Light Wanderings

Flickr

Another one

U mene mlada glava k'o zelena trava,
kano mlada voćka na golomu brdu;
kako koji vjetar puha,
tako s njom okreće!

Ali, vi ste mudre i poštene glave,
koje ćete meni oprostiti
i hrđave glase ne prenositi.

Koja bude hrđava i pogana,
ona će ostat' vama pod nogama.

A koja bude dobra i poštena,
ona će otić' po svijetu
kano pčela zvukom po cvijetu.


Da bi vas se svako dobro držalo
Kao što se bršljan drži drva i kamena,
Pijesak mora dubokoga,
Zvijezde neba širokoga,
A anđeli Boga pravednoga.

(trad. iz konavoske zdravice)



Bonfire and el e ment (ali) s
Water
Fire
Earth
Air
...subject to change...as everything in life...
Image Hosted by ImageShack.us

Poglavica Tika-Taka


U noći drugog mladog mjeseca nakon Dana Nepobjedivog Sunca, okupilo se Veliko Vijeće sela na redovno zasjedanje. Trebalo je razmotriti proteklo razdoblje i donijeti važne odluke za naredno.
Osjeća se nezadovoljstvo među vijećnicima, ali i ostatkom plemena koje stoji izvan šatora i čeka rezultate. Naime, po mišljenju većine pripadnika plemena, poglavica Tika-Taka doveo je svojim odlukama i načinom vladanja plemensku zajednicu do ruba propasti. Zaključili su da selu prijeti glad, zemlja je raspodijeljena, većina dobara i zaliha završila je u rukama prolaznika i prosjaka.

Jedna od rijetkih zadovoljnih osoba u šatoru to veče bijaše Bijela Ptica, članica Velikog Vijeća i prapraprapraunuka osnivača sela. Njezine oči sjajile su se poput stakalca na mjesečini. Bila je svjesna da se čitavo selu ustalo protiv poglavice Tika-Taka, ali se nadala da će mu produžiti ovlasti, jer je on vodio pleme upravo na onaj način kako je prema legendi njen prapraprapradjed govorio da treba.

Poglavica Tika-Taka, iako svjestan pobune plemena, nije odavao nesigurnost. I njegove su oči odražavale poseban sjaj kada bi pogledao prema Bijeloj Ptici.

Te je duge noći glavnu riječ vodio vijećnik Sivi Hrast koji je posljednjih mjeseci polako i pripremao pobunu u selu. Iznosio je neoborive razumske činjenice protiv poglavice Tika-Taka.
«Živimo na najplodnijoj zemlji u okolici, a najsiromašniji smo! Radimo najviše od svih plemena u okolici, a jedva preživljamo! To ne da graniči s ludilom! To jest ludilo!», bjesnio je obraćajući se članovima Velikog Vijeća.

Malo, po malo, većina vijećnika iznijela je sličan stav. Došlo je vrijeme na poglavicu Tika-Taka da kaže što ima, prije izglasavanja daljnjeg povjerenja.

«Dragi moji, upravo zato što smo blagoslovljeni najbogatijom zemljom, trebamo biti milostivi prema onima koji je nemaju. Upravo zato što smo najvrijedniji, trebamo darovati one koji nisu shvatili radost stvaranja. Jesmo li u nestašici ovisi o mjerilu kojim se mjeri. Ovisi o tome i što se mjeri.» - tih nekoliko rečenica bilo je sve što je rekao u svoju obranu.

Bijela Ptica drhtala je od radosnog uzbuđenja. Činilo joj se da poglavica Tika-Taka izgovara riječi koje je slušala u djetinjstvu. Zvučale su poput pjesme kojom ju je majka uspavljivala. Bile su to riječi njenog prapraprapradjeda, riječi kojima je mudro upravljao selom, riječi koje su se poput povjetarca godinama isprepletale kroz kose muškaraca i žena toga plemena. I njegovi mudri napuci donosili su mir i zadovoljstvo plemenu, sve do posljednih godina kada je jedan putnik namjernik donio njima do tada potpuno nepoznatu bolest.

