SVe tO TrEbA u LoST

Danas sam išla vadit krv, kontrola bezveze no big deal. Injekcija,, bojim je se, nemrem gledat kad me pika da me ubiješ. Neki dan sam s dragim gledala opet Trainspotting, genijalan film, samo žmirim kad se fiksaju jebiga,,, takav je isti moj stari, ne može gledat kad ubada i vadi krv ko ni ja. Ajde nikad nisam pala u nesvijest iako čujem ima i takvih slučajeva ali ne volim to.
I onda nakon toga kad mi ruke počne trnut isusati ko invalid sam.A nema bolje stvari kad ti sestra kad zasučeš rukav veli da su ti vene ko končići. Fakat se super osjećaš nakon toga i onda zabije iglu uuuuu bolje od sexa

Baš pričam s mojom lollom danas i ona je ista ko ja glede igle.Pa kakve bi mi to jebene narkomanke bile da mi je znat.. nikakve eto.. Ma nema tog šuta, tog osjećaja, nema toga kaj bi me natjeralo da se bodem..Nema teorijeeeeeeeeeeee.I onda nakon kaj mi je sestra izvadila krv , onda me bolilo naravno tak da sam jedva okretala volan na putu do doma.Da znam, pičkica sam ali kaj mogu kad me boliiiii.A ja ne volim bol i to bi bilo to

E da glede avanture sa šahtom... popravili su kvar jer mi je cijev pukla ali moram i dalje platiti jebenom vodovodu cca 2 soma kuna ali kak su dobriiii mogu na rate o hvala vam kak ste dobri alelujaaaa ma marš u materinu!No prije toga moram još dva put u jebeni šaht izmjerit stanje vodomjera usranog nakon popravka cijevi i onda par dana nakon toga da vide kolko ja to točno vode trošim.. ne dao bog isus da neko od njih to dođe izmjerit jer je navodno to potrošačeva dužnost kontrolirati ma jebite si mater.. koji kurac sam išla opće u školu kad se moram baviti s tim pizdarijama.. i još se nafure ak to ne radiš jer kao to nije njihov posao.. pa kaj je onda vaš posao idioti jedni lihvarski?

Jebo komunalije to je sve kaj ja imam za reć!

Donedavno nisam imala problema s dragim ljudima iz vodoopskrbe i odvodnje,, uredno su mi slali račune ja ih plaćala i sve je bilo ko u bajci dok jednog zlokobnog dana nije stigao račun za preko 2 soma kuna gulp! Okej razumjela bih da na vrhu zgrade imam bazen i vodeni park ili čak jacuzzi ali come on ja sam solo pa da se i tuširam svakih 5 min i paralelno perem veš i radi mi perilica za suđe i pustim vodu da teče iz svih pipa ne bi tolko potrošila da me jebeš!

To je bilo u 6 mj kad sam slala zamolbu za otpis vode ..sad je 9.... u međuvremenu još 2 računa povećih svota mada je popravljeno to puknuće cijevi,, navodno tak su mi rekli jebote! U međuvremenu sam se bila spustila u taj šaht, koji se nalazi na parkingu ispred zgrade,, a često se auti sparkaju baš na sami šaht pa se sad mogu lijepo jebat ak oću vidit stanje jer mogu vidit kurac dok je auto na šahtu!

Nego da vam velim svoje prvo spuštanje u Had dolje tj u šaht mračni mokri.. Imala sam pomoć ajde fala bogu bila frendica sa mnom radi moralne podrške ali to je bilo sve,, ja sam se sama spustila niz stepenice u tu provaliju jebenu koja je bilapuna vode( to je naime prije navodnog popravka cijevi) sve prljavo, neke daske a bome i blata bilo i sad gro tih vodomjera a koji je moj pitaj boga,, imala sam račun ko siroče i kemijsku u zubima da zapišem stanje i mobitel koji mi je poslužio kao svijetlo u toj tami usranoj..Sve mokro, jezivo i ne znam s koje strane je moj vodomjer,, gledam panično u računam i molim boga da ne moram preduboko zaronit u tu vodu i da mi se odjednom ne pojavi jaws ,tolko je vode bilo! I sa djebiga ja preko neke daske na jednu stranu i onak fino zagazim i propadnem do koljena u vodu.. super.. s te strane moj vodomjer nije: Murphy jebemti mater da ti jebem! Znači s druge strane.. nađem ja to nekako i zapišem sva ponosna na sebe, mokra, ali sretna ,, mission accomplished.. ili sam tako mislila i sad me opet jebuuuuuuuuuu..Počela sam izbjegavati referenticu vodoopskre jer je već i meni i njoj ovo ne smješno neg tragično jebote! Danas kad mi je malo povisila ton sam ju skresala sa čarobnim riječima: Uključit ću svog odvjetnika... Nevjerojatno kako te 4 čarobne riječi djeluju na smirenje uzburkalih strasti... ma kakav čiribu čiriba, beetlejuice, stoliću prostri se... Uključit ću svog odvjetnika i da viš kak se zvijeri smire

