Light Wanderings

Flickr

Another one

U mene mlada glava k'o zelena trava,
kano mlada voćka na golomu brdu;
kako koji vjetar puha,
tako s njom okreće!

Ali, vi ste mudre i poštene glave,
koje ćete meni oprostiti
i hrđave glase ne prenositi.

Koja bude hrđava i pogana,
ona će ostat' vama pod nogama.

A koja bude dobra i poštena,
ona će otić' po svijetu
kano pčela zvukom po cvijetu.


Da bi vas se svako dobro držalo
Kao što se bršljan drži drva i kamena,
Pijesak mora dubokoga,
Zvijezde neba širokoga,
A anđeli Boga pravednoga.

(trad. iz konavoske zdravice)



Bonfire and el e ment (ali) s
Water
Fire
Earth
Air
...subject to change...as everything in life...
Image Hosted by ImageShack.us

Poglavica Tika-Taka


U noći drugog mladog mjeseca nakon Dana Nepobjedivog Sunca, okupilo se Veliko Vijeće sela na redovno zasjedanje. Trebalo je razmotriti proteklo razdoblje i donijeti važne odluke za naredno.
Osjeća se nezadovoljstvo među vijećnicima, ali i ostatkom plemena koje stoji izvan šatora i čeka rezultate. Naime, po mišljenju većine pripadnika plemena, poglavica Tika-Taka doveo je svojim odlukama i načinom vladanja plemensku zajednicu do ruba propasti. Zaključili su da selu prijeti glad, zemlja je raspodijeljena, većina dobara i zaliha završila je u rukama prolaznika i prosjaka.

Jedna od rijetkih zadovoljnih osoba u šatoru to veče bijaše Bijela Ptica, članica Velikog Vijeća i prapraprapraunuka osnivača sela. Njezine oči sjajile su se poput stakalca na mjesečini. Bila je svjesna da se čitavo selu ustalo protiv poglavice Tika-Taka, ali se nadala da će mu produžiti ovlasti, jer je on vodio pleme upravo na onaj način kako je prema legendi njen prapraprapradjed govorio da treba.

Poglavica Tika-Taka, iako svjestan pobune plemena, nije odavao nesigurnost. I njegove su oči odražavale poseban sjaj kada bi pogledao prema Bijeloj Ptici.

Te je duge noći glavnu riječ vodio vijećnik Sivi Hrast koji je posljednjih mjeseci polako i pripremao pobunu u selu. Iznosio je neoborive razumske činjenice protiv poglavice Tika-Taka.
«Živimo na najplodnijoj zemlji u okolici, a najsiromašniji smo! Radimo najviše od svih plemena u okolici, a jedva preživljamo! To ne da graniči s ludilom! To jest ludilo!», bjesnio je obraćajući se članovima Velikog Vijeća.

Malo, po malo, većina vijećnika iznijela je sličan stav. Došlo je vrijeme na poglavicu Tika-Taka da kaže što ima, prije izglasavanja daljnjeg povjerenja.

«Dragi moji, upravo zato što smo blagoslovljeni najbogatijom zemljom, trebamo biti milostivi prema onima koji je nemaju. Upravo zato što smo najvrijedniji, trebamo darovati one koji nisu shvatili radost stvaranja. Jesmo li u nestašici ovisi o mjerilu kojim se mjeri. Ovisi o tome i što se mjeri.» - tih nekoliko rečenica bilo je sve što je rekao u svoju obranu.

Bijela Ptica drhtala je od radosnog uzbuđenja. Činilo joj se da poglavica Tika-Taka izgovara riječi koje je slušala u djetinjstvu. Zvučale su poput pjesme kojom ju je majka uspavljivala. Bile su to riječi njenog prapraprapradjeda, riječi kojima je mudro upravljao selom, riječi koje su se poput povjetarca godinama isprepletale kroz kose muškaraca i žena toga plemena. I njegovi mudri napuci donosili su mir i zadovoljstvo plemenu, sve do posljednih godina kada je jedan putnik namjernik donio njima do tada potpuno nepoznatu bolest.