Plemenski vrač Kameni Korijen nazvao je tu bolest opijumom, jer je zamućivala svijest. Manifestirala se tako da bi oboljeli osjetio potrebu sakupljanja, gomilanja potrebnog i nepotrebnog. Za tolike razne stvari svaki oboljeli još bi dodatno sagradio jednu nastambu. Nekolicina njih i nekoliko nastambi u kojima su držali sve te stvari koje uglavnom nisu niti koristili. Bilo im je važno samo da ih posjeduju, te da ih i dalje prikupljaju. A za to im je trebalo sve više i više sredstava. Onaj koji je imao samo jednu nastambu punu nepotrebnih stvari osjećao se neuspjelim i siromašnim naspram oboljelog koji je imao već dvije. Po prvi puta se u selu pojavila i bolest krađe i otimanja. Bolest se brzo širila i iako je Kameni Korijen pronašao lijek za nju, stanovnici sela odbijali su ga uzimati.
Uživali su u svojoj bolesti.

Samo je nekolicina uspjela sačuvati se od epidemije, koristeći savjete mudrog i iskusnog vrača, no većina je sela bila zaražena. Mudrost koja je selo održavala sva ta stoljeća, a uz pomoć koje je vladao i poglavica Tika-Taka, plemenu više nije odgovarala jer je bila u suprotnosti sa svime što su sada željeli.
Bolest je potpuno promijenila njihovu svijest, navike i uvjerenja.
Rađala su se i djeca s virusom koji su naslijedila od roditelja. Oboljeli više nisu dolazili na ritualne plesove i pjevanja. Smatrali su to gubitkom vremena koje mogu utrošiti u skupljanje.

Omjer oboljelih i zdravih bio je takav da su oboljeli zdrave proglasili čudacima i neradnicima.

Vijeće je napokon te večeri, u noći drugog mladog mjeseca nakon Dana Nepobjedivog Sunca donijelo odluku. Poglavica Tika-Taka je smijenjen. Novi poglavica postao je Sivi Hrast. Odluka je prenešena plemenu koje je vrištalo od veselja očekujući bolje dane.

U šatoru su u tišini ostali vrač Kameni Korijen, vijećnik Brzi Konj, Bijela Ptica i sada već bivši poglavica Tika-Taka.

Tuga je preplavila njihova srca, ali znali su da ne mogu pomoći onima koji ne žele pomoć. Kameni Korijen znao je još nešto. Bolest ima razne oblike, a jedan od njih je smrtonosan. Njegov sin bio je među prvima koji je podlijegao. Prvi znak smrtonosne faze bio je osjećaj koji je do tada bio gotovo nepoznat u plemenu.
Bio je to osjećaj straha.
Strah od gubitka stečene imovine, strah od susjeda, strah od onoga što su nazvali nesposobnost da ispunjavaju porive koje su dobili bolešću. Taj strah nagrizao je srce da bi ga s vremenom konačno i rasparao.

Četvorica članova plemena sjedila su u tišini. Vrač tiho, ali odlučno prozbori:
«Moramo ustrajati na izliječenju za one za koje još ima nade. To je naše pleme i ne smijemo posustati.»
Bijeli Korijen počeo je tiho, a zatim sve glasnije pjevati, pridružili su mu se Bijela Ptica i Tika-Taka, dok je Brzi Konj davao ritam udarajući rukama po koljenima i bosim stopalima po zemljanom podu.

Vani je i dalje vladala buka i žamor članova plemena oduševljenim novim Poglavicom, no ako se malo, samo malo obratila pažnja, mogao se čuti nenametljiv, skladan i ritmičan zvuk koji je dolazio iz šatora utonulog u tamu noći mladog mjeseca.
Nenametljiv, skladan, ritmičan, uporan i iscjeljujući zvuk.

No, mogao ga je čuti samo onaj koji ga je tražio.

Oceana, 21.02.2006.

