Obiteljska kuća, naprijed i nazad http://blog.dnevnik.hr/obsijana

nedjelja, 27.05.2007.

Dugovi

Zaštita na krovu

Naravno ne radi se novčanim dugovima, već sam obećao da ću staviti slike radova koji su prethodili podlozi, kao i same podloge. Slike su već u prilično stare, jer radovi napreduju na svim frontama. Vanjsko žbukanje ide punom parom, Therma-Ray ploče su stigle i već su postavljene na cijelom jednom katu, a na još toliko stropova je napravljena konstrukcija koja će ih držati (zajedno za knauf pločama). Knauf ploče su stigle i moram zahvaliti dečkima sa unutanje građevine pulskog Peveca, jer su nam pomogli unijeti ih u kuću. Mislim da ćemo moći već sutra na jednoj strani kuće postavljati klupčice, ako vrijeme dopusti. Ako ne dopusti, završiti ćemo povezivanje grijačih ploča i mogli bi početi sa zatvaranjem stropa sa knauf pločama. Na sve neožbukane unutarnje zidove već je postavljena nosiva konstrukcija i ubačen je prvi sloj zvučne izolacije, dok će drugi ići zajedno sa zatvaranjem sa gips-kartonskim pločama.

Dio gromobranske instalacije



Pogled na krov sa skele



Hidroizolacija



Bužiri



HEP i HT



Pripreme za podlogu



Podloga


27.05.2007. u 18:18 • 8 KomentaraPrint#^

nedjelja, 13.05.2007.

Kako smo se skoro zeznuli

Estrih

Prošlo je dosta dana od zadnjeg posta, a i radovi nisu stajali. Ukratko obavljeno je sve potrebno (ajde u prizemlju fali dvadesetak cigli na balkonu) za vanjsko žbukanje, te sve potrebno za izradu podloge kao i ona sama.

Pripreme za vanjsko žbukanje

Prije samog vanjskog žbukanja ostalo je još par poslića koje je trebalo napraviti. Jedan od njih je i postavljanje gromobranske trake. Sama kuća imati će samo dva odvodna oluka i to prema instrukcijama glavnog proizvođača zidarskog maltera u obitelji, nasuprot željama glavnog građevinara, te nije bilo druge nego na druga dva kuta kuće postaviti gromobranske trake. Naravno to ujedno podrazumijeva da oluci nisu od plastike već od nekakvog vodiča struje, a odluka je pala na vulgaris pocinčani lim. Bilo je nekakvih rasprava o boji i kvaliteti različitih tipova oluka, no priklonili smo se za jeftinije tradicionalne materijale u odnosu na ostale pvc izvedbe, bez nekakvih velikih tehničkih analiza. Jednostavno glavni građevinar, a sada glavni izvođač završnih radova, je bio za takvo rješenje, a i nama je već dosta silnih varijacija i možebitnih sitnih prednosti nekih rješenja u odnosu na druga. oluci su već naručeni kod limara, a o konačnoj izvedbi i implementaciji biti će te obaviješteni.

Kako smo morali kontaktirati limara za oluke, nekako se ponovo aktualiziralo rješavanje onog dijela vanjskog zida na tavanu nastalog zbog razlike u visini krova. Još prije pola godine kada smo radili krov na taj zid smo zalijepili kombiploče debljine 5 cm i na svakih recimo 30-40 cm u svim smjerovima smo stavljali one plastične tiple koje se koriste kod izrade demit fasade. No kada smo prije mjesec dana išli na krov raspravljati oko pozicija antene i nosača za iste primijetili smo da su se dvije tiple odvojile, te se jedna ploča odvojila na jednoj strani za recimo centimetar. Da li zbog loše naše izvedbe koja nije uključivala dovoljno rastojanje među pločama za rastezanje pri višim temperaturama, jer smo na kraju krajeva radili to u kasnu jesen ili zbog nečeg drugog, počeli smo sumnjati u kvalitetno zatvaranje tog dijela vanjskom žbukom. Te je odluka pala da taj dio zida prilično izložen vanjskim utjecajima završno zaštitimo sa limom umjesto sa završnom žbukom, što je bilo i obavljeno ovih dana.

