Dva Ivana.

Jedan u arestu romane piše.
Preplašeno.
Drugi u slobodi baulja.
Neosunčano.
Obojica čekićem i srpom praznu slamu žanju.
I krvavom zvijezdom
ubijaju nadu
hrvatskom narodu.

Dva Ivana.

A da su dva hrvatska bratska jablana vita,
gdje izvire žubor-voda,
dolijetale bi pčele žedne,
hitali bi pastiri brižni i ratari umorni
napojiti duše suhe.

Dva Ivana.

Jednog zveka ključa budi
i u san ga gura,
drugog tuđa skupa svita prati
u praznini obećanja
i prodaja hrvatskuh grkljana.

Dva Ivana.

Dva lopova u domovini mi jadnoj.