O A Z A M I R A

12.09.2006., utorak

Zašto taj nemir

Zašto taj nemir Zašto tjeskoba Bog je pored tebe Vjeruj u milost Vjeruj u ljubav Uskrslog Krista za Njega živi.

- 10:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.09.2006., subota

Učini to danas

Hvala vam na nekoliko, uistinu divnih e-mailova koji su me potakli da napišem ovaj kratki post... Nema univerzalnog recepta za napredovanje u duhovnom životu, no da ga ima glasio bi sigurno nekako ovako: Danas se potrudi biti dobar, ljubazan, susretljiv i pun razumijevanja, danas obavi svoje dužnosti i nosi svoj križ, danas se moli i slavi Gospodina svojim životom, danas vjeruj, nadaj se i danas ljubi, danas se odluči biti svet, a sutra uradi to isto, samo sa malo više žara i tako iz dana u dan... Uspjeh ti je zajamčen! Sve vas voli i za vas se moli, Filippo

- 13:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

08.09.2006., petak

Gdje je nestao polet Gdje se skriva on...

Upravo to me čudi, gdje je nestao polet kod naših mladih ljudi, tko je to oduzeo onaj pozitivni elan našim mladim katolicima, ne znam... Mladi su nekada bili snaga koja je pokretala društvo, koja se nije bojala reći što ne valja, a što je u redu, koja je željela promjene na bolje, koja se borila za pravednije i etičnije društvo, mladi su bili moralna snaga, a danas, kao da smo u mladim godinama ostarili, sve nam je svejedno, možda riječi one pop pjesme najbolje opisuju stanje naše generacije: Niš me volja ni, samo mi se spi Niš mi se ne da, samo bi leža... Ma probudi se čovječe!!! Gdje je nestao čovjek... pitam se zajedno s našim popularnim rock pjevačem??? Kojim putem krenuti... znaš li mladiću i djevojko kuda ideš, što želiš od života, pitaš li se o smislu i cilju postojanja, čezneš li za svjetlom, čekaš li da dođe kraj tami ili ti je tama možda draža... Ima i svijetlih primjera mladića i djevojaka koji se okupljaju u svojoj župi, druže se, razmjenjuju iskustva, mole, pjevaju i vesele se i to je u redu... Ali kad ugledam takvih dvadeset u dvorani, srce mi se slama za onim tisućama koji se baš u tom trenutku fucaju po mračnim ulicama pijani, nafiksani, izgubljeni, zanemareni i na rubu života... Znate, lako je negativno razmišljati o drogerašima u globalu, ali kad ja o njima mislim onda mislim o Anti, o Ivanu, o Karlu, o Dragi... i teško mi je, i oni su ljudi i ne mogu osjećati ništa drugo osim žalosti što droga odnosi prijatelje, braću, sestre, sinove, kćeri, očeve, majke, mlade ljude koji su mogli ostvariti nešto.... TKO TO TRUJE NAŠU MLADEŽ KOMU TO ONA SMETA.... o tomu neću više Što je s ovim drugima, talentirana mladež kojoj se jednostavno ništa ne da i sve joj je dosadno, zar ima išta goreg za vidjeti......................... Dragi mladiću i djevojko, dragi mladi vjerniče i vjernice, nemoj dopustiti da ti neko soli pamet i uči te da ono što si do sad smatrao/la dragocjenim najednom kao niš ne vrijedi. Postoje u životu neprolazne vrijednosti Bog, Crkva, Obitelj, znaj postaviti ljestvicu vrijednosti kako valja. Upoznaj svoju vjeru dublje, nastoj i razumom shvatiti što srcem vjeruješ i stekni vlastita vjernička iskustva i vlastiti stav, gradi na čvrstom temelju da bujice svijeta od tebe ne naprave ruševinu veliku. Ljubi Boga, ljubi Crkvu, ljubi Obitelj. Moli se da ti dragi Bog pomogne na životnom putu, jer nije lako danas biti katolik. Živimo u Hrvatskoj, ako ne u ateističkom društvu onda barem u deističkom u kojem za Boga i njegove vrijednosti malo tko mari, u kojem biti praktični vjernik znači biti zaostao, fundamentalist, i u svakom slučaju ne-moderan... Teško je biti praktični vjernik jer te sve odvlači od onog što tvoja vjera naučava i mediji i okolina i društvo općenito. Ali s druge strane uvjeren sam da je ovo vrijeme i velikih svetaca koji upravo sada, danas, žive među nama radeći potiho svoj posao, moleći i slaveći Boga cijelim svojim bićem. Ne stidi se mladiću i djevojko što si katolik jer u tom nema ničeg lošeg dapače o dobru ti svjedoči Krist i prva Crkva i dvije tisuće godina svetaca, mučenika i uzornih vjernika u čije se svijetle primjere i ti ugledaj i postani Apostolom Kristovim u trećem tisućljeću. Znaj reći ne, ne seksualnim odnosima prije braka, ne izvanbračnim zajednicama, ne pobačaju, ne drogi, ne alkoholu.... Angažiraj se u svojoj obitelji, u društvu, u župi, ovdje na internetu (neka tvoj blog odiše katoličkim duhom). Neka tvoji talenti budu upotrijebljeni na Božju slavu i proslavu. Uvijek će ti se pružiti prilika za dobro samo je moraš prepoznati i učiniti nešto... možda je sada vrijeme da otpočneš! A ako što god zapne, bit ću spreman pomoći ako ništa molitvom, a to je naše najjače oružje protiv zla i najbolje oruđe u stvaranju novog boljeg svijeta. Na tom putu ti želim obilje Božjeg blagoslova, neka te dragi Bog čuva, tvoj Filippo.

