NEKADA I DANAS

srijeda , 30.04.2014.

Nekada je ženi pička bila među nogama, gdje joj je Bog ugradio,
a danas je više u ekscentru nego tamo gdje mora biti.

VJEČNO PITANJE

utorak , 29.04.2014.

Kakav je to antifašizam koji fašističkim metodama
"oslobađa" zemlju od "fašista"?

JE LI TO MOGUĆE?!

srijeda , 23.04.2014.

I. Marijačić: Moralna izopačenost jedne žene i ministrice


Objavljeno Nedjelja, 06 travnja 2014 18:00




Sramotno ponašanje Vesne Pusić

Angelina Jolie zaplakala je nad pričama srebreničkih žrtava prošloga vikenda i budući da je slavna, njezine suze više su odjeknule u svijetu nego sve suze silovanih žena prije 20 godina. Prije toga, u Sarajevu održana je međunarodna konferencija o sprječavanju seksualnoga nasilja u ratovima na kojoj su, uz ostale, sudjelovali britanski ministar vanjskih poslova William Hague i hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić.

Sam čin i vrijeme održavanja konferencije, sudionici i način na koji je režirana ta predstava za javnost uvreda je za sve žrtve rata, posebno za silovane žene. U izvješćima se pazilo da se ne spominje tko su bili agresori i silovatelji, a vrhunac jada, licemjerja i žalosti sadržan je u činjenici da su se, eto, neki od sudionika rasplakali u gradu masovnoga pokolja i silovanja koji je međunarodna zajednica, dijeleći BiH, za nagradu dala – Srbima.

Dakle agresorima i silovateljima, a ne žrtvama. Nije tu bilo ni zrnca iskrenoga suosjećanja, kajanja ili isprike, nego samo paradne i snobističke manipulacije s osjećajima i sudbinama žrtava. Da su to sposobne prepoznati, vlasti u BiH zabranile bi ovakvo krokodilsko naricanje. Sjetili su se žrtava silovanja ni manje ni više nego 20 godina nakon što se to dogodilo i nakon što je taj isti svijet skrštenih ruku promatrao sadističke orgije srpskih zločinaca.

Ali nije, na žalost, samo promatrao. Hrvatske sigurnosne službe snimile su tada razgovor predstavnika UN-a u Srebrenici kako daje jamstvo Ratku Mladiću da NATO ne će reagirati kad on krene na Srebrenicu, a neka, rekli su mu, reda radi, postavi par starih kamionaVukovar - silovane žene i tenkova kao lažne ciljeve u slučaju da reagira. Prema tome, međunarodna zajednica, ili barem jedan njezin dio, ne može suzama, s 20 godina zakašnjenja, oprati svoju odgovornost za taj strašni i masovni srpski zločin. I ne radi se samo o grijehu propusta.

Da nije Hrvatske, jedinice Ratka Mladića isto bi ponovile, u još strašnijim razmjerima, u Bihaću. I tu su predstavnici međunarodne zajednice dali odriješene ruke za počinjenje zločina srpskim zapovjednicima. Britanski zapovjednik tamošnjih snaga, a to su također snimile službe hrvatskoga elektronskog izviđanja, dao je jamstvo Srbima da ne će biti reakcije međunarodnih snaga u slučaju njihova konačnoga obračuna s Bihaćom.
Najveća sramota

Čim su hrvatske službe snimile razgovor britanskoga i srpskoga zapovjednika, proslijedile su ga Amerikancima koji su bili zaprepašteni. Dojavljeno je i Englezima, a oni su u početku mislili da ih je snimila CIA te su žurno .smijenili zapovjednika svojih snaga u zapadnoj Bosni. Nastavak priče poznat je: Hrvatska je krenula u oslobodilačku operaciju "Oluja" tijekom koje je spašen i Bihać, na čemu Hrvatskoj do danas nitko nije rekao ni hvala. A onda, nakon 20 godina, u Sarajevu se sa superiorističkim pogledom na konferenciji posvećenoj žrtvama rata pojavljuje nitko drugi nego britanski ministar vanjskih poslova i drobi o ulozi svijeta u sprječavanju silovanja u ratu. Ništa lijepoga o tome i takvome svijetu nije se moglo reći prije dvadeset godina, a danas još manje.

S tipično podaničkim i provincijalnim instinktom za dobivanjem na važnosti ako liže pete moćnima, u Sarajevu se pojavila i hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić i odmah nakon par dana na svojoj internetskoj stranici objavila je fotografije u društvu s Angelinom Jolie i britanskim ministrom vanjskih poslova Williamom Hagueom. Zajedno, svi troje, valjda predstavljaju veliku moralnu snagu u ovome svijetu.

