Obrisi moje duše

22.03.2011., utorak







- 10:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.03.2011., ponedjeljak


Koliko puta, Gospodine...





- 14:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Samo Tvoja ljubav može upaliti nova svjetla...





- 12:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.03.2011., petak


Image and video hosting by TinyPic



Kažu da se samoća ne liječi prisutnošću drugih, već dodirom sa stvarnošću, napuštanjem iluzija...

Kažu da kada se dobro osjećamo u nečijem društvu, to nije zbog nas ili onoga s kim smo u društvu nego nečeg što je veće od nas...

Drago bi mi bilo kad bi moja riječ dotakla nekoga tko je odlučio ne vjerovati onome tko ga kori, kad bi ga moja riječ presrela i upozorila na pad, stajala pred njim bez uzmicanja, ne obazirući se na to što on misli kako mu nije potrebna - da svjetluca, bez obzira što on misli da ga ranjava, što u njoj vidi nemoćnu utjehu, varku - varku koja širi nezadovoljstvo...

Drago bi mi bilo kad bi moja riječ, nekoga tko je odlučio ne vjerovati onome tko ga kori, razoružala, tihom tugom obranila od patnje...



- 11:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.03.2011., četvrtak


Image and video hosting by TinyPic



Mala ili nikakva je granica između pristojnosti i prijetvornosti, dobrohotnosti i koristoljubivosti, dobročinstva i iskorištavanja, davanja i ucjene, pomoći i manipulacije...

Zabluda je da se nešto daje nizašto...

Kada netko opravdava ljude i njihove zle postupke onda ili brani vlastitu sličnost ili to čini iz inata ili je na dobrom putu da postane zarobljenik iluzije, svojevoljni sužanj...

Koji su naši motivi kada opravdavamo, volimo, kada trebamo, tražimo, zahtijevamo, očekujemo - kada nešto činimo...jesmo li svjesni svojih motiva, ili su oni možda naši gospodari...

Koliko puta smo nešto učinili iz zadovoljstva osvete, i bez truna grižnje savjesti, sebe i druge uvjerili da to činimo iz ljubavi ili zato što nas je onaj drugi izazvao svojim ponašanjem, što je onaj drugi to svojim ponašanjem zaslužio...

Prilagođavanje, inaćenje ili antipatija nisu nužnost već naš izbor... samoljubivost, drskost i interes, snaga su samovoljnog ponašanja...

Naša reakcija - naše ponašanje, slika je onoga koji živi ispod naše kože i izlazi da se provjetri kada naša prava narav dođe u iskušenje da, reakcijom ili ponašanjem, nešto kaže o sebi...

Jesmo li ikada zapazili njegov trag u našim reakcijama...nismo, jer je on duboku u našoj svijesti, jer smo taj pritajen, prema potrebi, krotak ili opak, drzak ili slatkorječiv đavao i mi oduvijek jedno...

Tanka je crta između dobra i zla...

Sami se ne možemo otrgnuti...no, to je možda ona manje važna istina... važnije je, da mi to niti ne želimo...

Pitamo li se kada na čijoj smo strani - čiji smo...da li nas istina uopće zanima...sumnjam...

Sumnjam da nas zanim istina da se u duši nikada nismo odrekli onoga u čijem se društvu dobro osjećamo - kome, prema potrebi, nije teško oponašati Boga...

Kada nam se oči otvore, postanemo svjesni žalosne istine - njegovi smo...

Nema razlikovanja duhova bez molitve, posta i pokore, i to samo ako nam ona to nije...nema razlikovanja duhova bez ljubavi prema istini i svemu onome što je Božje, i žarke želje, da Božje zaživi u nama i oko nas...sve drugo je zavaravanje...



- 08:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.03.2011., srijeda


Kad bismo ga ljubili, Njegove bi nam zapovijedi bile bliske...svaka bi nam se Njegova riječ za nepce srca našega prilijepila... bili bismo otisak Njegove prisutnosti, sposobni oduprijeti se strujama bočnih vjetrova...

Kad bismo ga ljubili, bili bismo spremni od Njega primiti, da bismo dali...ispružiti ruku, da bi On dio sebe spustio na naš dlan...

