Obiteljska kuća, naprijed i nazad http://blog.dnevnik.hr/obsijana

ponedjeljak, 27.11.2006.

Zastava i smreka

25.03.2006.

Prva cigla

27.11.2006.

Zastava i smreka

27.11.2006. u 19:38 • 5 KomentaraPrint#^

četvrtak, 23.11.2006.

Radovi na krovu

Uf...trebao bih napisati neki tekst, no nekako mi se ne piše... ali srećom slike su već uploadane...

Kosi zid



Krov


Dimnjak


Malo sljeme

23.11.2006. u 22:18 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 20.11.2006.

Građevinski materijal

Jedna strana krova je gotova

Posve neočekivano, no kada se malo razmisli bilo je i za pretpostaviti, radnici su na gradilištu odradili sjano posao i završili pokrivanje jedne polovice krova. Ako se netko pita zašto neočekivano, kazati ću samo da je ujutro dok sam išao na posao lagano sipila kiša i vjerojatno je krov bio izuzetno sklizak. Morate priznati da su sjajni, no za slikice će te se morati strpiti. Zato je, s druge strane, ovo idealan trenutak da se vratimo u davnu prošlost, nekih sedam mjeseci ranije.

Cigle

Pitanje same toplinske izolacije obiteljske kuće pojavilo se dosta rano, a i naravno to je jedno od rijetkih stvari koje nadzorni inženjer i mora nadzirati uz statiku i zvučnu izolaciju kod obiteljske kuće. Kako su te stvari propisane zakonom, nekako se i samo po sebi nameće važnost istih. Sam odabir sustava gradnje je došao nekako spontano. Bacili smo pogled na stanje na tržištu i nudili su se dominantno dva sustava Wienerberger i Unipor. Naravno postoje i drugi sustavi, no kako ćemo si sve sami graditi, odlučili smo se za rješenja koja neće zahtjevati dodatnu toplinsku izolaciju na ciglama, ne iz razloga da li je to kvalitetnije ili po cijeni utrošenog građevinskog materijala jeftinije, već iz razloga što to ne možemo mi napraviti sami. Istini za volju, određene stuje u obitelji i nisu baš bile oduševljene stiropor fasadom, prvenstveno zbog malog sloja žbuke koja ide na nju, sa svim problemima slijeganja i nužnosti kvalitetne izvedbe pogotovo u području vertikalnih serklaža, a i to bi imalo svoju cijenu kada bi tražili kvalitetne majstore.

Kada smo pogledali dostupnu dokumentaciju na internetu, a stvarno su se potrudili, za Porotherm sustav tvrtke Wienerberger i spoznaje da ne moramo raditi vertikalne serklaže, dileme nije bilo. Unipor je ispao upravo zbog toga što nisu imali svoj model protupotresnog bloka. Da smo se odlučili za stiropor fasadu, radili bi vertikalne serklaže te bi vrlo vjerojatno koristili Unipor cigle, jer su jeftinije. Naravno one su jeftinije jer nemaju protupotresna svojstva, a sada sa ovim iskustvom mogu reći i jer su Porotherm cigle prilično čvrste.

Naime jednom se dogodilo da se je prilikom isporuke cigli jedna paleta Porotherm 30 S+P cigli srušila. Uglavnom, paleta sa 96 cigli se kompletno prevrnula na jednu stranu šlepera. U početku nevjerica i odjednom iznenađenje. Slažemo rasute cigle na jednu novu paletu i ne možemo se načuditi. Od svih 96 cigli samo su se 3 razbile. Čak je i vozač bio u šoku, jer je rekao da se radilo o nekakvim Zagrebačkim ciglama, niti jedna ne bi ostala čitava od takvog pada. Prilično iznenađenje.

Cigla sama po sebi nema protupotresna svojstva, možda mora imati određenu razinu čvrstoće i sl., no tu ekstra kvalitetu dobija isključiva kada se zapunjavaju mortni džepovi. I tu postoje neka ograničenja, prvenstveno katnost građevine i potresna zona. Mi smo zadovoljavali oba uvjeta i odluka je pala. Graditi ćemo sa Porotherm ciglama, sa zapunjavanjem mortnih džepova i bez gradnje vertikalnog serklaža. Vanjski nosivi zidovi će biti Porotherm 30 S+P cigla, sa korištenjem Porotherm 30 S+P kuteva i Porotherm 30 S+P 1/2+1/2 polovica po potrebi, a unutarnji nosivi zidovi biti će građeni sa Porotherm 20 S+P ciglom.

Mort, malter, malta iliti cement, vapno i pijesak

Onako još dok nismo uzeli u ruku niti jednu ciglu sami mortni džepovi su nam predstavljali ipak malo preveliku apstrakciju i nismo baš percipirali toliko njihovu veličinu. Pa i sam potencijalni toplinski problem koji bi oni mogli prouzrokovati, zajedno sa gornjim i doljnim vezivnim mortom. Naime malter sam po sebi ima prilično loša toplinska svojstva te gradnja zida sa običnim mortom bez dodatne izolacije ne bi predstavljalo dobro rješenje. Srećom nismo poklekli pred cijenom toplinskog morta i te si priuštili kažin. Kasnije će se prednost korištenja toplinskog morta pokazati na potpuno drugom i vrlo neočekivanom mjesto. Neki okvirni proračun koji smo radili za usporedbu cijene (zanemarimo rad) ručno miješanog morta je bilo oko 15 kn za 60 l, predgotovljenog običnog morta je bilo 45 kn/60 l, a predgotovljenog toplinskog morta oko 85 kn/60 l. Naravno kasnije će se pokazati da je izračun prilično ovisan o nabavnoj cijeni istog kao i količini vode koja se dodaje, no razlika u cijeni između ručnog mješanja i toplinskog predgotovljenog morta je sigurno četri, pet puta.

Za one koji nemaju pojma, što je to toplinski predgotovljeni mort, recimo samo da je to već pripremljena mješavina za povezivanje cigli sa perlitom koji daje toplinska svojstva i kojemu je potrebno samo dodati vodu i izmješati u mješalici. Prilično jednostavno, zapravo zbog svojih toplinskih svojstava pakira se u vreće od 20 kg i toliko se lako barata sa njime da je moja majka pripremila gotovo pola morta za vanjske nosive zidove naše obiteljske kuće. Ubaciš cijelu vreću u mješalicu, dodaš oko 15 litara vode, naravno ovisno o smjesi i za par minuta imaš nešto više od tridesetak litara maltera, koji je uz to još i prilično lagan za prenošenje. Sve to ima svoju cijenu, ali uz nužnost ispravno rješenje toplinske izolacije vanjskih zidova i praktičnost u korištenju, pokazali se kao dobro rješenje. Vrsta toplinskog morta koji smo koristili je bio Röfix 820, a za koji smo se odlučili prvenstveno zbog toplinskih svojstava, dobivenog volumena i naravno cijene koju nam je ponudi naš dobavljač građevinskog materijala. Točnije u toj fazi nam je dotični dobavljač dobavljao samo mort, a kasnije i sve za potkrovlje i krov. Nije imao u ponudi Porotherm (dobar su partner sa Uniporom) pa smo tada manje surađivali, no za mort nam je pružio prilično dobru cijenu od 53 kn (uključen PDV) po vreći Röfix 820 toplinskog morta. Sve ostale trgovine građevinskog materijala su nudili cijenu od oko 63 kn o vreći, tako da tu nije bilo puno dileme.

Dobavljač građevinskog materijala

Kada sam se dotakao te teme, mogao bi je i odraditi do kraja. Nemam pojma kakav dojam imate da je stanje tržišta u Hrvata po tom pitanju, no moram priznati da me prilično začudilo ponašanje našeg prvog i osnovnog dobavljača građevinskog materijala. Nekako u vrijeme prije početka gradnje prizemlja pokrenuli smo proceduru dobivanja kredita u jednoj našoj banci (naravno kasnije ću opisati i taj segment), koja je u nekih mjesec, mjesec i pol dana bila gotova, no specifičnost te banke je da daje 50 % stambenog kredita direktno po ponudi, a jednako takav iznos u obliku gotovine na račun. Tako da je nama pasalo da čim prije prijeđemo iz nekakvog stanja nerealiziranosti kredita u potpunosti do potpune realzacije kredita. Inače to vam znači da možete donijeti više ponuda za realizaciju kredita, no dokle god niste kredit u potpunosti iskoristili, mjesečno vam se obračunata tzv. interkalarna kamata, iliti u toj fazi sa nekakvom fiktivnom ratom ne isplačujete ništa glavnicu već isključivo kamatu, što je prilično nerazumno. Kako bi to rješili odlučili smo se da ćemo ponudi trgovinama građevinskog materijala veću uplatu unaprijed kako bi nam ponudili što bolju cijenu građevinskog materijala i dobro smo prošli. Uplatili smo nekih 120.000 kn najboljem ponuđaču unaprijed, dijelom smo platili drugoj trgovini za mort za prizemlje, a ostatak do iznosa od 50 % smo uplatili predujma za vanjsku stolariju (bez brige, doći će i ona na red).

Dobili smo prilično dobro punudu cijena, npr. sve cijene uključuju PDV, Porotherm 30 S+P po 7.8 kn, Porotherm 30 S+P 1/2+1/2 za 7.0 kn, Porotherm 30 S+P Kut za 7.0, Porotherm nadvoj 23 kn/m, itd. itd. Neke cijene su mi poput polovica djelovale toliko niže od konkurencije (a i na ponudi je imala samo napisanu jednu polovicu) da sam ih morao nazvati kako bi mi potvrdili cijenu. Ispalo je da se radilo o cijeni jedne polovice, inače proizvod je jedan koji se može podjeliti na dvije polovice, ali da će mi ponuditi tu cijenu ako kod njih uzmem njihove gredice. Pa naravno, kada su i gredice bile jeftine, no o tome kasnije. Ono što je na prvi pogled bilo prilično dobar posao, poslje će se pokazati kao određeni nedostatak. Naime, baš što su možda ponudili prenisku cijenu nisu se ponašali kako bi normalni kupac očekivao. Tako se dogodilo više situacija, npr. naručimo dvije palete Porotherm 30 S+P 1/2+1/2 cigli, a kako oni vode svaku polovicu zasebno dobijemo upola manje cigli i eto komplikacije. Naime trebalo je svaki put popuniti šleper, nosivosti 10 paleta i onda bi morali sljedeći put dovesti dvije tri palete viška i sl. Da ne pričam kako su pokušali naplatiti one polovice po duplo većoj cijeni. Sva sreća da sam ih još onda prije nazvao pa se šef sjećao dogovora.

