Obrisi moje duše
30.06.2011., četvrtak
 Duhovna čistoća... To nije svetost...to je prepoznavanje i potvrđivanje istine - u zlu ne vidi dobro i u dobru ne nalazi zlo, ne naziva porok krepošću, niti krepost porokom, ne uljepšava istinu iz nekih osobnih, praktičnih razloga... Duhovna čistoća nije svetost nego preduvjet za svetost... Grijeh je znati da treba ispravno postupiti a to ne učiniti...još je gore u pogrešnom vidjeti ispravno... Duhovno nečisti postajemo ako dajemo prednost nekim drugim razmatranjima u odnosu na ono što je ispravno - iskrivljujemo prosuđivanje o ispravnom, da bismo ga prilagodili svojim potrebama... Poznavanje istine i življenje istine, dvije su različite stvari...istina je da se samo uz milost Božju možemo pomaknuti od duhovne čistoće do svetosti...istina je i da je sama duhovna čistoća dar, koji se "gasi" ako se ne preobražava... Izvor duhovne čistoće je ljubav prema Bogu, istini i čovjeku...duhovna čistoća ne podnosi laž i ne čini kompromise u praktične svrhe... |
29.06.2011., srijeda
 Misle neki da je sloboda bit istine, no ljudska subjektivna sloboda je izvor laži - neistine, a neistina nije podloga za razmatranje istine... Bit istine je poniznost...bit istine je ljubav, ljubav prema Bogu i čovjeku, prema Božjem djelu...bit istine je osjećaj za pravednost...bit istine je ispravnost u mislima, riječima i djelima...bit istine je Izvor prema kome se ravnamo...On je garancija ispravnosti, a ispravnost je temelj istine... Istina se oslobađa u trojnoj komunikaciji: osoba-biće, stvar i Izvor koji nas upućuje u tu stvar...ako se isključi Izvor, onda se stvar spoznaje po nekoj našoj logici ili po nekom nametnutom nam obrascu, koji nas vodi oko istine ali nas nikada neće uvesti u istinu...dakle, trojna komunicacija je bit istine kao ispravnosti... Sada bi se moglo reći da je sloboda bit istine, jer mi smo zaista slobodni prihvatiti ili ne prihvatiti suradnju s Izvorom, dakle, ući u istnu ili samo obilaziti oko nje, izvrtati je, izbjegavati je, ismijavati je, rugati joj se, ignorirati je - dok Netko ne kaže "dosta - dosta je bilo igre na slijepo"... |
28.06.2011., utorak
 Za "smanjivanje" i voljnu kontrolu nesklada u našim mislima, izgovorenim ili napisanim rečenicama i ponašanju bilo bi dovoljno da slušamo, sami sebe i druge, da smo svjesni što činimo i kako se ponašamo, da uočavamo nesklad, da se "ulovimo" da bi nas drugi mogli "uloviti" - sve to ne možemo ako ne slušamo Boga... Slušajući ljude, čitajući ono što pišu, videći kako razmišljaju, kako se ponašaju, stekla sam dojam da jedna velika većina - misli, komunicira, djeluje i živi u spoznajnom neskladu, čak, da uživa u njemu...radi se o nagonskom stanju, posljedici nedosljednih spoznaja... Kada kod ljudi prepoznamo spoznajni nesklad, pa kada se još usudimo upozoriti na njega, rijetko smo dobrim dočekani...ne vole ljudi da ih se podsjeti na "paradokse" kojima misle i govore, još manje vole da im se spominju štetne posljedice... Dužni smo jedni drugima pomoći kako bismo se izvukli iz nesklada svojih misli, svojih rečenica, svojih reakcija, postupaka, i uvidjeli svu jednostavnost i korisnost skladnih misli, tvrdnji i postupaka... |
21.06.2011., utorak
