Light Wanderings

Flickr

Another one

U mene mlada glava k'o zelena trava,
kano mlada voćka na golomu brdu;
kako koji vjetar puha,
tako s njom okreće!

Ali, vi ste mudre i poštene glave,
koje ćete meni oprostiti
i hrđave glase ne prenositi.

Koja bude hrđava i pogana,
ona će ostat' vama pod nogama.

A koja bude dobra i poštena,
ona će otić' po svijetu
kano pčela zvukom po cvijetu.


Da bi vas se svako dobro držalo
Kao što se bršljan drži drva i kamena,
Pijesak mora dubokoga,
Zvijezde neba širokoga,
A anđeli Boga pravednoga.

(trad. iz konavoske zdravice)



Bonfire and el e ment (ali) s
Water
Fire
Earth
Air
...subject to change...as everything in life...
Image Hosted by ImageShack.us

Poglavica Tika-Taka


U noći drugog mladog mjeseca nakon Dana Nepobjedivog Sunca, okupilo se Veliko Vijeće sela na redovno zasjedanje. Trebalo je razmotriti proteklo razdoblje i donijeti važne odluke za naredno.
Osjeća se nezadovoljstvo među vijećnicima, ali i ostatkom plemena koje stoji izvan šatora i čeka rezultate. Naime, po mišljenju većine pripadnika plemena, poglavica Tika-Taka doveo je svojim odlukama i načinom vladanja plemensku zajednicu do ruba propasti. Zaključili su da selu prijeti glad, zemlja je raspodijeljena, većina dobara i zaliha završila je u rukama prolaznika i prosjaka.

Jedna od rijetkih zadovoljnih osoba u šatoru to veče bijaše Bijela Ptica, članica Velikog Vijeća i prapraprapraunuka osnivača sela. Njezine oči sjajile su se poput stakalca na mjesečini. Bila je svjesna da se čitavo selu ustalo protiv poglavice Tika-Taka, ali se nadala da će mu produžiti ovlasti, jer je on vodio pleme upravo na onaj način kako je prema legendi njen prapraprapradjed govorio da treba.

Poglavica Tika-Taka, iako svjestan pobune plemena, nije odavao nesigurnost. I njegove su oči odražavale poseban sjaj kada bi pogledao prema Bijeloj Ptici.

Te je duge noći glavnu riječ vodio vijećnik Sivi Hrast koji je posljednjih mjeseci polako i pripremao pobunu u selu. Iznosio je neoborive razumske činjenice protiv poglavice Tika-Taka.
«Živimo na najplodnijoj zemlji u okolici, a najsiromašniji smo! Radimo najviše od svih plemena u okolici, a jedva preživljamo! To ne da graniči s ludilom! To jest ludilo!», bjesnio je obraćajući se članovima Velikog Vijeća.

Malo, po malo, većina vijećnika iznijela je sličan stav. Došlo je vrijeme na poglavicu Tika-Taka da kaže što ima, prije izglasavanja daljnjeg povjerenja.

«Dragi moji, upravo zato što smo blagoslovljeni najbogatijom zemljom, trebamo biti milostivi prema onima koji je nemaju. Upravo zato što smo najvrijedniji, trebamo darovati one koji nisu shvatili radost stvaranja. Jesmo li u nestašici ovisi o mjerilu kojim se mjeri. Ovisi o tome i što se mjeri.» - tih nekoliko rečenica bilo je sve što je rekao u svoju obranu.

Bijela Ptica drhtala je od radosnog uzbuđenja. Činilo joj se da poglavica Tika-Taka izgovara riječi koje je slušala u djetinjstvu. Zvučale su poput pjesme kojom ju je majka uspavljivala. Bile su to riječi njenog prapraprapradjeda, riječi kojima je mudro upravljao selom, riječi koje su se poput povjetarca godinama isprepletale kroz kose muškaraca i žena toga plemena. I njegovi mudri napuci donosili su mir i zadovoljstvo plemenu, sve do posljednih godina kada je jedan putnik namjernik donio njima do tada potpuno nepoznatu bolest.