Prostor za klupčice na vanjskoj strani prozora je dodatno ošteman upravo kako bi lakše oslobodili taj prostor nakon prve faze žbukanja, a u proteklom razdoblju ne samo da smo naručili klupčice, već su one i stigle prije par dana.
Uz prozorske klupčice ostala je još jedna odluka i to pitanje njene širine i dužine u odnosu na dimenzije prozora i žbuke. Tako smo se na kraju odlučili da klupčice budu po 2.5 cm šira od širine prozora, te za 3.5 cm prelaze vanjsku liniju žbuke. Naravno koliko će doista prelaziti ovisiti će preciznosti naše izvedbe vanjske linije građevine kao i debljini vanjske žbuke. Mi smo pretpostavili da će debljina vanjske žbuke biti 2 cm. Jednaka takva odluka donesena je kod klupica za balkone te stepenice što je na kraju rezultiralo i prilično širokim klupčicama na balkonu od čak 31 cm (20 cm zid + 2*2 cm žbuke + 2*3.5 cm prelaz). Osim toga na balkonskim, te klupčicama stepenica tražili smo da na naprave okapnice na obje strane.

Pripreme za podlogu

Prva faza priprema obuhvaćala je postavljanje hidroizolacije na podu u prizemlju. Za hidroizolaciju opredijelili smo se za V4, a podloga je prethodno pripremljena sa nekakvim vulgaris bitumenskim premazom za bolje prijanjanje na podlogu. Sada smo bili spremni za povezivanje odvodnje u wc-ima i kupatilima, te postavljanja preostalih kabela. Konkretno kabela lokalne mreže, telefonskog kabela, te kabelske infrastrukture za portafone. Naravno prije postavljanja trebalo se i odlučiti za kabele. sama odluka oko kabela lokalne mrežne infrastrukture je davno prije pala i o njoj sam već pisao. Konkretno na kraju se radilo o Draka UTP kabelima cat 6. Na kraju sam nakon prvotne narudžbe kabela, naručio još jedan paket što se pokazalo osobito praktično kod provlačenja dva kabela kroz iste bužire. Za telefonske kabele uzeli smo plosnati 4x0,14 mm2, oko kojeg postoje određene dileme o kvaliteti jer je pojedina žica zapravo niz žičica, no o tom potom. Jedan drugi elektroinstalater je rekao da su takvi kabeli sasvim dobri.

Za kabele za portafon, parlafon ili kako god netko to zove, mislio sam da neće biti previše problema kada ono silni izbor varijacija i kombinacija, te nije bilo druge nego zvati distributera jednog portafonskog sustava i dobiti nekakve sugestije. Uglavnom na kraju sam pričao sa njihovima elektroinstalaterom koji je objasnio kako u osnovi postoje dva izbora. Jedan kada se koristi postojeća instalacija i kada se koristi postojeća dvožilna instalacija, te situacija u novogradnji kada se koristi sustav 4+N. Uglavnom četiri su zajedničke žice, te se po jedna vodi za svaki stan. Naravno da ne bi izvodili paralelne spojeve mi smo vodili samostalne kabele za svaki stan. Dodatno je specifično da portafonski sustav ima jednu zajedničku jedinicu sa napajanjem koja se postavi negdje u kući, a na koju se povezuju vanjska jedinica (tipkovnica), te jedinice sa slušalicom u stanovima. Uglavnom od tog napajanja do vanjskih tipkovnica ide jedan 10*2*0.6 kabel (naravno možda ih bude više ali potrebno je 20 žica), a od napajanja do svakog stana ide kabel 3*2*0.6. Između tipkovnice i brave stavlja se kabel 2*0.75. Također je moguće povezivanje slušalice u stanu sa vanjskim zvonom, gdje se može podesiti drugačiji zvuk za portafon i ulazna vrata, no mi smo odustali od toga, jer je već postavljena instalacija za nekakvo vulgaris zvono ulaznih vrata.