Potom naručimo Porotherm nadvoje, a oni nam isporuče neke 'no name' nadvoje koji se čak niti ne mogu podjeliti po dužini na dva dijela jednostavno, pa opet kod njih, natezanje, da bi ih konačno uvjerili da smo mi u pravu. Samo ću reći da se bolja polovica tamo svađala sa prodavačicom, nekakvim radnikom i vozačem, što je to Porotherm nadvoj i koja je razlika između njega i onog što su isporučili. Recimo samo da se radi o toplinskim svojstvima (onaj je imao dobrih 90 % betona) a Porothermov ima cigleni prekid, te baš zbog nekakvog otvora u sredini sa ciglenom povezniciom Porothermov nadvoj se može jednostavno prepiliti na dva dijela, pa sa dva i pol nadvoja dobijete otprilike 30 cm debljinu. Onda dogovorimo preko njih dolazak betona, kažu termin, organiziramo ljude i onda ih moramo vraćati nazad jer neće biti taj dan.

Poslje toga smo radili direktno sa isto njihovim dobaljačem betona i sve je bilo brzo, promptno i jeftino, 450 kn/m3 za beton MB20 plus dodatnih 50 kn po kubiku za ravnanje ploče od strane njihovih radnika.

Uglavnom nisu se pokazali nikako promptni u isporuci, nisu se držali dogovorenih rokova, ali na kraju smo ipak sve uspješno izgradili. Kada smo potrošili uplaćeni iznos kod njih, ponovo smo tražili ponude od raznih dobavljača i ovaj put su pobjedili oni isti koji su nam obezbjeđivali onaj toplinski mort. U svakoj fazi znamo gdje smo, ukoliko postoji određeni problem, objasne nam situaciju i sve se rješi, nabavimo dio od nekog drugog i sve funkcionira. Naime u jednom trenutku su imali neku nesuglasicu sa Bramac-om, koja je sada rješena, ali nisu nam mogli garantirati da ćemo dobiti materijal u petak, a naručivali smo u srijedu, već vjerojatno u ponedjeljak, sve to smo odmah saznali i dogovorili nabavu od nekog drugog za taj manji dio i sve je funkcioniralo kako treba. Oni prvi dobavljači bi nas motali i sigurno ne bi mogli obaviti posao kako smo planirali, jer sa njima nikada nismo znali gdje smo.

Slikice već ugrađenog materijala, dobiti će te kasnije.... pratite blog....

20.11.2006. u 20:40 • 2 KomentaraPrint#^

nedjelja, 19.11.2006.

Week report

Crijep i krovni prozori

... tako je glasila emisija na Radiju 101 koji sam aktivno pratio u jednom razdoblju svog studentskog života... znao sam se probudi i ranije nego inače kako bi poslušao emisiju koja je išla oko 13:00, a možda ide i sada, no bilo je to jednog drugo razdoblje...

Naš tjedan je bio prilično aktivan i šlag se desio upravo na kraju radnog tjedna, u subotu. Uspjeli smo završti 12-ti red crijepa i među ostalim ugraditi dva krovna prozora. No put do toga nije bilo brz i ni lagan.

Skinuta je kompletna drvena oplata koja je oblikovala betonski vijenac i nije to bio lagan posao. Strana na kojoj je postojala opasnost da se oštete prozori i vrata skidana je u više etapa, dok se za dio kod balkona morala napraviti i mala priručna skela koja bi zadržala oplatu. Naime, priručno skladište građevinskog materijala, zapravo salonitne ploče, ne bi izdržale pad oplate. Ovaj neizostavni dio je bio zadnja prepreka da se krene u konačno postavljanje crijepa.

Izbor crijepa

Zašto smo se odlučili za Bramac, a ne recimo Tondach ?! Netko bi mogao ispraviti pitanje i preformulirati ga u da li uzeti glineni ili betonski crijep ? Ja sam dosta proučavao na internetu, raznim forumima i sl. i dobio nekakav dojam da je sve jednako kvalitetno. Naravno svatko svog konja hvali i svakome je neka sitnica presudna u odluci. Iskreno nisam u potpunosti izgradio svoje mišljenje o tome, no jednoga dana kada sam sa posla stigao na teren, stvar je bila već zaključena, a i nisam bio nešto posebno zagrizao za neku opciju. Radi se o tome da nam je nadzorni svratio u pregled, mislim zadnje ploče ili nešto slično, pa su ujedno obavili i razgovor oko betonskog vijenca, te tako došli i do crijepa.

Nadzorni nas je uputio da uzmemo proizvode tvrtke Bramac, model Mediteran. I to je bilo to. U međuvremenu nam je i svratio, naravno nepozvan, i njihov prodajni terenac, dao prospekte, te smo bacili pogled na njihove internet stranice. Kako je ponuda tvrtke Bramac mnogo šire i po meni kvalitetnije prezentirana od npr. njihovog velikog rivala Tondach-a (iskreno Bramac ima grozan sustav menija i ja bi im otpustio web dizajnera, a Tondach je toliko šrkt u informacijama da bolje da nemaju takve stranice) te nije bilo više razloga za promjenu odluke.

Da li je odluka bila ispravna ili ne, pokazati će vrijeme, no prema nekim novim iskustvima ljudi vjerojatno nismo fulali. Za mene je njhova prezentacija na internetu bila presudna, pošto je naš glavni građevinar, krovopokrivač, instalater, a u slobodno vrijeme i otac, imao iskustva samo sa kanalicama, tako da dostupnost informacija ipak nije bila beznačajna. Tondachu, veliki minus.

Također se u jednom trenutku, pojavila i opcija oko crijepa neke talijanske tvrtke Tognana, koja radi i cigleni i betonski crijep. Naravno nije tu puno prednosti bilo i jedino što je njihov komercijalist mogao kazati je kao u svaki crijep ide nekakva mrežica pa zbog toga ima poboljšanu čvrstoću i kako su jeftiniji od istog proizvoda tvrtke Bramac. Naravno kada je izračunao cijenu sa popustima bio je skoro dvije kune skuplji po crijepu od punude našeg dobaljača građevinskog materijala. Naime dobili smo proizvode tvrtke Bramac uz popust od 18 %, tako da je na kraju cijena bila jednaka cijeni u katalogu bez PDV-a, iliti cijena jednog crijepa nam je bila 6.6 kn/kom.

Malo bolji posjetioci bloga, mogu se prisjetiti da smo u prošlu subotu naručili sav preostali potreban materijal, koji je po dogovoru stigao u ponedjeljak. Mogao je doći još u subotu, no nije nam bila hitno. Oko postavljanja mrežice na prostor ventiliranog kanala i nije bilo posebnog problema, ako zanemarimo akrobacije na nekih 9.5 metara od zemlje. No prvi mali problem je bio kako se postavljaja ona plastična rešetkasta mrežica za okapnicu, a da ne strši izvan crijepa. Naime tada smo imali postavljenu samo obrnutu kontra letvu na betonskom vijencu, a rješenje je bilo u dodanom postavljanju kontra letve uz tu doljnju obrnuto postavljenu kontra letvu na koju se začavla mrežica za okapnicu i sada na strši mrežica ispod crijepa, a ptice nemaju kud.

Samo postavljanje crijepa i nije neka nauka, jer postoje utori i to ide prilično brzo, uz već poznati problem kod svih građevinskim materijala. Naime, svugdje postoje odstupanja, pa tako i na crijepu Bramac, no ništa to nije toliko strašno. Imali smo malu raspravu svako koji crijep ćemo začavlati i odluka je pala, na sve rubne crijepove, bilo prema vani ili oko prozora, te svaki drugi, u cik-cak rasporedu. Ako smo pogriješili, znati će te nakon prve velike bure, no ne vidim posebnog razloga za to. Svaki ima neku svoju težinu, a i postoji prilično preklopa u više smjerova. Ono što mi malo smeta kod crijepa je pojava povremenih crijepova kojima je odlomio desni gornji držač za letvu. Opet, ništa strašno i u ne prevelikoj mjeri, možda jedan na svakih 50 komada, a i sve njih smo za sada upotrijebili za smještaj uz krovne prozore, gdje se i mora odlomiti taj dio u ovisnosti o strani uz koji se nalazi. No pojavnost da smo (za sada) imali nekih 10 komada takvih defektnih i da su svi imali odlomljenu istu stranu (ili je sama otpala) ipak ukazuje na neki problem. Možda je razlog kako su palete smještane, možda kako se dižu iz proizvodnog pogona, možda su u šumi, ali nečeg tu ima.

Također ono što se ne smije zaboraviti je to da je sazidan i dimnjak. Istina ostalo je fugiranje, no ima vremena.

Krovni prozori Velux

Veličinu krovnog prozora je odredila ponuda i potražnja. Mi smo se odlučili za što većim prozorima koji su se nudili na tržištu, a da stanu unutar visinskog raspona do maksimalno 1380 mm, koliki je razmak između četri gredice. Prvu selekciju je odradila kvaliteta prospekata, odnosno način na koji su prezentirane informacije. Ostali su Velux i Fakro u igri, a ispala je tvrtka Roto. Prve dvije tvrtke imaju sličnu ponudu i u prospektima se vidi cijena, a Roto se odlučio za drugačiji pristup i po ne meni su fulali. Odmah smo se odlučili za prozore sa dvostrukim ovjesom (premda ima skoro pa duplu cijenu), te tvrtku Fakro. Naime u tadašnjem cjeniku su bili za recimo 10-tak postotaka jeftiniji i nisu dobili nikakve posebne kritike na forumima. No konkurencija je učinila svoje i Velux je snizio cijene prozora u ovoj godini, te su postali usporedivi sa cijenama. Na jedan takav komentar u jednoj firmi koja prodaje prozore obje tvrtke, dobio sam informaciju kako Velux prozori u standardnoj ponudi idu sa običnim stalkom, a Fakro sa kaljenim staklom. I ajmo ponovo u potragu. Doista, informacija je bila istinita, no ne za prozor sa dvostrukim ovjesom, koji je vjerojatno zbog cijene opremljen standardno sa kaljenim staklom. A kada sam kontaktirao sa Fakro centralom i saznao da našu veličinu (1140x1180) treba čekati minimalno četrdeset dana, nije bilo više dileme. By the way, cijena tri prozora, sa tri opšava i tri siesta sjenila, između tih dviju tvrtki i naravno traženog ovjesa se razlikuje u nekih 10-tak kuna na ukupnu cijenu od oko 15000 kn.

