"BELI ORLOVI OPET LETE"

07.02.2015.

BELI ORLOVI OPET LETE

Jučer je ljude mučio, strijeljao i bacao u provaliju, a danas je Vučićev povjerenik


Već više od mjesec dana Slobodan Stanić obnaša dužnost povjerenika Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića u Somboru, kao i još nekoliko javnih dužnosti u tom vojvođanskom gradu. Ništa tu ne bi bilo neobično da ta osoba nije prije 18 godina osuđena pred Županijskim sudom u Splitu za počinjeni ratni zločin, jer je 1991. godine, kako to prenose srbijanski mediji, kao zapovjednik paravojne formacije počinio ratni zločin u dalmatinskom selu Potravlju, kad su strijeljani civili i ratni zarobljenici.

Protiv Slobodana Stanića i još dvojice optuženih 1997. godine vodio se postupak u odsutnosti zbog ubojstva ratnog zarobljenika Mirka Hrgovića. Stanića se teretilo da je Hrgovića mučio, a zatim strijeljao i bacio u provaliju. Suđenje u odsutnosti okončano je pred Županijskim sudom u Splitu izricanjem pravomoćne presude kojom je Stanić osuđen na 20 godina zatvora.

Ova informacija našeg beogradskog dopisnika Jove Paripovića, koja govori kakve suradnike okuplja Aleksandar Vučić, podsjetila je na krvavu velikosrpsku agresiju na Cetinsku krajinu u rujnu i listopadu 1991. godine. U toj agresiji, uz JNA i lokalne četnike, sudjelovali su i pripadnici paravojnih snaga iz Srbije, a jednom takvom skupinom, koja je bila u sastavu po zlu znanih "Belih orlova", zapovijedao je upravo Slobodan Stanić.

Ta skupina srpskih "junaka" iskazala se ubojstvima civila i zarobljenih pripadnika ZNG-a na području netom okupiranih naselja Satrić i Potravlje. Poznato je da su u prvoj polovini listopada 1991. godine na Svilaji zarobili 10 mještana iz Satrića i Potravlja u uniformama hrvatskih vojnika, od kojih su dvojicu ubili. O tome zločinačkom događaju ubrzo se pročulo u Sinju, a akteri su pred Županijskim sudom u Splitu osuđeni u odsutnosti 1997. godine.

O svemu što se tada događalo u Potravlju, Satriću i na Svilaji opširan iskaz dao je Slobodan Despinić iz Otišića, po naobrazbi profesor općenarodne obrane i društvene samozaštite, koji je bio pripadnik vojske pobunjenih Srba.

"Poznat mi je slučaj zarobljavanja 12 mještana iz Satrića koji se dogodio negdje u 10. mjesecu 1991. godine. Njih su zarobili pripadnici 'Belih orlova' zajedno s kapetanom Čolakovićem te Radivojem Radivojevićem, zvanim Rade Šiptar, na području Orlovih stijena, odnosno Mačkule na Svilaji. Zarobljene su doveli u blizinu mjesta gdje su bile haubice, a to je bilo u Potravlju, negdje oko restorana 'Kenedi'.

Tu su ih počeli tući i maltretirati, a Boban Bjelobrk, zvani Žućo, ubio je jednog pripadnika te grupe (Petra Hrgovića, oca nogometaša Mirka i alkara Andrije, op. T.P.). Poznato mi je da su sutradan pripadnici 'Belih orlova' poveli jednog pripadnika te zarobljene grupe (Mirka Hrgovića, op. T.P.) kao vodiča do položaja na Svilaji. Poslije se pričalo da je Radivoje Radivojević sa stijena poviše Satrića u Svilaji bacio vezanog zarobljenika u provaliju..."

Iskaz Slobodana Despinića, po hrvatskoj strani poznatim detaljima koje su ispričali ostali zarobljeni pripadnici grupe te naknadno drugi pripadnici srpskih snaga, nije precizan i potpun, ali je važan jer je među prvima progovorio o srpskim zločinima. Despinić neprecizno govori kako je Mirko Hrgović ubijen.

On kao ubojicu navodi samo Radivoja Radivojevića, zvanog Rade Šiptar, a ne spominje još najmanje dvojicu pripadnika "Belih orlova", Slobodana Stanića i Milana Babića. Stanić i Babić iz blizine su u Hrgovićevu glavu ispalili više hitaca iz automatskih pušaka, od čega je nastupila trenutačna smrt svezanog zarobljenika. Tek poslije toga Radivojević je beživotno Hrgovićevo tijelo bacio u planinsku provaliju.

Slobodna, 6. 2. 15.

Toni Paštar

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.