Obrisi moje duše
15.03.2012., četvrtak
 Nisu ovi reci ispisani tek tako, iz obijesti ili sebične potrebe da se nametne... "rođeni" su u muci, tjeskobi, bezizlazju svakovrsnom... Da ste ih čitali, prepoznali biste bili dušu, utopljenu ljubavlju prema istini, dušu kojoj je istina draga i onda kad je bolna i gorka... i kad je najtragičnija, draža joj je od svih izmišljotina i laži... jer, laž, ono što ne postoji, predstavlja u realnoj utjelovljenoj slici, a ono što zaista postoji, prikazuje kao samovoljno očitovanje... dobro izlaže kao laž, a neistinu kao istinu... Zamućena je spoznaja stvarnosti... |
01.03.2012., četvrtak
 Karakter naših misli ostavlja svoj pečat na našim dušama...niski razgovori kaljaju naš um, a zla nas djela upropaštavaju... Istina je da Bog oprašta, ali je i istina da je put od oprosta do čiste duše i plemenitog karaktera, dug...pozvani smo na suradnju s Bogom, na oplemenjivanje i usavršavanje...oprost grijeha je naša olakšica, ali - do uzvišenog mišljenja, čiste duše i plemenitog karaktera, trnovit je i dug put...kad bi se to obrazovanje preskočilo, na duši bi ostali trajni ožiljci, a mi bismo bili osobe grubog karaktera, usiljeno dobre, a, zapravo, samovoljne i sebične...da bismo predstavili Kristov karakter svijetu, moramo mu biti slični... Finoća srca, istinska profinjenost misli i ponašanja, uči se u Kristovoj školi... Njegova ljubav daje našem karakteru oplemenjujući dodir, čineći ga sličnim Njegovom vlastitom obličju... Obrazovanje u Kristovoj školi daje nam uzvišeno dostojanstvo i osjećaj prikladnosti, ljupkost naravi i blagost manirima, koji se ne mogu izjednačiti s površnom uglađenošću pomodarskog društva... Krist nas uči da svoje misli, kolikogod se kvalitativno odmicale, čvrsto držimo uz Njega, jer, jedino ih On može pročistiti i usmjeriti prema istini - oplemeniti, da naši umovi nisu antikvarijati u kojima se uskladištuju komadići pokupljene istine, koje prema potrebi, nepovezano, prevrćemo u beskorisnim kombinacijama, nego djelići žive istine, koji kada se ispravno povežu, poput karika u lancu, od neprocjenjive su vrijednosti - "otvaraju" istinu...rijetki su oni koji će iz gomile nabacanih detalja izvući ono što je vrijedno i to ispravno povezati i predstaviti drugima, a On nas želi upravo tome podučiti... Ako se bavimo banalnim stvarima, ako smo lijeni i površni, zatvoreni smo za plemenitu, uzvišenu i vječnu istinu... Zapljusnuti smo jeftinoćom koja izaziva ugodu, praznom jednostavnošću, hinjenjem, pretvaranjem, glumom, pa nije teško zaključiti, da cijelo društvo služi duhu koji je protivan Božjemu Duhu... Mnogima je disciplina uma i srca, mrska...u modi je, baviti se nevažnim stvarima, tražiti vlastiti interes svugdje i u svemu, a jedino bavljenje vječnim temama, razvija um i oplemenjuje karakter... |
29.02.2012., srijeda
 Što još htjedoh reći... Da vjera unosi svjetlost... Da oni koji vjeruju, koji su predani, vesla su čamca, Da, ima li "ukusnijeg obroka" od onog u kojem su istina, jednostavnost, ljubav i Božje ime, sljubljeni... Da bez ljubavi i predanosti, bez znanja, naša su djela beskorisna... Da osobe plemenita karaktera, nezapletene u ovaj svijet, lakše spoznaju Boga... Da sumnja muti ozračje čiste, jednostavne istine... |
27.02.2012., ponedjeljak
 Nije istina ono što se priča i prepričava... ni ono što je postalo tradicija, nije istina... i u nečijim tvrdnjama, malo je ima... ni u logičkim zaključcima i domišljanjima je nema, ili vrlo malo... i kada se po svemu čini da je tako, nije tako... i kada nečije gledište izgleda uvjerljivo, samo zamka je... Istina je u Božjim očima i našoj vjeri... ne u riječima nego srcima... i, ne pristupa ona nama, nego mi njoj... ne traži ona nas, nego mi tražimo nju... Čovjek traži čovjeka, da bi mu predao tračak istine... obilazi... kuca... traži joj mjesto... ne odustaje, jer ona je život... Nažalost, mnogima je smrt draža od života... |
22.02.2012., srijeda
 U skromnom zaklonu, ne može se vidjeti sjajnost neba, ali naći ljubaznost istine, može... U njemu nema ničeg što rastužuje srce... U njemu se nalazi slatki osjećaj odane ljubavi... Ne dočekuje udarcem biča, nego milinom Posljednje večere... Skromni zaklon nije hladan grobni kamen... Srce koje ljubi, je... |
21.02.2012., utorak
 Zameten trag, uskraćen pogled... Mrak... Strah... Priviđenja... Dani puni tuge i bola... Prašnjavom cestom valjaju se nesreće... Oholost i naslada, susreću se... Vjera... Kad je najpotrebnija, najslabija je... |
17.02.2012., petak
 Život je poput rijeke, ima svoje vlastite zakone do kojih nama nije stalo... Htio bi nas naučiti da ljubav ne znači međusobno si povlađivati, već zajedno gledati, ispravno vidjeti... kretati se u pravom smjeru... Htio bi nas osloboditi ludosti i pogrešnih mišljena... A mi, uskačemo u tu rijeku koja život se zove, ignorirajući njezine zakone, uhvaćeni u struju događanja, strahova i izazova, zaslađujemo ih do podnošljivosti, čak, poželjnosti... a kada nas rijeka života donese do mjesta gdje se račva, idemo kako i kamo nas voda nosi... postajemo dio gomile ljudi koju usmjeravju događaji, a ne njihove vlastite vrijednosti... Teško je kretati se uzvodno... |
14.02.2012., utorak
 Razmišljam o onima koji duhom plove, koji razapinju jedra, koji su sami sa svojim neshvaćenim ljubavima, o onima koji istinski vole... I o onima koji stoje na obali, koji se čude onima koji brode, onima koji dovikuju da je more opasno, i o onima koji sve to ne vide... Hrabri, opijeni vjetrnom, ne žele se vratiti jer već sriču prva slova ljubavi... Šiba ih oluja, iskušava more, žari sunce, no oni ne odustaju jer grli ih Nebo... Bole ih rane koje su obale na sjećanje dale... U odnosu na ljude, oni su veliki... U odnosu na Nebo, sićušni... Usamljeni i sretni... |
