Danas je zadnji dan veselja karnevalskog i dana pod maskama.Možda bi bilo prigodno
napisati nešto o tome..ali moju je pažnju privukao ipak jedan tužni detalj....
Nakon posla svratio sam do pošte jer sam morao podići neku preporučenu pošiljku.
Ulazim...gužva,samo jedan šalter radi za sve..nervoza.Svi se bune..zvocaju stalno.
Iza mene ulazi starčić,jedva vuče nogu za nogom i sjeda na prvu stolicu.. Vadi jedan račun
i novac i gleda iza koga je..naravno da nikom ne pada na pamet da ga pusti naparijed
Zadnji sam i ja bez problema mu kažem da može ispred mene..očekujući da će i ostali to učiniti.
Na kraju krajeva...pa svi smo bili podosta mlađi,bez obzira što se svima vječno žuri.
I ne možete vjerovati..NITKO GA NIJE HTIO PROPUSTITI!!!.Pukao sam i kažem..."pa ljudi moji,
gdje vam je osjećaj za humanost?"...zar nema više ljudskih vrijednosti...zar nećemo svi doći u njegove godine????Bio sam ljut užasno..Jedna se cura drznula i rekla mi.."Pa šta,
sjedi-ne stoji,meni se žuri".Pogledao sam je smrznutim pogledom,uzeo račun od starca i
platio kad sam na šalter došao...
..da sam ja na dnu kutije bombona tvojih sitan prah... (Zarina)
Ovaj medo je u rane noćne sate prvi pokucao
Zarina
Dar od Gali
Od Nine:-))
Hvala vidrice
Hvala Zarina
Hvala Carla
Gali
Hvala pocky
Ninina duga
svom Velikom bratu s ljubavlju,
tvoja ja (gali)
...u plamenu svijeće ugledam tvoj lik,
ne bih da te molim al mi budi stih!
u smiraju dana kad se snivat spremam,
ne bih da te zovem,al zašto te nemam?!