13.07.2006., četvrtak
POKAŽI IM TKO SAM JA
Neki je kralj htio vidjeti sina bračnoga para koji je stanovao u blizini riječnog zavoja, deset milja uzvodno od kraljevske palače. Kralj je izložio slugama svoju želju, i ubrzo nakon toga poslao glasnika u spomenutom pravcu. Došavši na malo seljačko imanje, sreo je mladu ženu gdje hrani svinje. Kad joj je iznio kraljevu molbu, pogledala ga je začuđeno. "To mora da je neka zabluda", rekla je, "ja uopće nemam djece, a kamoli sina koji bi s kraljem mogao govoriti." Tako se sluga vratio neobavljena posla na dvor i ispripovjedio svoj neuspjeh. Kraljevi poslužnici koji su se bojali njegove srdžbe, potiho su se nadali da će kralj ubrzo zaboraviti svoju zapovijed. I stvarno, izgledalo je da je tako, jer ni taj dan ni slijedeći kralj nije spomenuo svoju zapovijed. Jednog jutra, otprilike 25 godina kasnije, pojavio se pred vratima palače neki mladić. Očito je imao na sebi svoje najbolje odijelo, jer njegov seljački izgled i jednostavno ponašanje nisu bili u skladu sa njegovim svečanim tamno plavim odijelom. Molio je da bude pušten kralju, jer ga je ovaj navodno zvao. Vratar ga je sumnjivo promatrao, a nešto kasnije izjavio mu je lakaj da kralj nije zvao mladića.
Ali mladić nije popuštao i konačno je bio primljen kod najviših dvorskih činovnika. Jedan stariji vijećnik sjetio se ponovno priče o mladiću koju mu je mladić pričao, kako je još prije njegova rođenja došao glasnik s kraljevom molbom da dođe k njemu. Kada je glavni dvorjanik velikom bujicom riječi upitao kralja bi li htio primiti mladića, kralj je odgovorio, da je on sam molio mladića neka dođe.
Tako se mladi seljak susreo sa svojim gospodarom. Razgovor koji je slijedio još je čudniji od prethodne priče. Kralj je ustao, uzeo mladića za ruku, zapovijedio svima da napuste odaju i pozvao ga da sjedne na prijestolje. Nato je rekao: "Moje je kraljevstvo veliko. Proteže se daleko iza kuće tvojih roditelja a i nizvodno se mora ići satima da bi se došlo do njegovih granica. Svuda stanuju moji ljudi koji me nikad ne vide i imaju samo blijedu sliku o tome tko je kralj. Povjeravam ti jednu zadaću: pokaži im tko sam ja. Evo, dajem ti žezlo, krunu i kraljevsku odoru. Idi u miru!"
Kralj se digao i ostavio mladića potresena i zbunjena na svom prijestolju. Ovaj je držao u ruci sićušnu krunu, žezlo i kraljevsku odoru, jedva dovoljno veliku za lutku.
Prije nego što je kralj napustio odaju, mladić se ponovno tek toliko sabrao da je suzdržljivim glasom mogao reći: "Ali ja vas uopće ne poznajem." Kralj se na to nije obazirao. Glasnije, odvažnije vikao je mladić: "Ali što ja zapravo trebam učiniti?" Ušao je lakaj, poklonio se pred njim i odveo ga sa prijestolja. Ubrzo nakon toga mladić je već bio vani na podnevnom suncu. Razmišljajući o čudnim stvarima koje su se dogodile, polako se vraćao svojoj kući. Stigavši kući ispripovijedio je svojim roditeljima sve što se dogodilo. Oni su bili veoma radosni što je njihov sin bio primljen kod kralja i s njim govorio. Proširili su vijest o tome među svojim rođacima, prijateljima i susjedima. Sin je međutim neprestano mislio na svoju zadaću. Bilo da je radio u polju ili počivao, neprestano ga je progonila misao na kralja i njegovu zapovijed.
Konačno je odlučio posjetiti seoskog mudraca. Kada je ovaj čuo pripovijest i probleme koji su tištili mladića, mudrac mu je dao ovaj savjet: "Sigurno znaš tko je kralj, ali ti ne znaš o tom kralju jer si ga samo jednom sreo. Možda će ti okolnosti tvoga poziva na dvor i način kako si bio primljen to objasniti. Ne bi se čudio, ako bi žezlo, kruna i kraljevska odora trebali simbolički prikazivati samoga kralja. Možda ćeš otkriti njihovo značenje, ako si budeš uzeo vremena i pažljivo promatrao kraljevske darove. Kad jednom riješiš tu tajnu, trudi se da budeš tako skriven kao i poruka koju označuju odora, žezlo i kruna!"
Mladić je kimnuo. Činilo mu se da je to dobar plan. "Ipak", ubacio je, "a od čega ću živjeti?" "Ti si seljak, to i ostani", odgovorio je mudrac. "Nema ništa gorega nego kad seljak igra ulogu činovnika, pisara ili veleposjednika. Kad bi to bio pravi put, kralj bi već sam došao da radi na tvom polju."
Uzdahnuvši reče mladi seljak: "Ali zašto je kralj upravo mene zamolio da izvršim ovaj zadatak?" Mudrac se nasmiješio i odgovorio: "Jer je kralj isto tako mogao i bilo koga drugoga to zamoliti."
Tako se dogodilo da je u blizini rijeke živio čovjek koga su svi voljeli. Bio je mudar i pravedan, bio je pravi užitak razgovarati s njime. Taj je čovjek sijao i žeo svoju pšenicu, hranio svinje i obrađivao zemlju. Od vremena do vremena došao bi netko, da ga posjeti. Zašto? Nitko to upravo nije mogao objasniti. Izgledalo je naprosto tako da je svaki onaj koji bi s njim razgovarao, nekako i sam postajao više čovjek. Gladan kao da je bio nasićen. Ljudi su među sobom odvagivali tajanstvene izreke koje su od njega čuli. Jednom je prilikom prije večernje šetnje u društvu nekoliko prijatelja rekao: "Pšenično zrno umire i iz njega niče život. Mi se ne moramo plašiti smrti!" Jedna druga njegova izreka pogađala bi čovjeka svaki put iznova: "Usred svega prolaznoga ostaje samo jedno, naime - biti ljubljen."
I jednoga je dana umro. Nakon njegove smrti počeli su nećaci i nećakinje pretraživati njegovo blago. Čuli su iz obiteljske tradicije, da je jednom dobio od kralja žezlo, krunu i odijelo od čistoga zlata. No nakon sveg pretraživanja našli su samo jednu trošnu knjigu koja je počimala neobičnim riječima: "Rodoslovlje Isusa Krista, sina Abrahamova, sina Davidova..."