Kako možemo dati ako nismo primili, a primiti ne možemo ako ne tražimo, ako ne ispružimo ruku da bi On u nju spustio dio sebe...

Ne možemo ga prevariti...On zna, da i večeras kanimo u ispraznosti trenutke svoje provesti, kriva vrata otvarati...On zna da nam je teturanje i lutanje draže od istine...


Image and video hosting by TinyPic



Po svemu sudeći, jedino jezik patnje može dodirnuti dubinu bića...



- 09:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.03.2011., utorak


Image and video hosting by TinyPic


Mir i harmonija u mislima, riječima i djelima, to je šutnja...potrebna poput zraka i topline koja nas grije...

Šutnja je sjeme ljubavi, jasne svijesti, jasnog mišljenja i rasuđivanja ...ne obilazi trivijalna druženja, pa je oni skloni takvom druženju, ne poznaju, ali si često, prema potrebi, uzimaju za pravo pozivati se na važnost šutnje, tureći pod nos tuđe citate, uglavnom otrcane, prikladne, ne trudeći se u njih unijeti djelić vlastitog iskustva - pomaknuti ih...

Osobe sklone duhovnom rastu svjesne su svojih slabosti, ali i uočavaju tuđe...bore sa svojima, ali i suprotstavljaju tuđima...u tim borbama one razvijaju duhovnu snagu - pročišćavanje je to uma i srca...

Iskustvo istinske tišine preobražava naše stavove...trivijalni razgovori i trivijalna druženja nama postaju beskorisno trošenje vremena, iscrpljivanje...

Prilagodbe, lažna tolerancija i podržavanje privida iscrpljuju i zagađuju našu dušu, našu sposobnost mišljenja i rasuđivanja...takvim ozračjem ne struji istinska ljubav, ljubav koja zrači razumijevanjem prave istine...

Kako je lijepo kada se duša kupa u tišini - harmoniji misli, riječi i djela...tišina je učiteljica života, okus dubine...

Bog je prijatelj šutnje, ne neke izmišljene nego upravo one koja zrači iz sklada misli, riječi i djela...tu, u toj i takvoj šutnji nam Bog dolazi ususret, tu se On stapa s nama i mi s Njim, tu mi istinski razumijemo Boga, sebe i trenutak...da bismo mogli ući u to sveto zajedništvo s Bogom i trenutkom, naša duša mora biti izvorna, neposredna, nepatvorena, slobodna, iskrena - čista...

Nažalost, sve ono što nam ne paše, za nas je brbljarija...

Postoji više šutnji...da bih pojasnila ono što želim reći, izdvojit ću dvije, šutnju pred drugima i šutnju u nekim trenucima...

Šutjeti pred drugim, znak je poštovanja, možda manje prema osobi koja govori a više prema onome što nam Bog po toj osobi želi reći...druga šutnja, šutnja pred trenutkom, znak je mudrosti...zašutjeti pred trenutkom znači zašutjeti pred Bogom, jer istina je da je Bog prisutan u svakom trenutku...da bi On progovorio, mi moramo zašutjeti...svakim novim trenutkom nama je dana još jedna prilika da razmislimo, da vidimo jesmo li u pravu ili nismo, jesmo li na pravom putu ili nismo - dana nam je prilika da surađujemo s Bogom...

Nije li to vrijedno poštovanja...da bismo mogli poštivati sebe, moramo se naučiti kulturi lijepog ponašanja, poštujući sve ono i sve one po čemu i po kojima nam Bog govori...


- 10:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Image and video hosting by TinyPic



Samo duša koja nije prazna iznutra i koja ne treba prijateljstvo radi ispunjenja praznine, može bezuvjetno voljeti... bezuvjetno voljeti može samo zadovoljna, potpuna i ispunjena osoba...

Dok uvjetna ljubav želi primiti, ili daje da bi primila, bezuvjetna zrači...daje i onda kada onaj drugi ne želi primiti...

Bezuvjetna ljubav je božanska ljubav, daje ono što je najpotrebnije osobi i trenutku...ovakvu ljubav zrače samo osobe ispunjene Božjim Duhom, osobe ispunjene sjajem Božje ljubavi...