Sad smo si super i veli treba da čak danas ne moram opet u šaht jupi jebote.. nego može i do sutra čekat i tak.. Sutra opet spuštanje u Had, nadam se da je splavar tam da me preveze do jebenog vodomjera!

Popizdit ću.Nemrem nać stari post koji sam pisala o mjuzi iz 80-ih pa jebemti sve na svijetu kud je baš taj nestao?! kaj nije nestal onaj debilni di sam samo neki glupi link stavila. O isusati!Zakaj pišem o tome.. e pa ja sam 80-ies child ergo, odrastala sam u 80-ima i volim tu muziku,,najbolja muzika i najgora moda.. kad se sjetim frizura, jastučića na ramenima, fluorescentnih šalova, ghostbusters majica koje svijetle u mraku dođe mi zlo e da i isprani jeans traperice, turski jeans brijem da se zval i ciferšlus na nogavicama mrkva kroj traperica i tajice i štucne i nošenje podignute majice na kragni i spitke i vesta prebačena kao non šalantno prek ramena hehehe dobre stare 80-te

Bila sam klinka i samo sam molila boga da me mama pusti konačno van u Saloon i Kulušić bar do 12 da ne moram ko luzer bježat doma solo dok svi drugi ostaju. Sjećam se muzike najviše a evo sad baš slušam na kompu bend koji je vladao top listama 80-tih..Duran Duran.. i dan danas su mi dobri i oni i Depecheovci i Human League i Madonna i Kylie i Billy Idol i U2 of kors i i i .. ali kaj sam jučer otkrila konačnooooo u Zagrebu gradu ima mjesto di mogu izać navečer i slušati i plesati uz omiljenu muziku ...wahoooo! U Gjuri svaki četvrtak će biti 80-ies night za sve nas koji volimo 80-te i kojima je pun kurac klinaca i muzike koja nas baš ni na šta ne podsjeća specijalno.

Ovako konačno znam da si rezerviram četvrtak za izlaske di ću naletit na svoju generaciju koja zna sve riječi od pjesama od SMithsa recimo i koji znaju da je stvar Call on me ( znate onaj spot sa onim trebama kaj vježbaju aerobik) obrada stvari iz 80-ih pod nazivom Valerie.Koji znaju da je Madonna postojala prije Guy Ritchiea i stvari Hung up, koji znaju da je Tom Cruise žario i palio u Top Gunu , da je Harrison Ford bio Indiana Jones, koji su čitali Bravo i skupljali postere i zamatali knjige i bilježnice sa listovima iz Brava, koji su furali knjige u kul vrećicama u školu ( tipa benetton ili tak neš)
Ljudi koji su bili živi kad se tek oformio Mtv, koji znaju da je Michael Jackson nekoć bio crn i nije još bio šugava pedofilčina, ljudi koji su igrali atari igrice tipa: pacman i space invaders,, koji su izlazili u Lap i Kulušić kojih šmrc više nema....Ljudi koji su bili živi kad je planuo Černobil, koji su bili živi kad je Ronald Reagan bio upucan, koji su bili živi za vrijeme hladnog rata, koji su bili živi kad se Lady Diana udala za Princa Čarlsa, koji su bili živi kad su postojali supermodeli poput Cindy Crawford, koji su se primali u pionire i omladince u Pionirskom gradu, koji znaju kaj znači wax on i wax off i Mr. Miyagi, koji znaju plesati možda i dan danas dirty dancing i lambadu....

