petak, 30.05.2008.
zeitgeist
|
...
Ne znam što je Bog, ali znam što on nije.  zdzislaw beksinski Najnevjerojatnija stvar od svega je: svi ovi totalitarni elementi neće biti nametnuti ljudima, ljudi će ih sami zahtjevati. Jer je socijalna manipulacija društva kroz stvaranje straha i podjeljenosti potpuno odvojila ljude od osjećaja vlastite snage i od stvarnosti. Ti procesi koji se odvijaju već stoljećima, ako ne i milenijima, religija, patriotizam, rasa, bogatstvo, klasa, kao i sve ostale smišljene forme despotskih i separatnih poistovjećivanja, poslužile su da bi se stvorila manjinski kontrolirana populacija na koju se lako utječe. ... Mi smo moćni, lijepi, neuobičajeni. Ne postoji razlog zašto ne bismo razumjeli tko smo u stvari i kamo idemo. Ne postoji razlog zbog kojeg svaka prosječna osoba ne bi mogla razviti svoje pune potencijale. Mi smo nevjerojatno moćna bića. Mislim da sam proveo 30 godina svog života, svojih prvih 30 godina, pokušavajući postati nešto. Želio sam postati dobar u raznim stvarima, želio sam postati dobar u tenisu, želio sam postati dobar u školi i ocjenama... i sve sam nekako gledao u toj perspektivi: "Nisam OK ovakav kakav sam, ali ako postanem dobar u stvarima..." ...a onda sam došao do zaključka da sam pogrešno shvatio igru. Igra je bila u tome da pronađem ono što sam već bio. U našoj kulturi naučeni smo uočavati individualne razlike. Tako da kada pogledate neku osobu odmah pomislite: "pametniji, gluplji, stariji, mlađi, bogatiji, siromašniji..." mi bilježimo sve te dimenzionalne različitosti, stavljamo ih u kategorije i onda se prema njima tako i odnosimo. I postajemo takvi da vidimo ostale kao odvojene od nas samih na način da su potpuno odvojeni od nas. Jedna od dramatičnih osobitosti postojanja je kada ste s nekim i odjednom vidite sve ono po čemu su oni slični vama, a ne po čemu su različiti od vas, i doživljavanje istine o tome da ono što je esencija vas, što je esencija mene je sve jedno, shvaćanje da ne postoji drugo. Sve je jedno. Nisam rođen bogat niti kao viša klasa, rođen sam jednostavno kao ljudsko biće a tek onda sam naučio svu tu priču o tome tko sam, i da li sam loš ili dobar, uspješan ili neuspješan, sve to je naučeno usput, tijekom života. Stare zablude proizašle iz rasnog, spolnog i religijskog šovinizma, iz mahnite nacionalističke ostrašćenosti, prestaju djelovati. Stvara se jedna nova svijest, svijest koja vidi Zemlju kao jedan organizam i shvaća da je organizam koji je u ratu sam sa sobom osuđen na propast. Bill Hicks je obično završavao svoj šou ovako: Život je kao vožnja u zabavnom parku. Uđemo unutra i potpuno se uživimo jer toliko je naš um moćna stvar. Vožnja ide i gore i dolje i u krug, ima iznenađenja i razočaranja i sve je vrlo jarkih boja, i vrlo je glasno i zabavno na neko vrijeme. Neki od nas se voze već dugo vremena i počinju se pitati, "Da li je sve ovo stvarno, ili je to samo vožnja?" Neki drugi ljudi se sjećaju odgovora, i dolaze nam reći, "Hej, nemoj se brinuti, nemoj da te je strah, ikad, jer ovo je samo vožnja..." A mi onda ubijemo te ljude. "Ušutkaj ga.Puno sam uložio u ovu vožnju". Ušutkaj ga! Pogledaj ove moje bore na čelu. Pogledaj moj veliki bankovni račun i moju porodicu. Ovo mora da je stvarnost." To je samo vožnja. Ali uvijek ubijemo te dobre likove koji nam pokušavaju reći istinu, jeste li primjetili to? Puštamo demone da slobodno divljaju. Ali nije ni važno, jer to je samo vožnja. I možemo je promijeniti kad god poželimo. Sve je stvar izbora. Bez truda, bez rada, bez posla, bez ušteđevine i novca. Samo izbor, ovog trenutka, između straha i ljubavi. Revolucija je sada.  ... sav text je iz dokumentarnog filma zeitgeist svima koji nisu toplo preporučujem da ga pogledaju. tko ga ne želi skidati preko torrenta može ga pogledati na youtubeu |