- 15:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.09.2006., četvrtak

Izvještaj sa šetnje s frendom

I tako, nemoj se nać' uvrijeđen al stari mislim da je za nas studoše molitva čisto gubljenje vremena, mislim ono ja učinim uvijek neko dobro djelo, dadnem i milostinju kad imam od viška, pa i moje učenje i čitav život sve je to na neki način molitva zar ne... pričao je tako jedan moj frend dok smo, nedavno, šetali u jednoj prekrasnoj oazi na našem plavom Jadranu. Mislim, Filippo poštujem ja tebe ti si k'o pobožna duša i tako, al to je moje mišljenje i znam da sam u pravu. Znaš stari, kako danas govore, moli Križni put, moli Krunicu ovi malo moderniji kažu razmatraj Sveto Pismo... Za me je to čisto gubljenje vremena i odvraćanje od životnih zadataka, uostalom ne moram ti ni pričat, pa i sam znaš kako su puknute one „duhovne egzote“ što mole po čitav dan, i nemoj mi reći da nisam u pravu, Filippo, njima, kažem ti, fali koja daska u glavi... i sad ti meni reci da je to normalno... ej ja 'oću bit zdrav čovjek pa mi i ne pada na pamet molit', a kamo li ić' u neku molitvenu zajednicu... Stipe, dokle ćeš ti ovako ili ćeš i mene pustit da ti nešto kažem, znam ja tebe, mogao bi ti ovako do ponoći, nego meni se čini da ti baš i ne kužiš što je molitva... Mislim da ti to i nije najjasnije. Ono što si rekao „dobro djelo“, „rad“, pa i „čitav život“, ako su što no se kaže Bogu na slavu, i to može biti molitva, ajmo reći „neizravna molitva“... Stipe, legendo, čini mi se da bez osobne molitve ipak ne ide... pa se bojim da ćeš se i ti preforsirat u svakom pogledu nastaviš li tako, učiš, radiš, volontiraš, bez pomoći odozgor teško ćeš moći zadržati ovako plodan život, stari nema šanse da ćeš i dalje ostat ovako poletan, susretljiv, sa ovako istaknutom oživljavajućom, životnom i djelotvornom vjerom koja podupire i razvija u tebi tu tankoćutnost koju imaš za potrebe bližnjih, na tebi se ipak vidi da si do sada uvijek nalazio snage iz osobnog susreta s Bogom pa mi nikako nije jasno što ti sad nešto ovako pada na pamet... Znaš, uvijek sam se divio kako si usred ovih zemaljskih vrijednosti koje se nama mladima, a pogotovu studentima svakodnevno pružaju, ti ipak znao prepoznati i one neprolazne nadzemaljske vrijednosti, pa nisi li i sam govorio tokom posla kad je bilo teško „nek ovo bude k'o naknada za uvrede koje se nanose Svetom i Bezgrešnom Srcu Marijinu“ sad reci da nije tako... Nama je potrebna snaga, a ona se stječe po