Oni koji su čagali na can't touch this, koji znaju da je George Michael prije navodno bio ko fol straight i bio u bendu Wham, koji su ujedno plesali sentiše tipa: Careless Whisper,, ah puno toga ima i fale mi 80-te jakooo i sad konačno mogu ih proživiti sa svojom generacijom.. i zato...živjeli svi mi rođeni 1970-ih fakat smo generacija do jaajaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
Generacijo this one's for you

Da li znate što je elephant juice? E pa to vam je kad nekom čitate s usana što vam govori i mislite da vam govori: I love you, a kad ono elephant juice:D-ista je fora probajte;) Naime to je jako zgodan način da nekome date do znanja da ga volite a da pritom ne ugrožavate sebe jer ako vas čudno pogleda u stilu:dobro koji je tebi bog?! uvijek možete reć: pa to je samo elephant juice!Inače je jako dobar uvod za sve one koji se boje izgovoriti te dvije riječi..
Ja nisam jedna od tih .Meni nekome reć volim te opće nije bed..Mogu sad izać na cestu i reć prvom čovjeku kojeg vidim : Hej ti...volim te! To su samo riječi ipak..E pokazat..to je druga stvar..Tu je drugačija situacija. Cijeli život su mi govorili da sam ledena princeza..Sjećam se kad sam prije par godina srela jednog dečka iz srednje koji mi je bio tiha patnja ( kako li se ono zvao..ma moram znati jer sam bar godinu dana patila za njim i slušala Every breath you take od Police i mislila na njega u mraku svoje sobe... još niš..valjda bum se sjetila do kraja posta..)di sam stala a da.. i tak sretnemo se x i ja i ono kak si blabla..i tak i otišli mi na kavu full se zapričali i veli on meni: Znaš da si se ti meni sviđala u srednjoj..Ja ono: Kaj? Ma daj..erm ..X ne seri..pa i ti meni! I tak sam zapravo skužila da to kaj sam ja njega ignorirala uglavnom i skrivala pogled od njega nije niti najmanje u njemu pobudilo želju da mi priđe ( čudno a inače pali na filmu ali dobro) i rekao mi je da su me dečki zvali ledena princeza ..Bome ni to nisam znala...Malo sam se tad zamislila nad sobom..Ne znam zašto ali meni je užasno teško nekom pokazati osjećaje, otvoriti se..ne znam zakaj takva sam.. Napisati mogu svašta, reći svašta, ali napraviti neki potez, ne znam, pregaziti ponos ( kak ja gledam na to, da ne bi on mislilo možda da ja letim za njim e to ne ideeee)I am not built that way..Radije sam živjela od nekih insinuacija da bi moglo neš biti ako bi bilo neš drugačije tzv. ŠBBKBB (Šta bi bilo kad bi bilo)Emocije su za mene uvijek bile nekako gnjusne, cmoljave i gadili su mi se oni parovi koji bi stalno govorili: joj volim te ,ti si moja mala mucica, ne ti si moja mala ribica -ne ti si-ne ti si- ma dajjjjjjj! I tak je ledena princeza ipak nekak došla na svoje zahvaljujući upornosti pojedinaca hehe a njima ću uvijek rado reći i elephant juice a rijetkima : volim te;)
E da.... Tomislav se zvao..
Za S

Evo malo struje svijesti dok vani kiša pada....
Kiša... kiše jesenje počelo je počelooooo još malo i službeni kraj ljetu jebiga i onda zna se kiša, snijeg, hladnoće i u 6 navečer je mrak. Ne znam ja to nekak volim, možda zato kaj sam officially dijete ljeta mada se osjećam nekak jesenski. Sutra mi je rođendan i to je moj dan i dan milijardi drugih ljudi rođenog tog istog datuma.Zapravo to ne bi trebala ja slaviti nego moja majka koja kak mi veli se mučila ko isus dok me nije rodila i bila u ogromnoj agoniji ali dobro. Meni će se čestitati, ja ću dobit poklone i ja ću slavit. Jadna mama...Navodno će i sutra kiša padat ali boli me kurac bit ću uglavnom unutra i bit ću sa svojim dragim pa me to pretjerano ne jebe..Svi me pitaju kaj bi ti za rođendan..Pa ne znam u okviru mogučnosti ali kaj bi zbilja pitaj boga jer ja dan danas glede većine stvari niti ne znam što hoću..