Samo provlačenje kabela i postavljanje bužira za iste i nije neka nauka. Zahtijevalo je određene odluke oko kretanja istih po podu, te smanjivanja prelazaka jednih preko drugih prvenstveno zbog što manjeg štemanja poda. Spojeve gdje se kablovi račvaju u više strana riješili smo sa malim strujnim kutijama kako bi postojala određena, premda se vjerojatno nikad neće upotrijebiti, mogućnost izmjene kabela. Bužire smo pričvršćivali za pod nekakvom mrežastom trakom i udarnim tiplama. Također smo se u zadnji tren sjetili i uspješno riješili redundantno povezivanje pojedinih etaža mrežnim kabelom. Zadnji tren je zapravo bio ograničeni prostor postojećih bužira, no uspješno je riješen.

Osim samog povezivanja odvodnje u wc-ima i kupatilima, bilo je potrebno i adekvatno riješiti nagibe istih, te spriječiti njihovo pomicanje. To je izvedeno sa postavljanjem maltera ispod njih, te pričvršćivanjem mrežastom trakom za pod. Zanimljivo je da su postavljači estrih komentirali kako se rijetko vidi takva izvedba odvodnje. Također je interesantna njihova napomena kako se u Njemačkoj spoj wc školjke i glavne grane odvodnje izvodi sa spojem na zid u odnosu na rješenje sa spojem na podu, te kako je to kvalitetnije rješenje, a osobito kod potencijalnih kasnijih problema koji u soluciji sa podnim ispustom zahtijevaju štemanje glazure.

Izvedba podloge

Nakon silnih priprema došlo je i vrijeme za organiziranje izvedbe strojne glazure. Još u tijeku pripremnih radova obavio sa telefonsko analiziranje tržišta i dostupnih cijena, a još od vremena naručivanja unutarnjeg žbukanja imamo dvije potpune ponude za završne radove. Ono što je nama bilo vrlo interesantno je da sama izvedba podloge sa pripremama zahtjeva daleko manje posla u odnosnu na npr. žbukanje, pa nije potrebna najava radova više od tjedana dana prije nego se pojavi potreba za istom. Tako smo se po završetku pripremnih radova odlučili za pozivanje izvođača za davanje konkretne ponude. Jednako kao kada su dolazili pogledati stanje i dati ponude za unutarnje žbukanje. Tako smo prvo zvali jednog sa liste, koji je bio prihvatljiv nakon telefonske ankete. No ovaj put smo skoro katastrofalno po nas, odlučili prvo da jedan dođe, da neke dodatne informacije, vidimo kako stvar funkcionira, koje detalje gledaju i onda dalje pozivamo izvođače.

Prvi kojeg smo pozvali došao je vrlo brzo, no jednako tako se brzo i otkrilo da on zapravo nije u mogućnosti brzo doći izvesti podlogu, a i kako se u zadnje vrijeme više bavi žbukanjem, no kako on može nekog preporučiti koji radi dobro i povoljno. I tako zove on drugog izvođača, koji stiže za petnaestak minuta. U međuvremenu mi tako pričamo sa prvim o žbukanju, glazuri i sl., pokazuje nam neke nedostatke u izvedbi, daje neke sugestije oko izvedbe glazure na balkonu, te tako stječemo nekakvo povjerenje. Nakon petnaestak minuta dolazi drugi izvođač, pozdravljamo se sa prvim, govorimo neke naše želje u izvedbi i dobijamo konkretnu ponudu, te kako je spreman početi odmah sa radovima.

Sada dolazi kvaka. Imam dojam da nam se nekako malo prenijelo povjerenje sa prvog tipa sa kojim smo dosta pričali, na ovog drugog izvođača koji je dao doista najpovoljniju izvedbu glazure i to konkretno 14 eura za 2+2 cm tvrdog stiropora plus cementni estrih koliko treba. I tu počinje naša skoro katastrofalna greška. Svi dosadašnji ponuđači dali su cijenu u nekakvom cjenovnom rasponu od 15 eura/m2, ovaj daje ponudu od 14 eura i može početi odmah. Mi neiskusni razmišljamo što možemo pogriješiti, ionako ćemo ih nadzirati i pratiti kako rade, te odmah ukazivati na nedostatke. Imamo još nekoliko dana priprema i onda ga možemo pozvati.

