oceanus

:-))))

Djeci su prije svega potrebni roditelji koji su živi ljudi,
stvarne osobe,koje izražavaju osjećaje i potrebe i koji
ih neće štititi od života i biti njihove žrtve...
Možda su neke od najvažnijih lekcija koje možemo naučiti djecu:
uživati i životu i prihvaćati sebe sa svim svojim nesavršenostima.
Postoje dani kad sve možemo i dani kad nam ništa ne ide od ruke.
Ali i tada moramo pokazati i dati ljubav...voliti ih beskrajno..
Ljubav se ljubavlju vraća

Putovanje...

Jednog dana bogataš povede svog sina na putovanje.
Želio je pokazati sinu koliko ljudi mogu biti siromašni.
Provedoše dan i noć kod izuetno siromašne obitelji.

Vračajući se kući otac priupita sina:"Jesi li uživao u putovanju?"
"Oooo da!",odgovori sin
"I što si naučio?"upita otac.
Sin odgovori:
Spoznao sam da imamo kod kuće psa,ali oni ih imaju četiri.
U vrtu imamo veliki bazen,ali oni imaju zaljev kojem se ne vidi kraj.
Naš vrt obasjavaju svjetiljke iz uvoza,ali oni imaju zvijezde.
Naše imanje doseže do ograde,ali njihov je cijeli horizont.

Kada je to čuo,dječakov otac ostao je bez riječi.

Sin je nadodao:"Hvala ti tata što si mi pokazao koliko smo mi siromašni!"

(nepoznati autor)

....

Teško je kad vas onako iznenada nešto lupi po glavi i kada mislite da ste dali sve od sebe,a
osjećate nemoć jer ništa više ne možete učiniti nego preostaje samo čekanje.Postoje trenuci kada poželimo čudo i čarobni štapić...Ipak nadu nitko oduzeti ne može...

Stres...

Kako se obraniti od stresa?
Nezadovoljstvo na poslu,nesigurnost zaposlenja,nesporazumi u obitelji,nedostatak novca,brz životni tempo,buka svake vrste:od zvonjave telefona preko one iz prometa (najteže meni pada
zvonjava telefona u kasnim noćnim satima,koja nikada ne nosi dobre vijesti..kao naprimjer prošlu noć) I nisu nam ni svi dani isti..nekad ih jako teško podnosimo,kada izgleda da su se svi sručili baš na nas.Nervozni smo,tužni,depresivni?A možemo li se promijeniti?Osnažiti?
Promjeniti vlastiti sustav prioriteta i vrijednosti?Da,to možemo učiniti,ali trebamo prvo shvatiti da je vrijedno truda.Uostalom,ne preostaje li nam u protivnom jedino bolest?
Nekoliko me pozitivnih stavova koje sam pronašao malo bacilo u razmišljanje,pa sam ih izdvojio.

Danas ću biti sretan/a i dobro raspoložen/a.Mislit ću na Linconove riječi:"Većina je ljudi sretna onoliko koliko odluči biti sretna".Podsjetit ću se da je sreća u čovjeku a ne izvan njega.

Danas ću nastojati naći pola sata vremena za potpuno opuštanje,pola sata kada ću moći biti sa samim/samom sobom.

Danas ću učiniti nešto za svoju dušu:"hranit"ću je deset minuta dobrom knjigom i napravit ću dobro djelo a neću to nikomu kazati,neću očekivati nagrade niti dobitka.

Gdje je nestao čovjek?