A. F. Wyers
|
- 08:15 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
12.07.2006., srijeda
OTVORENE RUKE
Moliti znači stajati u prisutnosti Božjoj otvorenih ruku i otvorena srca. Ima mnogo toga u mome životu što grčevito držim stisnutom šakom: svoj imetak, naravno i nematerijalna dobra: posao, položaj, prijatelje, svoje ideje, svoja načela, sebe. Ako bih otvorio svoju šaku sve bi to još tamo ostalo. Ništa ne bi ispalo. Ali moje su ruke otvorene. I to je molitva. Kad sam spreman dovoljno dugo izdržati s otvorenim rukama, Gospodin će nakon nekog vremena doći. On će navratiti i sve pomalo dotaći da vidi što imam. Mogao bi Gospodin biti iznenađen: tako mnogo stvari! Tada će me pogledati i pitati: "Da li bi imao štogod protiv ako bih ja malo od toga oduzeo?" I ja odgovaram: "Naravno, možeš oduzeti. Pa zato i jesam tu s otvorenim rukama." I možda će me Gospodin još jednom pogledati i upitati: "Imaš li što protiv da u tvoje ruke sada stavim nešto drugo?" I ja odgovaram: "Nemam ništa protiv, naravno, možeš!"
To je srce molitve. Gospodin smije uzeti nešto iz mojih ruku. Smije i nešto u njih staviti. Nitko drugi to ne smije, jedino On. On je Gospodar. Ja trebam samo otvoriti svoje srce i svoje ruke i čekati tako dugo dok Gospodin ne dođe.
P.V. Breemen
|
- 18:09 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Kontemplacija KAKO DA POSTIGNEMO LJUBAV IV. dio
(nažalost i posljednji dio)
Kao i uvijek stavit ću se u Božju prisutnost, postat ću svjestan Božjega blagonaklonog pogleda koji je upravljen u mene. U vjeri i pouzdanju poklonit ću se Gospodinu i zauzeti prikladan stav za molitvu.
Zamislit ću da stojim pred Božjim prijestoljem, a oko mene anđeli, sveci, mučenici. Svi me dobrohotno promatraju i preporučuju Božanskom Veličanstvu.
"Tu ću moliti za unutarnju spoznaju tolikih dobročinstava što sam ih primio od Boga da ih u zahvalnosti potpuno priznam te uzmognem u svemu uzvratiti tu ljubav i služiti njegovu Božanskom Veličanstvu" (Dv 233).
Promatrat ću kako sve dobro što ga vidim ili poznajem dolazi od Boga i odraz je njegova stvaralačkog djelovanja. Sva ljepota nije drugo nego slika i odraz Božje ljepote. Svaka pozitivna snaga nije drugo nego blijeda slika i odraz Božje snage; sve čovjekove goleme mogućnosti kojima ulazi u stvarnost, sebi je podvrgava, prema svome cilju usmjeruje - nisu ništa drugo nego blijede slike Božje stvaralačke moći i njen odraz...
Kako je velik, kako uzvišen, kako beskrajno moćan i kako je dobar Bog! On je jedini izvor svake moći, svake mogućnosti, svake ljepote i svake dobrote.
Želio bih da svaki djelić moga bića poput savršenog ogledala odražava Boga. Osobito bih želio da se to ostvari po onim mojim snagama o kojima sam odlučujem. Zato ih sve, upravo sve, želim povjeriti svome Gospodinu i svome Bogu: UZMI, GOSPODINE, I PRIMI SVU MOJU SLOBODU, MOJU PAMET, MOJ RAZUM I SVU MOJU VOLJU, SVE ŠTO IMAM I ŠTO POSJEDUJEM; TI SI MI TO DAO, TEBI, GOSPODINE, SVE VRAĆAM; SVE JE TVOJE, RASPOLAŽI SA SVIME PO SVOJOJ VOLJI. DAJ MI SAMO SVOJU LJUBAV I MILOST, I TO MI JE DOSTA.
|
- 08:27 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
11.07.2006., utorak
Kontemplacija KAKO DA POSTIGNEMO LJUBAV III. dio
Kao i uvijek stavit ću se u Božju prisutnost i moliti za unutarnju spoznaju tolikih dobročinstava što sam ih primio od Boga da ih u zahvalnosti potpuno priznam te uzmognem u svemu uzvratiti tu ljubav i služiti njegovu Božanskom Veličanstvu.
Promatrat ću Boga koji djeluje u svojim stvorenjima. U elementima zemlje, vode i zraka podržava sustav specifičnog postojanja; u biljkama podržava tolike razne oblike vegetiranja; u životinjama podržava i vodi svu raznolikost instinkta pojedinih životinjskih vrsta... Mogu krenuti i dalje - i u visinu kao i u dubinu: promotrit ću svemir i Boga koji djeluje tu podržavajući tolike sustave planeta i galaksija u golemim svemirskim prostranstvima; zaputit ću se i u mikrokozmos te krenuti prema molekulama, atomima, elektronima i jezgrama i divit ću se preciznosti i veličini Božjega djela... Sam život je nerazjašnjena tajna; pripada materiji, a nije materijalan; kao da je već tu Bog, u materijalni svijet, ukalemio novu dimenziju postojanja. Sjetit ću se svega što znam o životu te promatrati Boga koji tu djeluje na tako raznolik i tako savršen način... A tek razum, osjećaj, sloboda! Po čovjeku je materijalni svijet iskočio iz svojih okvira, ali i iz Božjih. Čovjek često puta ruši ono što je načinio Bog. Bog, međutim, s velikom strpljivošću to popravlja i dalje svojom riječju podržava i čovjeka ne uništava.
Kako je velika Božja ljubav!
Okrenut ću se k sebi te dozvati k svijesti koliko je Bog na meni radio i koliko neprestano radi. Promotrit ću svaku dimenziju svoga postojanja, svoje povijesti, svoga razmišljanja, svoga djelovanja i u svakom detalju nastojat ću susresti Boga koji tu u ljubavi radi. Nastojat ću mu svojim predanjem izraziti svoju ljubav: UZMI GOSPODINE I PRIMI SVU MOJU SLOBODU, MOJU PAMET, MOJ RAZUM I SVU MOJU VOLJU, SVE ŠTO IMAM I ŠTO POSJEDUJEM; TI SI MI TO DAO, TEBI, GOSPODINE, SVE VRAĆAM; SVE JE TVOJE, RASPOLAŽI SA SVIME PO SVOJOJ VOLJI. DAJ MI SAMO SVOJU LJUBAV I MILOST, I TO MI JE DOSTA. AMEN
|
- 15:03 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
10.07.2006., ponedjeljak
Kontemplacija KAKO DA POSTIGNEMO LJUBAV II. dio
Kao i uvijek stavit ću se u Božju prisutnost i moliti isto ono kao i u prvom dijelu, za nutarnju spoznaju tolikih dobročinstava što sam ih primio/la od Boga da ih u zahvalnosti i potpuno priznam te da uzmognem u svemu uzvratiti tu ljubav i služiti njegovu Božanskom Veličanstvu.