Uglavnom nadzorni nam je sugerirao da u prizemlje stavimo stiradur, a na prvi i drugi kat tvrdi stiropor. Nekako smo se mi u našem neznanju izvedbe plivajućeg poda i inzistiranja na većim toplinskim svojstvima odlučili za stiropor veće gustoće od uobičajene 20 kg/m3 i to konkretno 25 kg/m3. Zovemo mi njega kako smo se odlučili, no kako bi htjeli 25 kilogramski tvrdi stiropor. Nema problema samo što će cijena biti pola eura viša po metru kvadratno. Odlično, nema problema.

Dostave tako oni dan-dva kasnije stirpor. Dvadeset paketa stiropora, svaki sa specifikacijom kako se radi o stiroporu klasifikacije EPS 25. Stišćemo mi njega i nekako nam djeluje premekan. Umemo mi tako kuhinjsku digitalnu vagu odnesemo je na teren izmjeriti gustoću. Neš ti izračunati volumen i odjednom mali grč u želucu. Stavimo jednu ploču stiropora i izlazi brojka 16.7 kg/m3, stavimo drugu ista brojka. Stavimo cijeli paket i izlazi oko 18 kg/m2. Paket je omotan nekakvom plastičnom folijom.

Zovemo mi izvođača, tip se ne javlja. Ništa ja mu šaljem sms sa porukom kako smo skužili o čemu se radi i opet se ne javlja. Sutra ujutro, zovemo tipa i on umjesto da kaže nema šanse, sada ću doći provjeriti, odmah počne priču kako su ga zeznuli u skladištu. Ja kažem nema problema ako kažeš da su te zeznuli, no da li si onda spreman da ih odemo prijaviti gospodarskoj inspekciji, te odjelu za gospodarski kriminal pri mup-u. Naravno o počinje priču kako ne može to napraviti, kako s njima surađuje već šest godina i jada.. jada.. dva sata kasnije došao je odnijeti stiropor, te palete cementa nazad, bez nekog velikog natezanja. Neki su nam sugerirali da ne ostavimo na tome, no nismo se htjeli previše natezati oko toga što nas je netko htio preveslati za dvije tisuće kuna. Vjerojatno ni prvi ni zadnji.

Ono što je bilo još gore saznao sam tek kada smo pozvali konačno izvođača, koji je bio i moj prvi izbor. Naime njega nam je preporučio nadzorni i još davno smo dobili detaljnu ponudu, pa je bilo nekako bezveze da ga ponovo zovemo oko okvirne ponude, koju smo zapravo znali. Naime da se radi o potpuno drugačijem pristupu radu vidjelo se kada smo ga pozvali da pogleda kuću i rekli naše želje oko debljine izolacije. Odmah je rekao kako se o debljini pojedinih slojeva točno može raspravljati tek kada se prenesu visine na sve prostore, jer debljina estrih ne bi smjela biti nikako niža od 5 cm, jer bi onda postojala mogućnost pucanja istog na pojedinim mjestima. Nadzorni nam je sugerirao kako da ne idemo nikako ispod 4 cm u debljini estriha. Da je bio u pravu vidjelo se dva-tri dana kasnije kada su došli na gradilište i prenijeli visine u svakoj prostoriji.

Proces prenašanja visine započinje ulaznim vratima. Stavi se plosnata građevinska olovka na dno vratiju, prenese se linija na zid i spusti se nivo za 18 mm. U tih 18 mm se nalazi prostor za lepilo za pločice, pločice i prostor dovoljan za normalno otvaranje vratiju iznad njih. A ta linija predstavlja osnovnu ravninu podloge. Za parkete planiramo koristiti parket debljine 21 mm, no izgleda se brušenjem parketa skine 1 mm, tako da liniju podloge za prostor gdje je parket spuštaju dodatnih 1 cm u odnosu na liniju za pločice. Za prostor gdje ćemo stavljati granitne pločice dodali su još 3 mm u odnosu na liniju pločica.

Kada su prenijeli sve linije spoznali smo da zapravo u prostorima na prvom i drugom katu, gdje ćemo koristiti parket ne smijemo staviti 4 cm jer bi imali mjesta gdje bi estrih bio debljine oko 3.5 cm, tj. pretanak. Odnosno spoznali smo da ne samo, da nas je onaj muljator skoro ožednio za možda dvije tisuće kuna, već i da bi nas svojom nestručnošću zapravo i trajno oštetio.