Taj se sarkazam čini jedini ljekovitim nad činjenicom nevjerojatne moralne izopačenosti ove žene. Još prije par godina, drsko je odbila primiti izaslanstvo žena silovanih u Vukovaru, a onda, kako bi ostala dosljedna u svojoj psihopatologiji, poručila im je, rugajući se zapravo njihovoj sudbini, da se pridruže aktivistima gej parade u Splitu. Uvijek je na te stradale žene gledala s prijezirom i mržnjom. Sada hrli u Sarajevo tobože solidarizirati se sa silovanim Bošnjakinjama.

Ali ne zato što je njoj žao žrtava, nego zato što su tamo Angelina Jolie i britanski ministar vanjskih poslova i ostala gospoda iz moćnoga svijeta. Vesna Pusić, poznata sada i po tomu što je ustaška kći jer joj je otac Eugen Pusić bio uniformirani sudac u NDH, zapravo je danas najveća sramota ove države, ali kao i obično nije ona kriva, nego oni koji su joj, dijeleći s njom isti anticivilizacijski i protuhrvatski sustav vrijednosti, omogućili da bude ministrica.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Pripremio: K. H.

UČIMO OD UČITELJA!

subota , 19.04.2014.

IZ ČESTITKE KARDINALA BOZANIĆA

Dragi prijatelji, sutra je Uskrs. Ako je ikad pravo vrijeme za odgovor na pitanje o sutrašnjici, onda je to na Uskrs. Ponavljam: sutra slavimo događaj uskrsnuća Isusova, koji se već dogodio i koji se za nas trajno događa. Pitam vas: Što se događa kad se u životu mijenja perspektivu i kad se, umjesto kulture smrti, za životno polazište uzme Uskrs? Dopustite i ovo pitanje: Što bi se dogodilo, kad bi odgovor na svaku čovjekovu zebnju, bila činjenica Uskrsa?

Ne bi li naši dani drukčije izgledali? Ne bi li se radost, o kojoj govori papa Franjo, množila u tolikoj mjeri da bi mogla svući turobni veo s prilika u kojima se nalazimo?

Braćo i sestre, ne treba u tumačenju Uskrsa, kao životnog polazišta, ići ni koraka dalje od onoga što su nam o Isusovu djelovanju ostavili evanđeoski zapisi. Isus je taj koji je svojim suvremenicima u brojnim prigodama, i onda kad su najviše strahovali, i kad su bili najviše zbunjeni, najavio da će uskrsnuti, pobijediti zlo, spasiti čovjeka. Isus je u potpunosti bio okrenut budućnosti. Učimo od Učitelja!

KAKO JE SDP LAŽNIM POŠTENJEM PREVARIO HRVATSKE GRAĐANE

srijeda , 16.04.2014.

Afera načelnika Frane Lozića, iako još uvijek s nepravomoćnom presudom, stigla je ovih dana kao podsjetnik SDP-u što bi se moglo dogoditi u slučajevima Marine Lovrić Merzel i Željka Sabe, donedavnih članova najvišeg tijela stranke

Komentar razočaranog građanina na internetskom portalu koji je donio vijest o računu Općine Milna, blokiranom zbog malverzacija SDP-ovog načelnika Frane Lozića, kako “čim se pojavi riječ malverzacija ili afera, 99,9 posto je siguran da je u nastavku kratica SDP”, zorno pokazuje kakvo je danas mišljenje građana o tzv. “poštenoj” političkoj opciji. Da je SDP prevario birače kad je prije dvije godine nacionalne izbore dobio krilaticama o poštenju, sad je jasno i onim najzagriženijim simpatizerima, pa čak i dobrom dijelu članstva.

Dvostruka mjerila

Priča o dvostrukoj prodaji atraktivnog općinskog zemljišta, nakon nepravomoćne presude Loziću s početka ove godine, ovih je dana dobila nastavak u blokadi općinskog računa na kojeg je zasjela prevarena tvrtka Hansen Dalmatica. Lozić je nepravomoćno osuđen u siječnju ove godine, jer je uzeo novac za prodaju tzv. Češkog kampa od dviju tvrtki. Hansen Dalmatica je 2005., u namjeri kupovine zemljišta, Općini dala predujam od pet milijuna kuna, no zemljište je prodano drugoj tvrtci, a njima nije vraćen novac.

Presudom iz prošle godine Hansen Dalmatici dosuđeno je 10 milijuna kuna, odnosno spomenuti predujam i zatezne kamate, a sad je tvrtka taj dug i odlučila naplatiti ovrhom. Ova priča, iako još uvijek s nepravomoćnom presudom, stigla je kao podsjetnik SDP-u što bi se moglo dogoditi u slučajevima Marine Lovrić Merzel i Željka Sabe, donedavnih članova najvišeg tijela stranke. I dok su se za Lovrić Merzel još donedavno branili kako “još” nisu podignute optužnice, a za Sabu kako “još” nije osuđen, za Lozića će vjerojatno kazati kako je presuda još uvijek nepravomoćna.