Duhu Svetomu, On nam govori u nutrini i da bismo mogli čuti što nam hoće reći i da bismo mu se odazvali, potrebno je razmatrati Božju Riječ, treba znati zaći u dubinu svoga srca i ondje osluškivati glas Božji. Osobna molitva nije to „gubljenje vremena“ kako ti Stipe kažeš, ja to više razumijem kao nastojanje da te zadatke što ih život pred mene stavlja što savršenije ispunim, to nije bijeg od svijeta već traženje svjetla za razumijevanje svijeta, nije bijeg od vlastite odgovornosti nego stjecanje jakosti da se zadacima što bolje odgovori. Nije dovoljno što smo kršteni treba i molit! Razlog? Čovjek kao duhovno biće, svjesno sama sebe, može pravo ostvariti i proslaviti Boga samo onda ako svjesno i slobodno izvršava ono što po sebi jest „proslava Božja“. Slaviti Boga samo time što živimo, radimo, brinemo se – a da pri tome svjesno i slobodno ne štujemo Boga – značilo bi zaostajat za svojim mogućnostima, značilo bi sebe ne ostvariti u punu dostojanstvu čovjeka, značilo bi uskratiti Bogu štovanje. Nužnost molitve općenito proizlazi i iz toga što se Bog trajno dariva čovjeku, a molitva je odgovor i razgovor s Bogom, svjesno predanje sama sebe u hvali, zahvali, prošnji i pokori. Posebice obveze molitve postoje u stanju nevolje ili svladane nevolje, u radosti ili osobnoj krivnji, u liturgijskim vremenima crkvene godine (Božić, Uskrs, Duhovi, nedjelje i blagdani), u „dnevnim molitvenim trenutcima“, tj. ujutro i navečer kada su molba i zahvala posebno na mjestu. Intenzivan rad i spavanje isključuju čovjekovu svijest, isključuju čovjekovo JA koje inače sve kontrolira. Zbog toga su u tim stanjima dubinski slojevi u čovjeku više ili manje nezaštićeno otvoreni i dobrim i zlim utjecajima. Dobra nakana na početku rada i molitva prije spavanja dobar utjecaj mogu promicati, a zao utjecaj mogu zaustaviti, prepriječiti. Vidiš stari da je dobro moliti... Još da si mi to malo jednostavnije rekao bilo bi još bolje... ... P.S – Svatko ima svoj vlastiti put, valja ga pronaći, negativno ispravljati, a dobro slijediti

- 08:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

06.09.2006., srijeda

KOMUNIKACIJA

Kakva je moja komunikacija s Bogom i ljudima...???? Što kažeš, možda je danas baš trenutak da učiniš nešto i na tom planu... Molitva Dragi Bože, ti znaš da mnoga Tvoja djeca vole surfati netom, čuvaj ih od zloga, a prikloni im srce uz dobro i blagoslovi sve, a na poseban način i ove koji vole svratiti u Tvoju oazu mira. Amen

