Ljudi. Ta divna stvorenja bez kojih ne mogu. A nekad bih voljela da mogu jer me zaista smetaju neki njihovi postupci i komentari. Gledali smo jucer ROTK EE i nisu se mogli izbjeci komentari. U pocetku umjereno, a kasnije sve žešće. I to komentari na homoseksualnost Frode i Sama.. na jezik i njihov izricaj.. Ja to ne razumijem. Svi cvile kako bi voljeli imati dobre prijatelje, prijatelja na kojega se mogu osloniti i kojem je istinski stalo, a onda kad to vide izmedju Frode i Sama izfruguju se i okrecu sve na gay zafrkanciju. Sto je to u ljudima tako tuzno da se ne mogu izdici iznad "navika", "normi" i "ocekivanoga" ponasanja. Nedaj boze da pustimo emocijama da se pokazu u drustvu i prema drugim ljudima.

Onda ce ti isti koji su se sprdali cviliti kako je svijet usamljeno mjesto i kako je tesko naci iskrenoga prijatelja koji nas prihvaca kakva god osoba jesmo.

"Men of Gondor and Rohan, my brothers! I see in your eyes the same fear that would take the heart of me. A day may come when the courage of Men fails... when we forsake our friends, and break all bonds of fellowship... but it is not this day. An hour of wolves and shattered shields when all hope comes crashing down, but it is NOT this day! This day, we fight! For all that you hold dear, stand, Men of the West!" Yeah, right.

Ne volim Bozic. Vjerojatno niste navikli na ovakve recenice. Obicno se uz Bozic veze dobra klopa, bliznji, darovi, rodjenje Isusa, blagostanje, mir, radost, oprastanje i jos svasta dobroga (ne nuzno tim redom), a evo kod mene tu neko negodovanje.

Dragi ljudi dobre volje, nisam ja neki mrgud. Ja jednostavno imam prokletstvo da uvijek gledam neku vecu sliku. I tako me cinjenica da se oko Bozica naglasavaju ove dobre stvari zaista rastuzuje. U mojem savrsenom svijetu tako bi trebalo biti svaki dan ili barem bi trebali teziti tome. I znam da obitelji tesko i brzo zive i da im dobro dodje tih par okupljanja godisnje te prihvacam to, ali eto - za mene to nije dovoljno.

U pitanja religije ne bih ulazila. Necu spominjati ni raznorazna licemjerstva. Ali znam da zivim u kulturno opterecenom, komercijalisticki nastrojenom i bez dubljega znacenja drustvu kada ateist ateistu cestita Bozic. A bila i vidjela sam to nekoliko puta. Po mojem skromnom misljenju to je apsurdno i kilometrima daleko od onoga sto bi Bozic trebao biti, a trebao bi biti svaki dan, ionako se Isus nije rodio bas 25.12.

Prica kolega danas na poslu kako u Americi mediji sve vise preferiraju govoriti "Sretni blagdani", a ne "Sretan Bozic" i kao, to mu nije bas neka fora s obzirom da je 80% gradjana Amerike katoličke religije. Meni je to bas u redu. Zasto bi vecina manjini nametala osjecaj neravnopravnosti. Na stranu to sto Ameri zapravo imaju neke sasvim seste razloge za ovakav korak. Bit cu naivna i danas i vjerovati da je to zbog brige za ravnopravnost. A to je nesto sto mene osobno proganja u zivotu i zbog cega sam cesto neshvacena.

Neki ljudi nemaju smisla za prostorno uredjenje, ne vole metafore i nisu strpljivi. Nadam se da vi niste medju njima, jer ako jeste, na krivom ste mjestu, he! Naime, ja volim sve to gore navedeno i moj post nakon duzega vremena (posao broj jedan i posao broj dva i jos nesto.. cek, sto je jos ono bilo... e da, zivot! mi oduzimaju dosta vremena i udaljuju me od cetiri carobne tipke redosljedom b, l, o i g) je vezan upravo uz gore navedeno.

Danas mi je tata donio novi kalendar firme u kojoj radi. Znate onaj, bezvezni, tuzni, trodjelni s plasticnim crvenim oznacivacem aktualnoga dana. E pa takav, sa slikom nekoga mosta u izgradnji. Ne znam zasto on to meni svake godine daje, a ja ga uredno vjesam na zid. Naravno, estetski se nikako ne uklapa u moje tajne odaje, ali redovito ga stavljam. Vjerojatno zato jer je to jedna od rijetkih mrvica komunikacije koja je ostala mome ocu i meni. A mrvice sve vise i vise nestaju. Zato se drzim za ovaj kalendar i smijem se sama sebi zbog nacina na koji komuniciramo. Smijem se jer tako ne pravim mjesta za druge emocije. A naslo bi ih se...

Skinula sam ovogodisnji kalendar, ravan, miran, iskoristen. Prijanjao je savrseno uza zid. Stavila sam novi, a znate kako su ti kalendari obicno presavinuti na tri djela tako je bio i ovaj. Zato je sada na zidu onako valovit, uopce ne prijanja. I tada sam se sjetila. Sjetila sam se da je i ovaj za 2004. bio takav. A sada je ravan i pitom. Da, ne postoji nista u ovozemaljskome zivotu sto se nece prilagoditi okolini koja ga okruzuje.

Netko tko je verbalno tlacen, postaje sutljiv ili agresivan. Netko tko je sretan, postaje jos sretniji ili bazobziran. Siromah je u vjecitoj zurbi za materijalnim. Bolestan covjek nauci cijeniti zdravlje. Emotivno neispunjeni odnosi, ubijaju tragove zivota u ljudima.

I onda danas u autu jedan prastari Cd i prastara pjesma i neka prastara ja u mislima, iz doba dok sam bila kalendar koji prkosi ravnini zida.

Through this way is hard
Open your wings and fly
Follow your heart
Don't try to hide and lie
Through this way is hard
Open your wings and fly
Follow your heart
Don't try to hide and lie

Nobody knows
Nobody knows why a fire that burns
A flame that cannot die
Everyone has
Everyone has inside
-Gala