Kada smo otkrili prijevaru sa onim stiroporom bacio sam malo bolje pogled na izvedbe plivajućeg poda i malo sa problijedio kada sam saznao da zapravo materijal veće gustoće ima lošiju zvučnu izolaciju i da nikako nije dobar za plivajući pod. A u tijeku surfanja upoznao sam se i sa specijalnim materijalima upravo za plivajuće podove. Naravno i novi dečki su za problem sada manjeg dostupnog prostora za izolacijski sloj imali odmah praktično rješenje, koje je imalo svoju dodatnu cijenu, ali defakto i nismo imali drugog izbora.

Odlučili smo se na katovima staviti 2 cm 'tvrdog' stiropora (20 kg/m3) i još 1 cm termosilent materijala tvrtke izoterm-plana iz slovenije. Naime radi se o proizvodu za poboljšanje akustičke izolacije i konkretno 10 mm tog materijala povećava osobine zvučne izolacije za 21 dB, što po nekima predstavlja zamjenu od oko 4-5 cm stiropora u pogledu zvučne izolacije.

Prva liga, kvalitetno ćemo si riješiti zvučnu izolaciju i postići dovoljnu debljinu sloja cementne glazure. Naravno ovo je bio jedino rješenje s obzirom na postojeću situaciju i zapravo posljedica našeg neznanje oko postavljanja ulaznih vrata. Radi se o tome da smo mi postavili ulazna vrata na visinu od 10 cm iznad betonske podloge, kao što nam je netko sugerirao (više se ne sjećam tko), a zapravo u praksi se stavljaju na oko 12 cm što su nam rekli majstori, tako da se može izesti plivajući pod sa materijalima optimalne cijene i kvalitete. No eto, izgleda imamo više sreće nego pameti. Nećemo biti pokradeni niti oštećeni i sve će ispasti ok. Dogovorena cijena je 15 eura/m2, a zbog termosilenta platiti ćemo još dodatno 11-12 kn po m2, za tamo gdje je postavljen isti.

Također jedna od stvari koja je donesena horuk, prema se nije planirala, bilo je istovremena izvedba podloge na balkonima. Prvenstveno iz razloga kako nema nekog posebnog razloga da čekamo, a kasnija izvedba bi povlačila prljave građevinske radove nad gotovom vanjskom fasadom i naravno mogućim prljanjem iste. Nije bilo druge nego postaviti hidroizolaciju na balkonima. No pojavila se jedna nova odluka vezana uz odvodnju vode na balkonima. Kako će roditelji živjeti ispod nas, majka nije htjela da klasičnu cijev ili dvije izviruju na sredini balkona, te da odvodnja sa balona pada pored njihove ograde i pršće okolo. Obično ne bi bilo posebnog problema da se radi o manjem balkonu, no kod nas se radi od nekih malo manje od 9*2.5 m i postavilo se pitanje pravilne izvedbe odvodnje sa pratećim nagibom. Uglavnom odlučili smo se postaviti sifon na sredini balkona blizu ograde i onda cijevima odvesti vodu u oluk na dijametralno suprotnom dijelu balkona, a sve to potom sakriti stiroporom i strihom na balkonu. Na balkonima smo inače stavili 3 cm stiropora u cilju smanjenja toplinskih gubitaka preko betonske ploče koja izlazi iz kuće upravo preko balkona. Sa doljnje strane balkona staviti ćemo vjerojatno toplinsku žbuku, te tako toplinski riješiti i drugu stranu balkona.

Radovi na podlozi trajali su pet dana, dan dva duže nego se planiralo prvenstveno zbog problema sa strojem. Moram priznati da nisam očekivao toliki nivo pedantnosti u postavljanju stiropora oko bužira i odvodnih cijevi, tako da sam bio ugodno iznenađen. Prva faza postavljanja izolacije završila je dosta brzo. Stiropor, termosilent, građevinska folija i rubna traka pojavile su se nakon prvog dana priprema i čak mi je djelovalo kako nije toliko težak taj posao izrade glazure, dok nije došla na red cementna glazura. Zbog sporijeg sušenja same cementne glazure bilo je potrebno držati zatvorene sve prozore. Prava sauna, a ti na koljenima. Nimalo ugodno okruženje.