10.02.2012., petak
 Lijepe jednostavne misli oplemenjuju dušu, bude nadu, boje svijet... I, da nam ruke nisu šuplje, duše bi nam bile plemenite, nada bi nas obilazila, svijet bi bio pun boja... Lijepe jednostavne misli poklanjaju nam ono što nam je najpotrebnije, unose svijetlo u naše noći, spuštaju suzu na lice onoga koji nikada nije plakao... Lijepe jednostavne misli hrabre one koji se ne znaju boriti, tumače život onome tko ga ne razumije, daruju dobrotu onome tko ne zna darivati... Naučeni smo ljubav prepoznavati u ružama... lijepe jednostavne misli nas uče ljubav prepoznavati u trnju... Lijepe jednostavne misli mekšaju našu prirodnu grubost, smiruju rastresenost duha... Lijepe jednostavne misli nas uče da mudar pred svijetom i mudar pred Bogom, nisu iste mudrosti... Lijepe jednostavne misli nas uče da nismo i ne možemo biti sami sebi učitelji... Lijepe jednostavne misli nam pokazuju ljepotu poniznosti, smisao križa... Lijepe jednostavne misli nas, na najljepši i najlakši način, uče kako se izvlače čavli iz Isusovih ruku... |
09.02.2012., četvrtak
|
Kada se nekoga voli, voli se i njegove mane... Kada se nekoga ne voli, ne voli se ni njegove vrline...  Od svakog ponešto dobivamo: Dobri nas obogaćuju... s lošima stičemo iskustvo... od zlih dobivamo lekciju...  Blagost... U što god ušla, ona to ukrasi... ima veliko srce, svime biva dirnuta... ne dozvoljava da se svetost istine i ispravnosti, skrnavi... Pobožnost je opskrbljuje... zna... odgojena je... razum je vodi... Plemenitost nalazi u bogobojaznosti, bogatstvo u vjeri i uvjerenju, veličinu u jednostavnosti... Istina joj je zakon... kad bi je i dječja usta izgovorila, ona bi je prihvatila i slijedila... Ona zna da: ne poniziti se istini, znači uzdizati bezvrijedno... Kome je uskraćena, uskraćeno mu je svo dobro... |
08.02.2012., srijeda
|
gubi na čistoći i ledi se na hladnoći...  Miris cvijeća ne ide protiv vjetra, ali miris vrline, ide...  Kadgod popih gorku čašu, imala je na dnu talog meda... Kadgod popriječeno trnje savladah, dospjeh na ravnicu zelenu... Kadgod žaleći izgubih ono što pomislih da je dobro za mene, vidjeh da se bol u radost preobrazila...  Koliko puta, ako netko posrne, kažemo da pada... Zamuca li, mi mu se rugamo...  Sveta iskrenost sladi život... Progoniti neistinu i boriti se protiv neiskrenosti, teško je i mukotrpno, nemogoće bez napora i kušnje strpljivosti, jer, mnogi, na varavim nogama stoje: misle da su vjerni prijatelji i ponizne sluge, a od svete istine i svete iskrenosti, zaziru... Srce i usta moraju se uvijek slagati, pa i sažaljenje prema onima koji na bilo koji način trpe, ne smije biti licemjerno... Iskrenost znači odgovornost: stati uz onoga s kojim iskreno suosjećaš, biti uz njega, pomagati mu, ustrajati dok se ne dogodi preobrazba, temeljita promjena... To je odlika onih koji iskreno suosjećaju... Onaj koji iskreno suosjeća nije selektivan... On ne dijeli ljude na one koji su mu dragi i one koji mu nisu... Mudrost je sjedinjena s iskrenošću, da se ova ne izrodi u kakvu preveliku povjerljivost i pomanjkanje ozbiljnosti... Biti prema drugima iskren, ne znači otkrivati im tajnu svoga srca... Što se ne smije reći, to se mora prešutjeti, ali što se drži shodnim, to se mora otkriti i reći po istini... Izvana i iznutra, mora se biti jedno... Bolje je biti, zbog jednostavnosti srca, ismijan, nego zbog domišljatosti, hvaljen... Nakana je, obličje duše... Dobra nakana neće nikada zlo djelo k svrsi privesti, ali će zla nakana dobro djelo uništiti...  Jedino Ljubav je ta koja dušu grije i svijetli joj pute... |
07.02.2012., utorak
 Volim ljude koji se umivaju istinom, koji se griju na toplini božanske ljubavi... Godi mi njihova blizina... Toplina kojom zrače... Upijam je a da toga nisam ni svjesna... Godi mi toplina istine... Zračim li ja tom toplinom... Ne znam, ali niti mislim da je to najvažnije... Da li bi ti, koji se umivaju istinom, zračili toplinom i onda kada meni njihova blizina ne bi godila, kada je ne bih upijala... Važnije mi je druge zagrijati za istinu, nego da sama zračim toplinom... Osobe koje se istinom umivaju, može se voljeti samo ako se zavoli okus istine, inače su trpke, opore, teško prihvatljive, nepoželjne... Potreban je trud, ustrajnost, snaga, volja i znanje... Potrebna je ljubav... |
06.02.2012., ponedjeljak
|
U današnje vrijeme...  U današnje vrijeme, susrećemo ljude koji ne gledaju na dužnost kao na najveću odgovornost i najtežu kušnju, nego za njom trče... U današnje vrijeme, susrećamo ljude koji zaziru od riječi "Zar se ne bojiš Boga"... U današnje vrijeme, susrećamo ljude koji nisu studirali bogobojaznost, ali niti o njoj razmišljaju kada budu opomenuti na nju... U današnje vrijeme, susrećamo ljude koji polažu pravo na ono što pripada svima... U današnje vrijeme, susrećemo ljude koji misle da voljeti nekoga, znači slagati se s njim... U današnje vrijeme, susrećemo ljude koji otrov prikazuju kao lijek...s vremenom, ljudi se od tog "lijeka" razbolijevaju, no, i dalje, draži im je otrov od lijeka... U današnje vrijeme, ljudi ne ustaju kao sluge, nego kao gospodari... U danjašnje vrijeme, rijetki su oni kojima je Bog grijehe sakrio, pa ih nitko zbog njih ne može kuditi, i malo je onih koji u srcu gaje istinsku Božju ljubav... U današnje vrijeme, puno je osornih, a malo onih koji žele čuti i saznati... U današnje vrijeme, puno je sporih, nezainteresiranih, onih koji gaje prazne nade... Koliko se korisnog i lijepog izgubilo u obrisu, zbog nezainteresiranosti... |