Kolikogod se pozivali na ovu ljubav, mnogi joj se opiru...mnogima je opora, jer ugorožava njihove egoistične ljubavi...i, doista, bezuvjetna ljubav raspršuje opsjenu koju tka tašta, interesna ljubav i lažni ponos...

Tajna istinske ljubavi je u otvorenosti prema istini, u spremnosti da se pruži ruka onome do sebe, da se pomogne nekome da progleda...

Poruka ljubavi može se shvatiti jedino duhom...zbog tvrdoglavosti to moramo naučiti na teži način...



- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.03.2011., ponedjeljak


Ti nalaziš izlaz kad su svi putovi zatvoreni...

U slabost me htjedoše baciti, ali ih je Tvoja milost preduhitrila...hvala Ti za to...

Ti znaš da ne biram put utrt, jer oni koji biraju putove utrte ne otvaraju oči slijepcima, a njih je puno...Tvoja riječ ne dolazi do njih...

Htjela sam prenijeti ono što sam spoznala...tražila riječi...nisam bila sigurna jesu li bile potrebnije meni ili njima...osjećala sam da su negdje u meni...lovila ih, njih i njihove sjenke...prepoznavala ih u tuđim riječima, nemarno prosipanim putem... spašavala...spajala i nudila...

A, oni...vrebali su svaku moju riječ...ulazili joj u trag, ne mareći za moju namjeru...

Iskrenost, za njih je znak zločestoće...ono što je meni sveto, njima je potpuno nevažno...

Možda krivo činim, jer ni meni se nije nudilo...tražila sam...znam da to nije jedini način da se spozna istina, ali je sasvim sigurno najjednostavniji i najlakši...

Htjela sam pomoći...Ti si moju želju ugostio...davao mi jer sam htjela dati...







- 12:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Image and video hosting by TinyPic



Mislim da je kvalitativna dimenzija samosvijesti važnija od kvantitativne, da je, kako se odnosimo prema onome što jesmo i što s time što jesmo činimo, važnije od onoga što znamo o sebi...

Osjetljiva sam na nepravdu...istinoljubiva sam...u svakom trenutku i u svemu tražim dah Božji, balans između onoga što je i što bi trebalo biti...kada jednom problem oživi, tolerantna sam, ali ne van pravila estetike za određeno područje života...to je ono što znam o sebi...

Kada to što jesam ne bih znala "uvrstiti u problem", nitko od toga ne bi imao koristi, pa ni ja...vrtila bih se oko ničega...sklona vrtnji, zavrtila bih i druge...

Nažalost, kamogod da se okrenemo, kudgod da pogledamo, vidimo bezvrijedne predstave...

Kad bismo bili okrenuti jedni drugima, u tihoj naklonosti, prije svega istini pa onda jedni drugima, oslobođeni besadržajnih individulanih i skupnih predstava, život bi bio lijep...težak, ali lijep...ovako, nije tolik ni težak koliko je ružan... umjetna ljepota je za mene ružnoća...



Image and video hosting by TinyPic




- 09:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.03.2011., petak


Odabrala sam put...

Kroz život pravo hodati ...uzdignute duše i spuštena pogleda...budna...

Sebi i meni bliskima, krčiti put...

Možda bih klonula, da ne osjećam da sam voljena...

Zluradost sam osjetila, ali nadu nisam izgubila...

Nekada je izgledala kao plamičak koji će se ugasiti tek što se upalio...

Dlanovima bih ga tada svojim zagrlila i on bi se rasplamsao, a ja bih spustila svoje lice, gotovo ga dotakla, da mu zahvalim za ono čemu me naučio...



Image and video hosting by TinyPic



- 12:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Image and video hosting by TinyPic



Nisam osoba od tapkanja na mjestu...želim hodati, ići naprijed...

Nikada nisam razumjela hod, korak napirjed korak nazad, malo lijevo pa onda malo desno, stvarajući prostor za krhotinicu istine i puno ničega zaslađenog prema vlastitom ukusu...

