i staromodni otac kvocao.
Bolje i to, nego se oženiti pa već drugo jutro svjedočiti razočarenju.
Nikada to ne bih napravila, da nisam bila sigurna u nas.
Već na prvom izlasku sam osjetila da je on ono što želim uz sebe za cijeli život.
Moraš imati i priuštiti si izbor u životu da bi znao što želiš.
U dvadeset i šestoj sam znala da je on moja druga polovica koju sam tražila.

Komentiram joj dalje da je senior zagazio u pubertet, buntovan je, svojeglav.
Čudi se, ona nije ni osjetila pubertet kod svoga sina, na što mi istina izleti: „Znaš šta, moram ti priznati,
ja sam bila ista takva u njegovim godinama pa mi je bolje da šutim. Bori se za svoju slobodu i to je ok.
Ponekad roditelji pametuju, samo da bi se osjetili pametnijima.“
Zeznula sam koljeno prije dva tjedna pa izbjegavam bicikl neko vrijeme. Super je prošlo kako je moglo biti.
Izbjegla doktore, bol sve manja, malo sam pasivnija, ali zato više meditiram.
Muž i senior su biciklirali, napomenula im da ne izgube bon za ručak koji ih čeka nakon biciklijade
pa to znači da neću kuhati za juniora i mene, već sa sister i nećakom dogovaramo rutu grada i krcati restoran na rivi.





Normalno da nas mjesto čeka jer od kad živim zakon privlačnosti, nemam više problema sa gužvom na parkingu, banci, kafiću, restoranu...
uvijek si iskreiram mjesto u glavi i mjesto me čeka van nje.
Ali u to treba vjerovati i već dok kreirate, osjetiti sreću kao da je već ispunjeno.
Probajte, jako je izazovno i vrlo oslobađajuće radi spoznaje da si svoj kreator.
Nakon ručkića u prepunom restoranu gdje nema dovoljno mjesta koliko se traži, tužna sam jer je masa turista odbijena,
ali sretna jer je Rijeka sve jača turistički pa „kafenišemo“ na terasi koja nudi pogled na veliku, luksuznu jahtu.
Krcata terasa mojoj sister ne daje nadu da ćemo naći mjesto i kreće unutra dok je sigurno razuvjeravam da nas čeka naše mjesto.
Gle čuda, čak dva stola prazna na vanjskoj terasi!

Naši sinovi se vrzmaju po Korzu, obali, kafiću te u jednom trenutku dolaze sjesti do nas pokunjene glave.
Konobar ih je potjerao sa fotelja na kojima su sjedili.
Instinktivno mi proradi ego jer su djeca gosti kafića ako matere tu piju kavu i nema ih nitko pravo tjerati
pa već ljutito letim pogledom, u nadi da ću ga zakačiti i očitati bukvicu.
Potom osvijestim da su dečki sami krivi jer se nisu snašli i odgovorili mu da im mame tu piju kavu, sigurna sam da ne bi bilo problema.
Šutke su ga poslušali i povukli se. Pretpostavljam da je pomislio da su neki od lokalnih mulaca koji radi spačke svakodnevno.
U idućem trenutku sam se digla, otišla do konobara,obgrlila mu rame rukom (srećom sam visoka ženska pa me rijetko koji tip viši, osim muža),
oslovila sa “Kompa“ i objasnila da ih je isprepadao, a ne želim da ga se boje jer znam da je super tip.
Od mrzovoljnog tipa, u sekundi se pretvorio u predivnog, blještavog smješkića, ispričao se, dao dečkima petaka.
Napustili smo kafić u dobrom raspoloženju, a i njemu priuštili trenutak čovječnosti koji je sve rjeđi među nesvjesnim ljudima.
Razlika između nas svjesnih je da između ega i duše, dajemo prednost duši.
Da vam kažem da je nekad i kod mene bilo obratno.
Već sam vidjela sister koja je često bila svjedok mog dokazivanja prava i još se češće ,ni kriva ni dužna, tresla od živaca i stresa,
samo zato jer je u mom društvu i gleda moje ispade i ekscese.
Kužite, da je ego danas pobijedio, nas petero bi bili negativni i uznemireni jer bih prva ja, galamom dokazivala kako sam u pravu,
konobar bi se bunio i tome nema kraja.
Ovako ,mir na mir, osmijeh na osmijeh i petero ljudi je nastavilo dan u pozitivi.
Opet se vraćamo na mogućnost izbora.





Da se vratimo na pasivu i mirovanje zbog koljena.
Manje šetam, ne bicikliram nikako, ali meditiram češće.
Rezultati su fantastični! Imam jedan projekt dugo u svojoj glavici.
Puno sam toga osvijestila. Koma je koliko je tih blokada i strahova, čistiš, a stalno nešto novo izbija!
Ako nije strah prepreka ( u smislu poslovnog rizika), onda je lova- standardna priča, kao izgovor od pružanja nove prilike za sreću.
To nije posao, već poziv, ali treba uložiti.
Kad sam sve izrealizirala u svojoj glavi, počeli su otpori.
Toliko je moćna podsvijest i nesvjesna uvjerenja da ,od skoro završenog projekta, vrati sve na početak.
Već očajna od vrtnje u krug i strahova koje čistim, a izbijaju u slojevima, u jednoj od meditacija, dođem do rješenja.
Kako ne biti sretan!? Kad si daš priliku priznati i prihvatiti da si slab i strašljiv, postaješ jak i hrabar.
Sve se prvo slaže iznutra. Negativno, kao i pozitivno.
Zavisi što misliš da zaslužuješ.
S time da ego misli, duša osjeća.


15:02 | Komentari (21) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se