Plemenski vrač Kameni Korijen nazvao je tu bolest opijumom, jer je zamućivala svijest. Manifestirala se tako da bi oboljeli osjetio potrebu sakupljanja, gomilanja potrebnog i nepotrebnog. Za tolike razne stvari svaki oboljeli još bi dodatno sagradio jednu nastambu. Nekolicina njih i nekoliko nastambi u kojima su držali sve te stvari koje uglavnom nisu niti koristili. Bilo im je važno samo da ih posjeduju, te da ih i dalje prikupljaju. A za to im je trebalo sve više i više sredstava. Onaj koji je imao samo jednu nastambu punu nepotrebnih stvari osjećao se neuspjelim i siromašnim naspram oboljelog koji je imao već dvije. Po prvi puta se u selu pojavila i bolest krađe i otimanja. Bolest se brzo širila i iako je Kameni Korijen pronašao lijek za nju, stanovnici sela odbijali su ga uzimati.
Uživali su u svojoj bolesti.

Samo je nekolicina uspjela sačuvati se od epidemije, koristeći savjete mudrog i iskusnog vrača, no većina je sela bila zaražena. Mudrost koja je selo održavala sva ta stoljeća, a uz pomoć koje je vladao i poglavica Tika-Taka, plemenu više nije odgovarala jer je bila u suprotnosti sa svime što su sada željeli.
Bolest je potpuno promijenila njihovu svijest, navike i uvjerenja.
Rađala su se i djeca s virusom koji su naslijedila od roditelja. Oboljeli više nisu dolazili na ritualne plesove i pjevanja. Smatrali su to gubitkom vremena koje mogu utrošiti u skupljanje.

Omjer oboljelih i zdravih bio je takav da su oboljeli zdrave proglasili čudacima i neradnicima.

Vijeće je napokon te večeri, u noći drugog mladog mjeseca nakon Dana Nepobjedivog Sunca donijelo odluku. Poglavica Tika-Taka je smijenjen. Novi poglavica postao je Sivi Hrast. Odluka je prenešena plemenu koje je vrištalo od veselja očekujući bolje dane.

U šatoru su u tišini ostali vrač Kameni Korijen, vijećnik Brzi Konj, Bijela Ptica i sada već bivši poglavica Tika-Taka.

Tuga je preplavila njihova srca, ali znali su da ne mogu pomoći onima koji ne žele pomoć. Kameni Korijen znao je još nešto. Bolest ima razne oblike, a jedan od njih je smrtonosan. Njegov sin bio je među prvima koji je podlijegao. Prvi znak smrtonosne faze bio je osjećaj koji je do tada bio gotovo nepoznat u plemenu.
Bio je to osjećaj straha.
Strah od gubitka stečene imovine, strah od susjeda, strah od onoga što su nazvali nesposobnost da ispunjavaju porive koje su dobili bolešću. Taj strah nagrizao je srce da bi ga s vremenom konačno i rasparao.

Četvorica članova plemena sjedila su u tišini. Vrač tiho, ali odlučno prozbori:
«Moramo ustrajati na izliječenju za one za koje još ima nade. To je naše pleme i ne smijemo posustati.»
Bijeli Korijen počeo je tiho, a zatim sve glasnije pjevati, pridružili su mu se Bijela Ptica i Tika-Taka, dok je Brzi Konj davao ritam udarajući rukama po koljenima i bosim stopalima po zemljanom podu.

Vani je i dalje vladala buka i žamor članova plemena oduševljenim novim Poglavicom, no ako se malo, samo malo obratila pažnja, mogao se čuti nenametljiv, skladan i ritmičan zvuk koji je dolazio iz šatora utonulog u tamu noći mladog mjeseca.
Nenametljiv, skladan, ritmičan, uporan i iscjeljujući zvuk.

No, mogao ga je čuti samo onaj koji ga je tražio.

Oceana, 21.02.2006.

Image Hosted by ImageShack.us



Mjesecu
...promatram ga kako doplovljava s istoka... obrisi tek propupalih grana pokušavaju ga na tren sakriti od mog pogleda, no nailazi nestašni vjetar i podiže ih poput dječijih ruku u vis, otkrivajući
nebeskog lampaša u svoj njegovoj punini. Odvraćam pogled, ali on ne skida pogleda s mene, stabla, šumarka pored zgrade, ulice, klizi po autocesti prema Karlovcu, zaranja u Mrežnicu, presvlači stijene na Velebitu u srebrne vilinske kose, odmara se plutajući na slanoj jadranskoj tekućini...poput tepiha prostire od sebe ljeskavi vijugavi most prema obali...otkriva zaboravljene divlje puteve obrasle ružmarinom, kaduljom, timijanom...provlači se kroz makiju, nježno dotiče stoljetna kamena zdanja...i odlazi dalje...uvijek isti, uvijek drugačiji...uvijek ovdje i uvijek tamo...
Oceana