 Znanja su, najčešće, rubovi naših taština, arogancija i oholost... Ako pogledamo ljude oko sebe, zapazit ćemo one koji o sebi i svojoj okolini govore u preciznim pojmovima, što naizgled dokazuje da imaju neke predodžbe o svemu...no, ako počnemo analizirati te predodžbe, vidjet ćemo da one gotovo i ne odražavaju stvarnost na koju se na prvi pogled ponose... Ako idemo dublje, otkrit ćemo da oni niti ne pokušavaju prilagoditi svoje predodžbe stvarnosti, upravo obrnuto...oni stvarnost prekrivaju zavjesom mašte u kojoj im je sve jasno...tako im je lakše živjeti...njih ne brine što njihove predodžbe nisu istina...oni ih koriste kao obrambene rovove svoga postojanja - strašilo koje tjera stvarnost... Lišće bez vjetra, nijemo je u svojoj pjesmi, baš kao što su sjene bez svjetla nepokretne u svojoj igri...tako je i čovjek bez Božje ljubavi, nijemo lišće i nepokretna sjena... |
20.06.2011., ponedjeljak
 Neke osobe uđu u moj život i ja znam da je njihova uloga da budu tu, da služe nekoj svrsi...uz njihovu pomoć učim, spoznajem tko sam... Događaju mi se stvari koje u tom trenutku izgledaju strašne, ponižavajuće i nepoštene...tada se svaki djelić moje duše digne i krene u borbu...kasnije shvatim, da su zahvaljući njima, oživjele moje zaboravljene želje... Neki se ljudi trude utkati metalnu žicu u moj život... Ja se, pak, trudim, uz Božju pomoć, pretvoriti ju u zlatne niti, stvarajući lijepo i jedinstveno tkanje... |
16.06.2011., četvrtak
 Ovu mi je fotografiju nekidan poslala Ema... Zna za moje umjetničke pretenzije, pa me pita: Što vidiš... Timoteja, rekoh... A ona će: Ma kako, kako si pogodila... On i danas isto vidi i isto se ponaša, odgovorih... |
|
nara, ono što sam se ja trudila reći i pokazati, ti si učinila puno "bolje" od mene... Imam jednu manu: trudim se tamo gdje ne bih trebala...na kraju, kada shvatim da je trud bio uzaludan, odem, pomalo razočarana...to razočaranje brzo splasne jer shvatim da sam zapravo rasterećena i obogaćena... Zahvalna sam Bogu za tu svoju manu, ne znam čime sam je i kada zaslužila... Imam ja još mana sličnih ovoj...samo Bog zna kako sam ih i kada zavrijedila... Da, nara, mislim da me Dido voli... Evo ti i dokaza... Čekaj da ga pronađem...znam da postoji... Evo ga,  |
13.06.2011., ponedjeljak
 Način na koji se nečemu pristupa, možemo slobodno reći, otkriva duhovno-intelektualne karakteristike dotične osobe... Činjenica je da nismo i ne možemo biti svi na istoj duhovno-intelektualnoj razini, pa je različitost pristupa prirodna posljedica te činjenice...no, to ne bi trebao biti problem...različito bismo vidjeli, ali govorili bismo o istome... svatko bi od nas svojim pogledom pridonosio rasvjetljavanju opće slike, svatko bi od nas dao svoj doprinos - "pogurao" problem... Nažalost, žrtve smo formalnog obrazovanja koje je potpuno potisnulo našu duhovnu dimenziju, izvuklo iz nas mrtvu inteligenciju iza koje stoje, u najviše slučajeva, ambicija, povrijeđeni ego - ranjena duša... Obrazovanje daje osjećaj vrijednosti, pa oni koji misle da su obrazovani, svojim ponašanje maltretiraju svih i sve oko sebe...to isto čine i neobrazovani, samo kompleksom manje vrijednosti... U ovakvom društvu, koje nema osjećaj za prave vrijednosti, za sustav pravih vrijednosti, za njihovo prepoznavanje, zaista je teško živjeti... Bože dragi, od svih pristupa, odabrati onaj najgluplji...biti slijep za ono što piše, biti gluh za ono što nam napisano želi "reći", biti toliko ohol da se niti ne pomisli da se od nas traži da se uključimo, biti toliko primitivan da misliš kako nešto postoji samo kako bi se ukralo ili odalo slavu autoru... Bože dragi, u kakvom mi to društvu živimo...kakva nam je spoznajna jasnoća o Božjem postojanju, o djelu stvaranja i djelu otkupljenja... Kad bismo imali pojma o ovim temeljnim postavkama našeg postojanja, temelju