Plemenski vrač Kameni Korijen nazvao je tu bolest opijumom, jer je zamućivala svijest. Manifestirala se tako da bi oboljeli osjetio potrebu sakupljanja, gomilanja potrebnog i nepotrebnog. Za tolike razne stvari svaki oboljeli još bi dodatno sagradio jednu nastambu. Nekolicina njih i nekoliko nastambi u kojima su držali sve te stvari koje uglavnom nisu niti koristili. Bilo im je važno samo da ih posjeduju, te da ih i dalje prikupljaju. A za to im je trebalo sve više i više sredstava. Onaj koji je imao samo jednu nastambu punu nepotrebnih stvari osjećao se neuspjelim i siromašnim naspram oboljelog koji je imao već dvije. Po prvi puta se u selu pojavila i bolest krađe i otimanja. Bolest se brzo širila i iako je Kameni Korijen pronašao lijek za nju, stanovnici sela odbijali su ga uzimati.
Uživali su u svojoj bolesti.

Samo je nekolicina uspjela sačuvati se od epidemije, koristeći savjete mudrog i iskusnog vrača, no većina je sela bila zaražena. Mudrost koja je selo održavala sva ta stoljeća, a uz pomoć koje je vladao i poglavica Tika-Taka, plemenu više nije odgovarala jer je bila u suprotnosti sa svime što su sada željeli.
Bolest je potpuno promijenila njihovu svijest, navike i uvjerenja.
Rađala su se i djeca s virusom koji su naslijedila od roditelja. Oboljeli više nisu dolazili na ritualne plesove i pjevanja. Smatrali su to gubitkom vremena koje mogu utrošiti u skupljanje.

Omjer oboljelih i zdravih bio je takav da su oboljeli zdrave proglasili čudacima i neradnicima.

Vijeće je napokon te večeri, u noći drugog mladog mjeseca nakon Dana Nepobjedivog Sunca donijelo odluku. Poglavica Tika-Taka je smijenjen. Novi poglavica postao je Sivi Hrast. Odluka je prenešena plemenu koje je vrištalo od veselja očekujući bolje dane.

U šatoru su u tišini ostali vrač Kameni Korijen, vijećnik Brzi Konj, Bijela Ptica i sada već bivši poglavica Tika-Taka.

Tuga je preplavila njihova srca, ali znali su da ne mogu pomoći onima koji ne žele pomoć. Kameni Korijen znao je još nešto. Bolest ima razne oblike, a jedan od njih je smrtonosan. Njegov sin bio je među prvima koji je podlijegao. Prvi znak smrtonosne faze bio je osjećaj koji je do tada bio gotovo nepoznat u plemenu.
Bio je to osjećaj straha.
Strah od gubitka stečene imovine, strah od susjeda, strah od onoga što su nazvali nesposobnost da ispunjavaju porive koje su dobili bolešću. Taj strah nagrizao je srce da bi ga s vremenom konačno i rasparao.

Četvorica članova plemena sjedila su u tišini. Vrač tiho, ali odlučno prozbori:
«Moramo ustrajati na izliječenju za one za koje još ima nade. To je naše pleme i ne smijemo posustati.»
Bijeli Korijen počeo je tiho, a zatim sve glasnije pjevati, pridružili su mu se Bijela Ptica i Tika-Taka, dok je Brzi Konj davao ritam udarajući rukama po koljenima i bosim stopalima po zemljanom podu.

Vani je i dalje vladala buka i žamor članova plemena oduševljenim novim Poglavicom, no ako se malo, samo malo obratila pažnja, mogao se čuti nenametljiv, skladan i ritmičan zvuk koji je dolazio iz šatora utonulog u tamu noći mladog mjeseca.
Nenametljiv, skladan, ritmičan, uporan i iscjeljujući zvuk.

No, mogao ga je čuti samo onaj koji ga je tražio.

Oceana, 21.02.2006.

Image Hosted by ImageShack.us



Mjesecu
...promatram ga kako doplovljava s istoka... obrisi tek propupalih grana pokušavaju ga na tren sakriti od mog pogleda, no nailazi nestašni vjetar i podiže ih poput dječijih ruku u vis, otkrivajući
nebeskog lampaša u svoj njegovoj punini. Odvraćam pogled, ali on ne skida pogleda s mene, stabla, šumarka pored zgrade, ulice, klizi po autocesti prema Karlovcu, zaranja u Mrežnicu, presvlači stijene na Velebitu u srebrne vilinske kose, odmara se plutajući na slanoj jadranskoj tekućini...poput tepiha prostire od sebe ljeskavi vijugavi most prema obali...otkriva zaboravljene divlje puteve obrasle ružmarinom, kaduljom, timijanom...provlači se kroz makiju, nježno dotiče stoljetna kamena zdanja...i odlazi dalje...uvijek isti, uvijek drugačiji...uvijek ovdje i uvijek tamo...
Oceana