Danas je zadnji dan veselja karnevalskog i dana pod maskama.Možda bi bilo prigodno
napisati nešto o tome..ali moju je pažnju privukao ipak jedan tužni detalj....
Nakon posla svratio sam do pošte jer sam morao podići neku preporučenu pošiljku.
Ulazim...gužva,samo jedan šalter radi za sve..nervoza.Svi se bune..zvocaju stalno.
Iza mene ulazi starčić,jedva vuče nogu za nogom i sjeda na prvu stolicu.. Vadi jedan račun
i novac i gleda iza koga je..naravno da nikom ne pada na pamet da ga pusti naparijed
Zadnji sam i ja bez problema mu kažem da može ispred mene..očekujući da će i ostali to učiniti.
Na kraju krajeva...pa svi smo bili podosta mlađi,bez obzira što se svima vječno žuri.
I ne možete vjerovati..NITKO GA NIJE HTIO PROPUSTITI!!!.Pukao sam i kažem..."pa ljudi moji,
gdje vam je osjećaj za humanost?"...zar nema više ljudskih vrijednosti...zar nećemo svi doći u njegove godine????Bio sam ljut užasno..Jedna se cura drznula i rekla mi.."Pa šta,
sjedi-ne stoji,meni se žuri".Pogledao sam je smrznutim pogledom,uzeo račun od starca i
platio kad sam na šalter došao...

Dijete novog vremena...

Kada kažem volim chat
odlazim na internet
i osvajam cijeli svijet
Tko me nije upoznao do sad
ovo je prava prilika
pjesma ta, to sam prijatelji ja.

Idem...

Od ove magle,danas tako guste,
Sve ulice se čine puste.
Pa ipak,iza zavjese sive
Hodaju ljudi,
Ulice žive.

I blizu tebe možda netko ide
Baš istim putem.
Al s maglom je sliven
Potpuno za te i tebi skriven

(D.Cesarić)

Dah proljeća...

Osvanuo je divan,sunčan,pa skoro da bih mogao reći proljetan dan
Nakon prve popijene kave,krenuh ja put tržnice...do centra grada.Naroda kao u priči,jedva dočekali da malo prošetaju,sretnu poznate,malo pročavrljaju..
Maškare su svuda uokolo,male,velike...hrpa balona i vesela muzika.
Na trgu kod Zlatnih vrata dočekala me kava,ma ne samo mene...za cijeli grad:-))



Kad se počelo skupljati sve više ljudi,stigao nam je i magarčić:-))




A ovo je maketa centra grada u bronci.

Noć na moru

Noć je utonula u san.
Šapat zvijezda utihnuo je.
Zlatan mjesec sasuo je
zvjezdanu prašinu
na more boje indiga.
Pregršt lelujavih,svjetlucavih
krugova pleše u ritmu sambe.
Gdje li završava more,
a počinje nebo?
Cakli se površina mora,blješti tamna noć...
a more,noćno more,
odiše mirom i ljepotom.
U zagrljaju noći
more sanja.
Sanja snove isprepletene
zvjezdanom paučinom.
( Katica P.)

Čokolada,mmm...

Čokolada nije samo omiljena slastica za jelo.Kozmetički tretmani čokoladom postali su hit u
cijelom svijetu,pa i u nas.Masaže čokoladom jedne su od najugodnijih i najnježnijih.
Podražaji potaknuti čokoladom smiruju i opuštaju jer potiču izlučivanje hormona sreće
(serotonina i endorfina),pa se na taj način smanjuje napetost i stres.
Dakle..uživajmo na sve načine u ČOKOLADI:-))))

Nešto crveno..:-))

Čitam svugdje po Dalmaciji snijeg pao,a tu ni za lijek..da se djeca malo izguštaju i izgrudaju,oni koji nisu mogli otiči negdje malo na snijeg..Ali ja danas cijeli dan na poslu,do malo prije.Negdje u jutarnjim satima nazove me jedna mlada žena..tek kad se nasmijala u slušalicu prepoznao sam
svoju kolegicu iz razredaPita ona dali bi mogla navratiti do mene..ima neki problem sa malom,pa bi htjela porazgovarati."Ma naravno da možeš bilo kada u toku popodneva"..kažem ja
I kako je dan prolazio u gužvi ni primjetio nisam da je već 15 sati..kad netko pokuca na vrata.Ulazi moja prijateljica sva nasmiješena i vesela(uvijek je takva bila)Crvena majica na njoj....i ja se počnem smijati kao ludGleda ona mene i smije se i pita me šta je smiješno.."Pa ti još uvijek nosiš nešto crveno na sebi"...hahahaa,naime od kako je poznam nije bilo dana da ona na sebi nije
nije imala neki crveni detalj..majica..špangica...cipele...čarape..a tome je ostala dosljedna i sada.Naime ona je jedna od rijetkih koja je uvijek ostala svoja..vesela..vedra...nimalo napuhana kao neki koji misle da su svojim obrazovanjem postali viši i bolji

Dobro je kad u životu
Za nešto se boriš, rukama stvoriš
Dobro je kad u životu
Nekoga voliš, neko te voli
Dobro je kad u životu
Neko te sluti, ti nekoga slutiš
Ali je najbolje kad u životu
Imaš nekog s kim možeš
Lako da šutiš

Dida...