I sve je bilo savršeno do zadnjeg dana, kada su došli na red balkoni. Naime već je bio peti dan, žurili su se završiti posao, temperatura visoka, problemi sa strojem i ona klasična poslovična vezana uz žurbu. Na jednom od balona je popucala podloga. Ništa katastrofalno, no mora se sanirati. Kontaktiran je nadzorni i sve je vrlo brzo i bez problema na obostrano zadovoljstvo dogovoreno sa izvođačem za rješenje novonastale situacije, naravno na njegov trošak. Pričekati ćemo još tjedan dana i onda ćemo na cijeli balkon premazati mapelastik proizvodom tvrtke mapei. Radi se o dvokomponentnom elastičnom cementnom mortu za brtvljenje i zaštitu betona.

Budimo jasni, [OBRISANO DA SE NE ZEZNETE I VI] i da se nije dogodilo to na jednom balkonu mogli bi, po našem nestručnom mišljenju kazati i gotovo [OBRISANO DA SE NE ZEZNETE I VI] su izveli radove. Naravno kako je izvođač svjestan propusta i spreman je o svom trošku to sanirati, ne postoji niti jedan razlog zašto ih ne bi [OBRISANO DA SE NE ZEZNETE I VI]. Na ostatku od cca. 280 m2 nismo primijetili nikakve pukotinice, čak niti površinske. Tako da oni koji trebaju izvođače strojne glazure slobodno se mogu obratiti tvrtki [OBRISANO DA SE NE ZEZNETE I VI]. [Naknadno dodano. U jednom od sljedećih postova dobiti ćete/možete pogledati informacije koje smo probleme i propuste naknadno uočili, ili su se naknadno pojavili]

Ostale novosti

Dogodilo se još nekoliko stvari neovisno o našoj gradnji. HEP je izgradio po ulici do naše i ostalih kuća strujnu infrastrukturu, te smo prije par dana dobili i naš priključni ormar. Zajedno sa strujom, prema ustajaloj praksi infrastruktura je izvedena i za HT, tako da smo dobili i HT-ov ormarić uz ormar za struju. Zanimljivo je da još uvije imaju stari HT logo, a meni je osobito drago da će dovesti optički kabel do naše kuće, tako da u budućnosti neće biti problema sa uslugama sljedećih generacija. Da smo to znali nekih mjesec dana prije vjerojatno bi izveli i dio optike po kući, no kada se pojavi potreba za istom lako ćemo je priključiti na našu postojeću infrastrukturu.

Riješena je također i jedna dilema oko upisa u zemljišne knjige i uporabne dozvole poslije famoznog 1.1.2007. Upravo u subotu dobili smo rješenje državne geodetske uprave o promjeni podataka u katastarskom operatu iliti upisu kuće u zemljišne knjige. Tako da će nakon što zemljišno knjižni odjel suda u Puli odradi svoj posao umjesto oranice pisati obiteljsko stambena zgrada, te dvorište uz stambenu zgradu. Za one koji ne prate pozorno blog, postojala je dilema kako se promijenio zakon (ili je počela primjena) da se poslije 1.1.2007 više neće moći upisati u zemljišne knjige građevine bez uporabne dozvole, što se pokazalo potpuno pogrešno. U rješenju piše da smo prijavili promjenu 03.01.2007. god., a rješenje sa datumom 09.05.2007. god.

Ima jedna velika novost vezana uz prilazni put. Naime preko puta nas, malo niže uz isti budući prilazni put sagraditi će se još dvije stambene zgrade, no sada da bi dobile građevinsku dozvolu mora prilazni put biti napravljen sa svim dokumentacijama i prema svim važećim propisima. Kako grad nema to u planu raditi, oni moraju biti investitori cijele investicije, od izrade dokumentacije, otkupa zemljišta, izgradnje puta i javne rasvjete. Naravno grad će im vratiti uloženu investiciju od uplata komunalnog doprinosa građevina vezanih uz put (među kojima su i njihove), a koji je dostatan za cijelu investiciju, samo što će se to dogoditi tek naknadno. Baš me zanima da li će promjena zakona o gradnji uvesti opet neke promjene u toj sferi. Po meni je to prilično dobra tehnika, da se ne dogode da postoje prave male novosagrađene četvrti bez asfaltiranog puta i javne rasvjete, kakvi postoje tu u Puli.