našeg života, našoj duhovno-intelektualnoj hrani, onda valjda ne bismo stvarima pristupali s one najgluplje strane, ignorirajuću bit, sadržaj, poruku i zahtjev koji je, bez obzira na okolnosti, na krnjost, prisutan u svakoj stvari i u svakom trenutku... Grozno...to je prvo što mi pada na pamet... Osoba koja je duhovno-intelektualni mućak misli da puno toga zna, pa u svojoj mizernoj skromnosti kaže: Nešto znam...osoba koja u svojoj, istoj takvoj, skromnosti kaže: Malo toga ili ništa ne znam, ima potrebu govoriti o svom neznanju...i jednu i drugu nervira istina - sažeta, izražena kroz jednostavni oblik blago povezanih natuknica...jer, doista, natuknice su idealna forma za ono što je bitno...sve ostalo je zavođenje koje koristi tragove istine da bi bilo uvjerljivo... "Kopače" ne zanima istina...njih zapravo ne zanima ništa što je više od zabave u plićaku...njihov je zadatak, potkopati istinu...otuda i njihova potreba da kopaju kako bi iskopali "ukradeni" tekst i dokazali istini da je plagijat... Bože dragi, zar niste nikada čuli za razumijevanje, povezivanje, dotjerivanje, prenošenje, privođenje nečega rješenju, jasnijoj spoznaji...zar nije ovakav pristup plemenitiji, korisniji... Edo, ovim se tekstom ne obraćam tebi...pišući ovaj tekst, možda sam se samo jednim djelićem dotakla tvog profila...ti si mrzitelj Križa, to je jasno...koristiš prisutnu vjersku i vjerničku naivnost, moju odlučnost i vlastiti "potencijal" da bi to iskazao...po svemu sudeći, tebi je posebno zadovoljstvo sebe sramotiti... Posebno su ti, Edo, "išli na ruku" anonimni saboteri istine, oni koji izbjegavaju svako izjašnjavanje...zanima me da li znaju za koga rade, da li im je to uopće važno... |
10.06.2011., petak
 Kritika je ocjena nekog postupka ili djela, prosudba nečijeg stava i mišljenja, obrazloženi sud o vrijednostima i slabostima... Kriticizam je poželjan, jer, doista, sve pojavno, sve postojeće, je podložno objektivnom ocjenjivanju, vrednovanju, analitičkom preispitivanju... Nažalost, malo je zdravog kriticizma, puno je više primitivnih reakcija i ponašanja s namjernim ili nenamjernim ciljem da se nekoga povrijedi, omalovaži njega i njegov rad, ili, jednostavno, da se nekoga ismije... Osobe sklone takvom ponašanju su osobe povrijeđenog ega, pa na taj način traže nadomjestak...zlobnim riječima pokušavaju vratiti svoju osobnu moć i samopouzdanje...ismijavaju i izvrgavaju ruglu upavo onu kvalitetu koja njima nedostaje... To su osobe koje se nisu u stanju, koje se ne žele suočiti s istinom...u laži nalaze sadržaj, smisao svoga života... Kako reagirati na zlobu... Ljubaznošću... Ne mislim da je ljubaznost ispravna reakcija..."ubiti" drugoga ljubaznošću znači da smo isto postupili samo s drugačijim oruđem... Pitanje je da li se treba upustiti u svaku raspravu za koju se dobije pozivnica... Mislim da svaka skriva nešto od onoga što je nama ali i toj ili tim osobama, koje trenutak povezuje, potrebno, tog časa ili će nam trebati negdje na putu...ako ne iskoristimo priliku, ako ne odgovorimo na zahtjev trenutka, mi možda hoćemo bezbolno iz njega izaći, no "nezaliječena" prepreka dočekat će nas negdje na našem putu i zaustaviti, a mi se više nećemo moći sjetiti konfliktnog trenutka i mogućnosti koju je on skrivao...i ne samo to, naše će se životne okolnosti početi komplicirati, bit će teže za razumijevanje i rješavanje... |
08.06.2011., srijeda