Sve bi to bilo dovoljno da se nije desio i šlag na kraju. Naime dok sam se boljom polovicom šetao Pulom, i dok smo prolazili pored Arene, u njenom susjedstvu se održavao nekakav obrtnički sajam. Zanimljivo je da smo mislili da se radi o sajmu cvijeća i sličnih proizvoda koji je završio tjedan dana prije. Naravno, žene ko žene, ajmo, ajmo, mi mačo muški, ne, ne, ajde dobro. Što mogu kada sam papučar. Sada je ona bila na redu i konačni dogovor je bio da ne moramo ići ako mi se ne ide, no već smo skrenuli na put prema ulazu. Idemo mi tako pored, uz odluku da ne ulazimo, kada vidjeh kod posjetilaca papirnate reklamne vrećice jednog novog distributera građevinskog materijala. Naravno da smo ušli. Jada jada, zadnji dan sajma i sajamski popust od 15 % na Velux prozore. Ne može bolje.

Ugradnja krovnih prozora

Sada gledano unazad ugradnja krovnih prozora je super jednostavna, samo da smo znali sitni detalj. Dvije drvene letve povezane sa prozorom na dnu istog, se trebaju maknuti, i one služe smo za lakše baratanje, transport i sl. Naime uz prozor, a i sa opšavima, dobijete detaljne upute za ugradnju prozora. Puno sličica, puno brojki, dijelovi su označeni brojkama i tako ide ugradnja. Mogu samo reći da smo drugi prozor ugradili prilično brzo i da bi mogli ugraditi u jednom danu bez po muke sigurno desetak istih. Ali o toj glupoj letvi (zapravo dvije) nigdje na uputama ne piše da se trebaju maknuti. Rezultat je bio da smo postavili nosače prozora jedno dva centimetra niže, jer su u doljnjem dijelu te letve spriječavale više postavljanje nosača i kada smo stavili zadnji dio opšava, nekako je čudno visio u zraku. Sada znamo i stvarno sama ugradnja je prilično jednostavna. Ako je itko imao dilemu da li kupiti opšav ili sam ga napraviti, nemojte raditi gluposti, jer je ovdje sve lijepo riješeno, prilično dobro je povezano i nema te uštede koju bi te si postigli za tu razinu izvedbe.

Sama kvaliteta krovnog prozora je po meni razočaravajuća. Vjerojatno ste sada u čudu, ali zbog silnih reklama i razvikanosti, možda sam očekivao previše. Naime, drvo mi izgleda ipak nedovoljno osušeno (nekakav subjektivan doživljaj), a i aluminijska obloga (lim) na dijelovima mi ne pruža apsolutnu sigurnost i čvrstoću koju sam očekivao. Nemam pojma kakvi su drugi prozori, no možda su mogli ipak staviti nešto više točaka povezivanja lima sa prozorom i malo črvršći lim. Bez brige nije to tako strašno, ali ipak nije to klasa koju sam očekivao. Također budimo jasni, sama drvena konstrukcija, mehanizam i prozor je prilično stabilan, čvrst i ima jako puno sitnica koje su praktično rješili, no oko nekih detalja su se morali više pobrinuti da bih im dao bezrezervnu podršku.

Dovođenje crijepa do prozora preko opšava je otkrilo novu osobinu crijepa, a to je da se jednostavno reže brusilicom i brusnom pločom za kamen, te da se crijep ne lomi zbog toga, a biti će toga jer imamo onaj kosi zid na čiji rub je ovaj tjedan uspješno ugrađen limeni oluk.

Skinuta oplata



Dimnjak



Oluk na kosom zidu



Krovni prozor



Razni detalji

19.11.2006. u 15:45 • 0 KomentaraPrint#^

utorak, 14.11.2006.

Utorak

Rubni crijep na rubu krova

Radovi teku brže od očekivanja, no što možemo kada imamo sjajne majstore. Tko se to žalio da je teško nači kvalitetnog majstora ?! Pa ja ih, osim moje malenkost, u mojem krugu mogu odmah nabrojati pet komada.

Danas, a i jučer, je na tapetu bilo finaliziranje svih kontra letvi, postavljanje nosača za oluk, zidanje (ili prije lijepljenje) siporeksa uz rub betonskog vijenca,te priprema podloge za dimnjak na krovu.

Obavljeno je još nešto vrlo bitno, a to je testno postavljanje cijelog reda crijepa. Sve je prošlo u savršenom redu. Istina da smo nešto zeznuli, dobro bi se čudili i vjerojatno bi trebali odustati od rubnih crijepova, no pripremne, a i završne radnje su prošle odlično. Kao što možete vidjeti na slici.



Idemo dalje... slijedi izgradnja dimnjaka, ugradnja krovnih prozora, te konačno postavljanje crijepa... samo da je zdravlja i sreće (vremena) i stavljamo barjak na kuću... ok draga smrikvu... (za ne istarsko govorno područje ovdje se stavlja smrekva)...

14.11.2006. u 22:43 • 3 KomentaraPrint#^

nedjelja, 12.11.2006.

Kontra letve

Pažljivo odmjeravanje

Kao što sam već jučer spomenuo, u subotu smo rano jutro proveli detaljno analizirajući što nam još treba od bramac materijala, ostataka crijepa i ostalog za konačno postavljanje crijepa. Sve to kako bi si osigurali da kada se počne sa pokrivanje da ne moramo čekati za dostavu. No naš dobavljač je baš dan prije dobio novu pošiljku tako da se možda i nismo trebali toliko žuriti.

Nakon subotnjih radova ostalo je do konačnog postavljanja crijepa staviti kontra letve na dijelu krova, recimo jednoj petini krova, ozidati dimnjak i postaviti siporeks na prostoru od rubnih štafli do rubnog dijela betonskog vijenca. Nekako nismo htjeli da imamo drvo točno uz rub krova gdje bi ipak bila nekako više izložena vanjskim utjecajima. Nadzorni je predložio da stavimo beton u taj prostor, što bi dodatno zakompliciralo posao, da ne kažem kako bi morali ponovo izvoditi nekakvu sitnu oplatu visine 5 cm, pa se na kraju našlo rješenje u obliku siporeksa debljine 5 cm.

Kada smo postavili sve kontra letve, dobili smo točnu poziciju krovnog prozora, jer se on postavlja nekih 8+2 cm iznad doljne kontra letve do naravno svoje visine. Inaće to je jedan od praktičnih nedostatak betonskih krovova nasuprot drvenom krovu. Potrebno je ostaviti otvor u betonskoj ploči dovoljan da se može postaviti krovni prozor u njega na točnu poziciju s obzirom na kontra letvu koja određuje poziciju crijepa. Problematično je kada imate gredice poprečno u odnosu na visinu prozora te ne želite previše poremećenu statiku ploče. Vidjeti ćemo kako će to na kraju ispasti. Kontra letve su na dva prozora na dobroj poziciji, no morati ću provjeriti sutra kakvo je stanje sa trećim krovnim prozorom. Zanimljivo, tek sada sam se sjetio toga.

Sam razmak letvi u teroiji i nije neka znanost, no postoje određena ograničenja i preporuke. Gornja letva se postavlja u ovisnosti o tehnici izvedbe sljemena, odnosno da li će se koristiti tzv. suha ili mokra izvedba. Mi smo se odlučili za suhu izvedbu, gdje se koristi sljemeno-grebena traka za idealno pokrivanje te zaštitu od kiše i vjetra na spoju sljemenog i prvog crijepa, a sam sljemenjak se povezuje za sljemenu letvu sa nekakvim posebn oblikovanom poveznicom za tu namjenu. I da, kod suhe izvedbe prva letva se postavlja na 4 cm od vrha krova.

Drugo ograničenje je upotreba rubnih crijepova koji imaju male utore za preklapanje crijepa, i baš zbog toga je moguće imati raspon letava isključivo između 31 i 34 cm. Potom imate nekakvu težnju prebacivanja crijepa preko ruba ploče u žlijeb i naravno izgrađenu dužinu krova, te preporuke tvrtke bramac. Oni su za naš nagib preporučili maksimalni razmak od 31.5 cm, a mi smo zbog svih navedenih uvjeta postavili kontra letve na 32.8 cm. Iskreno prije davno bi mi milimetri djelovali realni za težiti u građevini, no onda sam spoznao da se može težiti samo centimetrima. Ne toliko zbog izvedbe građevinara, već i jer su proizvođači građevinskog materijala prilično slobodni u proizvodnji, npr. cigla širine 25 cm nije širine 25 cm, već od 24.5 - 24.8.

S druge strane malo me mučilo što nam razmak među letvama odstupa za jedan centimetar od njihove preporuke (zanemarimo njihovu težnju za više redova crijepa i većom potrošnjom), sve dok nismo izveli testno postavljanje crijepa i uvjerili se da nema te sile koja će na preklop od oko 9.5 cm dovesti do potpuhivanja kiše (mi inaće ovdje nemamo snijega). Daleko da crijepovi ne posjeduju međusobne hermetičke spojeve, no samo prijanjanje mi djeluje prilično dobro i kvalitetno.

Za kraj jedan dodatak u rječnik prekrasnih riječi koje počinju sa slovom Š. Šaguma je jedna ili više povezanih letvi sa oznakama za pozicije svake kontra letve. Sa gornje strane ima jednu malu kontra letvu koja prijanja sa gornje strane uz prvu letvu i niz sebe ima niz čavala koje limitiraju pozicije kontra letvi, te olakšavaju rad prilikom postavljana svih kontra letvi.

Kako je to sve izgledalo u subotu, možete vidjeti na slikama



Priručno postavljen crijep



Pogled na krov sa doljnje strane



I panorama sjever-jug za znatiželjne



12.11.2006. u 19:59 • 1 KomentaraPrint#^

subota, 11.11.2006.

Stropno grijanje

Test crijepa

Iskreno danas smo napravili dosta posla na krov, pa čak i u pripremnim radovima smo odradili dobrih sat i pol detaljno računajući narudžbu za ostatak bramac materijala (silni držači, trake, razne vrste crijepa, pa čak i nekakve njihove čavle), no sada ću malo pisati u ugradnji Therma-ray ploča.

Uglavnom od njihovih distributera sam mail-om dobio detalne upute koje ću vam prenijeti u potpunosti, a poslje će te pročitati kako smo zapravo to mi napravili. Razmišljao sam o tome kako da uploadam file na neki servis no nemam volje komplicirati, a onaj koji nije zainteresiran za to neka ne čita. Ponovo da napomenem, ovo je njihova uputa, a moja poslje slijedi.

UPUTSTVO ZA MONTAŽU THERMA-RAY SISTEMA

INSTALIRANJE THERMA - RAY GRIJAČA U STROP

Za instaliranje - postavljanje THERMA-RAY sistema grijanja u stropu koristimo sistem spuštenih stropova KNAUF, RIGIPS i sl.