Image Hosted by ImageShack.us



Mjesecu
...promatram ga kako doplovljava s istoka... obrisi tek propupalih grana pokušavaju ga na tren sakriti od mog pogleda, no nailazi nestašni vjetar i podiže ih poput dječijih ruku u vis, otkrivajući
nebeskog lampaša u svoj njegovoj punini. Odvraćam pogled, ali on ne skida pogleda s mene, stabla, šumarka pored zgrade, ulice, klizi po autocesti prema Karlovcu, zaranja u Mrežnicu, presvlači stijene na Velebitu u srebrne vilinske kose, odmara se plutajući na slanoj jadranskoj tekućini...poput tepiha prostire od sebe ljeskavi vijugavi most prema obali...otkriva zaboravljene divlje puteve obrasle ružmarinom, kaduljom, timijanom...provlači se kroz makiju, nježno dotiče stoljetna kamena zdanja...i odlazi dalje...uvijek isti, uvijek drugačiji...uvijek ovdje i uvijek tamo...
Oceana

Image Hosted by ImageShack.us

***
listovi - možda ih jednom i nastavim ispunjavati

Stream of Thoughts

Odgovor na FAQ Zašto pišem blog?

o novim policama za knjige .

eterična ulja ili S poznatim u nepoznato

o stablu i korijenima




Copyright: Oceana
Text
Photo (since 10/10/2006)




O, Great Spirit
Whose voice I hear in the winds,
And whose breath gives life to all the world,
Hear me.
I am small and weak.
I need your strength and wisdom.
Let me walk in beauty and make my eyes ever behold the red and purple sunset.
Make my hands respect the things I have made and my ears sharp to hear your voice.
Make me wise so that I may understand the things you have taught my people.
Let me learn the lessons you have hidden in every rock and leaf.
I seek strength, not to be greater than my brother, but to fight my greatest enemy-myself.
Make me always ready it come to you with clean hands and straight eyes.
So when life fades, as the fading sunset, my spirit may come to you without shame.

Chief Yellow Hawk, Sioux



Image Hosted by ImageShack.us







oceana

četvrtak, 31.01.2013.

Za Espadrilu

Gdje li je taj password? Lozinka. Kljucic za sobu. Naci cu ga. Prvo da joj napisem nekoliko rijeci. Njoj i ponekom setacu ili setacici koja proviri kroz prozorcic, zakoraci u ovu primirenu sobicu.

Dobro mi dosli. Sobica je jos tu iako i ja rijetko ovamo navratim. Nema nekog posebnog razloga. Pisem i dalje (to je neizbjezno za neke, prepoznat cete se, znam). Notesi, biljeznice, racunalo, mobitel ili samo po zraku (nema ovdje pijeska), nije vazno, bitno je da se katkad pogledam u to zrcalo. Uspjela sam shvatiti koliko mi je to neophodno, gotovo kao i citanje zapisa drugih.

Jucer procitah divan tekst. Doslo mi je da autoricu pronadjem i zagrlim. Da, vi koji me poznajete znate da katkad ne marim za norme i bacam se u zagrljaj naocigled potpunim strancima (nasrcogled novopronadjenim clanovima moje soul family).

A o ostalome tijekom protekle godine dana… Ukratko, dobro je. Sve je drukcije pa i mi. Katkad nema razlike izmedju rasta i rastezanja. Prvo sam se jedva naviknula na Soulmateovu osisasnu glavu (u biti i nisam – srecom, kosa raste), a zatim je uslijedilo nekoliko naglih i velikih promjena - ne samo na vec i u nasim glavama i u okolini. Ide to nekako zajedno. Na neke se jos nisam naviknula, ali sam se napokon prestala opirati, prihvatila ih pa se lakse dise:
“Whatever you accept you go beyond. If you fight it, you’re stuck with it.” U nekim stereotipima ima i istine. Iako… Ne postoji samo jedna istina…;)

Stay well!


- 12:03 - do-da- (5) - l - :-)

ponedjeljak, 10.10.2011.

O buri uz avokado

Naziv bura trebao bi imati još dva, tri treskavičasta slova r. Burra. Burrra. Dobro bi došlo i nekoliko iznenadnih, uskličujućih a: burrraaa! Snažan, hladan vjetar koji isiše sokove iz bića, sasuši im omotač i pretvori ga u ispucano, bolno propustno tkivo. Nepozvana snaga s visokog, hladnog i suhog crashing the party onima bliže morskome, otimajući im plodonosnu toplinu?