- 17:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.09.2006., utorak

OČE NAŠ

Ne govori: Oče, ako se svaki dan ne ponašaš poput sina! Ne govori: Naš, ako živiš zatočen u vlastitoj sebičnosti! Ne govori: Koji jesi na nebesima, ako misliš samo na zemaljske stvari! Ne govori: Dođi kraljevstvo tvoje, ako ga mijenjaš s materijalnim uspjehom! Ne govori: Budi volja tvoja, ako je ne prihvaćaš i onda kad je bolna! Ne govori: Kruh naš svagdanji daj nam danas, ako se ne brineš za gladne! Ne govori: Otpusti nam duge naše, ako nisi spreman oprostiti drugima! Ne govori: Ne uvedi nas u napast, ako nastavljaš živjeti dvosmisleno! Ne govori: Oslobodi nas od zla, ako se ne opireš zlim djelima! Ne govori: Amen, ako ne uzimaš ozbiljno riječi OČE NAŠ

- 11:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.09.2006., ponedjeljak

Sveto Pismo - Živa Božja prisutnost u Riječi

Već odavno želim napisati jedan post o Svetom Pismu. No, bilo me je pomalo strah progovoriti o tako velikoj stvari, ja ovako malen i neznatan. Odlučio sam da neću govoriti o tomu na neki učenjački način već bih ti dragi prijatelju volio progovoriti o tomu iz svog vjerničkog iskustva... Prvo i najvažnije Sveto pismo je živa Božja riječ! Budući da je tako s njom se treba odnositi s poštovanjem! Sigurno ste primijetili kako u crkvi postoje dva stola. Na jednom, onom većem, se prikazuje kruh i vino, a na onom manjem se čita Božja Riječ, dakle postoje Stol Riječi (ambon) i euharistijski stol (oltar). Već tu vidimo kako je Božja Riječ važna! Ona je neizostavni dio svake mise. Tumačenje te Božje Riječi pridržano je samo Crkvenom Učiteljstvu (živućem papi i biskupima), a nas se vjernike potiče da Riječ Božju često čitamo. Biblija se sastoji od dva dijela Stari i Novi zavjet: Neki kažu kako se Novi Zavjet u Starome skriva, a Stari u Novome otkriva, dakle i jedan i drugi dio su podjednako važni. Već svi znamo kako se u posvećenoj hostiji nalazi živi i prisutni Isus Krist, no često zanemarujemo da je i Biblija živa Božja prisutnost, pa ako je i imamo doma ona skuplja prašinu po policama zajedno s ostatkom knjiga koje rijetko čitamo... Dragi prijatelju budi svjestan da je u Bibliji tvoj Bog živo prisutan po svojoj Riječi, obećaj mu od danas i u toj Njegovoj prisutnosti iskazati poštovanje, neka Biblija ima posebno mjesto u tvojoj kući. Stavi je na počasno i vidljivo mjesto i što je još važnije druži se s Božjom Riječju, neka ti ne prođe dan da ne pročitaš barem koji redak i budi zahvalan Bogu što je i na takav način htio ostati blizu tebe. Da bi otklonio od sebe neke zablude glede Svetog Pisma, moraš znati da Biblija ne sadrži znanstvenu istinu, ona nije znanstveni spis, pa tako ni povijesni spis iako ima povijesne elemente, nije niti spis iz područja arheologije, biologije, botanike... Biblija je vjernički spis i sadrži Istinu „radi našeg spasenja“, a ne znanstvenu istinu. A istina kakva god bila ne protivi se istini, dakle ti i kao katolik možeš proučavati teoriju evolucije, pa opet čitati Postanak i stvaranje svijeta bez nekih teškoća spojiti to dvoje, jer znaš da je teorija evolucije znanstvena istina, a Stvaranje svijeta u 7 dana isto istina rečena na vjernički način kako bi ti povjerovao kako je Bog velik i koliko te voli i tako vjerujući zadobio vječni život, to je dakle „istina radi našeg spasenja“. Bibliju otvaraj sa strahopoštovanjem znajući da je to prisutnost Božja poput one u hostiji. Tu Bog živi po svojoj Riječi, a tamo po svojoj Biti. Ljubi Božju Riječ i njom se hrani svaki dan... Neka te Gospodin blagoslovi i čuva, Tvoj Filippo P.s – A za neko vrijeme, javi se i meni i obogati i ti mene svojim iskustvom i doživljajem Boga u Njegovoj Riječi

