Otkrivaju se tisuće žrtava monstruoznog komunističkog režima (NARODNI LIST, Zadar)

Najveći je broj lokacija u Ličko-senjskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji, dok su s područja Zadarske županije obrađene dvije lokacije. Prva u Donjem Karinu skriva nepoznat broj njemačkih vojnika i trenutno je još u postupku istrage, kao i jama Bezdanka-Smiljevka kod Nina, koja osim nepoznatog broja njemačkih i talijanskih vojnika sakriva i posmrtne ostatke nekoliko civila

Koliko god u razvoju Hrvatske trebali gledati prema naprijed, te bez obzira što su današnje teme gospodarskog rasta i sve veće nezaposlenosti primarne, povijesne teme također zahtijevaju neodgodivo rješavanje. Pogotovo se to tiče dijela povijesti u kojoj su Hrvati masovno stradavali, a da se gotovo 50 godina taj strašni zločin sustavno zataškavao. No, kad je već iza zločinaca ostalo tako malo pisanih dokaza, a većina svjedoka više nije na ovom svijetu, strašnu istinu kazuju nijemi svjedoci stotina masovnih grobnica koje se otkrivaju na svim područjima Hrvatske. U izvješću Ministarstva branitelja, koje je preuzelo provedbu Zakona o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja za 2013. godinu, podneseno ovih dana Vladi RH, naslućuju se golemi razmjeri stradanja ponajviše Hrvata, ali i drugih nacija, u vrijeme II. Svjetskog rata i poslije njega.

Nevoljkost za istrage

Iako je poznato da u Hrvatskoj postoje brojne masovne grobnice u kojima su komunistički krvnici bacali tjelesne ostatke svojih žrtava, postupanje s posmrtnim ostacima svih ovih godina nije bilo zadovoljavajuće niti je nađeno cjelovito rješenje. Neuređen je bio i sam sustav u kojem nikad nismo saznali točan broj grobnica, točnije jama, a još manje točan broj stradalih te se službene i neslužbene brojke pouzdaju tek u pojedine procjene broja stradalih.

Kako se navodi u samom izvješću, istrage ratnih i poratnih zločina iz II. Svjetskog rata bile su nedopustivo dugačke, jer nisu postojala predviđena proračunska sredstva za ekshumacije, zbog nekonzistentne nadležnosti bila je otežana provedba međudržavnih ugovora koji reguliraju postupanje prema vojnim grobljima i ratnim grobovima, nikada nije napravljena objedinjena evidencija vojnih groblja i groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, te nije bilo na primjeren način zakonski uređeno zbrinjavanje posmrtnih ostataka žrtava poslijeratnog razdoblja.

Kao najdrastičniji istaknut je primjer žrtava ekshumiranih na Maceljskoj gori, gdje su posmrtni ostaci 1.163 žrtve koje su ekshumirane 1992. godine primjereno smješteni u zajedničku spomen-kosturnicu tek 2005. godine od strane tadašnjeg Ureda za zatočene i nestale Vlade Republike Hrvatske. Zbog neuređenosti zakonskih odredbi nije se znalo niti kako postupati s novootkrivenim grobištima, kako trajno održavati postojeća vojna groblja te kako zaštititi vojna groblja osoba s područja RH u inozemstvu.

Zbog nekonzistentnosti uzrokovan je nejednak odnos prema žrtvama, nedostatak sustavnog pristupa te nezadovoljavajuću razinu očuvanja spomena na žrtve. Uza sve to događale su se strašne stvari, poput nedostojnog postupanja s posmrtnim ostacima poput uništavanja, nedostojne pohrane i slično. No, obzirom da je Hrvatska ulaskom u Europsku uniju postala i obveznik određenih pravila, valjalo je unaprijediti zakonodavni okvir, u duhu humanog postupanja prema žrtvama, Rezolucije Vijeća Europe o osudi komunizma i komunističkih zločina te Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu.

Tisuće žrtava

Uz obaveze trajnog održavanja vojnih groblja i onih civilnih žrtava i ostalih obaveza, Hrvatska se ovim zakonom obavezala i na istraživanje, uređenje i vođenje evidencije pojedinačnih i masovnih žrtava poslijeratnog razdoblja, kako bi jednom konačno saznali koliko je komunistički totalitarni režim nakon završetka rata ubio naših sunarodnjaka, ali i drugih nacionalnosti na teritoriju današnje RH. Izvješće za prošlu godinu pokazuje da je tijekom 2013. obavljen čitav niz radnji u cilju istraživanja i otkrivanja grobišta u kojima se nalaze žrtve II. svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja. Cilj je ovih istraživanja, naravno uz što ekonomičnije korištenje resursa i saznanja iz drugih izvora, utvrditi što preciznije i pouzdanija mjesta na kojima se nalaze masovni grobovi iz nadležnosti Zakona.

Konkretne brojke istraživanja pokazuju sve razmjere strahota koje su se događale u to vrijeme i koje su desetljećima bile zataškavane. Ministarstvo branitelja je tako samo u 2013. godini istraživanjima obuhvatilo čak 82 lokacije mogućih grobišta. Od tih 82 lokacije za njih 47 pokrenuto je istraživanje po prijavi građana ili udruga, njih 25 se istraživalo po nalozima nadležnih pravosudnih tijela, a za 10 je razlog bila prijava jedinica lokalne samouprave. Do kraja je istraženo 16 lokacija, za 25 njih su obavljene pripremne radnje za probna iskapanja, a u procesu istraživanja je njih još 41. Na većini lokacija još uvijek je nepoznat broj žrtava, no na nekima su brojke prestrašne, poput procijenjenih 300 žrtava u šumi Galge kod Ogulina, zarobljenika iz logora koji su bez suđenja smaknuti nakon 9. svibnja 1945. godine. Posebno je strašan podatak o “više tisuća domobrana, ustaša, njemačkih vojnika i civila” čiji se posmrtni ostaci kriju u Maceljskoj gori, također pogubljenih nakon završetka rata. Među najpoznatije svakako spada grobište na otoku Jakljanu kod Dubrovnika, gdje je nakon rata stradalo oko 110 pripadnika vojske NDH, a prošle su godine eshumirani i posmrtni ostaci čak 214 pripadnika njemačke vojske.

Najveći je broj lokacija u Ličko-senjskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji, dok su s područja Zadarske županije obrađene dvije lokacije. Prva u Donjem Karinu skriva nepoznat broj njemačkih vojnika i trenutno je još u postupku istrage, kao i jama Bezdanka-Smiljevka kod Nina, koja osim nepoznatog broja njemačkih i talijanskih vojnika sakriva i posmrtne ostatke civila Andre Mazije, Duje Perkovića, Maše-Matije Gazić-Perković, Ante Sipine i Blaža-Baje Vučkovića. Od 1. siječnja do 31. prosinca 2013. godine, istraženo je ukupno 16 lokacija u šest županija i Gradu Zagrebu iz kojih su ekshumirani posmrtni ostaci 315 osoba.

Posao koji je obavljen tijekom 2013. godine pokazuje da ćemo na relevantne podatke o monstruoznim razmjerima komunističkih zločina itekako slušati i u sljedećim godinama. No, kako to kaže i Rezolucija Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu, Europa neće biti ujedinjena, osim ako nije u mogućnosti stvoriti zajednički pregled povijesti, priznavajući nacizam, staljinizam te fašističke i komunističke režime kao zajedničko nasljeđe, pa iznoseći poštene i temeljite rasprave o njihovim zločinima u prošlom stoljeću.
Piše: T.V.
3. svibnja 2014.