Ostavke vukovarskog gradonačelnika i sisačko-moslavačke županice na pozicije u Predsjedništvu stranke i druge stranačke dužnosti, pokazale su se kao zakašnjeli i nedovoljan potez u pokušaju smanjivanja političke štete samoj stranci. Za razliku od Merzel Lovrić, Sabo još nije podnio ostavku na druge dužnosti osim članstva u Predsjedništvu, pa se još uvijek vodi i kao predsjednik županijske i gradske organizacije SDP-a. Još je apsurdnija situacija u kojoj su se Lovrić Merzel i Sabo našli kao izabrani dužnosnici lokalne i regionalne vlasti, koje se može maknuti tek referendumom ili pravomoćnom presudom koju možemo čekati godinama. Pa iako je Milanović, po pretpostavci nevinosti dok se ne dokaže krivnja, donekle u pravu kad ne želi konkretno reagirati, s političke je strane ovakvo ponašanje potpuno neodgovorno i, uporedivši ove slučajeve s primjerice Mirelom Holy, postavlja dvostruka mjerila u stranci koja se klela na jednakost i poštenje.

Kukuriku afere

Možda s pravne strane Milanović i ne može ništa poduzeti protiv osoba osumnjičenih za kriminal, no kao članove stranke s političkog gledišta, već je odavno trebao nešto poduzeti. Ne samo izbaciti ih iz SDP-a, već i zatražiti da podnesu ostavke na dužnosničke pozicije, pa ako to ovi i odbiju, barem bi pred javnosti imao koliko-toliko čiste ruke.

Situacija za Milanovića i cijeli SDP u sadašnjoj situaciji, kad se ne zna niti kako će funkcionirati Sisačko-moslavačka županija, a u stranci dužnosnici i članovi bježe od novinarskih pitanja kao vrag od tamjana, potpuno je nezavidna i uopće se ne bi trebali čuditi ode li premijer iznenada u još jedan posjet Australiji na dva tjedna.

S problemom gradonačelničkog mjesta Željka Sabe, na Milanovićevu sreću koliko god to izgledalo apsurdno, pobrinuli su se pak oporbeni vijećnici odbivši podržati gradski proračun, čime će u Vukovaru do izbora vlast preuzeti Vladin povjerenik. Naravno, nisu Merzel Lovrić i Sabo izuzeci, niti je SDP-ovo ponašanje značajno drukčije od ostalih stranaka, jer primjerice, HDZ-ovom se gradonačelniku Virovitice Ivici Kirinu još sudi u aferi Fimi Medije, a HNS-ovom gradonačelniku Dubrovnika Andri Vlahušiću donesena je nepravomoćna presuda zbog zlouporabe položaja i ovlasti.

No, ne treba zaboraviti da su slučajevi SDP-ovaca Marine Lovrić Merzel, Željka Sabe i Frane Lozića tek vrh sante koja se počela pojavljivati gotovo odmah nakon dolaska na vlast “poštene” stranke. Tu su donedavno najveća afera SDP-a, Branko Šegon i milijunski krediti HBOR-a koji su, usprkos zaključku da ih nije trebalo dodijeliti, ostali gdje jesu dok je bivši Linićev pomoćnik pretrpio tek političke sankcije. Još bolje je prošao ministar poljoprivrede Tvrtko Jakovina, o čijoj su aferi i kasnije prodaji poljoprivredne apoteke, odnosno tvrtke TJ-PROM, mediji mjesecima pisali bez ikakvih konkretnih rezultata. Ništa manje također nisu niti afere Zdenka Antešića, zamjenika ministra pomorstva i prometa koji se u središtu pozornosti našao zbog jednodnevnog aktiviranja saborske mirovine, ali i višemilijunskih malverzacija sa zemljištem na Rabu u vrijeme dok je bio gradonačelnik.

Jedina politička odluka koja je donesena, navodno radi ugleda stranke zbog nepotizma, a ustvari zbog neslaganja s tadašnjim prvim potpredsjednikom Vlade Radimirom Čačićem, bilo je odbacivanje Mirele Holy, što je rezultiralo još manjom vjerodostojnošću stranke u sličnim slučajevima koji su ostali nekažnjeni.

Problematične su za SDP i afere dužnosnika drugih partnera u Vladi, od HNS-ovih poput ministrice Zlatar Violić i sumnjivih državnih donacija njezinom dvotjedniku Zarez, Anke Mrak Taritaš i navodnog zapošljavanja supruga preko veze u Plinacrou, do IDS-ovog ministra Veljka Ostojića čija je supruga zaradila milijune u aferi sa zemljištem u Balama. Sve ove afere kojima su SDP i partneri u vrlo kratkom roku skoro pa dostigli prijašnju vlast, građanima jasno pokazuju da je “poštenje” bilo tek predizborna prevara, što će se, prema predviđanjima brojnih analitičara, itekako odraziti na sljedećim izborima.

Sve ostalo riješiti će, nadamo se, u narednim godinama, pa možda i desetljećima, naš usporeni pravosudni sustav.

