IX.

Piše: dr. Zoran Božić

RANKOVIĆ: 586.000 LIKVIDIRANIH NARODNIH NEPRIJATELJA

Nakon jednodnevnog boravka u Zagrebu 2. lipnja, Tito je nenajavljeno 3. lipnja ponovno otišao u Sloveniju i konspirativno se krećući, susreo s maršalpm Crvene armije i zapovjednikom ukrajinske fronte F. I. Tolbuhinom, te ga pritom odlikovao ordenom "narodnog heroja". Vjesnik nije naveo mjesto i vrijeme susreta, no izvijestio je "kako je Tito na putu kroz Sloveniju obišao Celje i okolicu". Svjedok Sečen tvrdi da je Tito uistinu obišao okolicu Celja, no ponajprije klaonicu ljudi koja je radila punim pogonom. To su bili eksterminacijski logori Bezigrad i Teharje dupkom puni zarobljenika i uhićenika, te okolna stratišta. Tito je isti dan obišao logor i šumu Tezno kraj Maribora.

Sečen navodi da nikad u životu nije vidio ništa slično. "To su bili vrlo duboki, kilometrima dugački protukolski iskopi do vrha popunjeni leševima ljudi, iz kojih se širio strašni smrad." Tito je naredio da se jame zatrpaju čim prije, ako treba i uz uporabu strojeva.

SLOVENIJA - ZAGREB - BJELOVAR - OSIJEK

Isti se dan komunistički krvolok opet pojavio u Zagrebu , gdje je boravio dva dana. U ponedjeljak, 4. lipnja, primio je zagrebačkog nadbiskupa Stepinca, a u utorak, 5. lipnja, papinog izaslanika Marconea.
U utorak ujutro Tito je posjetio partizanske ranjenike u vojnoj bolnici Rebro, gdje se zadržao dva sata. Pritom se zanimao je li bolnica do kraja očišćena od "hrvatske bande." Zapovjednik vojne bolnice Rebro, partizanski kapetan Lulius, svom je maršalu podnio sljedeći prijavak: "Hrvatske bande više nema. Smještena je na dva metra ispod zemlje, a neki još i dublje," pri čemu je mislio vjerojatno na jamu Jazovku. Odmah nakon posjete Rebru, Tito je u pratnji generala Rankovića, otišao u Bjelovar, gdje je prvo posjetio Komunistički koncetracijski logor za eksterminaciju Hrvata Bjelovar i stratište Lug, a potom je sa skupinom ubojica održao polusatni sastanak u hotelu Grand.

Bjelovarski je logor bio važna postaja u hodnjama smrti i vrhovni je zapovjednik osobno izdao potrebne upute za što djelotvornije odvijanje kanibalskog pokolja Hrvata. Tito je potom iz Bjelovara trasom današnje podravske magistrale krenuo prema Osijeku. Kolona je vozila uz rubove ceste stalno nailazila na nepokopane, unakažene ljudske leševe, zaostale iza prolazaka hodnja smrti. Vozila su u nekoliko navrata obišla četveroredove izgladnjelih i krajnje iscrpljenih, polugolih ljudi, koji su se usporeno vukli cestom pod partizanskom stražom. Prema kazivanju generala Koče Popovića, od 9. svibnja nadalje, samo na relaciji Bjelovar-Kovin, u pokretu je istodobno bilo 26 ešalona ratnih zarobljenika i uhićenih civila, a svaki je brojio 3 do 5 tisuća ljudi. Tim je pravcem tijekom dva mjeseca, ususret pomno razrađenom stroju za ubijanje, prošlo 200.000 ljudi od kojih je rijetko tko preživio.

(Istaknuo: K. H.)

KOČEVSKI ROG--NEKAŽNJENI GENOCID
(Hrvatsko slovo, petak, 5. prosinca 2007.)

(nastavlja se)