- 09:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.09.2006., nedjelja

Meditacija uz kavu

Najljepši trenutci druženja s roditeljima, rodbinom i prijateljima su za mene bili oni koje smo provodili ispijajući kavu, bilo to ujutro na početku radnoga dana ili oni popodne kada je već posao bio pri završetku. U tom ambijentu izmjenjivala su se životna iskustva, radosti i žalosti i život je nekako lakše tekao dalje. Osjećao si da imaš podršku svojih najbližih u životu pa se ni veliki problemi nisu činili nerješivima, a stariji su uvijek znali pružiti koristan savjet, baš onda kada je trebalo, pa i konkretnu pomoć. Govorilo bi se kako nas još samo kava veže, no to nije bila kava, to je bila i još uvijek jest međusobna ljubav koja je baš u takvom ambijentu voljela sebe pokazati, a kava je bila samo onako usput. Sada kad zahvaljujem Bogu, ne propuštam mu zahvaliti ni za takve male trenutke u danu, kao što je ispijanje kave sa svojim najdražima jer i ta kava je dar Božji... Često prolazimo kroz život želeći učiniti velike stvari, a sve velike stvari sastoje se od mnogo malih stvari, jutarnja kava i ona popodnevna je jedna od takvih malih stvari. Ujutro uz nju planiramo naš radni dan, a popodne ispitujemo što smo to dobroga ili lošeg učinili... Ponekad pomislim Isuse kako bih i s Tobom vrlo rado volio popiti kavu... Pitam se što bi mi tada imao reći? Vjerojatno bih te uz kavu bolje čuo, jer bih te slušao kao prijatelja, jer bi bio blizu. Tu kraj mene. Zamišljam često tu situaciju i vjerujem da mi ne bi trebao ništa reći, jer mi je dovoljna milost Tvoje Ljubavi i Prisutnosti da bih vršio Tvoju volju i bio bolji čovjek.

- 10:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.09.2006., petak

Priča o modernom čovjeku

Moderni ljudi vole putovati. Tako je jedan moderan čovjek otputovao u krajeve blizu pustinje. Jedno je jutro odlučio razgledati kraj u koji je stigao i divio se dinama, tim čudesnim pješčanim brdima kojima vjetar neprestano mijenja oblike. Čudeći se nije mario što je već davno sišao sa staze i što je bio već duboko u pustinji. Nije mario dok je imao zalihe vode i hrane, no one su ubrzo došle kraju, a vjetar je pomeo njegove tragove u pijesku. Tako je taj moderni čovjek mogao uistinu osjetiti sav žar pustinjskog sunca i znao je ne nađe li uskoro vode i hrane da će umrijeti. Lutao je tako jako dugo i već je bio na izmaku snaga, tada je ugledao zdenac, palme, sočni plodovi datulja i žubor izvorske vode su bili samo par koraka od mjesta na kojem je ležao polumrtav. No, tada je taj moderni čovjek pomislio kako mu se to samo priviđa i kako nije stvarno to što vidi i umro je gladan i žedan pored oaze. Ubrzo su u oazu stigla i dva beduina na svojim devama da se odmore i okrijepe i ugledaše modernog čovjeka kako leži mrtav. Mlađi beduin, zatim, upita starijega: „Kako je moguće da čovjek umre od gladi i žeđi, a izvor je samo par koraka od njega, a na dohvat ruke su mu sočne datulje?“, stariji mu beduin odgovori: „Promotri ovog čovjeka, pa ćeš vidjet da je to moguće, znaš, to je moderan čovjek!“ Pitam te danas draga djevojko, dragi mladiću želiš li ti biti taj moderan čovjek po svaku cjenu... Život nam često nalikuje pustinji, ali kao što u pustinji postoje oaze tako više u životu postoje stvari pred kojima ne smijemo zatvoriti oči. Bog, Crkva i Obitelj su oaze života. Nemojmo proći život a da ih ne prepoznamo.

- 17:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.