PIŠE:Natalija Princi


OBJAVA: 9.7.2015.
Teslina soba 3327: Najveći spomenik ljudskoj nezahvalnosti ikada izgrađen



Teslina soba 3327, New Yorker Hotel

U trenutku kada sam se zatekla u Teslinoj sobi 3327, prošlo je točno 70 godina od Teslinog zadnjeg udaha. Bila sam pozvana na prvu Teslinu Komemorativnu Konferenciju, održanu u čast i obilježavanje njegove smrti u New Yorker Hotelu u siječnju 2013. Napisala sam knjigu nekoliko godina prije toga dana, i nazvala jeTeslina Frekvencija Mira. Naočigled bijaše to priča o njegova posljednja tri dana života no, na dubljoj razini, reflektirala je njegov cjeloživotni trud u donošenju mira nacijama svijeta.

Tesla je razumio, bolje no itko, kako to neće biti jednostavna zadaća. Ratovi su bili masovni pokreti lišeni razuma koji su čvrsto počivali na slijepome posluhu i lažnim uvjerenjima nacija koje su ih pokretale. A znao je da je masi potrebna komponenta vremena kako bi se umirila. Čista fizička zakonitost natopljena krvlju u čast – Smrti. Ništa više. Ništa manje. Ništa časno. Samo to!

Te večeri sam bila upravo zapanjena činjenicom da sjedim u njegovoj sobi. Moja opčinjenost je trajala i prethodna tri dana. Posebno me zapanjila izvanrednost: Tesla je još uvijek mogao privući ljude da slijede njegove puteve.

Ništa se zapravo nije promijenilo izuzev komponente vremena t = 1943 + 70 i zbog te neobičnosti, Tesla je bio jedini koji je zapravo nedostajao u toj večernjoj slici sobe 3327. U vezi prostorne komponente te iste formule, ništa se bitno nije promijenilo. Dimenzije sobe su bile iste, čitav hotel se tek malo izmijenio a vrsta gotovo opipljive energije lelujala je njegovom sobom. Sjedila sam na jednome od dva kreveta koji sada krase sobu i gledala uokolo. Prostor kojim smo obrubili Nikolu Teslu, jednog od najvećih umova moderne povijesti, bijaše klaustrofobično malen od stropa do poda i od zida do zida. Mogla sam ga živo zamisliti, onako visokog, kako se sporo kreće po toj malenoj kutiji od sobe. Promislila sam, sa apsolutnom sigurnošću u vlastitu prosudbu,da se nikada neće izgraditi veći spomenik ljudskoj nezahvalnosti od sobe 3327 New Yorker Hotela.

Čula sam Teslin strogi prigovor: “Natalija, nije mi bio potreban veliki prostor za razmišljanje.”

Oponirala sam mu: “Nije ovo više priča o Vama, gospodine Tesla. Kada bolje razmislim, nije nikada ni bila o Vama. Soba ne govori toliko o Vama koliko zrcali nas, ljude, nezahvalne budale. Dosta ste bisera bacili pred svinje, zar ne mislite?”

Nikola Tesla je bio odista veliki gospodin da mi išta na to odgovori.



Iz UNESCO Center for Peace

Tesla Memory Project (by N. Princi)

Več., 10.7.15.