Krhotinica istine ne unosi u ništa nešto, ona je tu samo da bi poboljšala okus ničemu...

Imala sam prilike kušati ništa, začinjeno krhotinicom istine...oporost, gorkost, i ništa više...ničemu se ne da, a ma baš ničim, popraviti okus...

Mislila sam da ću dobro učiniti ako kažem što osjećam, no tek tada sam na vlastitoj koži osjetila svu oporost ničega, prožetog ničim...



- 10:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Postoje okolnosti kada netko i nečije ponašanje zaslužuju osudu...

Prilika, da se nekoga spriječi da sam sebe svojim ponašanjem i postupcima osudi, ne bi se smjela propustiti...



Image and video hosting by TinyPic



Hodam, slijedeći srce...prateći Svjetlo...

Srcem mu se radujem...ne znam kud će me voditi, no odlučih nastaviti hod u radosti, zagledana u Lice Ljubavi, s kojeg ne prestaje Svjetlo u tami nadolaziti ...



- 08:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.03.2011., četvrtak


Image and video hosting by TinyPic



Uz sugestivno, čvrsto, ali i toplo vodstvo, Ti si od mene stvorio osobu koja je nadišla svoje snage...

Ne želim osvajati svijet vrhunskim mišljenjima...ni tuđa srca, ne želim osvajati...želim pomoći - prije svega, Tebi...

Trudim se razumjeti vrijeme i mjesto, Tebe i sebe, one koje susrećem, ali i ulogu koju si mi dodijelio, ona koja se ne nameće nego koja pomaže, vodi...

Htjela bih da moja nastojanja budu nadahnuta, korisna, promišljena i dovoljno energična, s manje ženske slatkoće, ali da ne prelaze granicu čistoće...

Htjela bih biti i ozbiljna, usredotočena promatračica, komentatorica trenutka, s osjećajem i mjerom - svjedokinja Tvoje ljubavi...



- 13:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.03.2011., srijeda


Image and video hosting by TinyPic



Veliki skladatelji prepoznaju se po prvim akordima...velik slikari, po najnemarnijim potezima kista, a plemenite duše - po načinu na koji reagiraju...

Njihovi odabiri jasno govore da razlikuju okus života od okusa smrti, da nisu od onih koji vide ono što im oči žele vidjeti i čuju ono što im uši žele čuti...

Njih Svevišnji, milošću svojom štiti...

U početku, trude se dočarati ono što imaju...kasnije shvate, da to što imaju nije onim što se u ovome svijetu cijeni, oblikovano, da to što imaju ne počiva na onome što se vrednuje i cijeni po običaju i interesu nego izrasta iz onoga što je uzvišeno i oslanja se na ono što je uzvišeno - oslanja se na zov s visine, na Božja apsolutna svojstva, koja su i oblikovala njihovu ljudskost - njihovu plemenitost...iz uzvišenosti izašlo, uzvišenosti teži...

Danas je Čista srijeda...



Image and video hosting by TinyPic



- 09:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.03.2011., ponedjeljak


Image and video hosting by TinyPic



Sućut, samilost, dobronamjerna kritičnost i osjećaj za zajedništvo, to su boje ljudskosti...

Istinski i iskreno suosjećati možemo samo ako imamo osjećaj za život dostojan Božjeg milosrđa, samo ako smo srcem prisutni u trenutku i vremenu, ako smo spremni pružiti pomoć...tada smo i dobronamjerno kritični, postavljamo pitanja, suprotstavljamo se, tražimo objašnjenje, jer je ljudskost u našoj duhovnosti, u našoj požrtvovnosti, kreativnosti, u našoj povezanosti s onima s kojima živimo...naš je pristup životu, jednostavan i lijep - ljudski...u svaki trenutak unosimo svjetlo ljudskosti, a ono je nemilosrdno - otkriva skrivene namjere, sve do korijena...

Netko je rekao da smo mi ljudi kao vrećice čaja - dok nas se ne stavi u vruću vodu, ne zna se koliko smo jaki i kakvog smo okusa...