Veli Princ ili simbol il kak se već zove taj jadan mofo u jednoj svojoj pjesmi:Act your age mama not your shoe size... whatever that means a valjda to means da se ne ponašaš preozbiljno il kaj već.. dalekoooooo sam ja od toga i ide mi na kurac kaj je netko ( ma ko je to mamu mu jebem) odredio kak se netko određene dobi treba ponašat...Mi se držimo ajmo reć nekih normi postavljenih od strane koga? Nitko ne zna.. Uvijek je ono neko nevidljivo:Kažu ljudi.. pa koji ljudi jeboteeee di su ti ljudi?! I ko je njima dao pravo da nekaj odrede i ako su odredili zakaj se svi moramo toga držat?To je vjerojatno neka pijana budala odredila i onda su se svi toga primili ko ovce,, da ovce, u biti su ljudi ovce jer se drže nekih postavki bez da se pitaju zakaj je to tak? Ne znam jel to samo kod nas tako ali ono što je drugačije, što odskače od nekih standarda je automatski loše jer se ne uklapa u ono uobičajeno. Koja glupost!Treba pitati zašti i kako i čemu.. evo zato ja slijepo ne mogu vjerovati u boga..Imam tisuću pitanja na kojih ne mogu dobiti odgovor jer se to ne pita to se uzima zdravo za gotovo... well fuuuuuuuuuuuuck that!

Sjećam se dok sam studirala u Rimu uzela sam kao kolegij Novi Zavjet iz čistog razloga jer sam studirala englesku književnost i bilo je toliko elemenata iz NZ-a a ja nisam niš to kužila. Predavao nam je pop naravno koji me mrzio.A zakaj? Zato kaj sam postavljala pitanja.. Zbilja kako je moguće da je Isus pretvorio vodu u vino ili umnožio te ribe ko David Copperfield?! Na svako moje pitanje dobila bi odgovor:Do not question God.. Znači tako.. onda sam popizdila i rekla da meni ovo sve nema smisla jer kaj god ja pitam ja ne mogu dobiti odgvor na to i da je onda vjerovanje u boga i isusa kao vjerovanje u djeda mraza (božičnjaka po novom fuj odvratno mi to) jer ne postoji nikakav dokaz da ni on postoji nego djeca vjeruju u njega po defaultu!
Sad znam da ću ovime raspizditi neke vjernike ali jebiga .. ja moram imati dokaza.. da smo nastali od majmuna to mi ima smisla ,,,vidim connection to mi je prihvatljivo.. but i digress

E da kaj bi za rođendan sad mi palo na pamet ,, za rođendan bi ono kaj mi je zagarantirano i čemu se veselim a to je ja i moj dragi ispod popluna zagrljeni... prema tome skoro svaki dan mi je rođendan i svaki dan mi je ko rođendan i rođendan je ko svaki dan za mene meni.. ali među nama ... ja se ne bi bunila i da ovo dobim za rođendan

Draga izgubljena generacijo novog doba,

Da. Znate tko ste, obraćam se vama koji ste jurišali skupa sa mnom po narančastim iskonskim poljima u potrazi za izgubljenim vremenom ili ako nismo bili na istom polju onda ste se držali za ruke u drugim virtualnim svijetovima.Znate na šta mislim jelda? Nemojte se praviti da ne kužite?

Naš avion se srušio na pol puta između Oz-a ( ne mislim pritom na zatvor) i reale. tzv. brisani prostor. Preživjelih je bilo dosta,, svi smo mi preživjeli brodolome svoje vrste: nesretne ljubavi, nezaposlenost, nezadovolju u braku,zlostavljanost, prevaru, neostvarenu ljubav, nesređenu obitelj..Svatko sa sobom nosi svoju priču i sa tom svojom"bagažom" dolazi na chat u nadi da će barem malo zaboraviti na svoje probleme. Uzeli smo si pseudonime iza kojih smo se krili .Poput maski na karnevalu zamaskirali smo se i postali sve ono što smo oduvijek htjeli biti: kučke, veliki jebači, femme fatalle, djevojke iz susjedstva, don juani, brad pittovi, angeline jolie, einsteini, bill gatesi..Samo je bilo potrebno odabrati adekvatnu masku za rolu koju smo htjeli odglumiti.