03.02.2012., petak
 Naš život je prepun susreta... Jedni nas obogaćuju, od njih živimo... Drugi upotpunjuju... Neki, opet, opterećuju... Neke čekamo s radošću... Zbog nekih se skrivamo ili mijenjamo put... U nama je previše napetosti, očekivanja, premalo budnosti i volje, premalo spremnosti da se razumije... Zovemo ga, ali ne osluškujemo... Mislimo da nam je Njegov put poznat, ali se držimo svojega... To što ga ne susrećemo na našim putovima strah, nesigurnosti i sebičnosti, mi ignoriramo... Neki ostare gledajući u nebo, promatrajući prirodu i ljude, pronalazeći fenomene... I doista, kamogod da pogledamo, vidjet ćemo Njegove tragove... Ali susret, istinski susret, susret s Istinom, događa se u nama, u tom posvećenom prostoru.. Tu se događa susret prolaznog i neprolaznog, smrtnosti i vječnosti... Ne postoje znanstvene metode, niti bismo se njima mogli poslužiti... Bogom bogati danas nisu na cijeni... Njihovo bogatstvo ne prepoznajemo.. |
01.02.2012., srijeda
|
I sve će proći tako tiho, neupadno i gotovo nezapaženo, jer to je stil Njegova skrovita života...stil jednostavnosti i poniznosti... Samo dvoje pravednika će ga prepoznati...starac i starica...predstavnici onih rijetkih čije su misli neprestano upravljene prema obećanom... I vidje starac svjetlo koje će rasvijetliti pogane i dati slavu narodu svome... Bi tu i ona koja mu postom i molitvom služila...Hrama nije ostavljala... Starac i starica, pravedni i pobožni, puni nade, jedini ga prepoznaše...  |
30.01.2012., ponedjeljak
 Poniznost je kakvoća duše...stil života... Poniznost je jednostavnost...pravednost...dobrota...ispravnost... Na nju se oslanja Božja riječ... Površna i onečišćena poniznost nije istinska poniznost... Istinska poniznost se jača u najčišćoj ljubavi...ona svijetli u istini... Isključuje dvoličnost...zazire od licemjerja...ne poznaje uveličavanje... Kad bismo htjeli, lako bismo je prepoznali...  Zahvalnost je svjesnost da svaka situacija skriva svoju poruku i pouku... Zahvalnost je prepoznavanje onoga što je dobro...plemenito...sveto... Zahvalnost je kada prepoznamo istinski dobru namjeru i kada joj pružimo ruku... Zahvalnost je kada neko dobro djelo učinimo u tajnosti... Zahvalnost je izraz srca, ne riječi... Zahvalnost je odgovornost... Zahvalnost je odlučnost...preuzimanje odgovornosti... Istinska zahvalnost je ona koja se živi... Istinska zahvalnost prepoznaje i njeguje plemenitost...tjera demone... |
26.01.2012., četvrtak
|
Urođena stidljivost...  Kada ugledamo nagog čovjeka, sliku, crtež ili kip koji prikazuje obnaženo ljudsko tijelo, pogađa nas poruka koju nam nag čovjek ili umjetnik, nagošću upućuje...možda će nekima zvučati pretjerano, ali radi se o podražavanju seksualnosti...mislim da nisam daleko od istine ako kažem da se radi o vizualno-taktilnom podražaju... Puno je onih koji stidljivost vide kao suviše uski osjećaj, pa se zalažu za poštivanje osobnog odabira ili glorificiraju nagost... Činjenica je da je nagost, bila nekada i danas, prigoda za grijeh... Čovjek je utjelovljeni duh, a stidljivost je esencija duha...ako se osjećamo, živimo i ponašamo kao duhovno biće, onda naše ponašanje zrači profinjenom stidljivošću, transformiranom, oplemenjenom seksualnošću ...fina stidljivost štiti vrijednosti duha...ona je zaslužna za njihovo oslobađanje... Duboko uronjeni u kulturu-modu, duhovno isključeni, okrenuti onome što nam se nudi, ne čujemo istinski poziv na rast, rast u duhu, stoga ne treba čuditi da mnogi upadaju u zamku i popuštaju napadu senzualnosti... Nije istina da je stidljivost zakržljali ostatak rigoroznosti, nego je isitna da je profinjena stidljivost način kako duh vidi nago tijelo i način na koji se on predstavlja kroz vlastito tijelo... Urođena stidljivost je zaslužna za unutarnju ravnotežu, ali i za ravnotežu okruženja...nažalost, naša je kultura ne poznaje... |
23.01.2012., ponedjeljak
|
Pokušat ću, Dejmone, po tvojim natuknicama, reći nešto konkretno: Poželiš biti bogat - to nisam nikada željela...ta se želja nikako ne može uključiti u alegorijsku kompoziciju mojih želja...bogatstvo, u tradicionalnom smislu, nije veličina koja određuje moje želje...u mojemu slučaju, bogatstvo je posljedica... "Želiš" Nobelovu nagradu - sve što činim, i što sam ikada činila, činim iz ljubavi prema pravim vrijednostim i iz samilosti...konkretno: jutros sam nahranila i napojila jedno petnaestak mačkica, na putu od kuće do ureda...njegovala sam svoje i muževljeve roditelje, s ljubavlju odgajala djecu...sve me to oplemenjuje i obogaćuje...veće i prestižnije nagrade, nema... Što mislim o ulasku RH u EU - političke igre, mene i moju obitelj, kako ovu današnju tako i onu iz koje sam potekla, nikada nisu zanimale...glavni strateg-stratezi pripada-ju duhovnoj sferi, pomoćnici nadpolitičkoj eliti, političari su pijuni, a običan narod, žrtva... Što mislim o kontracepciji - sve ono što je u modi, najčešće je štetno...konkretno: postoji li ljepši i plementiji trenutak od onoga kada se "udomi" jedno nježno biće... Što mislim o povlaštenim mirovinama - slično što i o ulasku RH u EU...pijuni su si umislili da su bogovi, a nisu...i u očima vlastitog Stratega, oni su samo pijuni, s povlaštenim mirovinama...  |
20.01.2012., petak