Vrela voda je uvijek negdje oko nas...nekad se može umočiti u nju samo mali prst, nekad do koljena...tek kada smo satjerani u kut, kada ne možemo uzmaknuti, tek tada pokažemo svoje istinske kvalitete ili nekvalitete...to razotkriti, dano je samo Bogu i ljudskosti...






- 14:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Image and video hosting by TinyPic



Oprost je ljubav - znamen, u ljubavi življenog života...

Oprost je snaga čistog srca, srca oslobođenog zavisti i mržnje...

Samo čovjek u nama može oprostiti čovjeku u drugome, za ono što je učinjeno iz neznanja...samo čovjek čovjeku može oprostiti za ono što je učinjeno iz neznanja, a ne hira, samovolje ili pokvarenog inata...samo je neznanje dostojno oprosta...

Oprostiti mogu samo oni koji slušaju anđeoski glas istine, samo oni koji su spoznavajući svoje grijehe, u sebi probudili novog čovjkea - samo oni koji znaju da taština i osvetoljubivost, mržnjom ili zavišću zaleđeno srce, u Pirovu pobjedu sili...

Oprostiti mogu samo oni koji su osjetili ljepotu zajedništva čovjeka i čovjeka, i ljepotu zajedništva čovjeka i Boga...jer, ne oblikuju sebičnost, smoljublje, taština, zadrtost i samovolja, čovjeka u nama...Ljubav ga oblikuje...

Biti čovjek znači zračiti ljubav, sreću, ljudskost i lakoću postojanja - ljubiti sve ono što je uzvišeno i sveto...biti čovjek znači biti ukorijenjen u Stvoritelju...

Oprostiti zaista mogu samo oni koji su u dubini sebe spoznali i osjetili istinu ljudskog postojanja - ljudskost prožetu ljubavlju, tom Božjom snagom u nama...samo ta i takva ljubav iskir oprost onima koji lutaju stazama mržnje, zla i želje za osvetom...

Čini se da je izgubljen svaki osjećaj za tu ljubav, da u borbi s lažima i neistinom, taštinom i samoljubljem, glumom i obmanom, ljubav gubi...

To nije istina...ljubav koja se hrani Božjom ljubavlju, ne može izgubiti... natjerana u opasne tjesnace, svojim jedrima savladava oluje, strpljivo čekajući bonacu pa onda novi vjetar, novu borbu koja će je odvesti do nove spoznaje, do nekog novog ljepšeg osjećaja...nema mira, ne onog opipljivog, onakvog kavog si mnogi priželjkuju...i ne smo da si ga sebi priželjkuju, nego ga prikazuju kao jedini pravi mir...

A pravi mir se vješto skriva u ljudskosti, i nigdje ga drugdje nema...a tako je teško, gotovo nemoguće, biti čovjek... daleko je lakše, i mnogima prihvatljivije, sebe i druge uvjeravati da upravo to jesmo ili želimo biti...


- 07:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.03.2011., četvrtak


Image and video hosting by TinyPic



Vratimo li se izvornom obliku ljubavi i prijateljstva, onome što ljubav i prijateljstvo istinski jesu, pa ih motrimo u posve drugačijem svijetlu - svijetlu istine, jasno spoznajemo da se s ljubavlju i s pravim prijateljstvom ne trguje, ne zahtijeva se, ne očekuje se, ne uvjetuje se - ne kupuju se i ne prodaju...

Prava ljubav i pravo prijateljstvo nisu podržavanje, da bi se potukao protivnik ili ohrabrio ego...prava ljubav i pravo prijateljstvo nisu sredstva nego stanje, stanje duše...

Snovi, ljubav i prijateljstvo ne ostvaruju se u trenutku, nego po dugim borbama i neuspjelim pokušajima, po patnjama i pobijedi nad koristoljubivim i sebičnim sklonostima...

Prava ljubav i pravo prijateljstvo dođu onda kada za njima čeznemo, kada ih osjećamo kao svakodnevnu potrebu duše, najviši princip života...

Obično se pojave onda kada se osjćamo potpuno usamljeni, izgubljeni, kada nam se čini da smo, u odnosu na okolinu, potuno odbačeni, da za Veliku Ljubav i pravo prijateljstvo više nema nikakve mogućnosti...