Hoće li se i SDP naći na optuženičkoj klupi

Obzirom da je u svim ovim aferama, pogotovo onim “financijskim” Branka Šegona, Željka Sabe i Marine Lovrić Merzel, stranka i ranije bivala upozoravana, a dijelom se i okoristila nezakonito stečenim sredstvima u kampanjama za izbore, niti SDP danas nije daleko od optuženičke klupe. Naravno da se eventualno korištenje novca, izvučenog iz Vukovara ili Sisačko-moslavačke županije, za potrebe kampanje ili stranačkih skupova, ne može mjeriti s milijunima kojima je Sanader “blagoslovio” HDZ, no razlika je jedino u iznosu. Dakako, SDP još uvijek čeka i pitanje nezakonitog upisa vlasništva i pljačke goleme imovine nekadašnje Saveza komunista Hrvatske, što bi mogao biti tek jedan u nizu razloga da i ova stranka zasjedne na optuženičku klupu.

Piše: T.V. (NARODNI LIST)
11. travnja 2014.


Priredio i istaknuo: K. H.

KREKURIKANJE

ponedjeljak , 14.04.2014.

Tito: "Prije će Sava uzvodno teći nego li će Hrvati imati državu".

Josipović: "Hrvatska se temelji na antifašizmu, to neće uspjeti promijeniti."

Žabe u potrazi za vodom

Dvije žabe krenule su u potragu za novim domom pošto je njihova bara presušila. Našle su jedan bunar, a prva je žaba predložila da uskoče u nj bez razmišljanja. Druga je uzvratila: “A što ako i ova voda presuši, kako ćemo izaći?”

EZOP

Ništa ne treba činiti lakoumno i brzopleto (pouka).

TKO SJEDI U PREDSJEDNIŠTVU HRVATSKOG SABORA?

ponedjeljak , 07.04.2014.

Predsjedništvo Hrvatskoga sabora osramotilo je Sabor i ponizilo hrvatski narod




Objavljeno Ponedjeljak, 07 travnja 2014.





70. obljetnica pokolja 1526 Hrvata nije za „Hrvatski" sabor obljetnica državne razine

Prije točno 70 godina pripadnici njemačke SS divizije „Prinz Eugen" počinili su jedan od najstrašnijih zločina nad Hrvatima na području NDH u Drugome svjetskom ratu. U podmosorskim i podkamešničkim selima u strašnome su pokolju ubili najmanje 1 526 osoba bez razlike na spol i dob, od najmanje djece do stogodišnjih staraca. Taj se događaj dostojanstveno obilježio u Donjem Docu, Otoku i Trilju te selima na njihovu području.

Od 26. do 29. ožujka 2014. komemorativnoj svečanoj akademiji u Trilju te misnim slavljima u Donjem Docu, Otoku, Rudi, Krivodolu i Voštanima, posebni pijetet prema žrtvama odalo je nekoliko tisuća ljudi. Četiri misna slavlja osobno je predvodio nadbiskup splitsko-makarski msgr. Marin Barišić uz koncelebraciju velikoga broja svećenika. Pokrovitelj ovoga, u svemu dostojanstvenoga prisjećanja na nedužne žrtve, za područje triljsko i otočko bila je Splitsko-dalmatinska županija.

Ova tužna obljetnica ostat će zapamćena i po bešćutnoj, neljudskoj i nedopustivoj odluci Predsjedništva Hrvatskog sabora od 5. ožujka 2014. kojom je odbijena zamolba gradonačelnika Trilja i načelnika općine Otok za pokroviteljstvom nad obilježavanjem 70. obljetnice sjećanja na veliki pokolj civilnoga stanovništva.

POTPUNO POLITIČKO SLJEPILO

Njihovo obrazloženje kako se ne radi o značajnoj obljetnici za državnu razinu i kako događaj nije dovoljno povijesno istražen, govori o njihovoj nesavjesti, nesvijesti, neinformiranosti i potpunom političkom sljepilu. Laž je da događaj nije povijesno istražen, o njemu postoji nekoliko znanstvenih radova i sigurno spada u red najbolje istraženih događaja iz toga ratnog doba. A treba li ovaj događaj spadati među događaje značajne za državnu razinu, ostavljam čitateljima da sami zaključe.

No ono što nije „jasno" najvišim političkim predstavnicima hrvatskoga naroda, jasno je najvišem predstavniku njemačkoga naroda u Hrvatskoj, veleposlaniku Hansu Peteru Annenu. On je osobno nazočio središnjoj komemoraciji u Voštanima, danas pustome selu u kojemu je ubijeno više od 330 osoba. Izrazio je žaljenje zbog tog što su pripadnici njegova naroda učinili i na taj način pokazao da se njemački narod zna nositi sa svojom neslavnom prošlosti.