- Napravi se potkonstrukcija za spušteni strop sa drvenim letvama 5/8 cm ili metalnim CD profilima. Razmak između profila nosive konstrukcije mora biti 50 cm ( širina grijača 48 cm).
Obratititi pažnju na učvršćenje potkonstrukcije, jer ista nosi teret grijača, izolacija i gips kartonskih ploča. Na strop se najprije postavljaju ploče toplinske izolacije, tvrdi tervol ili stiropor ( min. debljine 3 cm, a poželjno je 5 cm ). Kompletnu površinu prekriti izolacijom. Ispod izolacije položiti Alu-foliju. Izolacija i Alu-folija usmjeruju toplinske zrake prema prostoru koji treba grijati. Na drvenu ili metalnu potkonstrukciju pričvršćuju se posebne plastične trake na kojima će ležati THERMA-RAY grijači. Plastične trake postavljaju se na razmaku od cca 30 cm.

POSTAVLJANJE GRIJAČA

Grijači se uguraju iznad plastičnih traka, a ispod izolacije, pazeći na položaj el. izvoda. Grijači se trebaju postaviti na otvorenim slobodnim djelovima stropa, nikad iznad ormara, fiksiranih svjetala, dekorativnih stropnih poprečnih greda ili drugih elemenata koji bi mogli ograničiti prijenos topline od grijača. Grijače prema unaprijed određenoj snazi ravnomjerno rasporediti po stropu, s tim da ih više koncentriramo prema hladnim dijelovima prostora, prozorima ili vanjskim zidovima. Treba paziti da grijači budu min. 20 cm udaljeni od mjesta na kojem su predviđenje stropne svjetiljke. Za vrijeme instaliranja grijači mogu privremeno biti smješteni na plastičnim trakama. Taj sistem vješanja omogućava čuvanje THERMA-RAY grijača dok ne bude gotovo električno spajanje i dok se ne dovrši strop, a ujedno i rasterćuje opterećenje na gips kartonske ploče kasnije u eksploataciji.

PROVJERA ISPRAVNOSTI

Svaki THERMA-RAY grijač pojedinačno je bio provjeren u tvornici, a prije spajanja poželjno je još jednom provjeriti njihovu ispravnost.

ELEKTRIČNO POVEZIVANJE THERMA-RAY GRIJAČA

THERMA-RAY grijače spajamo - povezujemo paralelno u strujni krug. Elektro
instalacije moraju biti rađene u skladu sa nacionalnim pravilnikom o elektrici. Jednom određena radna snaga grijača može se razdijeliti u koliko god treba
strujnih krugova.
Grijače međusobno povezujemo u strujni krug pomoću silikonskog kabla 2 x 4 mm
ili silikonskih vodiča 4 mm2. Električni izvodi iz grijača spajaju se na dovodni kabl posebnim tap-on 3M spojnicama. S kabla se skida samo vanjski izolacijski plašt.
Tap-on 3M spojnicu nataknemo na vodič 4 mm2, u nju stavimo izvod iz grijača i
stisnemo klještima metalni dio spojnice. Spojnica proreže izolaciju i u utor rasporedi licne vodiča tako da dobijemo fiksan i pouzdan el.spoj. Cijeli postupak je brz i jednostavan, a spojevi su čvrsti, dobro izolirani i nepropusni za vlagu i prašinu. Nakon povezivanja grijača na dovodni kabl spojno mjesto zaštitimo PVC zaštitom koju učvrstimo na grijač na posebno označenom mjestu.
Metalnu potkonstrukciju obavezno dobro uzemljiti. Svako spajanje grijača u strujni krug provjeriti el. instrumentom, upisati izmjerni otpor u projekat kako bi izbjegli na vrijeme eventualan loš spoj. Otpor kompletnog strujnog kruga također upisati u projekat, te izračunom provjeriti točnost. Ako se vrijednosti slažu, svi grijači rade.
Nakon što smo spojili pojedini krug poželjno je izvršiti mehaničko ispitivanje kruga spajanjem izvoda na 220V. Nakon cca pola sata rada rukom provjeriti sve grijače da li rade. Da bi ste imali odgovarajuće grijanje provjerite da izvorni napon odgovara naponu na grijaču ( 220 V ). Ne priključivati grijače na viši napon. Priključak na niži napon je dozvoljen, ali će kao posljedica toga sistem raditi reduciranom snagom.

SPAJANJE NA UPRAVLJAČKI ORMAR

Sve kablove od strujnih krugova vodimo do upravljačkog ormara koji je smješten na prikladnom mjestu.
Svaka prostorija ima svoj termostat ( u jednoj prostoriji ne mogu biti 2 termostata ). Termostat postavljamo tako da nam je na dohvat ruke, cca 1,5 m od poda, te da nije blizu nekog drugog grijaćeg tijela. Voditi računa da termostat ne zaklonimo namještajem jer ne bi pravilno radio.
Termostat također spajamo na upravljački ormar a u upravljačkom ormaru montiramo
automatske osigurače za svaki strujni krug i odgovarajuči sklopnik za svaki termostat pojedinačno.
Termostat daje nalog sklopniku da uključi sistem grijanja u željenoj prostoriji.
Instaliranjem sklopnika štitimo termostat od strujnog udara a samim tim produžujemo njegov radni vijek.
U upravljački ormar također montiramo prekidač za uklapanje - isklapanje napona iz sistema THERMA-RAY.
Kad završi sezona grijanja isklopimo strujni krug iz sistema, tako da je sistem u fazi mirovanja do slijedeće sezone.

ZATVARANJE SISTEMA - ZAVRŠNI RADOVI

Nakon što je sve instalirano, spojeno još jednom provjerimo da li sve bezprijekorno radi. Pošto smo utvrdili ispravnost sistema možemo započeti sa završnim radovima ( sistem isključimo iz napona ).
Na konstrukciju stropa drvenu ili metalnu pričvrstimo gipsane ploče min. debljine 12,5 mm ili bilo koji drugi materijal s uvjetom da mora biti dobar provodnik topline.
Možemo strop zatvoriti i lamperijom, ali ne smije biti deblja od 11 mm jer je drvo loš vodič topline, pa bi troškovi grijanja bili znatno veći.

Obratite pažnju kod postavljanja gipsanih ploča da ih učvrstite u nosivu podkonstrukciju, a nikako u grijač. Sva spojna mjesta na spoju zatvaramo odgovarajućom masom za fugiranje - dletanje, armaturnom trakom ili ukrasnim drvenim letvicama. Strop premažemo - obojimo željenom bojom. Preporučljivo je ne koristiti boje na bazi ulja. THERMA-RAY stropni sistem grijanja u potpunosti je dovršen i može se pustiti u funkciju.

INSTALIRANJE THERMA - RAY GRIJAČA U POD

THERMA-SLAB sistem grijanja možemo instalirati na potpuno nove objekte,
direktno u temelj na tvrdu podlogu - zemlju ( obratiti pažnju da tlo nije močvarno, jer u tom slučaju ne možete ugraditi u temelje) na betonsku ploču ili bilo koju drugu podlogu.

INSTALIRANJE U TEMELJ

Kad smo pripremili podlogu, iskopali temelje i utvrdili da tlo nije podvodno direktno na zemlju položimo tampon sitnog pijeska ili kvarcnog pijeska 0,5 - 1 mm. Debljina tampona je cca 3 cm. Na pijesak položimo THERMA-RAY grijače prema unaprijed određenoj snazi. Grijače rasporedimo tako da ravnomjerno pokrijemo kompletnu grijanu površinu. na vanjskoj strani temelja obavezno postaviti toplinsku izolaciju!

Na betonsku deku položimo termo izolaciju min. debljine 3 cm tvrdog tervola ili stiropora tako da pokrijemo kompletnu površinu. Na termo izolaciju položimo Al-foliju. Ako imamo dovoljno visine na foliju stavimo tampon 2-3 cm sitnog pijeska
0,5-1 mm. Na tako poravnatu površinu položimo THERMA-RAY grijače prema unaprijed određenoj snazi. Grijače rasporedimo tako da ravnomjerno pokrijemo kompletnu grijanu površinu. Veću snagu koncentriramo prema hladnim djelovima prostora, prozorima, vratima i vanjskim zidovima.

ELEKTRIČNO SPAJANJE THERMA-RAY GRIJAČA

THERMA-RAY grijače spajamo-povezujemo električki paralelno u strujni krug.
Elektro instalacije moraju biti rađene u skladu sa nacionalnim pravilnikom o elektrici. Jednom određena radna snaga grijača može se razdjeliti u koliko god treba strujnih krugova. Grijače međusobno povezujemo u strujni krug pomoću licnastih - bakrenih silikonskih kablova 2 x 4 mm2 ili silikonskih vodiča 4 mm2. Ako grijače
povezujemo S/F vodičima obavezno vodiče između spojeva zaštititi PVC-cijevima.
Električne izvode iz grijača spajamo na dovodni kabl specijalnim tap-on 3M spojnicama. Sa kabla se skida samo vanjski izolacijski plašt u dijelu spajanja na grijač.
Tap-on 3M spojnicu nataknemo na vodič 4 mm2, u nju stavimo izvod iz griajča i matalni dio spojnice stisnemo klještima. Spojnica proreže izolaciju i u utor rasporedi licne vodiča tako da dobijemo fiksan i pouzdan el.spoj. Cijeli postupak je brz i vrlo jednostavan a spojevi su čvrsti, dobro izolirani i nepropusni za vlagu i prašinu.

Nakon povezivanja grijača na dovodni kabel, spojno mjesto zaštitimo PVC zaštitom koju učvrstimo na grijač na posebno označenom mjestu.

PROVJERA ISPRAVNOSTI

Svaki THERMA-RAY grijač pojedinačno je bio provjeren u tvornici. Prije spajanja grijača poželjno je pojedinačno još jednom provjeriti ispravnost grijača mjerenjem otpora, zujalicom ili signalnom lampicom.
Svako spajanje grijača u strujni krug provjerite el. instrumentom, upisati izmjereni otpor u projekat kako bi izbjegli na vrijeme loš spoj. Otpor kompletno spojenog strujnog kruga, također upisati u projekat, te izračunom provjeriti točnost i ako se vrijedosti slažu svi grijači su dobro spojeni. Nakon što smo spojili pojedini krug poželjno je izvršiti i mehaničko ispitivanje strujnog kruga spajanjem izvoda na 220 V.
Nakon cca pola sata rada rukom provjeriti sve spojene grijače da li su jednako topli. To je znak da je taj strujni krug spreman za daljnje radnje. Da bi ste imali odgovarajuće grijanje provjerite da izvorni napon odgovara naponu na grijaču 220V.
Ne priključujte grijače na viši napon. Priključak na niži napon je dozvoljen ali će kao posljedica toga sistem raditi reduciranom snagom. Nakon što smo utvrdili da je sve napravljeno kako treba, spojna mjesta grijača zaštićena PVC-zaštitom ispunimo pur
pen pjenom, kako bi spriječili eventualni dolazak vode - vlage u dodir sa spojnim mjestima.