Ponedjeljak...početak radnog tjedna.Prije posla morao sam nešto obaviti na drugoj lokaciji.Žurim se ,jedva nađem parking,jer parkirališta nema pa se svi snalaze kako znaju i umiju.Ulazim u krug bolnice i prolazim
pored jedne djelatnosti.Bezbroj ljudi već od ranog jutra čekaju početak svoga liječenja..Treba puno toga obaviti prije nego se legne u krevet i započne mučna terapija...No u jednom trenu u prolazu vidjeh starog didu,kako šćućuren na klupi vani sjedi i puši.Priđem ja njemu i kažem mu..."Joj dida,pa tako je zima tu vani,
prehladit ćete se,a i znate da nebiste smjeli tu pušiti,zabranjeno je pušenje u ustanovi i u njenom krugu...
te vražje inspekcije stalno obilaze,pa da vam ne naplate skupu kaznu,bilo bi dobro da odete van kruga..tu malo iza ograde".Pogleda on mene svojim umornim pogledom i kaže on meni:"Dite moje ..ma znan ja sve to..ali meni su ti korki do iza ograde jako dugi..a volin zafumati tu vanka,jer posli dugo ne morem.."
Ne mogu vam opisati kako me je u srce dirnuo dida...nisam pušač,ali mi ne smetaju ni dim ni pušači..a nisam ni za tako rigorozne zabrane.Pa zar zrak koji svi udišemo nije isti u krugu ili van kruga..Sjetio sam se svoga dide kojemu je kutija cigareta bila najdraži dar..kao djetetu lizalica
Cijeli dan mi je bila slika tog dide izmučenog bolešću sa cigaretom u drhtavoj ruci pred očima...

Malo morskoga ugođaja,ovog predivnog sunčanog dana

Sretno Valentinovo:-)))

"Volio bih da me voliš, da budem cvijet u tvojoj kosi.

Ako si noć, ja ću bit zora i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš, i da svi dani budu pjesma.

Ako si izvor, i ja ću biti u živoj stijeni bistra česma."

Jure Kaštelan

Ah,,da mi je šetnjice..

Jutros sam se jako rano probudio..ma inače sam ranom zorom budan,ali jutros sam strašno uranio,
ni sam neznam šta mi bi Istog trena stavljam kavu kuhati..jer bez tog rituala dan ne počinje..,a
da ne kažem da i na poslu odmah posegnem za kapučinom,pa sa čašom na sastanak, a
onda je sve lakše.Dižem roletne..kad ono vedro...ajme koji lip dan je osvanuo.Nakon niza kišnih dana..konačno malo vedrine.Istog sam trena poželio prošetat do mora..udahnuti malo morskoga
zraka..malo uživati u pogledu..u bistrini mora..Vidim ga kako se lagano ljuljuška i tiho udara u stijene..
Ali nema se vremena...na posao valja krenuti...a šetnju ostaviti za nadam se bar ovog vikenda

Pa najbolje da skupa poslušamo pjesmicu i utonemo sa mislima u ljepotu i bezbrižnost..koju nam jedna
šetnjica može dočarati... a možemo i zaplesati:-))))

