Sasvim običan blog jedne (ne)obične klinke
ponedjeljak, 25.08.2008.
Bura na pomolu
|
Dugo ne pišem i baš mi je žao zbog toga. Međutim vrijeme je kakvo već je i ne dopušta mi previše slobodnog vremena ili možda samo ja sama sebi namećem prevelike kritierije i previše popunjavam vrijeme pa mi ne ostaje ništa slobodno. Ponekad mi se čini kako su dani postali kratki, prekratki da bih napravila sve što želim. Imam previše stvari koje želim, a želim sve. U posljednjih nekoliko dana aktivno radim zimnicu. Razne sokove, paradajz na sve moguće naćine i marmelade. Nisam to nikad radila, ali želim dokazati svima, a ponajprije sebi kako sam ja sposobna i to znam. Zvuči smiješno, ali trebalo mi je dugo sa shvatim da većinu stvari koje radim, radim iz razloga da dokažem sebi kako sam sposobna da to napravim. Ne mogu podnjeti da nešto ne mogu. A nitko ne zna i ne može sve, svjesna sam toga. No ako si nešto zamislim ostvarujem to pod svaku cijenu. Razmišljala sam o tome više puta. Mislim da sam oduvijek takva. No u svakom slučaju sigurna sam da je time rezultiralo to da sam uvijek kao mala imala osjećaj manje vrijednosti. Uvijek se pohvaljivalo nekog drugog i uvijek su drugi bili bolji. Bila sam dosta povučena kad sam počela ići u školu vjerojatno iz tog razloga jer sam se bojala da i tamo neću biti dovoljno dobra. Nakon nekoliko godina uz upornost isplivala sam na površinu i dobila ono što želim, ali još uvijek neka postignuća nisu bila zapažena. Uvijek me to boljelo. Danas znam da mi to nije bitno, barem ne ono što će kazati netko drugi. Ali bitno mi je da dokažem sebi. I sad ponovo dok me je život ubacio u oluju, pokušavam da isplivam i preživim. U posljednjih nekoliko mjeseci stalno je bura na pomolu. I ne vidim sunca, ali ga osjećam. Znam da na kraju krajeva sve će biti onako kako mora, a ja se na poslijetku znam boriti za ono što želim. Evo tako. Malo zbrkani post, ali takvi su mi i dani. Nadam se malo češće biti ovdje od danas, mada ne obećavam ništa. Slejdeći tjedan imam radnike doma nešto renoviramo tako da ne znam kako ću biti s vremenom. A i počeo je Špancirfest pa mi i on dodatno oduzima vrijeme, jer mora se sve vidjeti i proći. Pozdravljam vas sve i idem brzo čitat vaše postove.  |
- 13:05 - 33 komentara - Isprintaj - # - On/Off
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Misao dana
Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova. Elonor Roosevelt |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
