Lectio divina kako glasi naslov ovog posta ili Božansko čitanje jedan je od najpoznatijih i najraširenijih načina meditiranja tekstova Svetoga Pisma i u ovom postu želim vam ga približiti.
LECTIO DIVINA
1. Lectio - čitanje;
2. Meditatio - razmišljanje;
3. Oratio - molitva;
4. Contemplatio – motrenje;
PRVI KORAK – Lectio odnosno čitanje/slušanje;
- treba najprije čuti što nam tekst govori
a) čitati biblijski tekst
b) slušati biblijski tekst
c) "gledati" biblijski tekst (film, slika);
- da bi mogli čuti i razumjeti tekst, potrebno je ozračje "tišine":
a) moram otkloniti "vanjsku buku (npr. glasna glazba ili televizor, buka ulice ili prijatelja). Moram pronaći mirnu sredinu: Isus kaže: "… uđi u svoju sobu…" (Mt 6,6);
b) moram otkloniti "unutarnju" buku (nemiri srca: mržnje i neopraštanja, svađe i zavisti, lakomost i svaka vrsta "teškog" grijeha);
c) moramo biti svjesni sebe – koncentrirani ukoliko imate problem s koncentracijom u molitvi možda vam pomognu predmolitvene koncentracijske vježbe o kojima smo u
ovoj rubrici prije govorili u postu "koncentriranje".
- tekst treba čitati "polako", "pažljivo" i "više puta";
- treba uočiti "glavnu" misao teksta:
a) osobitu pažnju treba pokloniti "likovima" i njihovom razgovoru, ako postoje likovi u tekstu;
b) likovi su nositelji "radnje", te treba uočiti kako se odvija radnja, te utvrditi mjesto i vrijeme radnje;
c) na gramatičkoj razini, pažnju treba pokloniti "glagolima", jer se upravo njima izražava radnja;
DRUGI KORAK – Meditatio: razmišljanje
- nastojeći shvatiti temeljnu misao teksta, određena misao, ili biblijska rečenica, ili samo nekoliko riječi, ili jedna jedina riječ, koja obuzima našu pažnju, bez naše svjesne intervencije;
- ta nas je misao pogodila, zahvatila, zainteresirala, "isprovocirala", uznemirila, smirila:
a) bilo da je u nama izazvala snažne osjećaje;
b) bilo da je u nama izazvala intelektualnu znatiželju;
- upravo to je misao na kojoj se trebamo zadržati u ovom sljedećem razdoblju "razmišljanja" ili prebiranja u srcu onoga što smo prije čuli, kao što je to činila Marija (usp. Lk 2, 19):
a) tu misao ili rečenicu Svetoga pisma trebamo "ponavljati", uživati u njoj, naučiti je napamet, te je "preživati" kao što životinje ponovno i ponovno preživaju hranu koju su samo jednom pojele;
b) misao Sv. Pisma ulazi tako u interakciju s našim mislima i osjećajima, djelima i uobičajenim načinom našega života, tj. naših stavova, te ponekad osjećamo da nas Božja riječ izaziva ili osuđuje, hrabri ili tješi: najednom se pronađemo na "vjetrometini Božje riječi";
TREĆI KORAK – Oratio: molitva
- iz prijašnjeg koraka razvija se sljedeći, a to je izgovorena molitva;
- interakcija našeg života s Božjom riječi mora u nama nešto izazvati:
a) ako je plod interakcije našeg života s Božjom riječi pozitivan:
- javlja se prvotno molitva "hvale" i "slave"
"Slavim Te, Oče, i ponosim se velikim djelima koja si za mene učinio u mojemu životu…";
- jednako tako javlja se molitva "zahvale" za trenutak lijepog iskustva:
"Hvala Ti, Oče, za Tvoju prisutnost u mojem životu, tvoju ljubav…";
- tek na kraju javlja se molitva prošnje za neko drugo veliko djelo;
b) ako je plod interakcije našeg života s Božjom riječi negativan, prvotno se javlja molitva "prošnje" i "vapaja":
"Oče, oprosti mi…";
"Gospodine, spasi me…!";
"Isuse, smiluj mi se…";
- da bi molitva bila doista molitva, potrebno je čuti Božji odgovor, na našu životnu situaciju koja je došla u interakciju s Njegovom riječi.
- kao što je naša molitva mnogostruka, tako je i Božji odgovor mnogostruk: osjećaj blizine Božje, oproštenje, osjećaj spašenosti, pokazivanje ispravnog puta…
ČETVRTI KORAK – Contemplatio: motrenje
- zadnji korak "božanskog čitanja" ili "lectionis divinae" jest uživanje u BOŽJEM ODGOVORU;
- u tim trenucima više ne razmišljamo o biblijskom tekstu, niti ponavljamo misao koja nas je pogodila, niti izražavamo Bogu nekakve govorne molitve, nego jednostavno "gledamo" ili "motrimo" njegov odgovor i uživamo u Božjem odgovoru;
- to su trenuci slični susretu dvaju prijatelja, koji, nakon što su iznijeli jedno drugome najdublje događaje protekle razdvojenosti, jednostavno sjede ili stoje jedno pokraj drugog, te je njihova fizička blizina, kao znak njihovog unutarnjeg jedinstva misli i srca, dovoljna za njihovo uživanje: nisu više potrebne riječi;
- to su trenuci u kojima molitelj osjeća Božju blizinu, te u toj blizini uživa, znajući da pokraj njega stoji autor svega što postoji, te više nije potrebno izgovarati riječi.
|
Lik koji voli misliti svojom glavom, dobar frend koji se baš nekim slučajem strašno fura na duhovnost 