Promatrat ću svu raznolikost stvorenja na zemlji, u moru i u svemiru. Dozvat ću k svijesti kako ih Bog neprestano stvara i kako u svima njima prebiva i djeluje. Milijunima i milijardama godina Bog je vjeran svome planu stvaranja, u svakom stvoru, u svakom razdoblju, na svakom prostoru. Sjetit ću se stvorenja koje poznajem, mrtvih i živih, jednostavnih i složenih. Svaki element ima svoju specifičnu težinu, svoja svojstva, svoje mogućnosti. Svaki žvi stvor ima svoje karakteristike, način razmnožavanja, rasta, preživljavanja... Tako već tisućama, milijunima i milijardama godina. Božja stvaralačka riječ iz ništa je načinila svijet, iz kaosa oblikovala kozmos. Na svim razinama, u svim dimenzijama. I neprestano stvara, oblikuje, podržava, vodi prema strogo određenom cilju.
Okrenut ću se k sebi. Već dvadeset, dvadeset pet, trideset pet... godina Bog podržava moje postojanje, moj život, moje djelovanje, moje razmišljanje, moje odlučivanje. Jesam li svjestan da ni najsitnija stanica moga tijela ne bi postojala i ne bi funkcionirala bez Njegove volje?
Jesam li svjestan da svaki dio moga tijela funkcionira zato jer Bog to hoće? Jesam li svjestan da razmišljam, odlučujem, djelujem zato što Bog to hoće?
I mene, i sve što imam, i sve ono što jesam Bog je stvarajući uputio i neprestano upućuje prema jednom cilju. Uputivši mi poziv da se pridružim Njegovu Sinu, on mi je i jasno pokazao Put i Cilj.
Nastojeći mu na jednak način uzvratiti ljubav, molit ću: UZMI GOSPODINE I PRIMI SVU MOJU SLOBODU, MOJU PAMET, MOJ RAZUM I SVU MOJU VOLJU, SVE ŠTO IMAM I ŠTO POSJEDUJEM; TI SI MI TO DAO, TEBI, GOSPODINE, SVE VRAĆAM; SVE JE TVOJE, RASPOLAŽI SA SVIME PO SVOJOJ VOLJI. DAJ MI SAMO SVOJU LJUBAV I MILOST, I TO MI JE DOSTA. AMEN
|
- 22:20 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
08.07.2006., subota
Kontemplacija KAKO DA POSTIGNEMO LJUBAV I. dio
(moja najdraža kontemplacija (Dv 230 - 237)
Podsjetit ću se dviju činjenica vezanih uz ljubav: Prvo, ljubav je djelo a ne govor; očituje se u činima a ne u riječima. Drugo, ljubav se očituje u neprekidnoj razmjeni dobara, tako da osoba koja ljubi neprestano prima od ljubljenoga i uzvraća mu svojom ljubavlju - sve što posjeduje: materijalna dobra, duhovna dobra, osobnu naklonost, osobno zalaganje.
Kao i uvijek stavit ću se u Božju prisutnost, postat ću svjestan Božjeg blagonaklonog pogleda koji je upravljen u mene. U vjeri i pouzdanju poklonit ću se Gospodinu te zauzeti molitveni stav.
Zamislit ću da stojim pred Božjim prijestoljem, a oko mene anđeli, sveci i mučenici. Svi me dobrohotno promatraju i preporučuju Božanskom Veličanstvu.ž
"Tu ću moliti za unutarnju spoznaju tolikih dobročinstava što sam ih primio od Boga da ih u zahvalnosti potpuno priznam te uzmognem u svemu uzvratiti tu ljubav i služiti njegovu Božanskom Veličanstvu" (Dv 233).
1. dio
Prisjetiti ću se sve divote stvorenja što sam ih upoznao; visokih planina i prostranih dolina, bijelih stijena i zelenih livada, šuma i polja, drveća i cvijeća. Uzdići ću svoj pogled prema nebu te promatrati njegovo plavetnilo, bijele oblake koji njime plove; bacit ću pogled na more, ustanovit ću da vjerno odražava nebeski svod, a opet u sebi krije bogati vlastiti svijet. Opet ću se vratiti promatranju neba. Sjetit ću se kolika prostranstva i koliki svjetovi se nalaze pred mojim očima. Od svega vidim tako malo, a i u tom malom vidokrugu vidim tek površinu. I vrlo malo znam o tom svijetu - tek toliko koliko od stvarnosti obasjava slabašno svjetlo moga razuma... Sav taj golemi, bogati svijet stvorio je Bog. U tom svijetu stvorio je čovjeka i darovao mu sve, u očekivanju da mu uzvrati ljubav. No, čovjek se odvratio od Boga i izabrao sudbinu vječnoga prokletstva. Bog ga ipak ne prepušta strašnoj sudbini koju si je izabrao. Šalje na zemlju svoga Sina i spašava čovjeka.
Prisjetit ću se koliko toga je Bog ponudio meni: ambijent u kojem sam došao na svijet i odrastao, roditelje, rodbinu, kuću, dovoljno materijalnih dobara da u miru rastem. Dao mi je tjelesne i duševne sposobnosti, životne šanse. Na koncu me pozvao i za najbližeg suradnika, pozvao me da s njime surađujem na spasenju svijeta i Novom stvaranju.
Kako sam mu do sada uzvraćao ljubav? Kako stvari sada sa mnom stoje? Jesam li spreman Bogu uzvratiti ljubav istom mjerom? Ponuditi mu sve svoje snage i sve što imam?
"Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem: ti si mi to dao, tebi, Gospodine, sve vraćam; sve je tvoje, raspolaži sa svime po svojoj volji. Daj mi samo svoju ljubav i milost, i to mi je dosta." (Dv 234)
|
- 15:29 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
SLAVITI SAKRAMENAT POMIRENJA
Primjetio sam kako se ljudi u Crkvi često i u velikom broju pričešćuju. To je svakako pohvalno, međutim primjetio sam da redovi za ispovijed i nisu tako veliki kao oni za pričest, što me je pomalo zabrinulo. Zato sam ti dragi prijatelju htio donijeti na ovom blogu nešto o slavljenju sakramenta pomirenja, da možeš primati Gospodina čistim i neokaljanim srcem. Ne očekujem da ovo sve pročitaš sada, ali savjetujem ti, kopiraj sadržaj pa pročitaj kada budeš imao više vremena, ili barem neke dijelove npr. ispit savjesti prije ispovijedi itd, pa kad bude potrebno da imaš. Nadam se da će ti i ovaj post pripomoći u tvom nastojanju da budeš svet. Nemoj biti minimalist, već traži uvijek kako više možeš omiliti Isusu. Neka te Gospodin prati i čuva!