Prava ljubav i pravo prijateljsto ne zaslužuju se beskorisnim životom i isprzanim sadržajima...

Možemo ih iznuditi...možemo obmanjivati sabe i druge, ali to nije prava, sveta ljubav i sveto prijateljstvo...njih dosežemo jedino korisnošću i trpljenjem, svrhovitim životom...tada dolaze kao blagoslov usuda...dolaze nam kao izraz zahvale da, bez obzira na protivštine i usprskos okolnostima koje nam nisu bile naklonjene, nismo izgubili nadu i vjeru u opstojnost najplemenitijih posebnosti duše, bez obzira kako su se prema nama ili kako se još uvijek odnose drugi...

Pokušaji da se umjetno izazove ljubav, suptilna prisila da se uđe u međusobni odnos, insistiranje na jednoj vrsti obožavanja, kovanje i oblikovanje situacija da bi se toliko potrebna ljubav i obožavanje ostvarili, prije ili kasnije završi neuspijehom...kada se osjetljiva i krhka "ptičica sreće" osjeti ugroženom, odleti iz, za nju pripravljene, krletke, jer ona ne želi služiti ničijim sebičnim i stereotipnim poimanjima...

Ljubav dolazi ljudima plemenitih sklonosti i uzvišenih kriterija, onima koji ne pristaju na kompromise i koji se ne prodaju samo zato da bi bili voljeni i imali podršku...ako se prodamo zbog sebičnih razloga, razloga koji nisu ni ljudski ni plemeniti, iz inata ili nekog razloga njemu sličnog, ili, jednostavno, iz čiste zabave, onda postajemo robovi nadarenog igrača ili režisera koji je, vođen sebičnim interesima, oblikovao ozračje...

Što se dobiva a što gubi ovom i ovakvim igrama...sve što se ovakvim igrama dobiva slab je nadomjestak za ono što se gubi...

Gubi se božanski dar...rekla bih, gubi se sve ili gotovo sve...nakon toga dolazi nova prilika, daleko, daleko teža od prethodne...

I kada smo svjesni činjenice da nam okolnosti nisu naklonjene, ne treba klonuti pod tim...treba se boriti, jer za bolje međusobne odnose potrebno je vrijeme i strpljenje...i ne samo vrijeme i strpljenje, puno je toga još potrebno...

Pokušaji analiziranja međusobnih odnosa, da se vidi što nas čini tako različite, su pravo gubljenje vremena...ako zaista želimo poboljšati naše odnose s drugima onda moramo vidjeti što je to što nekoga združuje...naši će odnosi s drugima trajati toliko koliko izdrži kvaliteta onoga što nas povezuje...ako nas povezuje skup naših nesavršenosti i neplemenitih sklonosti i strastveno branjenje istih, onda će naša veza trajati onoliko koliko budemo uspijevali sebe i druge držati u uvjerenju da je to što činimo životno važno, sveto...

Oni koje spaja nesreća i tragične sudbine, u velikoj su opasnsti da skrenu s puta spoznaje...ako im se pridruže oni koji tih problema nemaju, velika je vjerojatnost da će ovi s vremenom skrenuti vodu na svoj mlin i početi, možda i nesvjesno, koristiti tuđu nesreću kao vlastitu "hranu" ili podlogu za vlastite predstave...ta je opasnost stvarno prisutna...kada se zavjesa spusti, svatko krene na svoju stranu...dok jedni svoje obroke zalijevaju suzama, moguće da oni drugi trate vrijeme uz televiziju ili u nekom drugom obliku traćenja vremena...posebno velika opasnost je, da oni koji imaju za što i za koga lijevati suze, prestanu i nađu utjehu u traćenju...

U svakom odnosu, najvažniji je prvi korak, a taj je, ne izgubiti sebe i svoje nutarnje dostojanstvo, ako ga imamo, naravno...potom, važan je cilj, duhovna profinjenost, suptilnost, čistoća namjere i duševno-intelektualna pokretljivost...

Za zdrave, odgovorne i sadržajene međuljudske odnose potrebno je učiniti više koraka, da bi se izazvala rezonanca i odaziv drugih...od svega, najvažniji je Božji blagoslov...