Image Hosted by ImageShack.us

***
listovi - možda ih jednom i nastavim ispunjavati

Stream of Thoughts

Odgovor na FAQ Zašto pišem blog?

o novim policama za knjige .

eterična ulja ili S poznatim u nepoznato

o stablu i korijenima




Copyright: Oceana
Text
Photo (since 10/10/2006)




O, Great Spirit
Whose voice I hear in the winds,
And whose breath gives life to all the world,
Hear me.
I am small and weak.
I need your strength and wisdom.
Let me walk in beauty and make my eyes ever behold the red and purple sunset.
Make my hands respect the things I have made and my ears sharp to hear your voice.
Make me wise so that I may understand the things you have taught my people.
Let me learn the lessons you have hidden in every rock and leaf.
I seek strength, not to be greater than my brother, but to fight my greatest enemy-myself.
Make me always ready it come to you with clean hands and straight eyes.
So when life fades, as the fading sunset, my spirit may come to you without shame.

Chief Yellow Hawk, Sioux



Image Hosted by ImageShack.us







oceana

petak, 08.09.2006.

U noći punog mjeseca (s djelomičnom pomrčinom)

Ovaj post dolje (da ne odgovaram pojedinačno na mailove) za sve je moje drage prijatelje koji ovih dana pitaju kako mi je, kako sam se snašla u novom prostoru i u novom gradu. Prije nego ga krenete čitati, znajte: Svi do jedne i jednog mi nedostajete. Nedostaje mi kava s vama na terasi Golfa, piva s vama u Sedmici. Nedostaje mi imati Močvaru, Kset i ZKM u opcijama, prolunjati s vremena na vrijeme po predivnom gornjem gradu, naletjeti na street performere.
Nedostaje mi da smo jedni drugima na dohvat ruke u svako vrijeme, nedostaje mi zaletiti se do sestre ili do Vlaste u bilo koje doba dana, diviti se Zelenom Divu i Sljemenu dok prelazim srednji most...nedostajete mi...ali sve sam svjesnija da nisam otišla na kraj svijeta i da će svega toga još biti. Možda samo rjeđe, pa ću takve situacije znati i više cijeniti. Iz teksta koji je nastao sinoć, sve ćete shvatiti. Sending you all a huge hug.

Partial Eclipse of the The Full Moon

The Moon is fully exposed to the Earth, tonight.
The Sun wants us to see her in all her glory.
But tonight the Earth casts the shadow
Like a bigger brother showing off!
Universe is a playful home.