OPĆENITI PODACI
"Oni koji pristupaju sakramentu pokore primaju od Božjeg milosrđa oprost uvrede Bogu učinjene i ujedno se pomiruju s Crkvom, koju su svojim grijehom ranili i koja radi za njihovo obraćenje s ljubavlju, primjerom i molitvom". (KKC 1422)
Kako se ovaj sakramenat zove:
Zove se sakrament obraćenja jer sakramentalno ostvaruje Isusov poziv na obraćenje, put povratka k Ocu od kojeg se čovjek grijehom udaljio. Zove se sakrament pokore jer posvećuje osobni i zajednički put obraćenja, kajanja i zadovoljštine kršćana grešnika. Zove se sakrament ispovijedi jer je priznanje ili ispovijed grijeha pred svećenikom bitni element ovog sakramenta. Zato je ovaj sakrament u svom dubokom značenju i "ispovijedanje", priznanje i hvala Božjoj svetosti i njegovu milosrđu prema čovjeku grešniku. Zove se sakrament oproštenja jer, po svećenikovu sakramentalnom odrješenju, Bog daje pokorniku "oproštenje i mir". Zove se sakrament pomirenja jer daruje grešniku ljubav Boga pomiritelja: "Dajte, pomirite se s Bogom!" (2 Kor 5, 20). Tko živi od Božje milosrdne ljubavi, spreman je odgovoriti Gospodnjem pozivu: "Idi i najprije se izmiri s bratom" (Mt 5, 24). (KKC 1423 - 1424)
Slavljenje sakramenta:
Pojedinačna i cjelovita ispovijed i odrješenje jesu jedini redoviti način na koji se vjernik svjestan teškog grijeha pomiruje s Bogom i Crkvom; samo fizička ili moralna nemogućnost ispričava od takve ispovijedi; u tom slučaju pomirenje se može postići i na druge načine. (CIC kan. 960)
§ 1. Vlastito je mjesto za sakramentalno ispovijedanje crkva ili kapela.
§ 2. Što se tiče ispovjedaonice, neka biskupska konferencija izda odredbe, vodeći ipak računa da uvijek na vidnom mjestu budu ispovjedaonice s čvrstom rešetkom između pokornika i ispovjednika da se njima mogu slobodno služiti vjernici koji to žele.
§ 3. Neka se ne ispovijeda izvan ispovjedaonice, osim ako ima opravdana razloga. (CIC kan. 964)
Služitelj sakramenta pomirenja:
Samo je svećenik služitelj sakramenta pokore. (CIC kan. 965)
Slavlje sakramenta Pomirenja:
Pokora je, kao i svi sakramenti, bogoslužni čin. Dijelovi slavlja redovito su ovi: pozdrav i svećenikov blagoslov; čitanje Božje riječi radi prosvjetljenja savjesti i poticaja na skrušenost; poziv na kajanje; zatim ispovijed s priznanjem i očitovanjem grijeha svećeniku; nalaganje i prihvaćanje pokore; svećenikovo odrješenje; iskazivanje hvale i zahvalnosti Bogu i otpust sa svećenikovim blagoslovom.( KKC 1480)
GRIJEH I SAKRAMENT ISPOVIJEDI
Osjećaš li se slab ili grešan?
Danas se mnogo govori o utjecaju društva, strukturalnih uvjeta, tijela, podsvijesti, predaka na moralnost... Zbog ovih uvjeta čovjek može biti slabiji. Ipak za grijeh odgovoran je sam grešnik: ne svijet, ne tijelo, ne sotona. Ti si i ja sam odgovoran za svoj grijeh! Ako mislim - „nemam grijeha” onda nemam ni Duha Svetoga, nemam osjećaja Boga. Spoznaja grijeha ide zajedno sa spoznajom Boga - zato trebam u vjeri, na molitvi razmatrati Božju Riječ, da spoznam pravu sliku Boga, koji je Milosrdna Ljubav, koji je platio za moje grijehe svojom Predragocjenom Krvlju, dao je svoj život da živimo novi život. Prihvatiti istinu o grijehu ali i prihvatiti spasenje, milosrđe - u tome je kršćanski optimizam, nada...
Ljudi često misle da je grijeh u biti, nešto dobro. To je uživanje, ugodnost, udobnost. Postoji samo jedan problem - ne sviđa se Bogu... i zato ne možemo griješiti. A ako ipak griješimo - Bog će nas kazniti.
To je pogansko gledanje!
U biti, grijeh je otrov, koji ubija sreću čovjeka, njegovu nutarnju radost, harmoniju, osjećaj smisla života. Ako griješim živim u tuzi, u nervozi, besmislenosti, na neki način, nisam više čovjek... Bog ne želi grijeh jer On, naš Tvorac, najbolje zna što nam je potrebno da živimo u miru i sreći. Grijeh donosi duhovnu smrt.
Smrtni i laki grijeh
Katekizam veli: Namjerno tj. znajući i hoteći, izabrati nešto što se teško protivi božanskom zakonu i čovjekovoj konačnoj svrsi, znači počiniti smrtni grijeh. On u nama razara ljubav bez koje je nemoguće vječno blaženstvo. Ako se za to ne kajemo, taj nas grijeh vodi u vječnu smrt.
Najgore je ako netko čini laki grijeh zbog toga što on još nije smrtni! Ovdje ima puno zla. Taj grijeh pokazuje oholost čovjeka, nezahvalnost, unutarnji nered (srce je podijeljeno). I ovaj laki grijeh čini mnogo nereda u našem duhovnom životu, ubija gorljivost za razvoj. Ako netko često puta čini laki grijeh - to može značiti da je ravnodušan prema Bogu! To rađa mlakošću i može donijeti plodove teških grijeha...
Druga stvar je, ako netko čini lagani grijeh zbog nepažljivosti ili je slab. On ne čini veliku štetu... Ipak, trebamo napredovati u očišćenju sebe do kraja...
Kada započinje grijeh? Što ostavlja za sobom?
Najprije je KUŠNJA. Kušnja je nešto normalno. Doživio ju je i Isus. Ona je prilika da možemo rasti u vjeri, potvrditi naš izbor Boga, jedinog Gospodina, možemo spoznati i svoje stanje. Ako odmah ne odbacim kušnju na putu ka grijehu dolazi često puta nesvjesno angažiranje tijela i čula.
Onda slijedi RAZGOVOR S KUŠNJOM, S LOŠIM MISLIMA. Čovjek je provociran preko kušnje. Ako se ne odluči na grijeh nije kriv, ali ipak bespotrebno troši snagu, vrijeme i to se može završiti grijehom. Slijedi BORBA. Ako netko duže vrijeme dozvoljava loše misli - one neće lako nestati.
O grijehu odlučuje ODLUKA. Dovoljna je odluka u mislima. Ne moram ukrasti novčanik. Dosta je ako odlučim da ga uzmem - to je već grijeh.
Poslije odluke obično slijedi REALIZIRANJE loše odluke.
SVAKI GRIJEH KOJI SE PONAVLJA RAĐA SKLONOŠĆU, MANOM, SLABOĆOM KARAKTERA. STALNO PONAVLJANJE - RAĐA OVISNOŠĆU - ONDA NASTUPA TEŠKA OVISNOST, ČOVJEK NIJE U STANJU KORISTITI SVOJU SLOBODU.
OSLOBOĐENJE od grijeha često puta nije stvar jedne molitve ili Ispovijedi. U trenutku odrješenja mi smo nanovo čisti, ali da se ovi grijesi više ne ponavljaju potreban je proces koji zahtijeva obično više vremena, rada na sebi i pokoru.