 Ako vam se ova moja biserna školjka ne čini privlačnom ako vas svojim izgledom odbija ako mislite da nije biserna ako bisere ne tražite... Kako ih onda možete prepoznati kako onda možete znati da ova moja školjka nije biserna... Jer vas izgledom odbija... Nije vam privlačna... Dragi moji, tražimo ono što nam je blisko, ono što poznajemo... Tu smo da bismo pronašli izgubljeni biser ne da bismo biserje dijelili... Oni koji ga pronađu, ne nude ga jer on pripada njima... Njega se ne može pokloniti... On se ne udomljuje u formi... On izmiče sadržaju... Sav trud da mu se pronađe prikladna forma, sadržajno ozračje, bezuspješan je... On, biser, svjedok je jednog puta, i ništa više...  |
 Cijela povijest čovječanstva bilježi samo dva originala - umjetnička djela, sve ostalo su falsifikati, lažna izdanja... oponašanje, u cilju prevare... Ta dva originala su: djelo stvaranja i djelo otkupljenja... Stvaranje je Božje djelo koje otkriva Božju slavu...umjetnička vrijednost tog djela je Božja slava... Drugi original je djelo otkupljenja - otajstvo - neizmjerni dar Božje ljubavi...umjetnička vrijednost tog djela je žrtva, mogućnost rađanja novog čovjeka... U duhu smo povezani ili s Bogom ili s Vragom ili smo, tih je najviše, "svoji", što ne znači da smo slobodni...robovi smo vlastite nesavršenosti, vlastitih mana, grešnih navika, nasljednih pečata, znanih i neznanih, preko kojih smo, znali mi to ili ne, posredno povezani s Vragom...mi nismo direktno njegove sluge, ali, dok god podilazimo vlastitoj nesavršenosti, indirektno, služimo njegovom planu... S kojegod strane gledano, najopasniji su oni koji su povezani s Bogom ili s Vragom...u njima je, ovisno s kim su povezani, Božja ili Vražja snaga...da je Vražja snaga vrlo slična Božjoj, ne treba posebno naglašavati...da je Vrag po kakvoći savršeno biće, i to bi se trebalo znati, kao što bi se trebalo znati da mu je zavođenje glavni zadatak...budući da je savršen po kakvoći i snazi, ne bih voljela, bez Boga, Njegove snage i ljubavi, koja mi dolazi po djelu otkupljenja, iskusiti čari Vražjeg zavođenja... Kako svim svojim bićem prianjam uz Boga, Božje djelo i istinu, nadam se da sam dostojna milosti koja izvire iz djela otkupljenja - da sam dostojna Božje blizine - da sam Božja... Kako rekoh, samo su dva originala, sve su drugo falsifikati - zavođenje... Kako razlučiti što je Božje djelo, jedino istinsko umjetničko djelo, a što je kič, falsfikat, prijevara... Općenito gledano, teško...no, kada se malo bolje, uz Božje vodstvo, "uđe" u pojedinosti onda se vidi da i nije tako teško... Prva i najveća zamka je forma...forma, kolikogod izgledala zahtjevna, ne određuje umjetničko djelo, dakle, Božje djelo...zahtjevnost nije jedina zamka koja prati formu...tu je i ljepota i čistoća jezičnog izričaja, kada se radi o pisanoj riječi, ili maniri, način kako se što radi...to su dvije udice na koje se mnogi ulove...moglo bi se reći da je najbezopasnija pitkost jezičnog izričaja, no nije, jer istina je da je mnogima ona dovoljna...doista, rijetki će reći: istina, sviđa mi se način, ali osim načina ti zapravo ne nudiš ništa vrijedno, ti zapravo vlastite slabosti vješto skrivaš iza forme... Istina je: forma ne određuje vrijednost... Nadalje, sadržaj...bez previše razmišljanja, mnogi bi rekli: da, sadržaj određuje, daje vrijednost nekome ili nekom djelu...to je djelomično točno, sadržaj doista daje obrise vrijednosti... Najvažnije od svega je: Tko stoji iza nas, iza djela - tko je stvarni nositelj forme i sadržaja...da li iza nas stoji Bog, Vrag ili naše niže sklonosti... To je ono što određuje vrijednost... Djela iza kojih stoji Vrag, vjerno oponašaju Božja djela - od "visoko-umjetničkih" do kiča - u umjetnosti, znanosti i sportu - od vrlo opasnog do potpuno beskorisnog, u svakom slučaju, štetnog... Kako je plemenitih, onih aristokratskog duha, malo, nije kulturi - modi, teško vladati s nama i svijetom - stvarati snobove i patnike...