Možda.

Neki huhuutajuću burrruuu doživljavaju kao pročistavajući vjetar; kažu da razbistri um, osnaži tijelo, pročisti emocije.
Nekima djeluje obratno; zaledi im um, stisne tijelo u oblik sasušene bobe grožđa, a emocije se prebrzo izmjenjuju i frcaju po različitim frekvencijama.

Neki je odluče iskoristiti kao prijevozno sredstvo po fizičkim i metafizičkim prostranstvima pa im posluži za bezbrižno prepuštanje. Možda se i Ljubo tako prepustio kao i moj djed u trenutku odlaska s ovog igrališta? Kažu da se otac moje majke bojao samo vjetra, nevidljive i nepredvidljive sile s kojom se ne isplati boriti, jedine sile ispred koje se taj snažan i odlučan čovjek morao predati i čak sakriti. Skrivati? ...Ili je možda bolji izraz „prepustiti“ (sebe ili se)? S-krivanje, osjećaj krivnje zbog nedovoljne snage, neprilagođenosti...? IIi... Možda poticaj, pogurnuće, prepuštanje? Odlučujući trenutak za još jedno proširenje uma i iskustva, skretanje sa zamišljenog na nepredvidljivi put? Isušivanje jedne, potjera na pronalaženje nove...linije, vene, kanala, puta, načina...?

Buurrraaaa. Da, bolje bi pristajalo još jedno ili dva u. Buu-rrr-aaaa. Preplaši-sledi-iznenađujući zalet. Zalet može biti i početak pada i početak podizanja: aaaa može biti iz stegnutog, preplašenog grla i iz otvorenog, oduševljenog zanosom.
Kao i u svemu i uvijek – stvar osobnog izbora. Iz-bora... Iz-bure... Buurrreeee... Eheeej...

Ah, da – zašto avokado u naslovu posta? Samo zato što ovih dana dobih avocado cravings i imam sreće jer je u obližnji dućan došla dobra pošiljka. Tijelo osjetilo nagovještaj buurrreeee? Možda. Kako god, obožavam avokado i da, dobro dođe uz ovaj neobični vjetar sa sjeveroistočnih visina. Ukusni omotač, unutarnji i vanjski. Nakon njega zagrijavajući napitak od đumbira, limuna i meda. Mmmm. Gorivo za uzletni zalet.



- 12:16 - do-da- (3) - l - :-)

utorak, 16.08.2011.

Izlet...promjena...Promina

Uzitak voznje po rijetko koristenim putevima...



Drevne nastambe...





...mladi maslinici...



i sacuvani plodovi...



Nesvakidasnji susreti...



i prizori...



Jos fotografija s ovog izleta: klik

- 13:33 - do-da- (3) - l - :-)

nedjelja, 14.08.2011.

Svidjalo ti se to ili ne...

Jedan tweet danas me potaknuo na razmisljanje o razlicitim nacinima dozivljavanja drustvenih mreza. Tweet je bio o tome da se sa vlastite liste uklone oni koji nisu uzvratili, tj. koji ne prate postove onoga koji prati njih...

Ne prosudjujuci stav doticnog Twitterasa o tome, pocela sam razmisljati o vlastitome, a zanimalo bi me i sto i drugi (yes, you! ;)) misle i kako dozivljavaju drustvene mreze na Internetu.

Na Twitteru sam tek odnedavno, pratim postove organizacija, tvrtki, osoba koje vecinom ne poznajem osobno, ali zanima me njihovo stvaralastvo, ideje, razmisljanja i da, naravno, fotografije – volim ih promatrati jednako kao i stvarati. Ocekujem li da netko uzvrati s klikom na „follow“? Ne.
Zasto bih? Na Twitteru pisem o mnogocemu i ne vidim razloga da to zanima nekoga samo zato sto mene zanima o cemu oni/ona/on izvjestavaju.