Sam nadbiskup Barišić u svojim je propovijedima izrazio veliko žaljenje što uz vijenac njemačkoga naroda nije bilo vijenaca Hrvatskoga sabora, predsjednika države i vlade. Jesu li tome pridonijeli dalmatinski „trabanti" današnje vlasti iz redova SDP-a, antifašističkih udruga i nekih marginalnih stranaka, teško je znati. Jer i oni su u maniri partizanske gerile, bez nazočnosti naroda i izvan službenoga protokola položili svoje vijence na spomen-kosturnice. Time su zapravo pokazali tko to politizira ono od čega se politika treba odmaknuti.

Žalosti još jedna činjenica da ni državni mediji, HRT i tiskani listovi nisu nazočili ovome obilježavanju niti su o tome izvješćivali. Vjerojatno bi se itekako odazvali da su organizatori bili nekakvi SAB-ovi, ZUAB-i, SUBNOR-i ili kako se već nazivaju sljedbenici partizanski koji ponovno djeluju kao gerila. Dostojanstvo i human odnos prema žrtvi ovaj su put ipak pobijedili.

Ivan Kozlica
Hrvatski tjednik




Objavljeno Ponedjeljak, 07 travnja 2014 18:00

Pripremio. K. H.













MILANOVIĆA ILI GOLDSTEINA ZA AKADEMIKA?

nedjelja , 06.04.2014.

Piše: akademik Josip Pečarić

MILANOVIĆ NE SAMO DA JE "DOKAZAO GENOCIDNOST HRVATA", VEĆE REHABILITIRAO MNOGE
PA I HITLERA I STALJINA!



Zar nisu svi biskupi trebali biti u Saboru u trenutcima kada predsjednik Vlade
iznosi u javnost svoje veličanstveno otkriće o tome kako su ustaše, t.j. Hrvati,
prvi u povijesti Europe započeli masovne egzekucije? Crkva u Hrvata pokušava
opravdati izostanak biskupa održavanjem izvanrednog plenarnog zasjedanja HBK-a.
Jasno je kako nema opravdanja neprisustvovanju tom veličanstvenom trenutku.

Milanović sjajno "objašnjava" četnička ubojstva koja su počela i prije uspostave NDH (kod Bjelovara).
Naime, dok je Goldstein to sjajno objasnio budućim ustaškim zločinima, Milanović prelazi preko njih
i uopće ih ne spominje. Što se tiče spomenutih ubojstava koje su počinili Srbi, jasno da se radi o pravu
Srba sa da ubijaju Hrvate.


Vrlo značajno je što Milanović kao predsjednik Vlade zaobilazi sve druge zločine koje su počinili partizani.
Žalosna je činjenica da danas uopće postoje povjesničari koji zastupaju hrvatsku paradigmu o povijesnoj
znanosti pa o takvim zločinima uopće govore. Srećom, Partija je u vrijeme Račana, a i danas, uspjela
zaustaviti rad saborskih komisija o žrtvama rata i poraća, pa su takve devijacije svedene na najmanju moguću mjeru.

Iako sam kao znanstvenik impresioniran veličanstvenim Milovanovićevim otkrićem, kao akademik
moram biti objektivan u odnosu na drugoga kandidata. Prof. dr. Ivo Goldstein ja napravio nešto
izuzetno, što vjerojatno nije niti će bilo koji kandidat za izbor u nacionalnu akademiju. Ne samo da mu
je pružena prigoda da sam sudjeluje u raspravi oko svog izbora, nego se on u svom obraćanju Akademiji
služio neistinama.

Nema dvojbe da već sposobnost iznošenja neistina kvalificira prof. Goldsteina za članstvo HAZU i uvjeren sam kako će se o tome voditi računa kod navedenih izbora. Jedino ako akademici budu ljubomorni zato što nitko od njih nije dostigao tu razinu. Doista, kada je o njima riječ, nikada ne možete znati, zar ne? Lijepo je što su to prepoznali u vlastima pa su ga nakon toga imenovali veleposlanikom u Francuskoj!!!

Milanović je pokazao da od genocidnosti hrvatskog naroda proizlaze svi zločini koji su na razini
genocida, a svi drugi su samo izolirani slučajevi koji ne proizlaze iz genocidnosti naroda onih
koji su izvršili takove zločine. Radi se o doista veličanstvenom otkriću pa nerazumijevanje nalazimo
i među ne-Hrvatima.

Također je sjajno to što u HAZU sigurno ne znaju za knjigu akademika Dubravka Jelčića "Sto krvavih godina"
u kojoj su opisani i poznati slučajevi kada su partizani, preobučeni u ustaše, vršili pokolje po srpskim
selima i tako pridobijali Srbe za borbu protiv NDH.

>

7DNEVNO, 14. veljače 2014.

Pripremio (i istaknuo) K. H.

TAKO RADE MRZITELJI! DOKLE?

četvrtak , 03.04.2014.

Narkoza pod utjecajem pendreka

Iz brojnih postupaka ministra policije Ranka Ostojića dade se zaključiti kako je trenutačnoj hrvatskoj vlasti samo nebo granica u zloporabi vlasti i sustava. Pretvaranjem Hrvatske u odgojno-popravni dom, kojemu je na čelu veliki nadzornik Zoran Milanović, a Ostojić glavni logornik, sudac Marko Benčić i psihijatrica Anica Biško tek su prilježni tabornici.