Ako se po našem dugotrajnom nastojanju, da uspostavimo odnose s drugima, to ipak ne dogodi, velika je vjerojatnost da je podloga trula...nije prirodno, ni od Boga predviđeno da težinu problema nosi jedna duša, niti da problem riješi jedna osoba...

Za dobre međuljudske odnose potrebno je da sve strane pokušaju, prije svega postati svjesne pa tek onda truditi se, razgraditi posesivnost, samoljublje, potrebu da se bude voljen, pohvaljen, potrebu za isticanjem...

Nedopustivo je da nečiji pogledi i sebični interesi blokiraju drugoga, da mu ne dozvole da kaže ono što vidi, da prekinu svako njegovo djelovanje...

Ljubav zahtijeva razumijevanje davanja i djelovanja...ako se postavimo u centar pozornosti, svjesno ili nesvjesno, mi druge prisiljavamo da plešu oko nas, naših problema i interesa...manipuliramo s njima, neprestano zahtijevajuću dokaze ljubavi, divljenje...sve što činimo, činimo da bismo dobili povratnu informaciju, koja mora goditi našemu egu ili prenemaganju, kako mi ustvari to ne želimo...

Ljubiti znači biti kao ogledalo, koje sve vidi i sve upija...želimo li odnjegovati takva prijateljstva, ne smijemo podupirati tuđe nesavršenosti i zle sklonosti...istinska ljubav to ne čini...i još je nešto važno - vlastitm primjerom možemo učinit više nego bilo kakvim uvjeravanjem...ali ne treba zaboraviti ni to, da do tog dragocjenog iskustva dolazimo nakon što su svi pokušaji dobronamjernih kritika i uvjeravanja bili kontraproduktivni, ali samo naizgled, jer su itekako bili korisni...

Do znanja se ne dolazi učenjem nego djelovanjem...jako je opasno kada teoretski nešto znamo, pa ako smo još oholi, samoljubivi i nametljivi, onda ćemo to nešto što nije znanje koristiti kao podlogu za vlastitu igru...to su vrlo opasne igre, ne bih ih nikome preporučila...mnogi su se u njih uživjeli...

Mudri kažu da je čovjek koji ljubi velika rijetkost i veliko bogatstvo, da svijetli u tami onima koji imaju čast da ih ljubi, onima koji njegovu ljubav osjećaju - a to jesu, posredno ili neposredno, svi...



- 08:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Image and video hosting by TinyPic



Spoznala sam da je ljubav najljepši Božji dar...raskoš - razigrana ljepota univerzuma, ali i jedan od složenijih i zamršenijih oblika mišljenja i djelovanja...


Image and video hosting by TinyPic



"Živeći među ljudima, ja sam se pitao stalno zašto je sve što je misaono i duhovno u našem životu tako nemoćno, bez obrane i nepovezano u sebi, tako zazorno društvu svih vremena i tako strano većini ljudi. I došao sam do ovog zaključka:

Ovaj svijet je carstvo materijalnih zakona i animalnog života, bez smisla i cilja, sa smrću kao završetkom svega. Sve što je duhovno i misaono u njemu, našlo se tu nekim slučajem, kao što se civilizirani brodolomci sa svojim odijelom, spravama i oružjem nađu na dalekom otoku s potpuno drugom klimom, naseljenom zvijerima. Zato sve naše ideje nose čudan i tragičan karakter predmeta koji su spašeni iz brodoloma. One nose na sebi i znakove zaboravljenog drugog svijeta iz kojeg smo nekad krenuli, katastrofe koja nas je ovdje dovela, i stalne, uzaludne težnje da se novome svijetu prilagode. Jer, one su u neprestanoj borbi s tim novim, njihovoj biti protivnim svijetom u kome su se obrele, i u isto vrijeme u stalnom preobražavanju i prilagođavanju tome svijetu. Otud je svaka velika i plemenita misao stranac i patnik. Otud neizbježna tuga u umjetnosti i pesimizam u nauci."