 S Izvora pije... U istini se uzdiže... Puno toga vidi... Rado pomaže... Strpljiva je... Zna da iz mode ne izlazi... I jučer i danas i sutra, jednko vrijedna je... U mržnji, dobro ne nalazi... U inatu, više štetnosti nego korisnosti, pronalazi... Sama, i vjetru i oluji i mržnji i inatu, prkosi... Rado daje ono što ima... Čudi se tuđoj nevjeri... Žalosti je tuđa zloća... Nemar ne podnosi... Grubost se trudi razumjeti... Slabost ne osuđuje... Drskost, da... U zavisti vidi zlo... U pakosti, zloću... Oprašta, sve i svima, ali... Traži suočavanje... Vole je oni koji su je upoznali... Puno je onih koji je ne vole... Ona misli da je odnos jednih i drugih, slika stvarnosti... Voli istinu, privid joj je mučan... Ne posustaje... Ide dalje... Neće se osvrtati... Davala je, da je svatko tko je htio, mogao primiti...  |
19.01.2012., četvrtak
 Ispravnost je temelj istinskog mira i blagostanja... Iako je to vječna i nepromjenjiva istina, bontonu i čovjeku je ona, ispravnost, nepoznata...bonton je ne spominje, škola je ne poznaje, obiteljski odgoj ne mari za nju, ljudi je, uglavnom, ne podnose...javno, prije će biti osuđena nego podržana... Ispravnoj reakciji i ispravnom djelovanju, nema premca... Kažu da jedino ispravnost može preobraziti ljudski način života, da jedino ona privlači Božju milost...ako ne uspije, svijet će snaći očaj i strah... Vjernicima bi itekako trebala biti bliska, jer, čisto je Božje nadahnuće... Ona je naša dužnost...tko mrzi, zavidi, tko je sebičan, samoljubiv, samovoljan i inatljiv, tko je tvrdoglav ili lijen, taj ne može reagiati i djelovati ispravno, jer, ispravnost je posljedica suradnje Boga i čovjeka...ispravnoj reakciji i ispravnom djelovanju prethodi ispravan stav...to dvoje mora biti usklađeno... Kažu da je ispravnost čovjekova najuzvišenija sudbina...doista, djela koja su izraz ispravnog djelovanja, trajna su... Između Istine i neistine, čovjek je odabrao neistinu...priklonivši se laži, odrekao se uzvišene sudbine: između života i smrti, odabrao je otrov osjetilnih užitaka... Različitost je varljiva...u njoj nema istinskih vrijednosti...istina, kao ni i istinske vrijednosti, ne kriju se iza varljive različitosti...vječno se ne može izraziti prolaznim, kao što se ni istina ne otkriva kroz neistinu...istina izvire iz Istine, kao što i sve ono što je trajno i vječno, izvire iz Vječnosti... Ego će svakoga, bez iznimke, odvesti na krivi put...  |
|
Nepodnošljiva jasnoća Istine...  Jasnoća je ono što je, možda, u ovom smaragdu najvrednije Laganim korakom obiđoh jutros sve one kojih se, izravno ili neizravno, dotakoh... Moć zapažanja je doista vrlina, i od velike je pomoći: dar, milost koja nekoga pohodi ili posljedica izbrušenih karakternih osobina, vlastito htijenje ili nešto što je, bez zasluge, nekome poklonjeno, ili, možda, Božja pomoć istinski dobroj namjeri... Na Draženovoj stranici zapeo mi je za oko podulji komentar s.Mirjam... zlobnici i zlonamjernici će reći: Nova žrtva!...ali, zaboga, zar zlobnici i zlonamjernici išta o Istini znaju, zar oni jasno vide, da li u njima ima imalo volje da se s tom istinom suoče... Kroz taj podulji komentar, s.Mirjam je dala jasno do znanja da joj propuh godi, pokazala je kako je propuh idealno ozračje za hrpu spretno posloženih riječi kroz koje se provlači samohvala, dječica bi rekla: Pravi se važna, a ja bih rekla: Probavljivo se prenemaže, blago dotičući temu, koja i nije promašena i neutemeljena, ali je, iz Draženovog pera "izašla", licemjerna... Jasnoća je komplementarna istini... Istina je vidljiva, ali je rijetki vide, jasna, ali jednoj velikoj većini neshvatljiva ... Vjerujem da je glavni razlog tome: htjeti...htjeti je vidjeti... Ako smo do sada živjeli tako da smo u svakoj prilici, svjesno ili nesvjesno, tražili vlastiti interes, usput budi rečeno: svaka prilika prvo nudi tu mogućnost, to je zamka koju svaki trenutak i prilika skrivaju, ako je to bio jedini razlog koji nas je vezivao uz trenutak, kako smo mogli vidjeti istinu i kako možemo sada misliti da je vidimo i da nam je jasna... A, ako, pak, priznamo da niti smo je vidjeli niti nam je jasna, zašto se onda ponašamo kao da je... Istinu nije moguće upojmiti...ono što jedna velika većina vidi nije istinita stvarnost nego interesna istina, koja se, najčešće, i u obliku jezika i logike izbjegava izraziti...improviziran govor, koji izbjegava sve što bi ga kopromitiralo, omiljena je komunikacija... Iz takvog konteksta izvući ono što je dio istine, što pripada istini i bez čega ona ne bi mogla zaživjeti, slično je kirurškom zahvatu, jer, doista, o životu se radi... Da tu namjeru prati Božja ruka, ni jednog trenutka nisam u to posumnjala... |
18.01.2012., srijeda
|
"I još nešto, mislio sam da si mi zabranila komentiranje..." Zar bih trebala, dejmone... Ne znaš, ali od velike si pomoći...bio si izazov onima koji misle da su vjernici, bio si prilika da ispravno reagiriju, onda kada si istini pljunuo u lice...umjesto ispravne reakcijije, oni su priliku ili ignorirali ili moje ponašanje usporedili s tvojim i okarakterizirali ga kao goreg...tako je meni pokazano da se istina, obično, skriva iza površno ulaštene vanjštine, da ako se nešto izvana lašti, najčešće je po svojim prirodnim svojstvima matirano i neplemenito...