U sustavu neoboljševičke restauracije Ranko Ostojić samo je zloćudna paradigma mentalnoga komunizma koji galopira Hrvatskom. Opsesija njegove družine da prosvijetli puk i privede ga DOBRU – nužno vodi u zlo. 'Dobro po naredbi – nije dobro', (Turgenjev: Dobro po ukazu – ne dobro.) U svijetu koji se i bez njih neprestance mijenja, oni bi da su kontrolori povijesti, željni slave, gladni časti i vlasti. Jezdeći na valu vječne mijene, oni bi ju pošto-poto htjeli zajahati i biti joj gospodari.

Kad oni mijenu kreiraju, onda se to preuzetno zove NAPREDAK. Povijest pak neumitno uči da su nas, u toj njihovoj kreaciji, umjesto u napredak, uvijek najcrnjim nasiljem vodili u nazadak. Najveća zla čovjek počini kad je uvjeren da je apsolutno u pravu. A oni su u svojoj sektaškoj zadrtosti uvjerili sve oko sebe da su jedini vlasnici istine. Svi su drugi samo smetnja i nedostojni usputnici njihove uzvišene misije.

Njihova mesijanska opčinjenost sadržana je u frazi: 'Hrvatska je nakon dvije godine sto posto urednija, sigurnija, jednostavno bolje uređena zemlja. Ta, kome da ju prepustimo.' Pritom pučke kuhinje rastu kao gljive nakon kiše, a naša svenazočna cajka sada bi već trebala poprilične silikone da bi joj na prsa stala brojka nezaposlenih. Čovjek bez začudnosti pred veličajnošću neba uvijek pada u napast igrati se Boga. I gaziti male ljudske crve.

Europa kao štit?

Marko Francišković velik je dio svoga javnog i političkog angažmana usmjerio u protivljenje ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Doista, svatko tko je vjerovao u ideju samostalne i samosvojne hrvatske StigmatizacijaSudeći po mračnoj stigmatizaciji 'neprijatelja', sudeći po brojnim zloporabama, po torturi represivnoga aparata, kojoj tako olako pribjegava trenutačni ministar policije, dade se zaključiti da nas samo dosegnuti stupanj demokracije i pripadnost europskoj uljudbi bar donekle štite od mnogo gorih oblika policijske samovolje. Transponiranje u jedno drugo vrijeme nužno bi dalo bleiburški rezultat.države, napose onaj tko je o toj ideji snatrio i onda kada se činila dalekom i nedostižnom, teško je mogao prihvatiti da se jedan narod tako lako može odreći svoga najvećeg dobra, svoga štita na vjetrometini svijeta i povijesti, da se odriče onoga što je stekao krvlju i nebrojenim žrtvama svojih najboljih sinova.

Osvrtom na referendum o odricanju od hrvatske samobitnosti, oko polovice građana Republike Hrvatske u pristupanju EU nije vidjela velikoga probitka ni za narod ni za državu. Sada je prilika da i Marko Marko Franciskovicmalo omekša svoj stav. Ako ništa drugo, onda gledajući vlastiti slučaj. Jer možda se ipak nazire neka korist.

Sudeći po mračnoj stigmatizaciji 'neprijatelja', sudeći po brojnim zloporabama, po torturi represivnoga aparata, kojoj tako olako pribjegava trenutačni ministar policije, dade se zaključiti da nas samo dosegnuti stupanj demokracije i pripadnost europskoj uljudbi bar donekle štite od mnogo gorih oblika policijske samovolje. Transponiranje u jedno drugo vrijeme nužno bi dalo bleiburški rezultat.

Slučaj Francišković svojom dramatičnošću i brutalnošću razgolićuje ružno i nasilno lice boljševičke 'snošljivosti, tolerancije, uvažavanja i ljubavi'. Ali to je samo vrh ledenoga brijega u nizu ministrovih kršenja zakona, građanskih i ljudskih prava. Još u vrijeme SDP-ove trećejanuarske epizode na vlasti tadašnji Račanov ravnatelj policije Ranko Ostojić pokazao je drsku sklonost zaobilaženju institucija pravne države.

Za svoje nadobudne projekcije i za progon hrvatskih branitelja osnivao je čak i parapolicijska tijela, koja se ne mogu uklopiti ni u jedan zakonom predviđen oblik. Dobro obaviješteni i sada tvrde da policija ponovno zaobilazi institucionalne forme i provodi represiju na krajnje opskuran način, na izdvojenim mjestima bez procedure i bez ikakva građanskoga nadzora.