žalosno je kako se lako damo zavesti na put primitivizma...moramo znati da gladan primitivac ne bira hranu, on uvijek želi ono što drugi jedu...primitivnom čovjeku je i parada, hrana...i nije toliko problem u hrani koliko u putu...na tom se putu takva hrana nudi... Pitam se, otkud nesavršenom čovjeku potreba za stvaranjem - autorstvom...što može nesavršen čovjek stvoriti, a da je vrijedno...ništa... Edo, razumijem ja tebe...na različitim se izvorima napajamo...željela bih ti ukazati na razliku...otprije mi je poznata tvoja sklonost - umjetničke pretenzije...poznat mi je i Izvor...kako ranije rekoh, reakcije nas odaju...uzalud, tebi Edo, umjetničke pretenzije kad su ti reakcije potupno lišene ploda... Ne postoji niti jedna forma koju original ne bi mogao oplemeniti, ali ni najbiranija forma neće kič pretvoriti u original... Biti svjestan aristokratskog porijekla je odgovornost, no to je možda sve što se od nas traži...  |
07.06.2011., utorak
|
"Eto, jadni smo mi, sve dok ovako uvjereni u vlastitu ispravnost, usput i ovlaš kritiziramo sve oko sebe, ne primjećujući s koliko kiča nakrcasmo vlastiti duh!"  Kao da ovo nije kritika tuđeg ukusa, oslanjajući se na vlastiti kao mjeru vrijednosti, bez i jednog dokaza... Možemo si što umisliti ili se možemo umisliti, stvoriti u mašti sliku čega što ne postoji, što je nestvarno, neosnovano ili izgraditi previše visoko mišljenje o sebi, ali moramo znati da time nećemo "pomaknuti" istinu... istina se neće prikloniti našem mišljenju, jer si mi umišljamo... Što je kič...imitiranje pravih vrijednosti...hrana nerazvijenom ukusu, vrijednosno neprihvatljivim potrebama, ali s jakim emocionalnim nabojem...kič je falsifikat originala, loše izvedena originalna zamisao... Kič je dopadljiv...karakteriziraju ga privlačne boje, slike koje izazivaju ugodu, pobuđuje površne i trenutne osjećaje, ali ne i misaoni i duhovni napor...no kič može biti, često i je, i ono što se predstavlja kao vrijednost, original - jer kič je, zapravo, manipulacija svim pravim vrijednostima...on banalizira istinska dostignuća... Naš ukus govori o našim sklonostima, otkriva naše boljke, komplekse, tajne želje, odaje naš gospodski ili snobovski štih... Kič može biti i koristan...pravi majstori ne zaziru od banalnosti jer oni znaju da često i banalne stvari, banalni tekstovi, mogu poslužiti u kreaciji originala...samo u kreaciji originala, banalnost ima svoju vrijednost... To, naravno, ne znaju, a kad bi i saznali, ne bi razumjeli, oni koji original traže izvan Boga i sebe, i oni skloni umišljanju...i jedni i drugi oslanjaju se na ono najkrhkije i najnesigurnije: vlastite osjećaje i vlastito mišljenje... |
 Gluma je - gluma... Najčešće, izigravanje... Magija igre... Opsesija i zadovoljstvo ... Gluma je kupati se u jezeru potkraj listopada i pritom glumiti da je ljeto... Mnogima dar, a zapravo, mana... |
06.06.2011., ponedjeljak
 Popularnost...kažu da je najpotrebnija onima koji se bez nje osjećaju prazno... A u čovjeku, iskra sveta leži - duša njegova koja ka Izvoru teži, ta mala krijesnica koja bi svojom ljepotom trebala tuđa srca grijati... Zaslijepljeni sjajem lažnih dragulja ne prepoznajemo trenutak istine koji u duši ljubav budi...  |