Kada dan završi sa osmjehom

Dakle dan je nagovjestio da neće biti ništa bolji od jučerašnjog..prema broju popunjenog
odjelaNo...dobro je sve što je prolazno..pa uz malo plača,suza a i ponekog izmamljenog osmijeha
punim baterije i idem dalje.No danas pred kraj radnog vremena..već poprilično izmoren od velikog broja djece
(roditelji češće naprave konfuziju i paniku),no za razumjeti je..za djecu strepe svi,pa čak i ono najbezazlenije
izgleda prestrašno.Treba ih smirivati..pričati...objašnjavati pa više neznam ni sam gdje mi je glava.
No dobro..da nastavim...taman da ču ustati da malo protegnem noge,kad ono neko tiho kuca na vrata...Kažem ja "Naprijed"... kad ono moj mali prijatelj..Ivan,onako nenajavljeno.. Pohvali se on svojom evidencijom..a ja sav sretan..sve je u najboljem redu,kada kaže on da ima iznađenje za mene

Evo šta mi je napisao

Samo sam se igrat znao
i o bolesti nisam ni razmišljao
tužan i žalostan sam bio
za mamom sam plakao
ali svi su samnom dobri bili
i svemu me naučili
hvala tebi "zoki"
što si noću k meni došao
i priče mi pričao
nikad nisam bio sam
najbolji si meni znaš...

Susret generacija...

Još jedno kišno jutro..ustaljena rutina ,strka po kući..dok se svi spremimo..skupimo i krenemo
imam osječaj kao da sam već odradio hrpu stvari...
Na poslu svi nekako sumorni..valjda ova južina na svih utječe..sastanak u tijeku,svatko sa svojom kavom
odslušamo i referiramo najnovije stanje..pa za poslom
A posla kao u priči..danu nikad kraja i mislim si hoću li konačno vidjeti praznu čekaonicu
No dobro...idem ja polako doma..kad usput sretnem školskog kolegu..nismo se dugo vidjeli i baš sam mu
se iskreno obradovao Kaže on meni:"Ajde dođi u petak na susret generacija!"...u našem disco clubu
sastat će se generacije...koje smo se nekad sastajale dok smo u srednju išli.Ajme kako sam se nekako obradovao..ne pamtim kad sam baš zadnji put bio u discu( iako nisam baš star puno)...i mislim si :"Ma iči ću!).Sresti staro društo i vratiti se u dane bezbrižnosti Ionako smo se svi nekako otuđili,povukli u sebe,
pa eto prilike za veselje

Nešto,što bih htio reći

-Dobar dan komšija...
-Ne kaže se komšija.nego susjed!
-Izvinite susjed..
-Ne kaže se izvinite,nego oprostite!
-Oh oprostite...opet sam pogriješio..
-No dobro...nemoj ti mene zadržavati,
nemam ja vremena za prazne razgovore;
reci već jednom,što si htio reći!
-htio sam Vam reći.." Dobar dan komšija"..



Nije važno kako,
samo je važno kako se kaže;
razumije se lako,
sve što se s dobrom namjerom slaže.

Zato pusti...nek cjepidlake
cijepaju dlake,
a ti govori po svom(u tonu dobronamjernom)
jer je dobra namjera razumljiva jeziku svakom!

Marko L.

Nedavno sam dobio na poklon jednu literarnu zbirku,pa sam izdvojio jedan uradak...

ispričavam se što sam zaboravio na čašćenje,ali nikad nije kasno,pa se izvolite poslužiti




Hvala mojim prijateljicama kad su zaplesale za sve posjetitelje bloga

Kako vas na moje veselje sve više imaevo jedne torte...jagode i šlag

Evo mene...:-))

Nakon dužeg nagovaranja mnogih dragih blogera da otvorim blog,
eto učinio sam to.Iskreno ..nikad mi to nije bilo ni u primisli ali
(nikad ne kaži nikad).Da nije bilo bloga mog prijatelja Smotanog,nikada ne bih bio ušao
u te vode,ali uz njega,pa uz blog Zarine,također prijateljice,
stigao ja do mnogih dragih blogera..Carle,Santee,Dream Maker,ze_le_ne_Vitae
s.mirjam,jezic bodljice,a i mnogih drugih koje nisam naveo,a ništa manje dragi
jednostavno sam postao redovni posjetitelj.Neke obiđem u tišini,pročitam,ali nemam snage,a
nekad nemam ni riječi za nešto pametno napisati.
Evo toliko od mene ovog sunčanog jutra uz djelić moga grada