Image Hosted by ImageShack.us

***
listovi - možda ih jednom i nastavim ispunjavati

Stream of Thoughts

Odgovor na FAQ Zašto pišem blog?

o novim policama za knjige .

eterična ulja ili S poznatim u nepoznato

o stablu i korijenima




Copyright: Oceana
Text
Photo (since 10/10/2006)




O, Great Spirit
Whose voice I hear in the winds,
And whose breath gives life to all the world,
Hear me.
I am small and weak.
I need your strength and wisdom.
Let me walk in beauty and make my eyes ever behold the red and purple sunset.
Make my hands respect the things I have made and my ears sharp to hear your voice.
Make me wise so that I may understand the things you have taught my people.
Let me learn the lessons you have hidden in every rock and leaf.
I seek strength, not to be greater than my brother, but to fight my greatest enemy-myself.
Make me always ready it come to you with clean hands and straight eyes.
So when life fades, as the fading sunset, my spirit may come to you without shame.

Chief Yellow Hawk, Sioux



Image Hosted by ImageShack.us







oceana

nedjelja, 30.09.2007.

Stipe u akciji

Već sam ovdje spominjala stvarnog šefa Trećeg svijeta , mačku imena Stipe (nije pogreška u pisanju, nego se iza muškog imena krije she-cat). Vlada sa sva četiri carstva.
Evo je, provjerava stanje na šanku:

Image Hosted by ImageShack.us

- 23:58 - do-da- (8) - l - :-)

utorak, 25.09.2007.

Posvećeno vodi...


...svim vodama na ovom planetu, svakoj kapljici iz oblaka i u rosi, u rijeci i moru, u jezeru i pod stijenom, na zemlji i u zemlji.

Voda je prva koja nam grli tijela dok smo još u utrobi, poji i čisti sav život na ovoj Zemlji. Voda ima moć zraka – ne možemo bez nje. Voda u sebi nosi život i daje život, ali ako osakatimo njezin prirodan tok, ako je prisilimo živjeti po našim pravilima, borit će se, kao svako biće, za život koji nosi u sebi, na način koji mi možda i ne razumijemo, ali...toliko toga naš razum ne može pojmiti...




- 23:56 - do-da- (8) - l - :-)

Kad čovjek sruši dom svoj, a drugi ga iznova gradi

-Hoćemo ostati? – pogleda rasutog po ispijenoj okolici, Soulmate je u stvari pitao idemo li mi ipak natrag doma.

Zalijepila sam pogled na prozirni mjesec na vedrom poslijepodnevnom nebu. Pogled na njega održavao mi je svijest i raspoloženje na kakvoj-takvoj razini.
-Ne znam. Ne bi bilo u redu da se sad pokupimo i nestanemo. – ni sama nisam bila sigurna u riječi koje su iz mene izišle.

U našem autu našli smo privremeno utočište i ostali sjediti, tupo gledajući ispred sebe, u prostrano, poluprazno parkiralište pred novoizgrađenim samostanom. Ispred nas se jedan kombi kretao napred natrag, naočigled bez smisla ili željom za novim parkirnim mjestom.
Izgledalo mi je kao da smo sudionici nekog noir filmskog uratka.
-Čini se da se i on nije siguran bi li otišao ili ostao.

Još smo neko vrijeme proveli u tišini, a zatim se dogovorili da se idemo provozati po okolici kako bi razbili nelagodan osjećaj da se nalazimo na krivom mjestu u krivo vrijeme. Ionako smo imali još tri sata do početka manifestacije zbog koje smo i došli u ovu zemlju i ovaj kraj.

Ono što je prethodna polusatna šetnja učinila našim osjetilima, vožnja nije nimalo razbistrila, dapače.

Muljasta nelagoda pojačavala se kako smo cestom klizili oko ogromne vodenaste mase iz koje je isparavala nakupljena tuga, bol, zaprepaštenje, neprikladnost, nasilje, bezobzirnost.
Plodna polja i nastambe, prošloga stoljeća potopljene ljudskim smislom za iskorištavanje prirodnih resursa, zračila su apokaliptičnom zbunjenošću.
Miris nade koja se od čekanja ustajala.