Da bi kroz staklo mogla proći zraka sunca, ono mora biti čisto. Ne ovisi to od sunca, već od stakla! Bog je Svjetlost svijeta. U procesu očišćenja gledamo prije svega na cilj, na naše zvanje! Mi smo pozvani na svetost života i vječnost s Bogom, koji je Ljubav. Ne možemo letjeti k Bogu na krilima promatranja i molitve, ako imamo sa sobom cijelu prtljagu zemaljskih želja, koje nisu u slozi sa našim zvanjem za nebo.
Tri su koraka na putu oslobođenja od grijeha:
1. očistiti se od teških grijeha,
2. osloboditi se od lakih grijeha,
3. očistiti se od nesavršenosti i svake navezanosti srca koje nas vuče ka grijehu.
Da možemo prihvatiti očišćenje od Boga (samo nas On može očistiti - sami to ne možemo) trebamo dvije kreposti: strpljivost i poniznost.
a. Strpljivost je povezana s pokorom, a najbolja pokora nije to, što sami sebi zadamo već ono što donosi život, obveze staleža u kojem živimo. Ljubav sve izdrži. Ukoliko je više pokore utoliko je više spremnosti za strpljivost. Ukoliko više treniraš pokoru toliko si više spreman za borbu strpljivosti.
b. Poniznost nam pomaže prihvatiti sebe sa zahvalnošću. Ako smo ponizni nećemo se živcirati, čuditi, brinuti, ili zaustavljati u trenutku kada iskusimo vlastitu nemoć i slabost.
Nećemo gledati na druge - što oni misle... ako povjerujemo da je Gospodin naš sudac!
Na putu obraćenja najjače sredstvo je susret s Gospodinom u sakramentu Ispovijedi.
ISPOVIJED KAO DAR, SAKRAMENT I IZRAZ PRIJATELJSTVA
Ispovijed kao dar
Često puta tema Ispovijedi rađa kod nas nemir, strahove, loše uspomene. To je ponekad i normalno zbog toga što u Ispovijedi trebamo priznati ono, što nismo dobro učinili, priznati našu oholost i sebičnost, naše mane.
U našoj Zajednici često pokušavamo gledati na Ispovijed kao na dar, sakrament - susret s Kristom koji donosi milost, te kao izraz prijateljstva prema Bogu.
Ispovijed jest dar Boga za nas, a ispovjediti se, naš je dar za Boga.
Jedan čovjek dobio je od majke lijep prsten. Kad majka više nije bila živa taj prsten je bio znak jedinstva i zahvalnosti. Na žalost prsten je jednom pao na zemlju i na dragom kamenu koji ga je ukrašavao nastala je duboka pukotina. Čovjek je htio popraviti prsten, ali svaki zlatar koji ga je pogledao, odgovarao je da to nije moguće: " Pukotina je preduboka". Ipak, na kraju je našao jednog starog zlatara koji je rekao da može popraviti ovaj prsten i pitao ga ima li pouzdanje u njega. "Da", odgovorio je čovjek. Kada se vratio poslije dva tjedna, zlatar mu je pokazao prsten na čijem je kamenu uradio lijepu ružu a pukotina se promijenila u stabljiku ruže. Iznenađen je pogledao. Da, to je isti prsten, ali sada još ljepši i vrjedniji, jer je na kamenu umjesto pukotine bio lijepi cvijet. Isti, a ipak ljepši.
Tako i na našoj duši svaki grijeh ostavlja tragove i „pukotine”. Grijehom uništavamo našu dušu, ali ako predamo Isusu naše grijehe i dozvolimo Mu da na njima radi - postajemo još bolji. On može iscijeliti naše rane. Mi smo uistinu otkupljeni Krvlju Krista i ništa ne može uništiti to otkupljenje. Grijeh koji na početku izgleda kao pobjeda sotone na kraju je većom Kristovom pobjedom, ako se predamo u ruke Krista jedinog Spasitelja čovjeka. Rim 5, 20: „gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost”. Bogu se ne sviđaju naši grijesi i oni su za Njega uvreda, ali On nas voli bezuvjetno, još više nas traži, kao pastir izgubljenu ovcu. Ako smo pali u grijeh - nije to zapreka za Boga - po Krvi Kristovoj naši padovi nisu zapreka, možemo postati još više sveti i iskusiti veličinu milosrđa i ljubavi Boga.
Ispovijed kao sakrament
Samo Bog jedini oprašta grijehe. Isus ima vlast na zemlji otpuštati grijehe (usp. Mk 2,10).
Krist je htio da svekolika njegova Crkva, u molitvi, u životu i u djelovanju bude znak, oruđe opraštanja i pomirenja što nam ga je on pribavio cijenom svoje Krvi. Ipak je vršenje vlasti odriješivanja povjerio apostolskoj službi, (KKC 1442). Prvog dana poslije svojeg uskrsnuća Isus je rekao apostolima: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im" (Iv 20,22-23). Oproštenje grijeha počinjenih poslije krštenja daje se posebnim sakramentom, koji zovemo sakrament obraćenja, ispovijedi, pokore ili pomirenja (KKC, 1486).
Sakrament je prije svega susret s milosrdnim Ocem, sa Isusom, Dobrim Pastirom, koji želi, govoreći slikovito, izvaditi iz trnja grijeha izgubljenu ovcu, te iscijeliti njezine rane. Po Duhu Svetom i služenju Crkve (svećenika), Bog izlijeva svoju milost oproštenja. Možda je svećenik koji nas ispovijeda opterećen različitim problemima: umor, godište, nevrijeme, bolest, ili osjećamo da nas ne razumije ili nije dao dobar savjet. Trebamo se moliti i za svećenika kojemu dolazimo na Ispovijed. Sakrament, dakle, nije samo susret sa svećenikom. Prije svega to je susret s Bogom, s Isusom koji nas pere svojom Krvlju (usp. Otk 7,14). Treba u to vjerovati neovisno od naših osjećaja - npr. osjećam li se poslije Ispovijedi bolje. Bitna je i naša vjera i čini: u svom srcu kajanje, u svojim ustima ispovijed, u svom vladanju poniznost i potpuna zadovoljština (usp. KKC 1450). Katekizam (1454) savjetuje da je dobro za primanje ovog sakramenta pripremiti se ispitom savjesti u svijetlu Božje Riječi (npr. Rim 12-15; 1 Kor 12-13; Gal 5; Ef 4-6). Sveti P. Pio je često puta bio strog u ispovijedi, posebno ako je vidio da čovjek koji dolazi nema raskajano srce i misli da je njegov grijeh sitnica: „Sitnicama vrijeđati Boga! Idi van!” Događalo se da nije udijelio oproštenje- „ne radim to da te pošaljem u pakao već u nebo!”. „Idi najprije, uvedi red u svoj život, a kasnije ću te ispovjediti”. Onima koji su dolazili u strahu rekao je: „Nisi li ljubio Boga u prošlosti? Ne ljubiš li Boga? Ne želiš li ljubiti Boga uvijek? Oprošteni su ti grijesi mnogi jer si ljubio mnogo! (usp. Lk 7,47). Dakle, ne boj se! Bog sve može odbaciti u svojim stvorovima... ali ne može odbaciti čovjeka koji ima iskrenu želju ljubiti Ga”. „Ako biste znali koliko je dragocjena jedna duša! Duše nisu poklon! Treba je kupiti. Ne znate li koliko je platio Isus?! Istim novcem treba platiti i danas”. „Isuse, Marijo, smilujte se! O Isuse prikazujem Tebi ovu dušu, moraš je obratiti, spasiti; ... Prikazujem za nj sebe”.