Ostojić je i kao predsjednik saborskoga Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost pokazao sklonost zloporabi javne funkcije za obračun sa svojim protivnicima. Između ostaloga, 2008. g. pokrenuo je istragu o prisilnoj, policijski potpomognutoj, hospitalizaciji Mirjane Pukanić, iako je bilo poznato da je Ostojić u trajnome sukobu s Ivom Pukanićem. Još je gore što je Ostojić bio u posebnim odnosima s Ninom Pavićem, koji je s Pukanićem bio u još gorem neprijateljstvu.

Slučaj Marka Azapovića

Lakoća i površnost s kojom Ostojić pokriva sve nepodopštine u resoru zabrinjava javnost, kao i šutnja koja obavija niz slučajeva. Način na koji je ovaj bivši predsjednik Saveza socijalističke omladine Split 'objašnjavao' smrt 18-godišnjega Marka Azapovića, navijača Hajduka iz Županje, podigla je na noge torcidaše, ali i druge navijače diljem svijeta.

Potpora'Marko A. Policajci su ga mučili i ubili', bila je poruka transparentu na utakmici u Dortmundu između Borussije i Bayerna. 'Ubojstvo u Hrvatskoj ubojstvo je bilo gdje', poruka je sa stadiona Eintrachta. 'Počivaj u miru, brate' pisalo je na transparentu navijača Benfice. Počast Azapoviću i podršku njegovoj shrvanoj obitelji pružili su i navijači Basela, Kaiserslauterna, Genove, Levskog iz Sofije, Lokomotiva iz Plovdiva, francuskoga St. Etiennea, španjolskoga Ovieda, na Kosovu, u Makedoniji te hrvatski navijači iz Sydneya i Melbournea. Gotovo sve poruke popraćeni su poznatim i za policiju pogrdnim akronimom – ACAB.Azapović, koji je umro 21. travnja o. g., prijavio je liječniku hitne pomoći maltretiranje u Policijskoj postaji u Županji, žalio se na psihičku i fizičku torturu – koja je u policiji trajala dva dana. Žalio se da su ga policajci šamarali, tukli nogom u prsni koš, tjerali da kleči i radi sklekove. Utvrđeno mu je iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice, imao je hematome, nagnječenje koljena te ozlijeđena rebra.

AzapovicPatolozi su spekulirali o krvarenju bubrega i mokraćnih putova. Nakon što su pokopali sina, roditelji su pokušavali doznati što se zapravo dogodilo pa su temeljito pretražili Markovu sobu. Među njegovim stvarima pronašli su liječnički nalaz izdan u vinkovačkoj Županijskoj općoj bolnici 20. ožujka, koji je potpisao dežurni liječnik dr. Bojan Puzić. 'U nalazu je pisalo da se Marko javio u Hitnu i liječniku rekao da je pretučen u policiji. Uočljivi su bili hematomi na vratu, jedan manji na koljenu, bila su mu natučena dva rebra i natečen vrat. Tada smo tek doznali da je dobio batine jer nam se nije žalio na bolove. Na obdukciji je utvrđeno da je umro od ugruška u srcu, a kako je drukčije taj ugrušak mogao nastati nego od batina koje je dobio. Razgovarali smo s odvjetnikom jer vjerujemo da su batine koje je dobio u županjskoj policiji, koje je utvrdio i dežurni liječnik, bile kobne i da je od posljedica umro' – rekao je Markov najstariji brat, 32-godišnji Vjekomir.

'Marko je 18. i 19. ožujka pozvan u policiju u Županji zbog nekog novca koji je nestao u jednoj kladionici, ali nakon što su ga odvezli u Vukovar, u kojem je u Državnom odvjetništvu dao iskaz, pušten je kući 20. ožujka ujutro, jer nisu ništa našli za što bi ga okrivili. Tijekom puta, prijatelji koji su ga vozili predložili su mu da ode na Hitnu u Vinkovce jer im se požalio kako je dobio batine, da bi ga liječnik pregledao. Ne ide mi u glavu da mladić od 18 godina, sportaš, hiperaktivna osoba, može samo tako umrijeti', kaže Vjekomir, koji osim Marka ima još 11 sestara i braće.

Uznemirenje javnosti poprimilo je neočekivane razmjere. Transparenti s imenom Marka Azapovića mogli su se potom vidjeti na stadionima u Njemačkoj, Španjolskoj, Portugalu, Francuskoj, Kosovu, BiH, Bugarskoj, Makedoniji, pa čak i u Australiji. Transparent s natpisom 'Marko Azapović, počivaj u miru' istaknuli su navijači vinkovačke Cibalije - Ultrasi, a slično su poručili i hajdukovci iz Splita.

'Marko A. Policajci su ga mučili i ubili', bila je poruka transparentu na utakmici u Dortmundu između Borussije i Bayerna. 'Ubojstvo u Hrvatskoj ubojstvo je bilo gdje', poruka je sa stadiona Eintrachta. 'Počivaj u miru, brate' pisalo je na transparentu navijača Benfice. Počast Azapoviću i podršku njegovoj shrvanoj obitelji pružili su i navijači Basela, Kaiserslauterna, Genove, Levskog iz Sofije, Lokomotiva iz Plovdiva, francuskoga St. Etiennea, španjolskoga Ovieda, na Kosovu, u Makedoniji te hrvatski navijači iz Sydneya i Melbournea. Gotovo sve poruke popraćeni su poznatim i za policiju pogrdnim akronimom – ACAB.