češće je slučaj, da je ono što se lašti po svojim prirodnim ili uobičajenim svojstvima, na prvi pogled, prašnjavo, neodgojenom oku neugledno i neprivlačno, neoriginalo...jer, doista, sve ono što vrijedi samo po sebi, jednostavno je, iskreno, fino izravno i korisno, pa mu posebno dotjerivanje, radi bolje prodaje, nije potrebno... Pokušat ću se prisjetiti onih koji su mi, kroz ovo vrijeme druženja, zabranili pristup: Mislim da je prva bila Ema - njoj proširena, ali jednostavna i jasna istina, ruši kompletnu koncepciju...taj problem riješila je zabranom pristupa...otvarala je i zatvarala "vrata", umjesto da je već prvo "kucanje" pokušala razumjeti...strateški je problem riješila tako što je njegovo težište prebacila na mene...kada ono zaista pripada meni, ja ga drage volje prihvaćam, no u ovom slučaju nije, pa ga nisam ni prihvatila... Drugi, mislim da je bio Timotej - on nikako nije mogao prihvatiti da postoji pogled mimo njegovoga, koji vidi jasnije, bolje i ispravnije... poslušnost i poučljivost, nisu mu jače strane...tvrdoglavo ostaje pri svom... Ako se ne varam, treća je bila Karmela - kaže da voli riječ, misli da joj ova dobro služi...kako sam ja mislila malo drugačije od nje: da mi prije svega trebamo voljeti Riječ, još više Onoga od kojega je potekla, mi služiti Riječi a ne riječ nama, nas dvije nismo mogle naći zajedničku riječ, pa je ona to riješila na način da mi je zatvorila svoja vrata... Četvrti, mislim da je bio Dražen - simpatičan svima, na neki način i meni, jer, uspio je pronaći jednu neutralnu sredinu, koja nikoga posebno ne dotiče, koja bi mogla nešto dati ali nikada ništa korisnoga nije dala, jer je toj mogućnosti potpuno zatvorila vrata, ali je zato, proporcionalno toj zabrani, otvorila širom vrata srca i tako izazvala propuh...mnogi znaju da propuh škodi ali ipak najradije borave na njemu...dakle, o prividu se radi...za razliku od drugih, propuh ne volim, šteti svemu što je živo, svemu čija je sudbina: rasti...moji su komentari njemu bili uznemiravajući i ja ga potpuno razumijem: čovjek je ocijenio da se ja na propuhu neću zadržavati, još manje podržati ga, pa je to glatko riješio, na njemu najbliži način...možda su u svoj toj priči najvažniji oni koji ga bezuvjetno simpatiziraju...on doista može očistiti i razbistriti prostor, kao nitko drugi... Vitae neću, ali niti ne mogu, preskočiti - ona misli da je to što mi je, po instrukcijama nekoga od spomenutih, zabranila da na njenoj stranici iznosim vlastio mišljenje, uspjeh...to ponosno ističe, kao što ponosno ističe, da je to jedino meni učinila... Zanimljivo kako se breška učiteljica hrvatskog jezika, jezični virtuoz, pjesnikinja, niti jednom riječju nije dotakla razloga: zbog čega je to učinila... Blog je publikacija na Internetu otvorena za kontinuirano nadopisivanje, kolaborativna, što znači da poziva na suradnju, što i mogućnost komentiranja potvrđuje...dakle, prije nego se počnemo služiti alatom, koji nam je besplatno ponuđen, moramo biti na čistu sami sa sobom... Podastrti javno, pred svih, svoju zbrkanu, mogla bih napisti "promiskuitetu" intimu, ali bih tek onda na sebe navukla neopravdan gnjev, u kojoj je udrobljeno sve bitno: od matične škole, preko vlastite fotografije, fotografije djece do neskrivenog, bez trunka nelagode, vritualnog ljubovanja s Mentorom, promovirajući finu erotiku, s tek jednim sporednim spominjanjem supruga i njegove zaokupljenosti ekonomskim analizama, za svaku je osudu...tako se može ponašati, bez uvrede, samo plitka, nezrela i neodgovorna osoba...mislim da je njen suprug zaslužio, ako ništa drugo, da se ona javno, bez trunka zadrške, ne hvali time...istinski odnosi, koji su na granici problema ili su problem, događaju se u četiri oka, ali bio bi to za njih zatvor i brzo bi se rasplinuli... Blagonaklono potpisuje NF-u umjetnost, pa mogu zaključiti da ne bi imala ništa protiv kad bi sutra svoju kćer vidjela u sličnoj pozi na nekoj fotografiji... Kao vjernica, mogla bih slobodno reći da je to promocija grešnosti... To je ono što sam joj ja htjela reći...preskoćit ću obvezu i oslonit ću se na pravo koji mi blog daje, jer, ponavljam: blog je ono što sam napisala, doduše, daje nam mogućnost zabrane komentiranja, ali i dalje ostaje ono što je: kolaborativan...to je ono što sam ja svakako htjela iskoristiti...sve ovo spada u kulturu ponašanja, a ona uključuje mogućnosti i način korištenja, kao i opravdanost i korisnost onoga što kroz mogućnosti iskazujemo, ali i odgovornost... Ni Prangeru se moja iskrenost nije sviđala, pa mi je zabranio pristup...želi živjeti u uvjerenju da je karikaturni pogled jedini... Jedno milo i iskreno stvorenje, posebno me se dojmilo: Bodljice, pusa tebi i tvom društvancu...  |
 Tuđe riječi, reakcije, ponašanje i djelovanje možemo iz različitih perspektiva ocjenjivati pomoću niza proturječnih značajki:da li su one, kada se radi o riječima i reakcijama, ili: da li je ono, kada se radi o ponašanju i djelovanju, ispravno ili krivo, subjektivno ili objektivno, egoistično ili velikodušno, humano ili nehumano, osobno ili zajedničko, misaono ili instinktivno, agresivno ili dobroćudno, s puno zavisti ili dobronamjerno, sa strahom ili samouvjereno, s mržnjom ili tolerancijom, netrpeljivo ili prijateljsko, da li su s dobrom ili zlom namjerom, riječi i kritike izrečene i: da li iza nečijeg ponašanja i djelovanja stoji dobra ili podla namjera... Ovako pristupa zrela osoba, izgrađene osobnosti, odgovorna, s istinski dobrom namjerom...ona se želi što više približiti istini, jer, sve što vrijedi u nečijim riječima, ponašanju i djelovanju, je istina: sadržajno korisna, stilski odgojna, oblikom savršena... Može se slobodno reći da u našim riječima, reakcijama, ponašanju i djelovanju vrijedi samo ono što je opće korisno, što rasvjetljuje istinu, sve drugo je kič ili beskorisno naklapanje... U stvarnom životu postoje oni koji bježe od ocjenjivanja kao vrag od tamjana, jer, kao prvo, ni