ne znam što je bog, ali znam što on nije...

i tako 4.7. revolucija dolazi. tisuće građana okuplja se u washingtonu kako bi pokazali svoj revolt prema novom/starom svjetskom poretku. kome? gospodi u neboderima kojima će prije svega poslati zamolbu da se prosvjed dopusti kako ništa ne bi bilo protuzakonito na što će ovi s podsmjehom, naravno, pristati? ili pak ostatku podijeljenog naroda koje već boli glava od prosvjeda, vikanja, prigovaranja, živciranja pa i nadanja, običnim ljudima koji samo žele da ih se pusti na miru da žive sa svojim mikserima na kredit? budućim generacijama da im pokažu kako su njihovi bake i djede digli ruke u zrak kako bi njima bilo dobro, kako bi im pokazali jednoga dana fotke njih sa transparentima visoko podignutima ka plavom nebu
čije poruke ovi ionako neće znati pročitati
jer biti će prezaokupljeni važnijim stvarima
kao što je pronalaženje konzerve paštete
u ruševinama nuklearno devastiranog grada?

ne želim reći da je gotovo i da nema smisla, podupirem prosvjed. ali tek kada se čovjek popravi u glavi, kada shvati da ljubav i poštovanje ne idu zajedno sa ogovaranjem iza leđa te da the revolution will not be televised, biti će spreman za prelazak sa mračnoga na zlatno doba.


sauco-m on deviantArt


sat je na 6.35h, kali yuga se bliži kraju.

brz auto, botox i tri rakete nisu vrhunac kulture jedne velike civilizacije.