SPAJANJE NA UPRAVLJAČKI ORMAR

Sve kablove od strujnih krugova vodimo do upravljačkog ormara koji je smješten na
prikladnom projektnom određenom mjestu. Kod podnog THERMA-RAY sistema grijanja obavezno ugrađujemo 2 termostata, glavni i rezervni (sigurnosni) termostat.
Kod podnog grijanja koristimo kapilarne - sondne termostate. Sondu sigurnosnog termostata spustimo kroz PVC cijev fi 28 mm, tako da direktno naleže na THERMA-RAY grijač. Vrh sonde smjestimo u 10 - 15 cm dugačku bakrenu cijev
koju pričvrstimo za grijač. Zatim sondu glavnog termostata spustimo kroz PVC cijev
fi 28 mm tako da sama sonda također postavljena u bakrenu cijev dođe u završni sloj betonsku deku ili estrih. Sigurnosni termostat je podešen na 40 ° C i fiksiran tako da se ne može podešavati. On se aktivira samo u slučaju ako se pokvari glavni termostat. Termostate povežemo paralelno. Kabl termostata također vodimo do upravljačkog
ormara. U upravljački ormar montiramo automatske osigurače za svaki strujni krug termostata pojedinačno. Termostat daje nalog sklopniku da uključi sistem grijanja u željenom prostoru.
Instaliranjem sklopnika štitimo termostat od strujnih udara, a samim tim produžujemo njegov radni vijek. U upravljački ormar također montiramo prekidač za ukapčanje - iskapčanje napona iz sistema THERMA-RAY. Kada završi sezona grijanja isklopimo
strujni krug iz sistema tako da je sistem u fazi mirovanja do slijedeće sozone.

ZATVARANJE SISTEMA - ZAVRŠNI RADOVI

Nakon što je sve instalirano - spojeno još jednom provjerimo da li sve besprijekorno
funkcionira. Pošto smo utvrdili ispravnost sistema, možemo započeti sa završnim radovima. Sistem obavezno isključimo iz napona. Na grijače položimo novi tampon
sitnog pijeska 0,5-1 mm ili kvarcnog pijeska debljine cca 3 - 7 cm. Pijesak poravnamo
dobro utisnemo i na njega stavimo parnu branu. Kada smo sve to uradili možemo započeti sa izradom betonske deke ili estriha zavisno od namjene prostora. Obratiti pažnju da cijev sa sondom glavnog termostata dođe u betonsku deku. Reguliranjem temperature betonske deke reguliramo temperaturu prostora.
Kao završni sloj na betonsku deku ili estrih može doći: - mramor, granit, polimramor
- keramika
- laminatni parket ne deblji od 11 mm

Ne preporučuje se stavljati klasični parket ili materijale koji nisu dobri provodnici topline.

Kada smo sve to uradili i pratili ispravnost spajanja sistema podnog grijanja, THERMA-RAY je gotov i spreman za puštanje u rad.


Kako smo to zapravo mi napravili

Jada, jada, jada i mi to ugradili. Oni koji se ne sjećaju 'jada, jada' je preuzet iz legendarne serije Seinfeld. Uglavnom prvo smo se odlučili gdje ćemo točno ugraditi ploče tako da se s jedne strane postigne određena ranomjernost, a s druge strane da zone većeg hlađenja (blizu prozora) pokrijemo gušće. Neš ti rasporediti sedam ploča, svaka malo duža od metar i široka nešto manje od pola metra (hiper precizno bi bilo 1120 mm sa 457 mm. Moram napomenuti da je daleko ekonomičnije (sa stanovišta incijalnih troškova) postavljati jednu ploču od 300 W koja je tada koštala u maloprodaji 500 kn, a jedna ploča od 115 W je koštala 261 kn. No sigurno je praktičnije raditi sa pločom dužine jednog metara, nego sa onom od tri metra. Dakako da ćemo si u kući ugraditi dominantno ove trometrašice. Neki su možda primjetili zanimljivu činjenicu da grijača ploča od 300 W (ne bih se čudio da postoji dosta ljudi sa više instalirane snage žarulja u dnevnom boravku) ima dimenzije od 2743 mm sa 457 mm. Ej skoro tri metra, a samo 300 W. To je jedna od prvih velikih činjenica sa kojom mnogi skuže da se tu ne radi o klasičnom grijanju. Pogledajte dimenzije vaše termo-peći i razmislite koliko je grijača ugrađeno u tom prostoru.

Samo raspoređivane ploča je uključivalo razne ekspertne programe za optimalni raspored koji je uključivao standardni alat poput jedan papis na kvadratiće, skicirani tloct i izrezani papirići omjera približnih pločama. Rezultat je dao raspored ugrađivanja štafli u strop, što lijepo možete vidjeti na svim slikama ugradnje. Na štafle smo prije ugradnje prikovali male limene pločice koje će nam na kraju držati izolacija i grijače ploče. Naravno limene ploče koje će držati izolaciju prikovane su na razini dna izolacije, i ima ih daleko manje nego onih koje će držati grijače ploče.

Izolaciju koju smo za tu priliku ugradili je bila stirodur iz jednstavnog razloga što smo ga imali viška, no mislim da je bilo koji stiropor sasvim dobar. Izolacija je omotana sa aluminijskom folijom vulgaris kuhinjitis, pomno odabranu zbog njenih vrlih svojstava refleksije. E sada dolazi li tu do ikakvog odbijanja elektromagnetskih valova i da li uopće ikakvi odbijeni valovi uspiju proći kroz ploču, to ćemo morati proizvođaču. Ona bitna uloga izolacije je spriječiti neželjeno grijanje drugog prostora i nadati se da se uspije uhvatiti kakva korisna odbijena zraka energije.

Sama ugradnje 'ekstremno teške omotane izolacije' u prostor za nju je trajala neznatno vremena upravo zbog jednostavnosti mehanizma pridrživanja. Vrlo brzo je slijedila montaža samih grijačih ploča te njihovo spajanje na strujne vodiće. Iskreno više se ne sjećam da li smo probušili rupe za vodiće kroz štafle prije ili poslije, no to zapravo i nije toliko bitno, važno je oragnizirati si smisleno prostore kroz koje će proalziti šumarak kabela. Same spojnice koje smo u paketu nabavili od dobavljača ploča djelovale su prilično krhko, no na kraju su se pokazale zadovoljavajuće.

Kada smo ugradili ploče slijedilo je probijanje zida za spajanje cijelog električnog kruga na prekidač, električni sklopnik, brojilo struje i konačno sve to ispravno povezati sa termostatom. Termostat smo nabavili od dobavljača grijačih ploča i to konkretno model Cewal RTC 45. Cewal je neka talijanska tvrtka koja proizvodi sa razne instrumente, a među ostalim i termostate. Moram priznati da sam dosta čitao na internetu o nekavim specijalim termostatima za 'radijantnu energiju', no ovo je termostat vulgaris. Istina hiper super programabilni termostat, kojemu možete za svakih pola sata za svakih sedam dana u tjednu postaviti točnu temperaturu koju da održava, no i dalje se radi o najklasičnijem termostatu. Što znači da možete uzeti bilo koji i čiji termostat koji mora zadovoljiti određene tehničke preduvjete, a i neke praktične.

Uglavnom vezano uz tehničke preduvjete, jedna stvar je bitna i to konkretno jačina struje koju će termostat pogoniti i koju može izdržati. Ako je stuja prejaka termostat će zapravo morati paliti električni sklopnik i to predstavlja određeni problemčić. Zanemarivši cijenu sklopnika, koja ipak nije mala, jedna od iritantnih stvari je zvuk paljenja i gašenja struje, odnoso prebacivanja sklopnika. Zbog svega toga bilo bi praktičnije za izvedbu i ugodnije za koristiti termostat koji može izdržati više struje i aktivirati direktno cijeli strujni krug bez potrebe za sklopnikom.

Dalje, po meni, obavezna stvar koju bi trebao imati termostat je definitivno mogućnost definiranja dvije temperature te postavljanja koju od te dvije tempererature mora održavati termostat u kojem satu u kojem danu u tjednu. Ovo je potrebno kako bi optimalno koristili ovaj oblik grijanja. S jedne strane kako bi imali ugodno okruženje kada god koristite neke prostore jer bi te postavili da grijači održavaju radnu temperaturu u tom prostoru, s druge strane kako se ne bi previše grijali prostor koji ne koristite samim time i nepotrebno trošili novac, a s treće strane kako bi grijači lakše doveli neki prostor na radnu temperaturu. Kada bi koristili termostat koji možete samo upaliti i postaviti temperaturu koju da održava, brzo bi ga počeli gasiti npr. u sobi jer tamo niste kada ste na poslu. Potom recimo predvečer prije spavanja morali bi otići tamo i upaliti grijanje, no kako je temperatura prostora pala daleko više nego što instalirana snaga može u nekom razumnom vremenu ugrijati, imate situaciju da vam grijači rade kontinuirano duže vremena, a prostor u kojem boravite prolazi kroz oscilacije temperatura, što definitivno nije željena situacija. Naravno mogli ste si povećati komfor, jednostavnim praktičnim termostatom. Model koji smo si mi za test kupili je definitivno previše i realno nema smisla. No model sa dvije temperature je definitivno ono pravo.

Kako je to izgledalo.



I onda sam se sjetio da sam prospekt distributera threma-ray ploča već bio uploadao, pa eto vam ga. Možda u njihovoj reklami nađete nešto korisno, bilo to dobro ili loše.



Naravno za kraj, sve je ovo napisano u dobroj namjeri. Ako napravite neki kažin, sami ste si krivi.

11.11.2006. u 18:43 • 0 KomentaraPrint#^

četvrtak, 09.11.2006.

Slika vrijedi tisuću riječi

Novostvorena slijepa ulica

Beton, izolacija, folija, štafla, bušilica, tipka, udarna vida, čavli, čekić i ljudski rad...










09.11.2006. u 21:15 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 08.11.2006.