Dragi moji iskonovci prvestveno, vi , uključujući i mene bi trebali Oskara dobiti za najbolju mušku i žensku ulogu.Mi smo svi glumci koji smo se pretvarali da je s nama sve u redu, da smo super..A nije bilo super jeli tako? Zaključak koji se da izvesti je na veliko zaprepaštenje svih vas da su naši životi uključujući i nas samih bili u kurcu. Zato smo visili na chatu. Možete se buniti koliko hoćete i negirati ali ja poznajem ljude koji nikada nisu kročili na chat a znate zakaj? Zato što je njihova reala dovoljno ispunjena bitnim sadržajima da kao mi nemaju potrebe tražiti nešto više,,,ono nešto što fali. Jer evo ja priznajem, meni je falilo,, i evo ja priznajem to je bio moj bijeg. Fraza: Sve to treba u lost nije bezveze. Izgubljeni smo bili i tražili smo,, nešto,, sebe,,,nekoga,, neki smisao da možemo i dalje nastaviti egzistirati. trebala nam je katarza da izbacimo iz sebe sve ono što nas tišti: sad da li kroz agresivu, flertovanje, vrijeđanje( moj odabir), traženje samilosti, dijeljenjem savijeta,,, na nama je bilo da odaberemo metodu. Svi smo se našli na tom "izgubljenom otoku" u svijetu virtuale i pokušavali smo sklepati sebe i nekako se afirmirati u tom nestvarnom svijetu. Mnogi su se smijali kad sam im rekla da se očajnički žele afrmirati a ne mogu, ali htjeli mi to sebi priznati ili ne,, svi smo tražili nekakvo priznanje,, nekakav signal da smo registrirani, da smo spaženi.Na brisanom prostoru su slova bila sve,, ako su krivo poredana ili shvaćena gubiš smisao, gubiš svoje mjesto i nestaješ, i zaista kao da te nikada nije ni bilo.

Postojale su metode kontrole na tom "otoku" nešto ekvivalentno "the others" ,,administratori koji su imali moć oduzeti ti riječ, izbaciti te s tog otoka i vratiti te u tu surovu realu od koje si bježao: gdje ti dijete plače, muž se dere na tebe, šef te gnjavi, frendovi se drogiraju,dečko te vara, cura te ostavlja..Postojali su dnevni i noćni chateri. Dnevni su oni koji su ubijali vrijeme na poslu a noćni kojima se nije dalo ići van. Postojali su klanovi koji su međusobno "ratovali", nadmudrivali se i ponašali se teritorijalno, koji bi "popišali" sobu na chatu svojom konstantnošću i prisutnošću i smatrali je svojom i gazili bilo koga ko je i pomislio uzeti njihov teritorij.

Rađale su se ljubavi na chatu, virtualne koje bi uglavnom ostale na tome jer kad bi se preslikale u realu nikada to nije bilo isto. Znali bi se dopisivati s nekim mjesecima i mislili bi da je to velika ljubav koja je nestala poput dima u zraku kad bi se dvoje našlo u reali i pogledali se oči u oči. Ima iznimaka naravno ,ali većina slučajeva je bila takva.Jer mi volimo tu iluziju i zapravo smo zaljubljeni u nju: volimo ispijati te jebene virtualne kave i slati virtualne puse i zaklinjati se na virtualnu vječnu ljubav i prijateljstvo jer je to ono što nas ni na što ne obvezuje i tjera.. A to je najlakše ,, i to je dobro. Jer najlakše je znati kada ti je u reali sve u kurcu i kad ti dečko ili muž ne pruža pažnje,, znam da ću naći pažnju na tom izgubljenom otoku, znam da ću se osjećati poželjno i znam da će taj netko tamo iz tog svijeta htjeti slušati o mojim ambicijama da napišem knjigu ili napravim kip ili naslikam sliku ili će htjeti gledati moje fotografije koje sam cijeli vikend fotografirala ili će htjeti pročitati moju pjesmu i neće odmahnuti rukom kad mu pričam o svojim najvećim strahovima.

Ali,,, sve je to privremeno, naš Lost je privremen i nestat će, progutat će ga magla jer mi smo tamo na usputnoj stanici dok ne dočekamo da nas netko ili nešto spasi, da stigne brod ili avion koji će nas odvesti natrag u neku bolju budućnost, neku bolju realu... I dok odlazimo na tom brodu ili polijećemo u avionu pogledamo prema dolje ili prema "otoku" i vidimo drugi avion koji se ruši i vidimo preživjele koji očajnički plivaju prema toj obali, prema tom "otoku" koji će ih kao i nas transportirati u hrabri novi svijet. I dok mi promatramo taj prizor kroz koji smo i sami prošli, zagonetno se smješkamo jer znamo da će novi preživjeli, novi izgubljeni, naučiti novi način razmišljanja novi način spoznaje ne samo o drugima , već i o njima ( kao i nama) samima.