Ispovijed kao izraz prijateljstva
Treći je pogled na Ispovijed kao izraz prijateljstva. Isus ne želi da budemo Njegovi robovi, nego „prijatelji” (usp. Iv 15, 13-15). Ovo prijateljstvo možemo razvijati preko Ispovijedi. S pravim prijateljem susrećemo se ne samo jedanput u godini već često puta, ne da nešto obavimo za sebe ili zato „što moramo” zbog zakonskih obveza te znamo govoriti „ispričavam se” ako smo ga povrijedili. U prijateljstvu ne govorimo: „što moram činiti za tebe?” već „što mogu, što želiš, kako te mogu iznenaditi, kakvi su tvoji snovi?”
Krv Kristova očituje preveliku ljubav Boga i dokaz je Njegovog prijateljstva prema nama. "Imajmo pogled upravljen na Kristovu Krv, te shvatimo kako je dragocjena njegovu Ocu: prolivši je naime za naše spasenje, dao je milost obraćenja cijelome svijetu” rekao je sv. Klement Rimski (II. st.). Ovo je Njegova pravda, da dok smo bili grješnici On je dao za nas svoj život, On ljubi uvijek prvi. Bog čeka na naš odgovor, želi da budemo osobno, kao Zajednica Krvi Kristove ili Crkva lijepi i čisti kao zaručnica za svojega zaručnika. Česta Ispovijed, posebno ako je povezana s duhovnim vodstvom u pouzdanju, iskrenom razgovoru, poslušnosti Božjoj Riječi i savjetima može pridonijeti velikom razvoju i rastu u našem duhovnom životu: uvoditi nas u duboko prijateljstvo s Bogom i u savršenost života.
PRIPRAVA ZA SAKRAMENAT POMIRENJA (ISPOVIJEDI)
Pročitajte jedan od slijedećih ulomaka kao pripravu za sv. Ispovijed. Gospodin i Tebi govori po riječima Svetog Pisma. I nama danas progovara kao što je to činio svojim suvremenicima.
“Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: "Pođi za mnom!". On sve ostavi, usta i pođe za njim. I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: "Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?" Isus im odgovori: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. (32) Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje." (Lk 5:27-32)
Ispriča im Isus ovu prispodobu: "Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.' Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti. A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat, pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. No, trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'" (Lk 15: 11-32)
I ISPIT SAVJESTI
1. KAKAV JE MOJ ODNOS PREMA BOGU?
____________________________________________________________
• Da li se uopće molim i čitam Sveto pismo? Koliko vremena posvećujem Bogu? Imam li zaista vremena za molitvu?
• Postoje li neki drugi “bogovi” u mom životu?
• Da li sam se trudio upoznati svoju vjeru preko katoličkog tiska, propovijedi, predavanja, vjeronauka? Ili sam gubio vrijeme u lošem društvu ?
• Da li sam se bavio ili posjećivao: vračare, vidovnjake, gatare iz dlana, karata, horoskopa, kave, graha ili dijagnostike viskom, bioenergetičare, “reiki” terapije, bavio se jogom? T.M.(transcendentalnom meditacijom), pranom, sudjelovao na okultnim sotonističkim seansama (zazivao duhove), slušao sotonističku glazbu, plaćao nekome da urocima drugome nanesem zlo ili osvetu. Držim li kakve predmete ili amajlije od vračare ili Sai Babe ili drugih okultista?
• Da li sam sudjelovao u razgovorima protiv vjere, Crkve, ljubavi, dobra drugih?
• Da li sam se drugima izrugivao zbog vjere drugih, ne želeći se popraviti?
• Da li sam mrmljao protiv Boga, tužio se i kukao na njegovu Providnost?
• Da li sam psovao Boga, Majku Božju, Anđele, Svece, ili bez potrebe izgovarao njihova imena ?
• Da li sam psovao neprestano manje psovke, pa mi je to već prešlo u naviku?
• Da li sam kleo, proklinjao, krivo se zaklinjao, nosio u sebi mržnju?
• Da li svoju vjeru u Gospodina svjedočim javno?
2. SUDJELOVANJE U SAKRAMENTIMA?
____________________________________________________________
• Da li sam dolično slavio nedjelje i blagdane?
• Da li sam kasnio na nedjeljnu Sv. Misu? U crkvi se slabo vladao i drugima smetao?
• Da li sam zbog nemara izostao s nedjeljne mise?
• Da li sam primio sve sakramente ili sam neke odgađao? Da li Euharistiji pristupam s poštovanjem? Da li mi je ispovijed teret ili radost? Da li moram ili hoću?
• Da li svoje prijatelje, obitelj i djecu odgajam kršćanski? Da li oni primaju sakramente? I za njih sam odgovoran!!!
3. DA LI SAM POŠTIVAO SVOJE RODITELJE I STARIJE?
____________________________________________________________
• Jesam li zanemario svoje roditelje u njihovoj starosti i bolesti? Redovito ih pohađao i tješio? Ako živim daleko od njih, da li im se javljam pismom ili telefonom? Mislim li na one koji su mi darovali život?
• Jesam li kršćanski odgajao svoju djecu, vlastitim primjerom života?
• Jesam li zagorčavao život svojoj obitelji svađom i psovkama? Da li svog bračnog druga tretirati kao svog podložnika ili sebi jednaka?
• Jesam li drugog mrzio, klevetao, ogovarao, prezirao, proklinjao?
4. KAKAV JE MOJ ODNOS PREMA SAMOME SEBI I DRUGOME?
____________________________________________________________
• Jesam li škodio svome životu: alkoholom, pušenjem, drogom? Jesam li se svađao, u gorčini želio smrt sebi ili drugome? Veselio se tuđem zlu?
• Jesam li koga zlim riječima sablaznio ili na grijeh navodio?
• Jesam li proveo dovoljno kvalitetnog vremena sa svojom obitelji? Djecom? Suprugom?
• Jesam li uništio nerođeni život (abortusom ili abortivnim sredstvima: spiralom ili tabletama) ili nagovarao druge da to čine?
• Jesam li se u prometu neodgovorno ponašao i ugrozio tuđi život?
• Jesam li hotimice nečedno mislio, želio, činio sam ili s drugima? Nečedno se odijevao radi izazivanja požude? Pohađao nečedne zabave, predstave, plesove?