Ista je stvar i sa Facebook-om. Ovih sam dana pokrenula jos jednu Facebook stranicu. Jedan od razloga bila je zelja za pracenjem rada ljudi/organizacija ciji rad cijenim, ali neke od njih ne poznajem osobno te sam htjela odvojiti privatni/osobni Facebook profil (kao i onaj od EA festivala) od tog mojeg „javnog“. Ocekujem li uzvrat klikom na „like“ moje stranice? Ne.
Razlozi su isti kao i u slucaju s Twitterom.

O.K. Ne ocekujem, a je li mi drago kad se to ipak dogodi ili kad netko na cijim stranicama nisam ni bila klikne „follow“ ili „like“, a ja se pitam kako su me uopce nasli, sto ih je potaknulo da se ukljuce u moj svijet i cak i na taj nacin omoguce da i ja dobijem uvid u njihov?
Da.
Da, pogotovo kod onih koji ne ocukuju nista zauzvrat, ne vezujuci se za razlicite nacine pokazivanja odobravanja, podrske i sl. vec na taj nacin istrazuju i sami sebe, dijele ono sto zele podijeliti i radoscu ih ispunjava vec sam taj osjecaj klikom na „share“, „post“, „tweet“ ili „update“ .


Encounters... A few moments before...

Jedan od osnovnih razloga pisanja i postanja fotografija na net je da mi posluze kao osobni podsjetnik na razna iskustva, dogadjaje kojima sam prisustvovala, razmisljanja koja su me okupirala i iz kojih se poslije razvilo nesto novo, neke nove ideje ili novi susreti. Na primjer, jucer sam citala neke davno postane tekstove i smijesila se cijelo vrijeme - na opisane dogadjaje bila sam potpuno zaboravila, a u tom su trenutku bili tu, preda mnom, ne u nekoj zaboravljenoj biljeznici na dnu ladice stola od kojeg sam se davno odselila... I sto je najvaznije, podsjecanje na njih me razveselilo. Ili.. prije nesto manje od dvije godine u nepovrat su nestali podaci s jednog diska, ukljucujuci jako drage fotografije. Srecom, neke sam od njih bila stavila u album jednog od sustava tih mreza i dan danas ih (iako smanjene) katkad izvucem odatle i koristim po potrebi.

Drugi i podjednako vazan razlog sveg ovog mojeg piskaranja i postanja fotografija je da svoja iskustva i razmisljanja podijelim s dragim prijateljima, poznanicima i dobronamjernim prolaznicima. Hoce li ih oni procitati, vidjeti, hoce li im se „svidjeti“ ili ne... „Nije do mene“, rekao bi nas Ivo. Raduje me ako im moji postovi nesto znace, vesele me komentari i (re)akcije, ali ne ocekujem da cu to osjetiti svaki put kad pozelim nesto priloziti u bilo koju od (sad vec) malog mnostva virtualnih sobica.

Poput i zivota izvan Interneta i ovaj, virtualni pun je mogucnosti, od osobnog putovanja i propitivanja vlastitih stavova do sirih puteva... Cesto su se iz chatova, foruma, blogova i inih razvijala nova, lijepa poznanstva. Nasmijesim se kad od dragih ljudi koji ne sudjeluju u blogovima cujem: „Hej, znas ono sto si stavila na blog...“ . Veseli me sto citaju i skoknu na koji link sa stranice, upoznaju svijet nekog drugog blogera, twitterasa, linkedinovca, facebookpageovca...

Sharing is caring. Is it? Kako se uzme. Meni znaci. Katkad neobjasnjivo zasto... Svidjalo se to nekome ili ne. ;)


- 14:09 - do-da- (4) - l - :-)

utorak, 02.08.2011.

Art Workshop "Salona" - otvorenje izlozbe

Poput kamena... dijelovi slike katkad u prejakom bljesku sto ih zatvara od pogleda i uoblicuje u praznu plocu, ali ona pruza informacije... tek kad joj se osobno priblizite, ne putem fotografije ili tudjih rijeci vec korakom, prisutnoscu, licem u lice.