Temelji

Ćenifa ili wc sa srcem

Preskočimo proces dobivanja dozvole, koji je prošao brzo i bezbolno :) Kada se samo sjetim face koju je napravila moja majka u uredu za graditeljstvo, kada nam nisu htjeli dati pečat o nekakvoj pravomoćnosti i sl. na građevinsku dozvolu, jer još nije stigala potvrda od pošte o uručivanju jednom od susjeda, a bilo je prošlo dosta vremena. Dobili smo pečat minutu kasnije, uz nekakvu zadršku, da ako se netko bude bunio sljedećih par dana da će je poništiti. Nitko se nije bunio, osobito kada smo još prije dobili potpise svih susjeda i to priložili još uz zahtjev za lokacijsku dozvolu. I da naravno, broj ulice u građevinskoj dozvoli je 3 umjesto 8. Zanimljvo je da i za ove koji grade ispod nas nisu poslali svim susjedima rješenje o građvinskoj dozvoli. Valjda im je to zaštitni znak.

E da mislim da smo jedni od rijetkih koji su prijavili početak gradnje i počeli graditi tjedan dana kasnije, pa je došla delegacija iz županije, kao i grada. Kada smo pričali o tome nekim građevinarima, izjavili su da smo se ili sami prijavili ili nas je netko prijavio. By the way, po zakonu o gradnji moraš prijaviti početak gradnje.

Prvi korak je bio pronači geodeta koji će iskolčiti građevinu i napraviti elaborat o iskolčenju. Kada završimo gradnju opet nešto treba napraviti. Ono što sam zanimljivo čuo od njega je bilo da je tolerancije preciznosti izgradnje u odnosu na iskolčenje tipa jedan promil prema omjeru na katastarskom planu (možda nešto slično) iliti 10 cm. Iskreno nije mi bilo jasno da li to znači +- 10 cm ili +- 5 cm. No mi smo možda i pretjerali u preciznosti označavanja temelja. Postavili smo na nekih +- 1 cm.

Sami iskopi trajali su dan dva, nakon kojih smo krenuli u postavljanje nanosne skele, te ograđivanjem građevinskog područja (prema zakonu o gradnji). Nekako paralelno organiziralo se i betoniranje podtemelja kuće. Same iskope kopali smo do tvrdog kamena, odnosno do dubine od 50 cm ako je kamen počeo prije. Proučavao sam malo dokumentaciju na internetu i otkrio sam da se kod nas primjenjuju dvije metode za izračunavanje dobine smrzavanja. Nekakva AASHTO i Švicarska metoda. Uglavnom postoji maksimalna i srednja dubina smrzavanja. Maksimalne su za ovo područje 20 odnosno 33 cm po Švicarskoj metodi, tako da vjerujem da tu neće biti problema. Inače postoje detaljni podaci za svaki grad, pa ček i kvartove jer im to služi kod gradnje kolnika.

Završetkom tih radova krenuli smo u veliko šalovanje temelja te smo počeli (mi neuki građevinari) učiti neke pojmove od kojih su mi uvijek dragi kao izvornom Šijancu, svi koji počinju na slovo š. Poput špešor, šenjal iliti štafla. Uspješnim završetkom šalovanja došao je red da se izbetoniraju nadtemelji i vrijeme za prvo veliko vađenje silnih čavala. Jedno takvo slično bilo je prije neki dan, no sada smo već stručnjaci za to. Slijedilo je nasipavanje zemlje i kamenja između temeljnih stijena, te pripreme za nultu ploču. Zanimljivo je kada počnu prvi iskopi kako misliš da nećemo potrošiti silni izađeni materijal za popunu prostora, no lako se je prevariti. Pripreme nulte ploče uključivale su dodavanje šljunčanog materijala i fino zaravnavanje istog, prekrivanja sa folijom i postavljanja mreže betonskog željeza.

U tom nekom trenutku već je prilično zahladilo i građevinski radovi su morali pričekati kasnu zimu, odnosno rano proljeće. Nismo se ni usudili predviđati koliko nam još treba do krova. Sada znamo. Skoro pa godina dana.


Označen teren za skidanje humusa. Vidi se privremeno spremište za držanje alata i građevinskog materijala.
Pogleda na gotovo netaknut teren sa druge strane. Inače sa desne strane upravo sada počinju pripreme za krov dvokatnice, a lijevo su stigli do pripreme za prvu ploču.
Pripremljen teren za početak kopanja temelja. S gornje strane može se vidjeti debljina sloja humusa koju smo maknuli.
Na ovoj slici se može zamjetiti prirodni pad terena. Zamljivo je da slika ne daje dubinu prostora, jer je dubina buduće kuće sa terasom u ovom pogledu 12 metara.
Jedna od faza iskopa. Također možete vidjeti prilazni put.
Završeni iskopi temelja i postavljena gromobranska traka, a vidljiv je i geološki presjek terena iznad kojeg ćemo izgraditi kuću.
Pozovete ovakvu jednu grdosiju...
... i ona se pobrine za betoniranje podtemelja.
Pogleda s druge strane. Sada je već postavljena ograda gradilišta. Istina još nismo provukli traku kako bi postala vidljivija, no ona je tu. Interesantno je kako izgleda prostor iza ograde, trenutno još u vlasništvu grada. Za nekih mjesec dana taj prostor će na javnom natječaj pokazati trend porasta cijene građevinskog terena. Kupljen je po 190 €/m2. Dva mjeseca nakon te kupnje cijene su otišle nebu pod oblake i ušle u četveroznamenkaste cifre.
Nanonsna skela je tu i možemo početi sa ...
... šalovanjem nadtemelja.
Tjedan, dva kasnije i nadtemelji su tu, ...
... a još malo i sve je spremno za betoniranje nulte ploče.
Pogled sa prilaznog puta prije izgradnje...... i nakon rohbau faze.

08.11.2006. u 17:55 • 1 KomentaraPrint#^

utorak, 07.11.2006.

Izolacija krova, sekundarni pokrov i ventilirani sloj

Eto već dva dana uspješno se postavlja izolacija na krov. Dugo smo se dvoumili oko odabira i debljine izolacije na krovu, te je zapravo na kraju pao odabir na stirodur iliti ekspandirani polistiren, koji je imao naš dobavljač građevinskog materijala. A potrošilo se doista dosta vremena i telefonskih razgovora. Naime kako je donešena nekakva odluka da je 5 cm sasvim dovoljno za naše prilike bacio sam se u potragu za najboljom izolacijom za kose betonske krovove. Brzo sam saznao za razliku između stiropora i stiradura. Osim što je stirodur duplo skuplji, ima veću gustoću pa i za neku nijansu veća toplinska svojstva, no ono što me je zapalilo je bio stiradur kod kojeg se koristi HCFC umjesto CO2. Inače HCFC nije toliko ekološki štetan kao HCF i sasvim se normalno koristi u EU, no mislim da će ga Kyoto pokopati. Proizvođač je DOW, a komercijalni naziv je Stryrofoam. Ako niste znali mnogi proizvođači (ogromne korporacije) imaju svoju boju izolacijskog materijala (pa DOW za stirodur) koristi plavu boju. Distributer je jedna Zagrebačka firma (možda su negdje u okolici) Ravago (zapravo su oni mislim nečija podružnica) i bili su prilično susretljivi. Problem je bio što tog konkretnog modela nisu imali i krenuli su u potragu po Europi. Našli su ga u Mađarskoj, no oni rade isključivo za Rusko tržište, potom su kontaktirali talijanskog proizvođača, koji je na prvi upit odgovorio kako ga nemaju. Kada sam im poslao njihov prospekt (na talijanskom) sjetili su se da ga imaju no ne sa traženim plinom. Inače tražio sam i točan model za kose krovove i to je bilo to.

U cijeloj toj potrazi spoznao sam jednu interesantnu informaciju. Naime postoje dva ISO načina izračunavanja koeficijenta toplinske provodljivosti (ili kako već se zove to). Razlika koju daju je oko 17 %, tako da kada budete uspoređivali toplinska svojstva gdje vam nude samo jedan izračunati koeficijent pogledajte kojim standardom je izračunat. Nekakve prosječne vrijednosti koeficijenta jednog izračuna za stirodure su od 0.033 do 0.036, a za drugi od 0.028 do 0.031 tako da pripazite. Istina ja sam gledao samo za 5 cm jer je na većoj debljini to svojstvo za nijansu lošije. I naravno koeficijent je svojstvo materijala, a iznos izolacije se dobije dijeljenjem debljine izražen u metrima.

Kako je potraga zašla na slijepu ulicu, prihvatio sam prvo što se ponudilo i mislim da će biti ok. Cijena je 45.75 kn/m2 za 5 cm (sa uključenim PDV-om), proizvođač je Roofix (nema veze sa Röfix-om) i mislim da se radi po licenci Saint-Gobain korporacije (sa poznatim Isover brandom), a našao sam na internetu da im je koeficijent toplinske provodljivosti 0.033 W/m K. Pa će valjda biti dobro.

Na izolaciju stavljamo Bramac Flex paropropusnu foliju, i sve to pričvrščujemo sa položenim štaflama (5x8 cm) i udarnim vidama (tiplama i kako god) u beton. Rezultat je 5 cm debeo ventiliran sloj zraka. Inače sve koje smo pitali o ventiliranom sloju u ovim krajevima su rekli kako je zrak koji prolazi ispod crijepa, ?!preko kontra letvi!? taj ventilirani sloj. Khm...

Danas se također izolirao dio zida iznad nižeg dijela krova. Naime krov nam na kući ima dva sljemena, jer se nalazi na kosini i ne bi imali 10 metara od najnižeg zaravnatog terena oko kuće do ispod vijenca. Taj dio zida smo izolirali sa drvoporom debljine 5 cm, koji smo koristili i za izolaciju betonskih serklaža. Istina imao sam namjeru koristiti Novolitov Kombipor, no naš prvi dobavljač građevinskog materijala je stalno otezao sa dobavom Kombipora i u jednom trenutku su se zaustavili radovi, te su nam na naše inzistiranje dobavili Drvopor i jednostavno smo nastavili koristi isti. Iskreno nemam pojma kakva ima svojstva no stiropor je debljine 4 cm, a te drvene trake s jedne i druge strane su po pola centimetara i mislim da će biti dovoljne.

By the way, sigurno se pitate kako imam volje raspisivati se o gradnji. E pa postoji jedno zanimljivo objašnjenje. Naime na početku pisanja odlučim se koje ću slike objaviti na blog-u. Smanjim ih na prihvatljivu veličinu, te počnem uploadati na imageshack. Kako taj upload traje i ne često rikne slanja, ja pišem tekst. Postoji jedno rješenje, no mislim da je predrastično. Trebao bi si privremeno ugasiti DC++ ili barem smanjiti upload limit, no kako sam lijen za takvu nekakvu akciju, a i mogao bi dobiti ban na nekim hubovima, eto vremena. I da, ne mogu natjerati imageshack toolbar da proradi. Još kada ne bi znali da sam zapravo informatičar...cccc...