• Jesam li prekršio bračnu vjernost preljubom?
• Čuvao se djece iz sebičnih razloga? Ulazio u nedopuštene predbračne odnose?
• Jesam li tuđu stvar poželio, ukrao, ukradeno primio ili dalje prodao, posuđeno zadržao? Izrabljivao tuđu nevolju? Jesam li kartao, kockao i uskraćivao svojoj obitelji najnužnije za život?
• Jesam li bio licemjeran, održao obećanje i dogovore? Naškodio tuđoj časti?
• Jesam li svojim riječima uništio drugoga?
• Jesam li obdržavao legalne zakone? Poštivao autoritet civilni i crkveni?
• Da li sam iskreno i pošteno radio za svog poslodavca? Jesam li svoje radnike uredno i pošteno isplaćivao?
5. JESAM LI DRŽAO CRKVENE ZAPOVJEDI?
____________________________________________________________
• Obdržavao post i nemrs? Često se ispovijedao i pričešćivao? Doprinosio za crkvene potrebe? Pomagao siromahe i prognane? Bio strpljiv u bolesti i teškoćama?
• Bio ohol, škrt, srdit, lakom, lijen, zavidan, samovoljan, ljubomoran?
6. KAKAV JE MOJ ODNOS PREMA STVORENJU?
____________________________________________________________
• Da li promatram svijet oko sebe kao dar Božji koji treba poštivati i koristiti s poštovanjem i pravedno?
• Da li ikada razmišljam dok pijem i jedem o onima koji nemaju hrane ili vode, koji su gladni ili im je potrebna odjeća? Da li koristim više nego mi treba? Da li jedem više nego trebam? Da li pijem više nego trebam?
• Da li promatram ljude više kao stvari i posjede, a manje kao hram Duha, sliku Božju?
• Da li poštujem prirodu, njene izvore, njenu čistoću? Da li sam postao previše materijalan i sebičan?
II. SLAVLJE SAKRAMENTA ISPOVIJEDI
1. Kada uđete u ispovjedaonicu, ispovjednik vas pozdravi. Tada napravite znak križa. Ispovjednik će vas pozvati da imate povjerenje u Boga, a ponekad će on to učiniti čitanjem odlomka Sv. Pisma.
1. Tada vi ispovjedite svoje grijehe. Ako imate na duši teški grijeh, morate o njemu govoriti detaljnije. Ako nisu u pitanju teški grijesi, onda umjesto pustog nabrajanja, pokušajte samo vidjeti štetnost grijeha u vašem životu.
2. Kada ste završili s ispovijedi, poslušajte savjet koji će vam ispovjednik dati. Osjećajte se slobodno pitati što god vas zanima. Ne zaboravite pokoru koju vam ispovjednik da. Kad vas ispovjednik pita da izmolite ČIN KAJANJA, možete to učiniti svojim riječima ili uobičajenom formom prožetom vašim Duhom:
KAJEM SE OD SVEGA SRCA SVOGA što uvrijedih Boga, najveće i najmilije dobro. Čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da neću više griješiti. Amen.
Nakon toga svećenik da odrješenje koje obično izgleda ovako:
Bog, Milosrdni Otac, pomirio je sa sobom svijet smrću i uskrsnućem svoga Sina i izlio Duha Svetoga za otpuštenje grijeha. Neka Vam po služenju Crkve On udijeli oproštenje i mir. A ja Vas odriješujem od grijeha Vaših u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
III. POKORA
Pokoru koju svećenik zadaje obično je (prema Evanđelju) u tri forme: molitva, čini ljubavi ili milostinje i post. Donosimo ovdje dva psalma kao oblike molitve:
1. MOLITVE
(Psalam 32)
Blažen onaj kome je grijeh otpušten,
kome je zločin pokriven!
Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju
i u čijemu duhu nema prijevare!
Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše
od neprestana jecanja.
Danju i noću ruka me tvoja tištala,
snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega.
Tad grijeh svoj tebi priznah i
krivnju svoju više ne skrivah.
Rekoh: "Priznat ću Jahvi prijestup svoj",
i ti si mi krivnju grijeha oprostio.
Zato nek' ti se moli pobožnik svaki u času nevolje.
Kad bujice silne navale, njega neće stići.
Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat',
odjenut' me radošću spasenja.
Učit ću te, put ti kazat' kojim ti je ići,
svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.
Ne budite kao konj ili mazga bez razuma:
divljinu im krotiš vođicama i uzdom,
inače im se ne primiči!
Bezbožnika taru mnoge nevolje,
a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje
milost. Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita!
(PSALAM 51)
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti!
Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i
učinio što je zlo pred tobom:
pravedan ćeš biti kad progovoriš,
bez prijekora kada presudiš.
Evo, grešan sam već rođen,
u grijehu me zače majka moja.
Evo, ti ljubiš srce iskreno,
u dubini duše učiš me mudrosti.
Poškropi me izopom da se očistim, operi me,
i bit ću bjelji od snijega!
Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene!
Odvrati lice od grijeha mojih,
izbriši svu moju krivicu!
Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja i
učvrsti me duhom spremnim!
Učit ću bezakonike tvojim stazama, i
grešnici tebi će se obraćati.
Oslobodi me od krvi prolivene,
Bože, Bože spasitelju moj!
Nek' mi jezik kliče pravednosti tvojoj!
Otvori, Gospodine, usne moje, i
usta će moja naviještati hvalu tvoju.
Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.
U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i
opet sagradi jeruzalemske zidine!
Tada će ti biti mile žrtve pravedne i
tad će se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu.
2. ČINI LJUBAVI
1. Nazovite nekoga telefonom tko je sam i usamljen ili ga pohodite te mu učinite dan radosnijim.
2. Potražite onoga prema kome niste bili baš ugodni zadnjih dana ili mjeseci i pokažite mu malo ljubavi, iskrene ljubavi!
3. Staviti na stranu ono što želite raditi, te provedite malo vremena s obitelji, djecom, suprugom, bratom, sestrom….
4. Darujte vrijeme kako biste pomogli nekom socijalnom uredu, javnoj kuhinji, smještaju beskućnika, domu sestara Majke Terezije, i tome slično. Ima puno onih koji trebaju pomoć.
5. Kada slijedeći put čujete neki trač o nekome, kažite nešto lijepo o toj osobi!
6. Učini nešto za one s kojima živiš, za najbliže, a da te nisi pitali da to učiniš.
3. POST
• Odreci se hrane ili jednog objeda, te podijeli tu hranu ili njenu vrijednost s nekim tko je gladan. Gladnih uvijek imate oko sebe!
• Odrecite se malo vremena koje uzimate za rekreaciju ili gledanje televizije, te umjesto toga nekoga posjetite, nazovite ili napišite koju riječ.