From Otvorenje izlozbe "Art Workshop Salona", Solin


From Otvorenje izlozbe "Art Workshop Salona", Solin


From Otvorenje izlozbe "Art Workshop Salona", Solin


Jos nekoliko fotografija s otvorenja izlozbe: klik

- 14:49 - do-da- (1) - l - :-)

ponedjeljak, 25.07.2011.

Veja, JuJu, Canzoniere Grecanico Salentino, Kries...

Veja @ Ethnoambient Salona 2011

JuJu @ Ethnoambient Salona 2011

Canzoniere Grecanico Salentino @ Ethnoambient Salona 2011

Kries @ Ethnoambient Salona 2011


- 19:58 - do-da- (3) - l - :-)

subota, 23.07.2011.

A sto ako...

Dragi svi,
s obzirom da je bilo dosta upita tipa „Sto ako veceras bude padala kisa?“ odgovor postavljam ovdje kako bi ga imali mogucnost procitati i oni koji nisu na EA fb grupi/page-u :
Kisu dozivljavamo kao prirodnu pojavu koja je za nas zivot na zemlji jednako vazna kao i svjetlo i toplina sunca. Kad planiramo festival zamisljamo ga pod vedrim, zvjezdanim nebom, a dopustamo mogucnost da postoji visa i mudrija sila koja odlucuje sto je bolje za opce dobro, bez obzira razumjeli mi to ili ne, bez obzira hoce li to odgovarati nasem zamisljaju ugodnosti u odredjenom trenutku. Kad bi racunali na to da je kisa negativan pojam koji zaustavlja planove, u Velikoj Britaniji, npr., festivala na otvorenome uopce ne bi bilo, a ima ih i to takvih da se radosne dozivljaje s njih pamti godinama iako publika zna stajati u visednevnom blatu, mnogi u cizmama i kabanicama, a neki i bez takve dodatne opreme.
Tijekom 14 godina postojanja festivala Ethnoambient Salona niti jednom nismo otkazali koncert – gosti nam dolaze iz raznih strana svijeta i tu nema mogucnosti cekanja „dan, dva da se okolnosti promijene“ vec napravimo sve sto je u nasoj moci da se prilagodimo svim okolnostima u onoj mjeri koliko je to moguce i najvaznije od svega – zamisljamo vedro nebo i sve na pozornici i oko nje u najboljem redu, a elektronsku opremu osiguramo nadstresnicom. Vjerujemo u snagu zajednistva i sto vise ljudi usmjeri svoje misli u ono dobro sto zeli (a ne u ono sto ne zeli), jedan oblik slobode izbora izlazi na vidjelo i dogadja se i ono cemu cesto prikacimo naziv „cudo“. Imali smo i situacije u kojem je nebo bljeskalo oko nas, javljali su nam o prolomima oblaka u okolici, a na Gradini nije bilo kapi kiše. Jedne godine pala je kisa s jacim vjetrom pa smo malo pricekali i to je sve. Da je i elektronika zakazala, vjerojatno bismo nastavili bez nje. Onaj tko bi htio, prilagodio bi se i prepustio najboljem mogucem dozivljaju podjednako i kao da je okruzen pojacalima i svjetlima – vlastitu stvarnost sami stvaramo; svatko od nas uvijek ima mogucnost izabrati na sto ce se u odredjenom trenutku i situaciji usredotociti, sto ce biti u fokusu, kakav ce znacaj dati onome sto mu u tom trenutku (ne) odgovara i sto ce uciniti sa tim osobnim dozivljajima stvarnosti.

U svakom slucaju, mi i dalje zamisljamo sve jest i da ce biti u redu i spremni smo prilagoditi se tako da cinimo najbolje sto u tom trenutku mozemo i znamo.
Hoce li to „najbolje sto mi mozemo“ biti najbolje za nekoga drugoga ne ovisi o nama jer, ponavljam, svatko ima slobodu izbora na sto ce se fokusirati i kako ce si protumaciti dogadjaje i okolnosti.
Dok ovo pisem, oblacno je, grmi i zemlja je napojena. Za nekoliko sati treba poceti tonska proba. Zivot je misterij. Nikad ne znamo sto cemo novo nauciti u okolnostima koje nam dolaze na dar...