Blast from the past

Mislio sam malo pisati o kopanju temelja, no samo slanje dodatnih slika bi potrajalo, a da ne pričam o ugradnji grijačih ploča. Odvojiti ćemo to u zasebne epizode. Inače još nisam počeo evidentirati novu potrošnju famoznog grijanja sa therma-ray pločama. Možda sutra.

By the way, kako si vi rješavate eventualni proboj vode do sekundarnog pokrova i koliko toga bude ? Nadzorni je komentirao kako je sekundarni pokrov tu samo za prvu pomoć, te da voda ne bi smjela stizati ispod crijepa, no vidjeti ćemo kako će to kraju ispasti.

I konačno slike:


Utorak 1Početak radova u utorak
Krov na krajuZavršetak radova
Betonski krovDruga strana krova spremno čeka sutrašnje radova. Prognoza je dobra.
Sljeme, štafle i folijaSljeme, štafle i folija
VideVide i tiple
Zid i izolacijaIzolirani dio zida na tavanu
Crijep je spremanCrijep je već tu i spremno čeka drugu fazu pokrivanja krova.

07.11.2006. u 19:52 • 3 KomentaraPrint#^

subota, 04.11.2006.

Subota

Therma-ray ploča

Subote su nam već točno godinu dana radne od jutra do mraka. Pa smo i tako ovu subotu bili na terenu već oko 08:00. Iskreno mislio sam da ćemo početi sa postavljanjem izolacije na krov, no kao i mnogo puta do sada nisam predvidio niz aktivnosti koje je bolje obaviti prije nego poslije.

Rano ujutro smo za nekih pola sata pripremili ostatak letava za krov, tako što smo ih premazali zaštitom za drvo, te su sljedili poslovi skidanja pomoćnih upora za krov i raznoraznih pomoćnih letava i tavalona kojima smo šalovali beton gdje nije bilo moguće drugačije. Naravno skinuli smo samo dijelove koji nemaju nikakvu statičku ulogu. Nakon oslobađanja kakvog takvog prostora u potkrovlju slijedilo je sikadnje svi bočnih dasaka linde, kao i cijelo bočno šalovanje linde. E da opaska urednika, linda je naš izraz (obiteljski) za lindru iliti službeno vijenac. Kada smo uspješno odradili cjelokupni posao slijedilo je uvijek drago svima vađenje svi silnih čavala. Onog trena kada više niti jedan čavao nije bespoličario i bušio neku dasku sustiglo nas je predvečerje i bilo je vrijeme za spremanje svari.


Zadnja slikaTrenutno stanje slikano nakon subotnjih radova. Možete vidjeti da je skinuta oplata bočnog lindre. Na drugom katu vide se zakloni protiv bure kako bi mogli u miru zaštititi štafle i letve.
Zaštita drveta insekticidom i fungicidom. Odlučili smo se za Belinkin Belbor već otopljen. Imamo nekih 170 m2 za zaštiti i potrošili smo oko 35 litara. Inaće njihov prospekt govori o potrošnji od oko 60 - 70 m2 na 10 l, a mi smo imali potrošnju za nijansu manju od 50 m2 sa 10 litarskom kantom. Zanimljivo je da smo prvo kupili otopinu žute boje, no onda smo se prebacili na otopinu zelene boje jer se daleko kvalitetnije vidi koji je dio premazan a koji nije
Pogled na kuću sa doljnje strane s obzirom na pad, no radi se zapravo o sjeveroistoku.
Pogled odozdo južne strane kuće
Pogled na krov prije skidanja dijela oplate


Blast from the past

U tijeku definiranja projekta visila je dugo vremena i jedna zakonska nedorečenost. Naime i zakonu o gradnji stoji kako je obiteljska kuća građevina do 400 kvadrata stambene površine sa tri stana i tri etaže. Kada pogledate kuću i znajući da je bruto površina etaže oko 120 m2 brzo se dolazi do problema točnog utvrđivanja kvadrature radi zadovoljavanja zakonskih okvira. Naime svaki prostor se ukuljučuje u površinu preko koeficijenata koji su definirani sa neka dva pravilnika. Jednog iz 1986, a drugi i 1966 (godinu dana plus minus). No problem se javlja kod definiranja što je potkrovlje, a što je tavanski prostor. Uglavnom u nekim mjestima je to definirano prostornim planom, pa sam ih našao na interernetu kao ako se radi o visini nadozida manjoj od 80 cm do 160 cm onda se radi o tavanskom prostoru, a ako je nadozid viši onda se radi o potkrovlju koji se računa sa određenim koeficijentom. No tamo gdje to nije definirano prostornim planom imamo problem, a Pula je jedan od takvih. Iskreno mene je u toj fazi pojam obiteljske kuće zanimao samo zbog popusta kod komunalnog doprinosa.

I put za pronalazak svetog grala je krenuo. Prvo sam otišao u ured za prostorno uređenje utvrditi kako se utvrđuje što je tavan, a što potkrovlje. I odmah na početku šok.

- 'Što će ti to ?' - netko u uredu.
- 'Pa treba mi kako bi ne bi prekoračili 400 kvadrata stambene površine za obiteljsku kuću.' - ja.
- 'Kakvih 400 kvadrata, pa nema više razlike između obiteljske kuće i višestambene građevine'.
- 'Molim, kako, pa manje ću platiti komunalni doprinos'.
Dolazi mislim neki nadređeni, pričam istu priču, i onda on - 'Za to ti je zadužen ured za graditeljstvo'
Odlazim u ured za graditeljstvo:
- 'Bla, bla, ..., kada se radi o tavanu a kada o potkrovlju ?'
- 'Pa valjda ako ima sagrađen wc i kupatilo' - netko u uredu - 'no bolje ti dođi sutra kada budu tu šefica'.
Eto mene opet sutra i pitam šeficu:
- 'Jada, jada, ..., kada se radi o tavanu a kada o potkrovlju ?'
- 'Pa zar nije kada ima nadozid viši ili niži od 80 cm. No za to nismo mi zaduženi nego ured za prostorno uređenje !'
Super, odlazim nazad u ured za prostorno uređenje (sva sreća da su u istoj zgradi).
- 'Jada, jada, bla, bla, truć, buć, što sada...' - ja
- 'Nas to ne zanima. No ako te zanima radi komunalnog doprinosa, odi u grad i pitaj ih.'

Par dana poslje eto mene u nekakvo gradskom odjelu koji se bavi komunalnim doprinosom. Srećom cure koje tamo rade su bile jako susretljive i dobio sam odgovor kako se utvrđuje da li se radi o obiteljskoj kući ili ne. Uglavnom uzmu predmet sa kupa, a u predmetu se nalazi i lokacijska dozvola. Pročitaju što piše na naslovnici i ako piše na naslovnici loakcijska dozvola za obiteljsku kuću oni odmah obračunavaju popust. Istina oni ispočetka ponovo obračunavaju kubikažu, jer se po tome obračunava komunalni doprinos, sa sitnijim korekcijama prave kubikaže (npr. balkonski prostor se računa kao da ima visinu od samo jednog metra) i njih ne zanima definicija stambenog i nestambenog prostora, već samo kubikaža i eventualno što piše u lokacijskoj dozvoli za davanje popusta. A na lokacijskoj dozvoli piše ono za što odgovara arhitekt odnosno ono što je potpisao u idejnom rješenju. Posljedica svega toga je da nemamo betonski pristup (stepenice) našem tavanu (po zapravo svim zakonskim definicijma) jer je arhitektica smatrala da se radi o potkrovlju ako postoji prilaz stepenicama. Da su nam zakoni, odnosno pravilnici malo precizniji možda bi sagradili sve to nešto drugačije. Valjda kada uđeno u EU će to biti definirano preciznije.

Therma-ray ploče, stropno grijanje

Već na prvom razgovoru sa arhitekticom smo odlučili da nećemo izvoditi centralno grijanje, već neki vulgaris oblik električnog grijanja. Trenutno se grijemo sa termo pečima (vjerojatno ste primjetili da mi dijakritički znakovi ne idu) priključenim na dirigiranu struju. Dosta dobro odrađuju svoj posao kada se nisu ispraznile i dosta dobro služi period od 14-16 (ili 15-17) dirigirane struje za tu ulogu, no nekako sam uvijek bacao pogled na reklame za drugačije oblike električnog grijanja i tako se pojavio oglas za therma-ray ploče u Butigi (lokalni oglasnik). Obavio sam prvi razgovor i sve mi je to dijelovalo malo čudno. Te sam počeo istraživanje na internetu. Moram priznati da je sve bilo dosta škrto sa informacijama o tom obliku grijanja, no dovoljno da me zaintrigira. Kada sam proučio svu postojeću reklamnu literaturu, forum rasprave i sl. odlučio sam se za testnu instalaciju u jednoj sobi i odluka je pala na bratovu sobu.

Kontaktirao sam distributere u Zagrebu i stvar se zakuhala. Poslali su detaljne upute za ugradnju, premda je ugradnja prilično jednostavana. Obavili smo transakciju i oni su mi poslali ploče preko jednog drugog kupca blizu Pule, koji ih ima ugrađene u kući i iznimno je zadovoljan njima. Kada sam ga pitao za potrošnju rekao je da troše jako malo i da bi potrošnja bila okvira 250 kn za 100 m2, no moram odmah napomenuti da kada sam pričao sa distributerima, oni su mi dali brojke za potrošnju (u okolnostima normalno izolirane kuće i zagrebačkog područje) od oko 700-800 kn za 100m2 grijane površine.

Recimo za sada da je okrivni pokazatelj potrošnje koje sam dobio ipak nedovoljno preciznim izračunom u tim okvirima (700-800 kn), grijanje sobe koja se koristi kao dnevni boravak i koja se držala na 23.5 stupnjeva sa otvaranjima prozora i sl. Praćenje potrošnje grijanja sobe je pokazalo oko 1100 kn za 100 m2 grijanja dnevnih boravaka, pa je za očekivati da potrošnja adekvatnog grijanja prostorija različitih namjena neće prijeći 700-800 kn mjesečno za 100 m2. Ako se netko čudi odakle takva pretpostavka, samo ću reći da sa termostatima možete postaviti grijanje sobe (koja se koristi samo za spavanje) na recimo 19 stupnjeva dok ste na poslu, a podignete grijanje na 21 stupanja sat vremena prije očekivanog vremena spavanja i slične raznorazne kombinacije za grijanje, dnevnih prostora kada niste u kući i kada se vratite. Ključna je stvar da se održava određena temperatura dok se ne boravi u njima i viša temperatura kada ih koristite. A to sa termo pećima ne možete napraviti. Inaće brat je u sobi spavao sa curom prekriven sa jednom dekom i boravili su u njoj sa kratkim majcama.