Laži

Nakon svega, oglasila se i policija. Glasnogovornik PU vukovarsko-srijemske Domagoj Džigumović smirivao je javnost: 'Kao što je pravilo, u slučajevima smrti mladih osoba, čiji je uzrok nepoznat ili sumnjiv, naložena je obdukcija'. Policija je nakon dvadesetak dana objavila da je riječ o prirodnoj smrti zbog zastoja rada srca i da nema tragova nasilne smrti.

PeternelIgor Peternel iz Hrvatskoga helsinškog odbora uputio je Ostojiću oštru kritiku. Pozvao ga je da se ispriča obitelji Azapović: 'Ministar nije smio spekulirati o uzrocima smrti dok toksikološki nalaz nije gotov. Mladić je bio športaš, igrao je nogomet, zašto je onda ministar zatajenje njegova srca povezao s drogom? Njegove su izjave nekorektne i zato bi se trebao ispričati obitelji Azapović', rekao je Peternel.Špekuliralo se o ugrušku koji je navodno mogao nastati zbog uzimanja lijekova. Nekoliko neovisnih patologa osporavalo je nalaze policijske istrage. No, neovisno o uzroku smrti, policija nikad nije demantirala dokaze i tvrdnje o divljačkome premlaćivanju Azapovića, koje je utvrdio dr. Puzić, niti je tim povodom bilo tko odgovarao.

Val zgražanja je i ovaj put izazvao Ranko Ostojić, kad je na svoj besprizoran način komentirao slučaj. I to u vrijeme dok je još trajala istraga. Poput nonšalancije u slučaju Darka Pajčića, kad je trabunjao o alkoholu, ministar je i o Azapoviću govorio neprimjereno, preuranjeno i uvredljivo. 'Riječ je o prirodnoj smrti koja nije posljedica premlaćivanja te se čekaju još samo toksikološki nalazi koji tu istinu ne mogu promijeniti, već samo pokazati je li mladić uzimao opijate...', rekao je ministar, iako je postupak bio u tijeku.

Zašto je spominjao opijate, nije poznato. Obitelj je oštro reagirala: 'To je teška kleveta i laž jer je Marko kao sportaš, redovno išao na medicinske preglede. Nije nam jasno kako se netko usudi blatiti žrtvu policijskoga nasilja i izreći takvo nešto prije toksikoloških nalaza. Ministar ne spominje da su na sudu već dva slučaja zbog policijskoga nasilja istih ljudi'.

Dok se obitelj zgražala MUP je objavio da se ministar samo 'nespretno' izrazio. Sam Ostojić je mrtav-hladan lagao da to nikad nije ni rekao. Kasnije je, usuprot medicinskoj dokumentaciji, rekao: 'Unutarnja kontrola MUP-a utvrdila je da ni u jednoj fazi postupanja policijskih službenika prema preminulome Marku Azapoviću nije upotrijebljeno ni jedno sredstvo prisile, pa ni preventivno, niti se pokojni Azapović žalio na postupanje policije'. A kome se žaliti? Policiji?

Igor Peternel iz Hrvatskoga helsinškog odbora uputio je Ostojiću oštru kritiku. Pozvao ga je da se ispriča obitelji Azapović: 'Ministar nije smio spekulirati o uzrocima smrti dok toksikološki nalaz nije gotov. Mladić je bio športaš, igrao je nogomet, zašto je onda ministar zatajenje njegova srca povezao s drogom? Njegove su izjave nekorektne i zato bi se trebao ispričati obitelji Azapović', rekao je Peternel.

Hoće li slučaj imati svoj nastavak, ne znamo, ali obitelj je poslala jasnu poruku 'Policija laže, ali mi ne ćemo odustati! Na sudu ćemo tražiti istinu o smrti sina!'

Vjekoslav Magaš
Hrvatski tjednik
(9. siječnja 2014.)

Prenio K. H.

NIKO NAŠ NE SME DA TRPI

srijeda , 02.04.2014.

Naša stranačka-partijska kolegica, članica i prijateljica, ako baš hoćete,
preplašena je, zaskočena, i sve ovo što se događa oko nje, jako joj može da poremeti psihičko-fizičku
konstituciju, i zato ću da pričekam pravogovor organa.
A, dotle, neka bude bez brige.
A što se mene tiče, ili glede mene, čika Zlokija, ja joj pružam potporu, ali ne će
da bude pošteđena ako je drpnula malo.
Jer čovjek se mora da potrudi da učini što više, što bolje, što drpnije.

Ako sam ja Zloki, a jesam, onda će da bude kako ja kažem!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se