(Ivo Andrić: Razgovor s Gojom)



- 08:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.03.2011., srijeda


Image and video hosting by TinyPic



Duši je potreban smisao...ono na što se može osloniti...bez smisla, ona jedno vrijme pluta onda potone...da bi živjela, ona mora znati radi čega živi...potreban joj je smisao...

Kako može sanjati ako je lišena smisla...snažni i duboki snovi njezin su život...ona mora znati da će s djelima, koja čini iz ljubavi, naći način da ostvari svoje snove...

Što bi bio Mozart bez svoje glazbe ili Leonardo bez slikarstva...bili bi usamljeni...da im je netko uzeo neprospavane noći, trenutke goruće ustrajnosti, kada se zaboravi na glad i umor, bili bi istinski usamljeni...

Čovjek bez pravoga smisla, bez velikih i dubokih snova, bez stvaranja, umire...

Duši nije potrebno djelovanje radi djelovanja i smisao radi smisla...njoj je potrebno ono nešto, ono nešto što povezuje život i smrt, vidljivo i nevidljivo...duši je potreban Put i znanje o tome - odakle dolazi i kamo odlazi...potreban joj je Onaj koji će je voditi, potreban joj je uzor, oslonac...potreban joj je netko kome vjeruje...bez Puta i Onoga koji će nas tim putem voditi, mi smo usamljeni, izgubljeni, prepušteni svaštarenju...

Duša traži ljepotu, izvor nadahnuća...duša mora spoznati koje vrijednosti ne umiru...potreban joj je osjećaj vječnosti i besmrtnosti...ona čezne za svetim i lijepim koje će ju nadahnuti, za onim što daje život zvijezdama na nebu...

Bez onoga što je sveto, bez ljepote, bez vječnoga - bez Neba, mi smo siromasi, istinski usamljenici...treba vjerovati da postoje stvari i vrijednosti koje ne umiru...

Jako je važno da duša osjeti nevidljivu Božju prisutnost, bilo u radosti bilo u žalosti - u svakom trenutku i na svakom mjestu...

Čista se duša boji biti otrgnuta od vječnoga, od Puta i vlastite zadaće...nju ne brine što će izgubiti ili dobiti u odnosu s drugima, nju brine nešto drugo - boji se izgubiti priliku da ljubi, da daruje ono vrijedno i dragocjeno, čisto i skriveno u sebi...za nju nije važno da bude ljubljena, koliko da ljubi, nesebično dajući ono što ima...ona ne čezne toliko da ima prijatelje, koliko da bude prijatelj...

Čistu dušu ne brine odnos drugih prema njoj ni ono što od njih dobiva, nego ono što ona daje...ne ljubi da bi bila ljubljena i ne sklapa prijateljstva da bi imala prijatelje...ona ljubi dajući sve što ima, dajući sebe...ona ne daje da bi primila, pa ako ne primi, ne osjeća se usamljeno i odbačeno...davanjem, njoj se otvara put ispunjenog života...oslanja se potpuno na snagu vlastitog srca, žarke želje, dubinu snova...ostalo prepušta Onome kojemu je povjerila svoj hod...



Image and video hosting by TinyPic



- 12:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.03.2011., utorak


Težak put...zamke...lukavštine...

Učiš me da gledam Tvojim očima, da ti vjerujem...

Hrabriš me...

Tvoja me ruka vodi...

Prosvjetljuješ me...

Hodam u sjaju Tvojega osmijeha...

Odabrala sam put borbe, ne znajući da je borba hod u sjaju Tvojega osmijeha...




Image and video hosting by TinyPic



- 10:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (13)
Siječanj 2012 (17)
Prosinac 2011 (10)
Studeni 2011 (13)
Listopad 2011 (13)
Rujan 2011 (11)
Kolovoz 2011 (10)
Srpanj 2011 (7)
Lipanj 2011 (14)
Svibanj 2011 (18)
Travanj 2011 (8)
Ožujak 2011 (21)
Veljača 2011 (19)
Siječanj 2011 (20)
Prosinac 2010 (22)
Studeni 2010 (23)
Listopad 2010 (14)
Rujan 2010 (10)

Opis bloga

Linkovi