To bi bilo to za danas. U nastavku slijedi priča o iskopima, kao i o ugradnji therma-ray ploča.

04.11.2006. u 21:24 • 1 KomentaraPrint#^

petak, 03.11.2006.

Izrada projekta

Sam posao definiranja obiteljske kuće i ne bi bio toliko kompliciran da nismo našli najjeftinijeg arhitekta kojeg smo mogli pronaći. Naravno po onoj koliko para toliko i muzike. Iskreno arhitektica je dobila osobnu preporuku po meni objektivne osobe, jednog poznatijeg arhitekta orijentiranog na urbanizam, no preko nekih stvari se ipak ne može prijeći.

Na kraju su se svi problemi uspješno rješili osim jedne trajne posljedice. Kosi zid na sjevernoj strani kuće. Naime arhitektica je napravila jednu kardinalnu pogrešku. Tražila je dokument geodetske podloge, tek kada smo sve dogovorili (recimo nekih desetak-petnaest iteracija) i potrošili oko mjesec i po do dva dana vremena. U trenucima kada smo očekivali poziv da je idejno rješenje gotovo i da ga možemo predati za dobivanje lokacijske dozvole, dobili smo poziv kako se pojavio novi problem. Jedan zid nam izlazi iz granice od četri metra od susjedne pacele za cijeli metar i kako predlaže da zakosimo cijelu jednu stranu. Mi smo se na kraju odlučili za soluciju u kojoj smo suzili svaku od tri parale u kući po dvadesetak centimetara te dobili zakošenje samo u jednom dijelu vertikale, odnosno jednoj sobi po etaži.

Jedna zanimljivost bi mogla biti da sam ju morao uvjeravati kako je promjenjen zakon o gradnji i kako sada obiteljska kuća može imati tri stana. Bilo je to pravo natezanje. Naime kada sam joj objasnio o zadnjoj promjeni zakona odmah je ko iz topa tvrdila kako sam pogriješio. Na moje inzistiranje da se informira, dočekao me njen poziv kako sam u krivu. Na ponovno inzistiranje kako sam apsolutno siguran da sam u pravu i da provjeri još jednom, saznala je da sam bio u pravu. Premda se nekima natezanje oko obiteljske kuće ili višestambene građevine ne djeluje praviše bitno, ako zanemarimo složeniji nadzor gradnje i sve ostale komplikacije, reći ću da smo samo zbog toga što si gradimo obiteljsku kuću dobili popust od 20% za komunalni doprinos i kada izračunate koliko je 20 % od 140.000 kn, mislim da je jasno koliko nas je moglo koštati njeno površno praćenje zakona.

Iskreno sada kada sam stekao toliko iskustva možda bi je ponovo uzeo zbog niske cijene, jer osim samog pozicioniranja prostorija, znanje arhitekta i nije (po meni) toliko bitno za jednostavnu obiteljsku kuću, kao što ni informatički stručnjak nije bitan za jednostavne programe. No za imalo složeniji informacijski sustav struka je ipak bitna. Definitivno je ne bih preporučio osobama koji nisu vični proučavanju zakona i istraživanju pravila i praksi. A i ostati će te i naravno uskraćeni za njeno ime, jer ipak nije uredu na taj način nekog prozivati kada nemam pojma kakvi su drugi i koliko to naplaćuju.

Interesana je također jedna stvar. Naime njen prijedlog strukture vanjskih nosivih zidova ima izračunati koeficijent prolaznosti topline od 1.09 W/m2K i inaće to stoji u glavnom projektu kako zadovoljava propise koji uvjetuju koeficijent <1.1 , no kada sam joj rekao kako ćemo mi koristiti samo Porotherm 30 + toplinski mort te običnu vanjsku žbuku, kako to ne zadovoljava zakonske uvjete. Katastrofa. S druge strane kada sam joj priopćio kako nećemo graditi vertikalne serklaže, jer je sa patentiranom Porotherm 30 S+P protupotresnom ciglom kada se zapunjavaju mortni đepovi za našu potresnu zonu nisu potrebni vertikalni serklaži, izjavila je kako nam tada ona neće biti nadzorni.

Sva sreća jer smo našli građevinara za nadzor gradnje koji je bio jako dobar izvor znanja i prakse u gradnji. Mislim da bi se jako prevarili da smo si uzeli arhitekta za nadzor gradnje i to ne bih preporučio niti jednom laiku. Dati ću samo jedan primjer njene (ili njenog statičara) nesposobnosti. Naime ako pogledati izgled kuće vidjeti će te da imamo velike balkone poduprijete odozdo kada zapravo doljnji dio nosi konstrukciju. Njiihov presjek betonskog željeza je tražio po dva jednaka betonska željeza od 19 cm i u gornjoj i u doljnoj zoni (inaće željezo se radi o promjerima parnih brojeva). Kada smo naručivali željezo za prvu ploču (između prizemlja i prvog kata), armirač se malo čudio i komentirao kao je to neobično no kako ipak on nije statičar da bude siguran. Željeza su napravljena, povezana i pripremljena te ispostavljena. Mi smo ih postavili u prostor za balkonsku gredu te nazvali nadzornog. Kada je stigao ostao je šokiran i mislio je da smo to mi bili inspirirani, te da obavezno maknemo toliko željezno iz gornje zone i stavimo betonsko željezo od 10 ili 12 cm. Naime zbog tolikog željeza u gornjoj zoni balkonska greda bi bila prekruta i pod nekim okolnostima bi mogla i puknuti. Eto možete komentirati to, baš me zanima vaše mišljenje o tome.



A kako izgleda izvana zakošenje.



Što se tiče grijanja i ploča, možda danas sam već odradio desetak minuta objašnjavanja tehnike i spoznatih podataka pa će te morati još malo pričekati.

03.11.2006. u 19:12 • 1 KomentaraPrint#^

četvrtak, 02.11.2006.

Dan prvi

Tlorct prvog kata

Zapravo danas je prvi dan nakon što smo uspješno doveli izgradnju obiteljske kuće u nekakvu rohbau fazu. Kako to izgleda vidjeti će te za koji dan ako se sjetim ponijeti aparat na gradilište. Iskreno u početku je aparat bio skoro svaki dan sa nama, no kasnije je zapravo sama izgradnja bila mnogo bitnija nego slikanje gradilišta.

Ono po ćemu ovaj blog može biti interesantan je zbog toga što nam nitko nije gradio kuću već smo sve obavili sami (iskreno jedino smo platili izradu armature za serklaž između prizemlja i prvog kata, te ravnanje tri ploče i krova), pa imamo neka iskustva koja neki drugi nemaju.

E i možda jer ćemo ugraditi malo noviji oblik grijanja u kuću, Therma-Ray ploče koje se recimo dominantno ugrađuju u strop i posebne su po tome što se prijenos energije ne dešava primarno grijanjem zraka već se elektromagnetskim valovima energija prenosi sa grijača na okolni prostor. Istina činjenica da ćemo ugraditi to grijanje ne daje nekakvu korisnu informaciju o njima, no ako vam kažem da smo negdje sredinom drugog mjeseca ove godine ugradili te ploče u jednu spavaću sobu, te svakodnevno pratili podatke sa pet termometara i jednog novo instaliranog brojila struje, te dobili mjesec dana zanimljivih podataka, već dobijate sliku da ima tu nećega. A i sutra počinjemo sa novim praćenjem potrošnje ovaj put na samom početku grijanja. Inaće ovu testnu instalaciju smo napravili kako se ne bi zeznuli sa velikom investicijom, a na internetu nema nikakvih takvih podataka o tome. Za početak ću samo reći da je prošao test dovoljno uspješno da će ta tehnika grijati tri etaže sa cca 300 m2 a i vjerojatno ćemo staviti i u nestambeni tavanski prostor.

Da ne pretjeram sa grijanjem jer je ono ipak samo bonus u cijeloj priči, kako je sve počelo i tko je za što kriv. Trenutno živim u jednom trosobnom stanu (plus dnevni) neki to zovu i četverosobni sa djevojkom, bratom i njegovom djevojkom, te roditeljima i mislim da će te se složiti da cca 77 kvadrata je premalo za nas. Uglavnom stara je imala viška vremena i po Puli redovito obilazila dostupne terene, koji su trebali zadovoljiti neke kriterije i blizina Šijane bi bila definitivno veliki plus takvom terenu. Negdje prije tri godine je uspješno nabasala na teren koji je ispunio nekoliko kriterija i samo ću reći da točno pored terena na slici izvoda iz katastra piše 'bergo sijana'.

Iskreno nismo odmah bili sigurni da se radilo o ispravnoj investiciji pošto je konstano visilo pitanje prilaznog puta. Zapravo prvo smo čekali da se jedna velika parcela podjeli na tri manje, gdje smo mogli birati koju ćemo uzeti. Odlučili smo se za najvišu i najbližu prilazu, što će se kasnije pokazati kao pun pogodak iliti imali smo puno sreće. Nekih godinu dana je trebalo da se proknjiži parceliranje i krenuli smo u potragu za planom puta. Za to se inaće ide u županijski ured za prostorno uređenje i onda se čeka koliko treba. Nakon mjesec i pol dana dobili smo nešto što smo već imali i na bijesan komentar referentu kako to nismo tražili uspjeli smo dobiti neovjerenu fotokopiju nečeg što je značilo da možemo početi sa radom. Dobili smo izvod iz lokacijske dozvole za prilaznu prometnicu, slijepe ceste. Da dobijete potpuniju sliku glavna prometnica je udaljena 50 metara, no prilaz je nešto bez čega se možete slikati da će te dobiti ikakvu dozvolui i to ne bilo kakav prilaz. On mora biti barem 5 metara širok. Ako kupujete neko potencijalno građevinsko zemljište koje nema prilaz širok pet metara kupujete oranicu na kojoj nikakada legano nećete ništa sagraditi.

Kada smo dobili toliko čekanu potvrdu pronašli smo arhitekticu i odmah nas je dočekao hladan tuš. Uzeli smo kartu Pule i pogledali koliko je udaljena parcela od mora te iznenađenje. Udaljeni smo 950 metara od najsjevernije točke kaljuže zvane pulski zaljev, a baš su se sjetili zabraniti gradnju unutar zone od 1000 metara do mora, te čekanje pojašnjenja zakona. Ono je došlo za mjesec i po, te nema problema, jer se nalazimo usred grada, ajde skoro.

I možemo početi sa projektiranjem. Rezultat možete vidjeti na slikama, a dolazak do njega je bio trnovit.

Južna stranaSjeverna stranaIstočna stranaJužna strana


I da ne iznevjerim Therma-Ray ploče.

Trenutak testne ugradnje

02.11.2006. u 22:04 • 5 KomentaraPrint#^

Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se