potop ne može nadoći
odjedanput

da bi se uščuvao život
treba odabrati
vrh
gol ili obrastao
koji će biti orijentir
i put spasa

kad do toga dođe
sjednimo i razmislimo
utapajući vruće tabane
u vodi

(iz ugaslog bloga, k. h.)

Iz "Gorskog vijenca" ("nedodirljiva kulturna ikona"): "Udri vraga, ne ostav mu traga"-u odnosu na susjeda druge vjere; a osveta je "sveto piće, Bogom zakršćeno"; nihilizam i nekrofilija izraženi su u stihovima: "luna i krst, dva strašna simbola-/njihovo je na grobnici carstvo."
"Gorski vijenac" može se primjereno nazvati enciklopedijom crnogorskog života. Odražavajući patrijarhalnost Crne Gore, Njegošev spjev ima samo muška lica-nasilničke gorštake koji ubijaju svoje inovjerne susjede.
Đilas navodi (...Land without Justice) da seljaci, u doba kada je on pohađao osnovnu školu, (ti ljudi) jedva su poznavali Bibliju, ali im je "Gorski vijenac" mogao poslužiti kao takva knjiga. Matija Bečković povlači još oštriju analogiju te kaže da "jedan narod postaje narodom tek kad dobije svoju Bibliju. A naše Sveto pismo je Gorsko vijenac".

Slavljenje genocida u "Gorskom vijencu" ne može se pripisati vanjskim utjecajima. To djelo ima mnogo stranih utjecaja, ali ne u području etike (u djelu je nekršćanski etos, koji ima korijenje u starom poganskom kultu osvete i u demonizaciji protivnika i u naučavanju SPC).
"Gorski vijenac", zajedno s kosovskim mitom, pružio je srpskom nacionalističkom pokretu njegovu etiku za iduće stoljeće. Kroz ugled autora i privlačnost njegovih stihova, izvanredno popularni spjev ("Gorski vijenac") je sankcionirao nasilje iz kojeg je izrastao.

Krupan etički problem u "Gorskom vijencu" , na kojeg se stručnjaci za Njegoša i Balkan, sve donedavno, ne osvrću-jedan od razloga te pojave je "vječni romantizam"-čovjekova, kako se čini, stalna očaranost tamnim strastima i nasiljem, dok god se ne osjeća od njih osobno ugrožen. Drugi, prozaičniji, razlog: da su obje Jugoslavije, monarhistička i komunistička, nagrađivale one koji su prihvaćali njihove mitove. Mit o Njegošu kao o plemenitom umu, borcu za slobodu i poborniku jugoslavenstva bio je podržavan od obiju Jugoslavija.
Srpske agresije na kraju 20. stoljeća konačno su potakle širu spoznaju: Njegošev "Gorski vijenac" predstavlja poziv na genocid. I neki Srbi i Crnogorci su to počeli priznavati.Ustvari, autor prve monografije koja se bavi kriminalnim vidom popularnog spjeva je crnogorski pisac Stanko Cerović (njegova knjiga "Njegoševe tajne staze", 1996.).
BRANIMIR ANZULOVIĆ: "MIT O NEBESKOJ SRBIJI", ZG., 2011.

Pripremio: R. S.
Zagreb,IX./12.

Švicarski sociolog Norbert Elias ističe da značajan gubitak moći
predstavlja traumatičan događaj. Gubitak moći bio je naročito
traumatičan za Srbiju (ona je prestala biti regionalna sila, nestala
je kao politički entitet, Srbi su postali drugorazredni sultanovi
podanici od 15.-19. stoljeća kada su njegovali
mitove o svojoj velikoj prošlosti i velikoj budućnosti).
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Osnovna pokretačka sila na putu do genocida nije patologija
pojedinaca koji organiziraju i vrše genocid, nego patologija
ideja koje ih vode...
Samoobrambeno načelo "ubij da ne budeš ubijen" nije
dovoljno za mobiliziranje masa; u žrtvi treba vidjeti demona
i u njezinu uništenju djelo od opće koristi.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

U balkanskoj patrijarhalnoj kulturi nasilje se često uzimalo
kao nešto samo po sebi razumljivo, bez ikakva osjećaja
krivnje ili žalosti nad žrtvom.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Ideolozi velikosrpstva i jugoslavenstva idealizirali su život
hajduka i uskoka i protumačili traženje osvete kao
traženje pravde.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Među utjecajima u širenju kulta osvete i opravdavanja nasilja kao
legitimnog sredstva za oblikovanje homogene nacije ističe se književno
djelo Gorski vijenac, dramski spjev, nastao na dinarskom području ,
čiji je autor (Petar Petrović Njegoš, 1813.-1851.) bio istodobno
svjetovni i duhovni vladar svoje zemlje (Crna Gora).
Postalo je najčitanije književno djelo među Srbima. Đilasov biograf
Vladinir Dedijer zabilježio je da je Đilas znao Gorski vijenac
napamet-Đilasova fascinacija Njegošem, te je za vrijeme rata uvijek
nosio sa sobom tu knjigu, a ne Marksova
djela-i da ga je, kao jedan od vodećih ličnosti partizanskog pokreta, često recitirao.
Inspiracija Njegošem možda je donijela njegovoj (Đilasovoj) okrutnosti i fanatizmu.
Đilas je prerezao grkljan bar jednome ratnom zarobljeniku; on je to opisao u svojoj
knjizi Ratno doba (Wartime, 1977.).
Priredio R.S. Zagreb, IX./12.

Branimir Anzulović: MIT O NEBESKOJ SRBIJI,Zagreb, 2011.

Tirani ne dolaze sami, niti slučajno, njih stvara naša bijeda. Oni društva vode natrag, a svoje narode u izolaciju. Lako kidaju veze s onima koji im se ne pokore. Oni su proroci katastrofe, vulgarni političari...Dok god je jedna partija, moguć je i diktator. On će opstati na vlasti zamajavanjem naivnog puka da će reformirati društvo. Tko će ga reformirati, taj će ga samo desetkovati. "Čovjek mora biti natprosječno nepošten da bi pristupio jedinoj postojećoj partiji", rekao je Brodski ( Josif Aleksandrovič Brodski ili Joseph Brodski, ruski književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1987.; 1940-1996.)

Brodski veli da bezlični, tupi vođa odgovara masama, jer one u njemu vide vlastiti lik. Vođa se odmah počne frljati brojkama i umnažati masu dodavajući sve više nula kako bi narasla i njegova veličina.

Mirko Kovač: EUROPSKA TRULEŽ i drugi eseji, Zagreb, 1994.

Priredio R.S. Zagreb, III./13.

Lakše je isprazniti bačvu,
nego je napuniti.

Nenarodna vlast rastače i raspliće
državu
koju su pleli
hrvatski stvaratelji
i samozatajnici.

Moj narod ore njive.
I raduje se brazdama.

Moj narod sije sjemenje.
I prima darove sunca i kiša.

Moj narod sluša Boga.
I ne boji se gladi.

Moj narod čuva pušku iskovanu.
I, pamteći povijest,
čuva svoj prag.