sami ne žele biti ocijenjeni...ako ne svjesno, onda nesvjesno znaju da su "prodavači magle"...nije to jedini razlog njihovog "bježanja"...možda je, od ovog prvog, važniji drugi razlog, a taj je: za isprvno pristupiti tuđim riječima, reakcijama, ponašanju i djelima, za analitički ih u trenuku obuhvatiti i iz njih "izvući" maksimum korisnosti, potrebno je imati "izoštrene" duhovno-duševne kvalitete, još važnije: biti ispravno duhovno povezan, biti dječje privržen Ocu...sve to "prodavači magle, nemaju i nisu, stoga i nije tako teško razumjeti njihov mlak i neprobavljiv pristup svemu i svima - ne spominje li Krist upravo one mlake... Stvarnost potvrđuje da postoje i oni koji svemu i svima, pa i sebi, pristupaju instinktivno i subjektivno...oni bez značajnije analize, loše ocjenjuju sve i svih... Zadatak čovjeka je da, uz Božju pomoć, sebe i materijalno produhovi, a ovi, i pri i drugi, trude se duhovno materijalizirati...prvi: tako što duhovno stavljaju pod svoju kontrolu, drugi što ga ignoriraju... Duhovno neodgojeni, ponašanjem: samovoljni i neodgovorni, starosno: zreli, oblikujemo ozračje kojemu se iz dana u dan čudimo ili u njemu nalazimo dobro kojega nema, da bismo lakše disali, da bismo, kako-tako, održali toliko željenu i voljenju "hladovinu", koju pokušavamo proglasiti mirom... |
16.01.2012., ponedjeljak
|
Prirodna pristojnost je mješavina duhovne profinjenosti, inteligencije, znanja, ljubavi, namjere, iskrenosti i jednostavnosti... Ona podrazumijeva aktivno uključivanje u trenutak-u problem, doziranu iskrenost: iznijeti ono što je, i koliko je, potrebno, zauzimanje, ljubav i spremnost da se pomogne, prije svega, u osjvjetljavanju trenutka, u određivanju težine problema, kao i sagledavanju posljedica... Nošena je krilima odgovornosti...zrelost, iskustvo i znanje, čine je vjerodostojnom... Iako dostojna povjerenja, najčešće je napadana, kriminalizirana, prikazana kao krimen, grijeh, krivnja... U modi je višak pristojnosti...  Koje li ironije: "višak", a u svemu oskudijeva...stvara osjećaj nadmoćnosti a zapravo je: pomanjkanje duhovne profinjenosti, inteligencije, znanja, ljubavi, čiste namjere, iskrenosti i jednostavnosti... Licemjerka je prvoga reda, jer uvijek i u svemu štiti vlastitu kožu-vlastiti interes...paravan je za sumnjive vrijednosti...najčešće prikriva lijenost, nesposobnost, duhovnu nepokretljivost, stvarajući privid mira, ljubaznosti, ljubavi, dobronamjernosti...oduzima trenutku dušu, a samu sebe uvjrava kako ju upravo ona štiti...u prirodnoj pristojnosti vidi suparnicu...potpuno krivo, jer se ova s njom ne natječe...  |
|
Kako ćeš znati jesi li uspjela: po pljesku, odobravanju, pohvalama ili divljenju... I sama znaš, mnogima su potrebni, ali nisu znak ispravnosti, potvrda da je to, što se na sva usta hvali i podržava, ispravno i dobro... Planina zhtijeva napor kako bismo se popeli na nju...penjemo se bez publike i pljeska, i najčešće je to hod koji je daleko od onoga što bi moglo biti ocijenjeno s vrlo visokom ocjenom za umjetnički dojam... Česta zaustavljanja, skretanja, dio su puta - neugodne stanice, na kojima se, kraće ili dulje, zadržavamo, i istina je da ih najčešće napuštamo popljuvani, kamenovani... Varaju se oni koji misle da pljeskanje potvrđuje ispravnost i uspinjanje a zviždanje zastranjenje, još više oni koji u pozivu na izolaciju vide ispravnu i opravdanu reakciju...  Usred zbunjenosti i duhovne pustoši mnogi podlogu za svoju vjeru nalaze u plitkim i površnim osjećajima, u osjećajima koji dolaze i odlaze, u osjećajima koji su u stanju iznuditi dokaze da bi živjeli... Poznavati tajne uma i srca neke osobe, đavlima nije dano, no njihova oštroumna inteligencija i promatranje može im omogućiti da zaključe mnoge stvari o osobi, stoga im i nije tako teško udovoljiti željama lakovjernika i tako potvrditi njhovu "vjeru"... Oni doista mogu proizvesti tjelesne ili imaginarne vizije, falsificirati ekstazu, u hipu izliječiti bolest uzrokovanu đavolskim utjecajem, proizvesti stigme, glumiti čuda i fenomene levitacije i bilokacije, učiniti da ljudi ili predmeti nestaju, utječući na nečiji vid ili viđenje, uzrokovati da netko čuje zvukove ili glasove, uzrokovati da netko govori u jezicima, lijepo piše, crta, pjeva...mogu izreći činjenicu koja je skrivena ili udaljena... Pali anđeli imaju moć da prevare i dozvolu da varaju... Jasan i nedvojben znak Božjega duha je istina...nju prima ljubitelj istine...ona se udomljuje u čisto srce i plemenitu dušu... Drugi jasan znak da se radi o Božjemu duhu je ozbiljnost...Bog nikada nije uzrok stvari koje su beskorisne, isprazne, ništave ili nepotrebne... Prosvjetljenje - Bog prosvjetljuje osobu, ali i one na koje ona svoje iskustvo, u obliku riječi koje prosvjetljuju, prenosi... Poučljivost - duše koje su pokrenute Božjim duhom radosno prihvaćaju savjet i upozorenje onih koji su vrijednosno i iskustveno jači od njih... Diskrecija, ne ona koja bi mnogima odgovarala, ona koja štiti nakane zloga, nego ona koja izgrađujuće i ozbiljno stane tamo gdje zlo želi utvrditi svoje mjesto... Istinska poniznost...nju razumiju samo osobe koje uči Duh Božji... Mir, i opet, ne onakav kakav mnogi priželjkuju, nego onaj mir kada duša prolazi kroz iskustvo duboke i stabilne mirnoće u dubinama svoga duha - mir u istini i ispravnosti... Povjerenje u Boga, fleksibilnost volje, čistoća nakane, strpljenje u patnji, iskrenost, jednostavnost, ustrajnost, sloboda duha, to su znakovi da je u osobi prisutan Božji Duh... Đavao se doista može prerušiti u dobroga duha...