STARA POVIJEST

08.11.2014.

Piše: prof. Ivo Omrčanin

II.

Heraklije je sklopio s Hrvatima ponajprije međunarodni ugovor,
prostaksis, kojim on zove u pomoć Velike Hrvate. Veliki Hrvati
su taj zov prihvatili i obvezali se tim međunarodnim
ugovorom da će doći na jug i boriti se protiv Avara,
neprijatelja Istočnog rimskog carstva, kojim je upravljao car
u Bizantu.

Iza toga je Heraklije sklopio s
Velikim Hrvatima
drugi međunarodni ugovor,
keleusis. Tim ugovorom car se obvezao
dati Velikim Hrvatima u posjed sve zemlje, koje oni budu
osvojili od Avara (i Slavena), a Veliki Hrvati su se obvezali
da će tu ostati i osnovati svoje novo kraljevstvo. Ti su ugovori
bili podpisani 625. godine u Hrvatu.

Iza podpisa tih ugovora Veliki Hrvati su se uputili na jug. Kako
znamo, oni su sišli na jug i zaustavili se na Jadranu. Tada
su zauzeli zemlje od Trsta do Vojuše, Panoniju i Ilirik od
Gospodsvetskog polja u Koruškoj do Beograda. Tom
prilikom su zauzeli i Mačvu i Podrinje i lijepo ih nastanili. To
su bili Veliki Hrvati ikavci kao i svi okolni Veliki Hrvati. Mačva
nije ni do danas izgubila svoj jezik ni etnografiju, što je
navelo razne careve i kraljeve da su Mačvu smatrali
dijelom Hrvatskog kraljevstva u zajednici sa Srijemom,
a ponekad i s Usorom i Soli (danas Tuzla). Čim su se
organizirali u novoj zemlji, ti su Veliki Hrvati 626. godine
krenuli na Carigrad (Bizant), gdje su Avari (sa Slavenima
i Bugarima) podsjedali tu Bizantsku prijestolnicu. Tu su
Avari, zajedno s tim Slavenima i Bugarima, već navaljivali
na same gradske zidine i grad je bio pred padom. Hrvati
su ih napali i u kolovozu 626. hametice potukli.

Kod spominjanja ovih međunarodnih ugovora treba
spomenuti da su oni bili pisani u jezik bizantskog protokola.
Caru nije bio nitko jednak i on je samo davao naloge
(prostaksis) i zapovijedi (keleusis). Hrvati, s druge strane,
nisu imali tako razvijen protokol kao što je bio običaj u
Bizantu i tako su prihvaćali protokol od Cara, Bogom
nadahnutog.Oni su kao pravi Hrvati samo klimali glavom
i govorili sebi u brk: samo ti piši, a mi ćemo svoje (tjerati).

Avari su bježali iz Carigrada glavom bez obzira, Hrvati su ih čistili na svom novom državnom području kroz dvije godine, i tako je na tom području nestalo avarske vlasti za uvijek. Oni su se onda smjestili u pustama današnje Mađarske i obvladali tamošnjim Slavenima. Slaveni koji su bili pod njihovom vlašću ispod Drave i Dunava, tu su ostali i prihvatili vlast Hrvata. Veliki Hrvati su se 450. godine poslavenili, pa je tako simbioza tih Hrvata i tih Slavena tekla vrlo prirodno, mirno i uspješno. I neki su Avari ostali pod svojim hrvatskim imenom, Obri, osnovali svoja naselja: Obrovac, i primili svoja imena: Obrovac (Obrovčevi). Ti Obrovčevi imaju još i danas avarske, mongolske, oči.


HRVATSKA 1941.-1945. (Uvod: STARA POVIJEST), Tisak: "Zagrebačka tiskara" (1988.)
oooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo

KOČEVSKI ROG--NEKAŽNJENI GENOCID

Piše: dr. Zoran Božić
II.

Sukladno navedenom pravilu, dvojni je zapovjedni sustav bio ugrađen i u naredbu za pokolj na Kočevskom rogu. Tom naredbom donesenom 28. svibnje 1945. u Ljubljani na pijanci najužeg vrha Komunističke partije Jugoslavije predvođenog Titom, Dubajiću je kao vojnom zapovjedniku imenovan politički pretpostavljeni komesar ženskog spola. Važno je naglasiti da su se Dubajić i njegova komesarka za svoj zločinački zadatak izborili dragovoljno, s velikim zadovoljstvom i u vrlo oštrom nadmetanju. Oboje su bili časnici 11. dalmatinske brigade 26. dalmatinske divizije, tada borbeno raspoređene u Sloveniji. Nakon postavljanja, prvo su s generalštabom partizanske ili t.zv. Jugoslavenske armije (JA) potanko isplanirali svaku pojedinost pokolja. Potom su među (duševno poremećenim?) divljacima iz redova 11. dalmatinske brigade odabrali dragovoljce oba spola željne prolijevanja ljudske krvi i poveli ih u nepristupačno prašumsko područje Slovenije na izvršenje jednog od najtežih zločina u cjelikupnoj ratnoj povijesti.

Istom je naredbom u izvršenju pokolja bila uključena i nepoznata slovenska partizanska jedinica, koja je brojem boraca višestruko nadilazila dragovoljački odred dalmatinskih krvoloka., te također bila zapovjedno podređena Dubajiću i njegovoj komesarki.
Slovenski su partizani, kao dobri poznavatelji kočevskih gudura punih jama i ponora, pomno odabrali skrivena mjesta pogodna za masovno ubijanje i skrivanje leševa, te odredili vodiče do tih mjesta.

(nastavlja se)

Hrvatsko slovo, petak, 2. studenoga 2007.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.