- 12:00 - do-da- (3) - l - :-)

<< Arhiva >>

< siječanj, 2013  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Siječanj 2013 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (11)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (4)
Ožujak 2011 (2)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (3)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (4)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (1)
Veljača 2008 (9)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (6)
Srpanj 2007 (8)
Lipanj 2007 (11)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


words and photography

.... .... .... ....


networking:

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

drugi blog

myspace
Ethnoambient
Kries
Kries na myspaceu
acroAnima
Ethnoambient playlista

Water cure

Treci Svijet
Conscious media network
Caput Insulae
Cultures on the Edge
AMAZON team
The Nature Conservancy
forum o biljkama
Cvijet info
Dupinov san
PALMApedia
Plavi svijet
Pachamama
photo world of M. Turšić

NATURal news

fRoots - local music from out there
BBC World Music
hrvatski info site o glazbenim dogadjanjima

culturenet
Positive News
Living food
Organic Comsumers



MOTION PICTURES

Some of the movies I love:
(nasumce poredani)
DreamKeeper
Home
Blue Tooth Virgin
Amazing Grace
Freedom writers
Bury My Heart At Woundeed Knee
The Greatest Game Ever Played
Water
Mona Lisa Smile
Shall We Dance?
Powder
Finding Neverland
Baraka
D'autres mondes
Being There
Samsara
Harry and Tonto
B.Y.G.G.g.B.
Chocolat
The Groomsman
Dead Poets Society
Iris
Frida
Girl, Interrupted
Stand by Me
Truman Show
The Pursuit of HappYness
Before Sunrise
Before Sunset
The Holiday
Himmel ueber Berlin
The Bridges of Madison County
Aurora Borealis
Lorenzo's Oil

Braveheart
Das Leben der Anderen
In the Name of the Father
Lost Horizon
Night at the Museum
Happy Feet
Bridge to Terabithia

Blogosfera:

906090
Aikidofil
Apk
Apstinentica
Aquaria
Armin
Beerlover
Borac Prav(n)i
Brusnica
Bugenvilija
Creativa
Darkwolf
DaVinci
Ddadd
Espadrila
Gawrun
Helix
Grof V.
Indian woman
Irida
iz Australije
iz Emirata
Jezični savjetnik na dvoru pisane riječi
Knjiški moljac
legenda iz Zone Sumraka
LIVE SCIENCE BLOGS
Lux Sunshine
Ljubica Zubica
mitologija blog
Motorom po Africi
Noeli
Oshun
Ovisna o Suncu
Pisac u usponu
Plavi
Plejadablue
Pogled na Japan
Porto
Rahatlokum
Ratnik svjetlosti
Riba - nije za maloljetne
Rocksandrolls
Rock Anthology
Run'n'gun
Safiris
Siscijanka
Soba
Sretno Dijete
Sunchi iz Curacao-a
Svijetli i u mraku
Svilene Šume
Ursus Ursue
Vadimastok
Vision Thing
Viviana
Vivias
Vrtlarica Sretna
Xiola izmedju Londona i NYC
Yoga girl
Zelenooka
Zlata
Život na lanterni



Meaninglessness inhibits fullness of life and is therefore equivalent to illness.
Meaning makes a great many things endurable - perhaps everything.
No science will ever replace myth, and a myth cannot be made out of any science.
For it is not that "God" is a myth, but that myth is the revelation of a divine life in man.
It is not we who invent myth, rather it speaks to us as a Word of God."
C.G.Jung

Image Hosted by ImageShack.us



***
Some things never change...favourites for life:

Joy Division

Well I could call out when the going gets tough.
The things that we've learnt are no longer enough.
No language, just sound, that's all we need to know,
To synchronise love to the beat of the show.
And we could dance.

from Transmission


U2

Desert sky
Dream beneath a desert sky
The rivers run but soon run dry
We need new dreams tonight

from "In God's Country"



Talking Heads

Mojique smells the wind
that comes from far away
Mojique waits for news
in a quiet place
He feels the presence
of the wind around him
He feels the power
of the past behind him
He has the knowledge
of the wind to guide him...on.

/from/ Listening Wind)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se