Bila jednom jedna plava četkica za zube. Danima je sama čamila u čaši na polici iznad umivaonika i čekala svako jutro i večer da bude od neke koristi za svoju gazdaricu koja bi ju obično samo na brzinu zgrabila, stavila pastu za zube na nju i protrljala po zubima. Tada se osjećala sretnom jer je bila korisna jer zahvaljujući njoj zubi njene gazdarice bi blistali .Međutim dobar dio dana bi sama stajala i dosađivala se i pitala se kako je moguće da ima nekih četkica koje imaju svoj par i koje imaju i gazdu i gazdaricu i zašto je baš ona ta koja je osuđena da vječno bude sama okružena kremama i dezodoransima koji s njom nisu nikada komunicirali niti pokazivali ikakve znakove zainteresiranosti. Znala je da ne može vječno biti tu, znala je da će kad tad biti zamjenjena i zaboravljena, bačena u koš za smeće koji ju je zlokobno promatrao odozdola. Htjela je neko društvo, htjela je prisustvo nekoga sličnog njoj samoj..međutim dani su prolazili i ona je bivala sve usamljenija.

Sve dok jednog dana nije primjetila na umivaoniku ispod sebe drugu četkicu ali zelenu kako leži. Pokušavala ju je dozvati ali ju druga četkica nije čula.Tada je uletila gazdarica i zgrabila plavu četkicu i počela trljati zube i dok se sva pjenila trudila se dozvati zelenu četkicu ali od ove nikakvih znakova života. Nakon što ju je gazdarica odložila u čašu, u kupaonu je ušao muškarac, njoj potpuno nepoznat i podigao zelenu četkicu i počeo prati zube. Mala plava četkica je zabezočeno gledala u ova dva nova lika koji su joj bili u videokrugu. Tada je vidjela kako gazdarica ulazi u kupaonu i kako daje pusu na obraz ovom muškarcu dok on još pere zube.Onda mu je nešto rekla i on je spremio zelenu četkicu u čašu kraj plave. Plava i zelena četkica počeli su pričati i tako su saznale da ni zelena četkica nema para kao ni plava i da je isto tako jako usamljen i kako je baš super što su se tu našli zajedno. Međutim iduće jutro kad se probudila plava četkica, zelene više nije bilo. Bila je duboko tužna.. taman je našla srodnu dušu i sad je nestala.

Kad je pala noć pojavila se opet zelena četkica zajedno sa sad već poznatim muškarcem i nije bilo kraja veselja plavoj četkici. Cijelu noć do jutra su se upoznavale kad bi zelena četka nestala zajedno s muškarcem. i tako je to trajalo 2 tjedna , a plava četkica se već bojala da je došlo vrijeme da ju gazdarica zamjeni a da nikada nije cijeli dan provela sa zelenom..Jedva je čekala večer da ponovno vidi zelenu, sva je bila na iglama. I kad je pala noć muškarac je odložio zelenu u čaši kraj plave i primio gazdaricu oko struka, nešto su se smješkali i pobjegli u spavaću sobu... Plava je jedva čekala da odu da bude nasamo sa svojom zelenom s kojom bi pričala do zadnjeg trena, dok ne bi od zelene gazda došao i odnio ju sa sobom. Već je bilo jako jako kasno ili rano i plava je nastojala ostati budna da što duže bude sa zelenom prije nego ju gazda ne odvede.

I gle zbilja u kupaonu u tom trenutku ušli i gazda i gazdarica i počeli prati zube u isto vrijeme iznad umivaonika, on sa zelenom a ona sa plavom četkicom.Nakon pranja zubiju odložili su ih opet u čašu i ovog puta gazda nije zelenu odnio sa sobom. Nije ju odnio ni dan poslije niti 3 dana poslije toga....ostala je kao i muškarac koji je plavoj četkici do prije 2 tjedna bio nepoznat... and they lived happily ever after ,bar dok god je bio vijek trajanja četkice a bogami i gazde i gazdarice