Nakon što je, prethodno se kotrljajući s jedne na drugu stranu stotinu puta u nekoliko mjeseci, teška kugla odluke tresnula na vagu povlačeći strelicu na stranu preseljenja u ovaj grad, osjećala sam se kao zbunjeno, nesigurno, bijesno, izgubljeno, tužno, isprepadano dijete.
Kao da mi je netko u ruke uvalio ogromnu, tešku kutiju, zamotanu u stotine slojeva papira i rekao: «Nosi!»
Svjesna da nema druge, uzela sam taj teret i...padala, dizala se, kukala, bjesnila, inatila se, sažaljevala se.
Onda sam se umorila od vlastitog negativnog stava, od straha koji me grickao iz sata u sat, iz dana u dan i odlučila stati, spustiti tu kutiju, taj paket na zemlju i otvoriti ga, da napokon vidim što sam to vlastitom voljom preuzela?
I kako svaki sat, svaki dan skidam po sloj papira, ukaže se po jedan ili nekoliko nevjerojatnih prizora!
Slike kakve sam u djetinjstvu sanjala da ću svaki dan imati ispred sebe – božanstveni planinski vrhovi iza svakog ugla protežu se ka Nebu, i tu su mi, nadohvat ruke! Ponesem ih u mislima svaki put sa sobom u stan, u «zlokobni» beton i znam da su stalno iza leđa iako ih taj tren ne vidim.
Slijedeći sloj papira moje «kažnjeničke kutije» podastre pod mene topli i sjajni mediteranski kamen, slijedeći... neobuhvatnu ljepotu mirisnog mora, slijedeći... neposrednu blizinu bujnih divljih vrtova mediteranskog bilja, slijedeći.. lakoću zraka,... slijedeći... toplinu sunca, slijedeći... bistrinu mjeseca, slijedeći... predivnu prevrtljivost oblaka, slijedeći...
I shvatim da nisam izgubila svoj dom, svoj grad, nego sam dobila još jedan dom i još jedan grad u koji se polako, ali sigurno zaljubljujem. Dok me Soulmate voza po gradu kad nešto treba obaviti (još se ne snalazim, a on je ipak ovdje rođen i odrastao), ja uglavnom zujim otvorenih usta od čuđenja – izlazimo s jedne ceste na drugu: predamnom se u daljini gordo ispravi jedna planina (ne znam ulaze li po visini u rang planina, ali zaslužuju nositi to prekrasno ime), skretanje u drugu ulicu otkrije mnogobrojnu braću od «mojih» stabala ispred bivšeg stana u Zagrebu, zatim ulazimo u treću ulicu i moje srce zastaje (mislim da se ipak može skvivknuti od ljepote!) ...ispred mene plavo, plavo, kao da će golema masa upravo izroditi najveći safir na svijetu...a u daljini smaragdi već izronili....i pitam se: «Nisi li to oduvijek željela? Biti u blizini zelenih prijatelja svih vrsta, u blizini plavetnog vodenog praživota, zavaliti se u naručje tople stijene kad god to poželiš...ova kutija koju si smatrala kaznom...sama si je pakirala i zamotavala, dugi niz godina, ali si je bacila u kut i...svjesno zaboravila.»
Zaboravila na dio svojih snova, meni jako važnih snova.
I netko je mudar jednom rekao «Pazite što želite i sanjate – moglo bi se ostvariti!»
Ostvarilo se, samo nisam prepoznala put. Zakamuflirao se. Ne, ne – sama sam ga prebojala do neprepoznatljivosti, bojama straha koje sam nesvjesno zamiješala kao obranu od same sebe jer sam zaboravila na dio snova koje sam islikavala od djetinjstva i posvetila se ispunjavanju drugih, novih od kojih mnogi – sada vidim – nisu bili toliko nadahnjujući, jer ovi prizori koji se ovdje svakodnevno pružaju predamnom zaista mi oduzimaju dah, ali zato da mi iscijede pluća i zaustave srce kako bi nova svježina, novi dah dobio svoj prostor.
I da, slojevi one moje kutije sadrže i dosta «nepoželjnih» prizora, ali uz ovu Prirodu, uz novi dah i veći prostor srca - lakše je suočiti se s njima i rješavati ih. I stare, koje sam od nemoći i straha zgurala u kut svijesti i nove koji su tu i dolaze. Problemi su ionako dobre prilike za upoznavanje vlastitih neotkrivenih kutaka svijesti.
Kaže narod: «Što ne ubija – jača.»
Ionako ništa nije za stalno. Niti oblaci nemaju korijen kojim se vežu za zemlju i ostaju na mjestu vječno, nego nalete, prospu se, zamute na čas svjetlost, daju vremena da se povučemo u sebe i preispitamo svoje puteve i prioritete i nestanu ili odu dalje. I dok se u jednom trenutku ljutim na kišu jer me je onemogućila u nekim planovima, zaboravljam da su nekome drugome u tom istom trenu darovali dragocjene kapi vode.
Moguće je umrijeti od straha i muke problema, ali još je ljepše, zanimljivije i primjerenije čovjeku boriti se za život.
Moguće je umrijeti od ljepote, ali uglavnom ljepota (pogotovo Prirode) daje snagu.
Snagu koju treba usmjeriti...kamo, u što?
To tek trebam istražiti i otkriti.

Ne znam što bi više odgovaralo za završiti ovaj izvještaj od redaka jednog od meni najdražih pjesnika:

By the Sea

It is a beauteous evening, calm and free;
The holy time is quiet as a nun
Breathless with adoration; the broad sun
Is sinking down in its tranquillity;

The gentleness of heaven is on the sea:
Listen! the mighty Being is awake,
And doth with his eternal motion make
A sound like thunder -everlastingly.