čak, učiniti da se nešto čini autentičnim mističnim fenomenom... Ne podnosi istinu, pa svoje prijevare prikriva poluistinama i pseudomističnim fenomenima... Potiče znatiželju... Zbunjenost, tjeskoba i duboka potištenost, bez nekog posebnog razloga ili njihov izostanak kada su one u nekom finom obliku itekako potrebne, znakovi su njegove prisutnosti... Istinska tvrdoglavost, zadrtost i samovolja - kažu da je to jedan od najsigurnijih znakova đavolskog duha... Nemiran duh i krajnosti... Oholost i taština - skretanje u beskorisnost i stvaranje prostora za vlastitu predstavu... Lažna poniznost - prikrivanje oholosti i sebeljublja... Očaj, nedostatak povjerenja i obeshrabrenje - kronična karakteristika koja se izmjenjuje s preuzetošću, ispraznom sigurnošću i neosnovanim optimizmom... Sve što je otrcano, što stane u otrcane i beskorisne fraze, nije Božje i od Boga... Oblikovanje koketa, raspirivanje ljubavnih strasti - banaliziranje erosa, posebno je područje njegovog djelovanja... Ako dugoročno dobiva, đavao je voljan izgubiti puno... On se može zaogrnuti plaštem lažne poniznosti, sakriti iza poluistine, ali on ne zna kako nositi plašt poslušnosti... |
13.01.2012., petak
|
Uvijek ima onih koji obiluju "dobrim" namjerama, među vjernicima i nevjernicima...po svemu su isti, bili vjernici ili ne: pojave se u pravi čas, naprosto, imaju nos za to...obično, na prvi pogled, ništa ne kažu, kao da dobra namjern nije dovoljno dobra sama, bez da išta kaže...zanimljivo je kako, gotovo uvijek, poziva da se izolira protivnik i kako, gotovo uvijek, koalicijski djeluje...ono što je, ipak, dobro kod tih i u tim "dobrim" namjerama je to što, na drugi pogled, kažu ono što nikako ne bi htjele... "Dobra" namjera je iskoristila i ovaj trenutak...pojavila se u obliku: Nemojmo pisati, i prestat će. Ulazeći uzaludne raspre štetimo sebi a nju potičemo još gore. Nek joj dragi Bog kojem se moli otvori oči da progleda i da uzvjeruje pravom vjerom. Valentina vidi stvari kao u iskrivljenom zrcalu. Ne krivimo ju zbog toga. Samo Bog poznaje povijest svake duše. svima poručuje "dobra" namjera, a ja poručujem njoj i koalicijskim partnerima: Da, dobra se namjera skriva iza crnih slova i upućena je onima koji su "kontra" Valentine...kaže: ne krivimo ju - doduše, meni ti "mi" nisu uopće važni, kao što mi ni ove rasprave nisu smisao života, ali imaju smisla, jer kroz niti jedan drugi oblik ne bih jasnije vidjela i razlučila dobro i zlo, i tko je tko, tako da, dobra namjero, nemoj se truditi, jer ti namjera, koje možda i nisi svjesna, cilja na visoko, ali prazno mjesto...tek da ti kažem kako će vrstan plivač preplivati La Manche s uživanjem, iskrcati se u VB, svjež i radostan, obogaćen još jednim predivnim iskustvom, dok će neplivač gledati u malo veći potok i sav se preznojiti od muke na samu pomisao da ga mora prijeći, na mrtvo će se ime posvađati s onima koji to primijete i jasno mu kažu: Ti si vrlo loš plivač, još gore, neplivač, tehnika plivanja ti nije poznata - kod plivanja na suhome, znanje i tehnika nisu bitni, ali se plivanjem na suhome, nikamo ne stiže...  |
|
Hvalospjev ljubavi, žao mi je što si onaj dio komentara koji se nije odnosio direktno na tebe, nego općenito na odnos ega i Duha, shvatila kao lekciju tebi...žao mi je...još jednom se potvrdilo da dobra namjera nije dovoljna, ali i da se cjelokupno školovanje ne može tečajem prenijeti i usvojiti, kao što ga ni najbolja namjera ne može "pokriti"... Dejmone, ti nisi osoba na koju treba trošiti riječi, niti si onaj "na kome" se može nešto naučiti...ti si bezvezni prostak, koji misli da je Bog Bogu...ako misliš da očekujem da me razumiješ, moram te razočarati: ne očekujem...ti si, Dejmone, tu samo da bi se jasno pokazalo i vidjelo koliko je onih koji su ti slični...a, ima ih...bez tebe, bilo bi ih teško prepoznati... Martin, ja nemam ništa protiv tvojega naglašavanja, samo ti naglašavaj...predugo si šutio...a, što se tiče Valentine, tebi Valentina ne znači ništa, zato jer ni crni Martin ne znači ništa...meni je sasvim dovoljno da to nešto znači Bogu i meni...Valentina sam ja i, vjeruj mi, ne tražim da to nekome nešto znači, a prepoznatljivost nicka dovodi nas do osobe koju smo preko komentara, stavova, razmišljanja i sklonosti, ako nismo površni, uopznali...ono što ja činim, kažeš da nije vjera, i to kažeš mirne duše, mimo Boga i Njegovog mišljenja...pljusneš, od oka, bez imalo osjećaja da bi bilo i pristojno i potrebno da ukažeš i pokažeš: što je to kontra vjere, onda kad ti se čini da je trenutak najzgodniji, a ovaj je baš zgodan...e, to, dragi moj, nije vjera...no, to sam ja znala i ranije...iskreno, ovaj mi dokaz nije bio potreban...  Martin, NF će već od sutra promijeniti nick u Martin - što je, je: ti i on, dva ste Martina... Ne stidiš se, Martin, a trebao bi, jer istinski vjernik nikada neće tako reagirati...istinski vjernik je borac, on vidi i zna, on ispravno, ili vrlo blizu tome, reagira...on je osjetljiv na istinske vrijednosti, on prepoznaje svaku opasnost - on vidi posljedice... Nisu nevjernici okosnica problema, nego vjernici poput tebe, a ima ih - ne znam koliko ću progriješiti ako kažem: sve Martin do Martina... p.s. prijatelju dragi, obraća se Andrea Dejmonu, imaš pravo, što se tiče Valentine žao mi ju je jer nema široki horizont lijep ti pozdrav Andreice draga, u pravu si, zaista moj horizont nije tako širok da bih nešto lijepo i vrijedno vidjela u NF-ovim stražnjicama...moja razina i granica znanja, iskustva i interesa ne dosežu to... I Vitae je posjetila svog prijatelja i kolegu NF-a, nježno položila svoju glavicu na njegovo rame i tiho prozborila: Hvala ti, prijatelju! Tek sam sad otkrila da sam opet na ostima paklenim ahahah Iznimno cijenim gestu , mada je to po onoj : svatko od nas, valjda mora imati svog anđela, ali i svog krampusa :))) Po svemu, po svim elementima, meni ovo sliči na uzdah vražice... |