Prolazimo kroz obližnja sela, niz novih ružičastih, bijelih i žutih višekatnica, ali nigdje žive duše. Doslovno. Tek nas tu i tamo nervoznim pokretima pretekne pokoji automobil.

-Idemo vidjeti onu crkvicu! –na jednom proplanku šiljio se toranj. Razveselio me mali znak pored ceste «Crkva Sv. Antuna Padovanskog». Znak je upućivao na usku cestu sa strane. Velika i lijepa krošnja lipe u dvorištu crkve izmamila mi je olakšavajući osmijeh. Zlatila se obgrljena popodnevnim zrakama Sunca.

Masivna drvena vrata crkve bila su zaključana. Promašili smo uredovno vrijeme.
Nema veze. Istinski iskaz ljubavi Stvoriteljeve, lipa, nudila je svoju ljepotnu utjehu dan i noć.

Nastavili smo put i što smo više odmicali od jezeraste mase i dolazili u zagrljaj brda, to je više život počeo prodirati oko nas. Jedrija stabla, preleti ptica, dvorišta ispunjena cvijećem, djecom.
Gotovo smo zaboravili na osjećaj podmukle i bolne uspavanosti Prirode iz koje smo pobjegli.
No, trebalo se vratiti.
I čim smo ušli u područje umjetno održavanog života, vratila se misao o bijegu doma.

Ipak, znali smo da taj čin nije dolazio u obzir zbog podrške Čovjeku koji je svjesno i podsvjesno radio za Život u ovoj osakaćenoj dolini sna ispunjenog morama.

I...o, kako bahato je bilo pomisliti da smo mi bili ti koji smo došli dati podršku!

Otac Z. je bio taj koji je podržavao sve oko sebe, svojom ljubavlju prema Čovjeku, svjestan da biće ispunjeno ljubavlju ima veću mogućnost sagledati svoje dužnosti i ispraviti ili barem ublažiti posljedice pogrešaka kao što su bezobzirnost i nasilnost prema svemu živome.

Drevne pjesme probile su te večeri zidove samostana, vješto balansirajući između sadašnjosti i sjećanja, uskladile se sa pradavnim zvukom okolice, izvukle ga iz potopljene zemlje, uspavane stijene, zakrčenog etera i nježno utisnule vlastiti dah svježine, razgrnule mulj učmalosti i započele proces iscjeljenja.

Osjećaj ispunjenog srca i radosti na povratku kući, bio je ogromna nagrada što nismo do kraja pokleknuli pred vlastitim slabostima i strahovima, što smo ostali i s drugim pristunim dušama iskazali Vjeru da Ljubav oprašta i da može iscijeliti.

Slika silovane Prirode kojom smo taj dan bili okruženi još je u meni. Osjećaja straha od njezine boli i od vlastite nemoći lekcija je koju ću još dugo pamtiti. Bili smo nepripremljeni za bol koja nas je dočekala i poželjeli pobjeći, a...strah je osjećaj suprotan ljubavi.
I kad se uplašimo energije boli jer ne znamo kako pomoći, strah možemo odagnati, a utjehu pružiti - zvukom, pjesmom.

Otac Z. je svećenik koji nikada ne zatvara vrata svoje crkve jer, iako se službeno obvezao na pripadost jednom redu RKC-a, njegova je istinska crkva njegovo srce u kojem čuva drevne običaje, sjećanja na vremena u kojem je Čovjek bio dio Prirode, od nje i s njom živio, disao, oblačio se, kućio se, hranio se, rastao, plesao, pjevao...stvarao je zvuk na frekvenciji koja je bila u skladu sa stablima, biljkama, vjetrom, Suncem i Mjesecom. Zvuk od kojeg su rasle stijene i napajala se polja. Pradavni zvuk kojeg je prije više od trideset godina u toj dolini potopila silovna ruka obmanivši vjetar i otjeravši ljude zajedno sa svim divinskim stvorenjima.

Na sreću, na ovom planetu igre, Providnost nađe svoje načine da ublaži djelovanja onih kojima se svijest pomuti i obole od zaborava na osnovna pravila igre.