Zanimljiva je i promjena zakona o gradnji u definiciji obiteljske kuće. Naime na samom početku bloga pisao sam o problemima koje je uvela nedorečenost definicije obiteljske kuće vezane uz pojam 400 kvadrata stambene površine. Ovaj put je zakonodavac bio prilično jasan i razriješio je tu dilemu. Jedini je problem što sada terase, stepenice, potkrovlja, tavanski prostori pa čak i zidovi ulaze u pojam 400 kvadrata bruto građevne površine, te tako da radimo kuću po novom zakonu sigurno ne bi radili tavanski prostor i takve terase, jer bi izašli iz definicija obiteljske kuće. Naravno ogromni plus za izbacivanje glavnog projekta za obiteljske kuće, jer arhitekti zajedno sa svojim suradnicima prilično tipski, negdje čak copy-paste rade tu dokumentaciju, fino je naplate, a uopće se ne konzultiraju sa investitorima sa nijansama poput ja želim tu toliko utičnica, takvu izolaciju na zidovima i ostale kerefeke. Na kraju krajeva, nadzorni je tu upravo za pitanja statike, te toplinske i zvučne izolacije, a HEP neće priključiti struju ako ju netko ovlašteni ne izvede/potpiše, tako da se ne mogu napraviti nekakvi katastrofalni propusti sa bitnim i opasnim elementima, uz uvjet da naravno nadzorni radi svoj posao.

Internom

I njihov distributer, obrt Klanjac, malo po malo rješavaju probleme vezane uz stolariju. Također velika pohvala za brzo i adekvatno rješavanje novo nastalog problema oko kutije za rolete na kliznim stijenama. Naime problem je posljedica, možda preslabog metalnog profila koji drži izolacijski sloj rolete, na velikom rastojanju, što je dovelo do laganog izvijanja na sredini. Nitko to ne bi primijetio dok nisu počeli postavljati o označavati linije za unutarnje žbukanje, kada je ispalo da nema mjesta za unutarnju žbuku na kutiji za rolete, odnosno morala bi visiti u zraku. Slaba iverica sa slojem toplinske izolacije na dnu ispod kutije je bila preslaba za spriječiti izvijanje. Premda je centrala priznala nedostatak i valjda će poslati novu kutiju, nama je vrijeme postalo problem jer je unutarnje žbukanje bilo u tijeku. Tada su se u obrtu Klanjac sjetili praktičnog i adekvatnog rješenja, gdje je slaba iverica zamijenjena da 4 cm vodonepropusnom ivericom dovoljno čvrstom da drži razmak od 2.5 m i spriječi izvijanje kutije za rolete odnosno izolacije koju obavija, tako da smo uspjeli ožbukati sve što se planiralo i radovi nisu patili. Veliki plus. Uglavnom, prisutan je veliki trud za rješavanjem problema.

Therma-ray

Konačno smo naručili ploče i prema planovima bi trebale stići sljedeći tjedan. Jedina dilema koju je trebalo razriješiti je bila pitanje koje ćemo ploče uzeti u obzir s obzirom na izbor gips-kartonskih ploča i naše želje da ispod svake linije gips-kartonske ploče stavimo letvu, ne samo uz uzdužne. Naime u Puli su dominantno dostupne ploče dužine 2.75 metara i 2 m, a mogu se nabaviti i dužine 2.6 i 2.5 metara. Ploča dužine 3 metra ne bi bilo nigdje da kojim slučajem netko nije naručio preko pulskog Peveca jedan šleper 3 metarskih ploča i onda valjda odustao ili nešto slično, te tako slijedom prilika imamo mogućnost nabave tri-metarskih ploča ispod kojih bez problema idu grijače ploče dužine 2.745 m. I naravno sada možemo sve spojeve čvrsto vezati uz strop. Doista dobar splet okolnosti za nas. Razlika u cijeni povoljnijih dužih grijači ploča u odnosu na kraće rješenje, a s obzirom na našu količinu je dostatna za pokriti cijenu cijele jedne palete gips-kartonskih ploča. Prva liga.

Naravno više nemam volje za stavljanjem slika. Njih će te morati pričekati još par dana.

13.05.2007. u 23:04 • 11 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se