11.01.2012., srijeda
|
Iskrenost je govor duše...  Što uopće znači biti iskren...je li iskren čovjek osoba koja vidi stvari kakve jesu, bez uljepšavanja, jer se ne nalazi u koži "promatranog" pojedinca ili grupe, ali je itekako svjesna povezanosti svega i svih, ili je iskrenost sasvim subjektivna kategorija... Kao mlada, nisam imala potrebu govoriti i tumačiti...ne znam da li je to bio defekt moje duše ili je to bila, nesvjesno, ispravna reakcija...vidjela sam stvari kakve jesu, ali sam, uglavnom, osim par "ispada", vidjela i šutjela... Sjećam se jednog od tih ispada: profesor kemije imao je ružan običaj - kada bi prozvao učenika, krenuo bi prema prozoru učionice, gurnuo ruke u džepove i počeo s postavljanjem pitanja...jasno se vidjelo da ne sluša što učenik govori...na kraju bi uvijek rekao: Sjedni - jedan, ako se radilo o lošijem učeniku i onom koji njemu nije bio simpatičan, dva, ako se radilo o osrednjem, pet simpatijama...ne sjećam se da li sam dotada bila njegova simpatija, no otada sam postala - iskoristila sam jednu priliku i digla se: Vi oupće ne slušate učenike...sjećam se da se na te riječi okrenuo prema meni, pogledao me, ali mi ništa nije rekao...činjenica je da se njegovo ponašanje promijenilo, ali je činjenica i da je njegov odnos prema meni, u meni izazivao nelagodu...bila je to posljedica koju nisam mogla predvidjeti i s kojom se nisam znala nositi...protiv toga se nisam mogla, niti znala, boriti... Često se nalazimo u situaciji da kalkuliramo: trebamo li biti iskreni ili ne...osobno, iskrenost je moj duh, govor moje duše, moja moralna svijest...trudim se da ju ne žrtvujem, ali da ni ne istupam, ako vidim da trenutak to ne traži...ako se, pak, zaletim, onda je to prilika za "uvježbavanje", koja mi, u najviše slučajeva, posluži kao dobra škola... Iskrenost najčešće podrazumijeva kritiku, a manjim dijelom pohvalu... kada bi ono što je manje od iskrenosti bio propust, odlučujem se na iskrenost, u početku doziranu, onu koja štiti osobu a kritizira ponašanje i postupke...ako vidim da ona ne djeluje, da osoba kritiku doživljava i prikazuje kao napad, i tako težište s istine prebacujen na obračun i netrpeljivost, ili ju želi prikazati kao sirov istup ili, pak, pretjerivanje, onda bez milosti prelazim na nemilosrdnicu, jer nisam od onih koji, kada im se netko zamjeri, jedva čekaju da "ogoljela iskrenost" ugleda svjetlo dana... Malo je onih koji su sposobni gledati ljude unutar "prizme istine", puno je više onih kod kojih je sve zasjenjeno bliskim - subjektivnim odnosom... Nedvojbeno je da je iskrenost vrlo nezahvalna, jer postoji rizik da si radi nje stvorimo puno neprijatelja i nađemo se u neobranom grožđu... Iskrenost traži dosljednost, ustrajnost - ići do kraja, znati se boriti...sve to, bez znanja i iskustva, nećemo moći...možda bi bilo bolje reći, da sve to bez Božje pomoći nećemo moći...a ona, Božja pomoć, nam dolazi samo ako smo savršeno usklađeni s Njegovom voljom, darovima koje je On ugradio u nas i poslanjem koje nam je dodijeljeno...ovo nije fanatizam, ovo je živa istina... Oni koji u mislima provlače pitanje "isplativosti/neisplativosti" iskrenosti i oni koji iskrenost doživljavaju kao sirovo očitovanje ili pretjerivanje, oni ne žive niti gledaju u duhu istine... Odnosi koje iskrenost može pretvoriti u neprijateljstvo, nisu ni dobri ni zdravi...da li je ugriz cijena iskrenosti i treba li ga otrpjeti...mislim da ispravnije postupimo ako ga iskorisitmo, nego ako ga otrpimo... Kad bi iskrenost bila laka, bila bi bezvrijedna... Mudra iskrenost, put je prema veličanstvenosti... |
10.01.2012., utorak
|
|
05.01.2012., četvrtak
 Kakvo je stanje države, u kojoj osobe koje mlate praznu slamu objavljuju znanstvene radove, njihova djeca završavaju fakultete, a oni, rijetki, koji ne mlate praznu slamu su fanatici... Kakvo je stanje države, u kojoj kojekakvi Prangeri misle da je stup srama pravi pristup problemu, a sami van karikaturnog pogleda ne znaju gledati... Kakvo je stanje države, u kojoj svećenici podržavaju sebe i političare umjesto Boga i Božje... Kakvo je stanje države, u kojoj vjernici, oni koji za sebe misle da to jesu, ne razlikuju ni najjednostavnije duhovno očitovanje, nego se bave vlastitim slagalicama, misleći kako baš njihova "pokriva" Božje očitovanje - Njegovu volju... Kakvo je stanje države, u kojoj ima vrlo malo Božjih ljudi, još manje istinskih vjernika, a pravednika, kojima istina i poštenje znače život, ima - jedan do dva...ako ih i ima toliko... Kakvo je stanje države, u kojoj su jeftinoća u svim područjima života, osobna, politička i društvena prenemaganja, okosnica života... Pranger misli da se crni oblak sudnjeg dana nadvio nad nama...on ide u Sisak...a ja, pak, molim za Sudnji dan kakav se samo poželjeti može, Sudnji dan kakav nam može priuštiti samo Bog Stvoritelj, Bog Otkupitelj i Bog Obnovitelj... Ako ništa drugo, onda barem istinu, da postoje tri Osobe u jednom Bogu, morali bismo znati, jer - istina je da nas je stvorio, istina je i da nas ima od čega i od koga otkupiti, a da bi nas trebalo obnoviti, prosvijetliti - bi, i to što prije, i istina je da to može samo On, nitko drugi...to je temelj pismenosti... |