Dear child! dear girl! that walkest with me here,
If thou appear untouched by solemn thought
Thy nature is not therefore less divine:

Thou liest in Abraham's bosom all the year,
And worshipp'st at the Temple's inner shrine,
God being with thee when we know it not.

William Wordsworth

- 10:38 - do-da- (10) - l - :-)

<< Arhiva >>

< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Siječanj 2013 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (11)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (4)
Ožujak 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (3)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (4)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (1)
Veljača 2008 (9)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (6)
Srpanj 2007 (8)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


words and photography

.... .... .... ....


networking:

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

drugi blog

myspace
Ethnoambient
Kries
Kries na myspaceu
acroAnima
Ethnoambient playlista

Water cure

Treci Svijet
Conscious media network
Caput Insulae
Cultures on the Edge
AMAZON team
The Nature Conservancy
forum o biljkama
Cvijet info
Dupinov san
PALMApedia
Plavi svijet
Pachamama
photo world of M. Turšić

NATURal news

fRoots - local music from out there
BBC World Music
hrvatski info site o glazbenim dogadjanjima

culturenet
Positive News
Living food
Organic Comsumers



MOTION PICTURES

Some of the movies I love:
(nasumce poredani)
DreamKeeper
Home
Blue Tooth Virgin
Amazing Grace
Freedom writers
Bury My Heart At Woundeed Knee
The Greatest Game Ever Played
Water
Mona Lisa Smile
Shall We Dance?
Powder
Finding Neverland
Baraka
D'autres mondes
Being There
Samsara
Harry and Tonto
B.Y.G.G.g.B.
Chocolat
The Groomsman
Dead Poets Society
Iris
Frida
Girl, Interrupted
Stand by Me
Truman Show
The Pursuit of HappYness
Before Sunrise
Before Sunset
The Holiday
Himmel ueber Berlin
The Bridges of Madison County
Aurora Borealis
Lorenzo's Oil

Braveheart
Das Leben der Anderen
In the Name of the Father
Lost Horizon
Night at the Museum
Happy Feet
Bridge to Terabithia

Blogosfera:

906090
Aikidofil
Apk
Apstinentica
Aquaria
Armin
Beerlover
Borac Prav(n)i
Brusnica
Bugenvilija
Creativa
Darkwolf
DaVinci
Ddadd
Espadrila
Gawrun
Helix
Grof V.
Indian woman
Irida
iz Australije
iz Emirata
Jezični savjetnik na dvoru pisane riječi
Knjiški moljac
legenda iz Zone Sumraka
LIVE SCIENCE BLOGS
Lux Sunshine
Ljubica Zubica
mitologija blog
Motorom po Africi
Noeli
Oshun
Ovisna o Suncu
Pisac u usponu
Plavi
Plejadablue
Pogled na Japan
Porto
Rahatlokum
Ratnik svjetlosti
Riba - nije za maloljetne
Rocksandrolls
Rock Anthology
Run'n'gun
Safiris
Siscijanka
Soba
Sretno Dijete
Sunchi iz Curacao-a
Svijetli i u mraku
Svilene Šume
Ursus Ursue
Vadimastok
Vision Thing
Viviana
Vivias
Vrtlarica Sretna
Xiola izmedju Londona i NYC
Yoga girl
Zelenooka
Zlata
Život na lanterni



Meaninglessness inhibits fullness of life and is therefore equivalent to illness.
Meaning makes a great many things endurable - perhaps everything.
No science will ever replace myth, and a myth cannot be made out of any science.
For it is not that "God" is a myth, but that myth is the revelation of a divine life in man.
It is not we who invent myth, rather it speaks to us as a Word of God."
C.G.Jung

Image Hosted by ImageShack.us



***
Some things never change...favourites for life:

Joy Division

Well I could call out when the going gets tough.
The things that we've learnt are no longer enough.
No language, just sound, that's all we need to know,
To synchronise love to the beat of the show.
And we could dance.

from Transmission


U2

Desert sky
Dream beneath a desert sky
The rivers run but soon run dry
We need new dreams tonight

from "In God's Country"



Talking Heads

Mojique smells the wind
that comes from far away
Mojique waits for news
in a quiet place
He feels the presence
of the wind around him
He feels the power
of the past behind him
He has the knowledge
of the wind to guide him...on.

/from/ Listening Wind)