Tako je i Oca Z. postavila u središte patnje da bi on na svoj jedinstven način iskazao brižnost i pomogao u oprostu, oplemenjujući ljudska srca kako bi ona postala senzibilnija na sav, oku vidljivi i nevidljivi Život kojim su okružena i počela iznova stvarati skladan zvuk.





- 00:39 - do-da- (1) - l - :-)

nedjelja, 16.09.2007.

puteljak

Image Hosted by ImageShack.us

- 23:00 - do-da- (13) - l - :-)

srijeda, 12.09.2007.

...

Image Hosted by ImageShack.us

- 23:06 - do-da- (7) - l - :-)

ponedjeljak, 03.09.2007.

...


Dan žalosti u RH.
Minuta, sat, dan žalosti događa se svakodnevno nekome ili na nekom kraju ovoga planeta.
Tuga preplavljuje jedan dol dok na drugoj gori vlada proslava života i...
u trenu se polovi okrenu.
Nikada ne znamo kad će nas osobno zadesiti val iznenadnog i bolnog suočavanja s prolaznošću.

Igra u kojoj sudjelujemo ima svoje granice, vrijeme trajanja, gustoću i učestalost doživljaja, ali neprirodno nam je mislit na to dok sudjelujemo u kratkoročnom i dugoročnom planiranju vlastite igre zvane Život.
Kraj nas uvijek zatekne. Uspuhane i zaigrane. Nespremne.

Završetak jedne igre najviše pogodi suigrače.
Stanu zbunjeni, miješaju im se osjećaji tuge i bijesa, žalosti i straha.
Smisao i pravda u sekundi gube svoje značenje za najbliže.
Nedokučiv je pojam završetka igre, pogotovo za suigrače onih koji se nisu takmičili, nisu izazivali, nego su pomagali drugima da im se omogući bolje i kvalitetnije igralište.

Znam da je čudno s onakve teme što prožima prethodni post skočiti ili bolje rečeno, upasti u ovakvu temu, ali stvarnost je takva. Nepredvidljiva.
Najbolje je to rečeno u ovim rečenicama:

"..No man is an island, entire of itself...any man's death diminishes me, because I am involved in mankind; and therefore never send to know for whom the bell tolls; it tolls for thee." John Donne

- 01:04 - do-da- (9) - l - :-)

nedjelja, 02.09.2007.

A bit of Eire

Image Hosted by ImageShack.us

Istina je što pričaju – Irska je zemlja zelenih pašnjaka i livada. Barem onaj dio koji smo mi prošli, od Dublina do Corka.

Po pustinjačkom zelenilu, poput nepomičnih skulptura postavljene su krave, ovce i pokoji konj. Činilo mi se da ih jedino obližnja stabla nadziru. Kao da prolazimo kroz sliku po kojoj slikar još zamahuje kistom obilato natopljenim u zelenu boju.

Image Hosted by ImageShack.us

Dok su nas vozili iz hotela do Cork School of Music, rekoše nam da smo im donijeli lijepo vrijeme. Upitnik nad našim glavama uzrokovan sivom naoblakom što je tještila grad, razbiše pojašnjenjem da je njima svaki dan kad nema kiše, dan lijepog vremena.
Oko vrata odmah omotah i drugi šal.

Image Hosted by ImageShack.us

U Corku su music shops u gotovo svakoj ulici, u pubovima je live traditional music uobičajen događaj.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

I na ovakvim festivalima, Soulmate i ja koristimo priliku čuti bendove koje još nismo imali mogućnost upoznati, te ih eventualno i isplanirati za' Ethnoambient.
Valkyrien Allstars

Image Hosted by ImageShack.us



Da svijet doista zna biti mali dokazalo se i kad su nas na ulici presreli široki osmjesi bračnog par Iraca s djecom koji su ovo ljeto posjetili EA u Solinu. Ispostavilo se da su zaljubljenici u etno glazbu i da su došli posjetiti i festival u Corku. Bave se i izradom glazbala, a jedno iz njihove radionice odmah su nam i pokazali.

Image Hosted by ImageShack.us

Osim što je bilo manjih tehničkih problema - problemi su ionako samo prilika za pomicanje granica mogućnosti – it was fun to be there.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Kries je predao djelić sebe gledateljima u Corku i slušateljima radio postaja članica European Broadcast Union, upoznali smo nove duše, čuli zanimljivu glazbu nadahnutu tradicijskom baštinom raznih krajeva Europe, natopili se zelenom bojom...

Dovoljno da zadovoljno udahnemo zrake sunca pri današnjem povratku u Zagreb.
...





- 23:58 - do-da- (4) - l - :-)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Siječanj 2013 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (11)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (4)
Ožujak 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (3)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (4)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (1)
Veljača 2008 (9)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (6)
Srpanj 2007 (8)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


words and photography

.... .... .... ....


networking:

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

drugi blog

myspace
Ethnoambient
Kries
Kries na myspaceu
acroAnima
Ethnoambient playlista

Water cure

Treci Svijet
Conscious media network
Caput Insulae
Cultures on the Edge
AMAZON team
The Nature Conservancy
forum o biljkama
Cvijet info
Dupinov san
PALMApedia
Plavi svijet
Pachamama
photo world of M. Turšić

NATURal news

fRoots - local music from out there
BBC World Music
hrvatski info site o glazbenim dogadjanjima

culturenet
Positive News
Living food
Organic Comsumers



MOTION PICTURES

Some of the movies I love:
(nasumce poredani)
DreamKeeper
Home
Blue Tooth Virgin
Amazing Grace
Freedom writers
Bury My Heart At Woundeed Knee
The Greatest Game Ever Played
Water
Mona Lisa Smile
Shall We Dance?
Powder
Finding Neverland
Baraka
D'autres mondes
Being There
Samsara
Harry and Tonto
B.Y.G.G.g.B.
Chocolat
The Groomsman
Dead Poets Society
Iris
Frida
Girl, Interrupted
Stand by Me
Truman Show
The Pursuit of HappYness
Before Sunrise
Before Sunset
The Holiday
Himmel ueber Berlin
The Bridges of Madison County
Aurora Borealis
Lorenzo's Oil

Braveheart
Das Leben der Anderen
In the Name of the Father
Lost Horizon
Night at the Museum
Happy Feet
Bridge to Terabithia

Blogosfera:

906090
Aikidofil
Apk
Apstinentica
Aquaria
Armin
Beerlover
Borac Prav(n)i
Brusnica
Bugenvilija
Creativa
Darkwolf
DaVinci
Ddadd
Espadrila
Gawrun
Helix
Grof V.
Indian woman
Irida
iz Australije
iz Emirata
Jezični savjetnik na dvoru pisane riječi
Knjiški moljac
legenda iz Zone Sumraka
LIVE SCIENCE BLOGS
Lux Sunshine
Ljubica Zubica
mitologija blog
Motorom po Africi
Noeli
Oshun
Ovisna o Suncu
Pisac u usponu
Plavi
Plejadablue
Pogled na Japan
Porto
Rahatlokum
Ratnik svjetlosti
Riba - nije za maloljetne
Rocksandrolls
Rock Anthology
Run'n'gun
Safiris
Siscijanka
Soba
Sretno Dijete
Sunchi iz Curacao-a
Svijetli i u mraku
Svilene Šume
Ursus Ursue
Vadimastok
Vision Thing
Viviana
Vivias
Vrtlarica Sretna
Xiola izmedju Londona i NYC
Yoga girl
Zelenooka
Zlata
Život na lanterni



Meaninglessness inhibits fullness of life and is therefore equivalent to illness.
Meaning makes a great many things endurable - perhaps everything.
No science will ever replace myth, and a myth cannot be made out of any science.
For it is not that "God" is a myth, but that myth is the revelation of a divine life in man.
It is not we who invent myth, rather it speaks to us as a Word of God."
C.G.Jung

Image Hosted by ImageShack.us



***
Some things never change...favourites for life:

Joy Division

Well I could call out when the going gets tough.
The things that we've learnt are no longer enough.
No language, just sound, that's all we need to know,
To synchronise love to the beat of the show.
And we could dance.

from Transmission


U2

Desert sky
Dream beneath a desert sky
The rivers run but soon run dry
We need new dreams tonight

from "In God's Country"



Talking Heads

Mojique smells the wind
that comes from far away
Mojique waits for news
in a quiet place
He feels the presence
of the wind around him
He feels the power
of the past behind him
He has the knowledge
of the wind to guide him...on.

/from/ Listening Wind)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se