• Odrecite se pića kojeg najčešće trošite ili alkohola ili kave te ušteđeni novac podijelite s potrebnima.
|
- 10:12 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
06.07.2006., četvrtak
DVA MJERILA I DVA SUSTAVA VREDNOVANJA
(U meditaciji nastojte koristiti sva osjetila, treba biti maštovit ali ne treba odlutati od bitnog sadržaja kojega razmatramo! Treba koristiti samo ono što nam pomaže da budemo raspoloženiji za molitvu i da sadržaj molitve bolje zapamtimo i primjenimo! Ozračje tišine svakako treba postići, nutarnji mir je važniji od onoga vani, ponekad ako je buka oko nas ipak možemo dobro meditirati ako smo smireni unutra, u prijašnjim postovima naći ćete i nekoliko načina kako se koncentrirati prije molitve! a sada krenimo...)
Isusova logika i njegov sustav vrednovanja stvari razlikuje se od ljudske logike i ljudskog sustava vrednovanja. Na ljudsko vrednovanje stvari u mnogome utječe Isusov i čovjekov neprijatelj, Knez Tame.
Stavit ću se prvo u Božju prisutnost. Postat ću svjestan Božjeg blagonaklonog pogleda koji je upravljen na mene. Molit ću ga da obnovi temelje moje vjere i da uvijek želim samo ono što želi on moj Bog, moj Stvoritelj i moj Spasitelj, sve što god činim želim činiti da njega više proslavljam u svom životu.
Sada uključi malo svoju maštu i zamisli "Svjetlo je došlo na svijet, a ljudi su više voljeli tamu nego Svjetlo, jer su im djela bila zla" (Iv 3,19). Tama se u ovom našem svijetu suprotstavlja Božjem svjetlu; laž istini; sotonino kraljevstvo Kristovu Kraljevstvu. Snage dobra i snage zla tu se bore do konačne pobjede.
Očima mašte gledaj kako Krist naviješta svoj program (možda na Gori Blaženstava, na putu u Jeruzalem, na obalama Genezaretskoga jezera gdje poziva mene, baš mene da prihvatim križ i krenem za njim).
Pogledaj sada i kneza Tame gdje izlaže svoj program na svojoj pozornici (danas je to često ekran preko kojega na umiljat i dopadljiv način širi svoje laži… ili su to razorne političke, interesne, ideološke "kuhinje" za oblikovanje novog lica svijeta… možda su to i ginekološke ordinacije, priredbe lake glazbe i "lake zabave", raskošne promocije novih religioznih pogleda… mafijaška gnijezda, narko – trgovina, odgoj za "potpunu, nesputanu slobodu"…
Molit ću Gospodina Boga da mi udijeli milost da upoznam varke zloga Kneza Tame i pomoć da ih se u životu čuvam; isto tako molit ću milost da upoznam pravi život što ga pokazuje vrhovni i pravi Vođa, Krist Gospodin, Moj Bog, i milost da ga nasljedujem
1. dio SOTONA I NJEGOV PROGRAM
1. Zamislit ću jednu osobu u kojoj je samo zlo. Romani i filmovi često nam predstavljaju takve likove pa to neće biti teško. U ovoj osobi nema ništa osim hladne mržnje i želje za razaranjem. Zamislit ću i dalje kako zlo iz nutrine te osobe izbija van, kako obuzima lice i nagrđuje čitav lik. Kako će izgledati oči zloga?; kako nos, usta, ruke, tijelo??? Kako zamišljam Kneza Tame? Đavao je omiljela tema suvremenih filmova. Često puta njegov lik dominira događajima koji se u filmu prikazuju. Nerijetko se vrlo detaljno prikazuje proces preobrazbe čovjeka u neki đavolski lik. Znaj da je ono što prikazuju filmovi tek blijeda slika njegove rugobe (često je to više propaganda za njegovu stvar negoli zastrašivanje njegovim ružnim i odurnim likom – mnogi mladi danas vole sotonu i njegovu tamnu, zastrašujuću snagu, Zlo malo daje ali zato sve oduzima!!!)
2. Promotrit ću nadalje kako sotona nastoji svojom mrežom uhvatiti svakoga tko se bude dao. Zli ljudi obično žele da i drugi postanu zli; tako i Knez Tame želi posvuda proširiti tamu i zlo. On djeluje kao radio – aktivno zračenje, njegov dodir sve truje i zaražava; sličan je kugi i drugim strašnim zaraznim bolestima, AIDS – u i gubi; Svaki bliži dodir sa zaraženom osobom unosi i u mene bolest i proces umiranja započinje… Knez Tame je uporan i dosljedan i ima vrlo razrađene taktike i vrlo lukave…
3. Onima koji se nalaze na putu dobra pristupa u vidu dobra. Govori im: Vrijeme je novac, ali s novcem možeš kupiti svačije vrijeme. Novac znači privilegij, a pomoću privilegija lako možeš steći još novaca. Novac znači moć jer novcem možeš kupiti svakoga. Za novac svatko će učiniti što god ti hoćeš. Onaj koji je moćan ujedno je i bogat, a moć i bogatstvo se pomažu pa postaješ sve moćniji i bogatiji. Tko ima novca može si sve priuštiti. Za bogate se svi rado brinu jer se to isplati. Bogati imaju ugled i utjecaj. Bogati mogu stvari mijenjati i prema dobru i prema zlu.
Knez Tame radi u tami, svoje laži prodaje u tami. Onomu koji bi htio činiti dobro postavlja sustav svojih vrijednosti tako da izgleda upravljen prema dobru. Čovjek se tako daje na trku za novcem i bogatstvom. Kad nešto stekne govori: "Gle, ja već nešto imam!" Nakon što je postao svjestan da ima, započinje vjerovati da je postao nešto važno zato što ima i uskoro će započeti govoriti: "Gle mene sa svim ovim stvarima!" Stvari više ne odvaja od sebe. Prestaje biti svjestan da sve duguje Bogu. Pogled mu je sve više upravljen prema sebi i on postaje sve više uvjeren da sve posjeduje s pravom i da bi trebao posjedovati još mnogo više, mnogo jako mnogo više, na svim razinama. Sada će sam sebi govoriti "Gle mene!" Dalje promatra samo sebe. Govoriti će "Gledajte mene! Slušajte me! Divite se Meni!!!" Možda do ove točke i nije počinio nikakav teži grijeh. Ali je potpuno zaboravio da sve što ima predstavlja tek dar. On sebe počinje promatrati kao tvorca i izvor svih dobara.
Kada Knez Tame čovjeka dovede do ove točke, čovjek više nema nikakve sposobnosti u sebi da se odupre grijehu i on će lako pasti i u teški i u smrtni grijeh. I prokockati će vječnost…
2. dio KRIST GOSPODIN I NJEGOV PROGRAM
1. Zamisliti ću Isusa usred svojih prijatelja, jednostavna, ljubazna, beskrajno dobroga. Dobrota probija iz njegovih očiju, iz njegova lica, iz čitavog njegovog lika. Promatrat ću ga dok se obraća svojima, dok pomaže bolesnima, nesretnima dok obračunava s neprijateljima. Slušat ću njegove riječi (Na Gori Blaženstava "Blago siromasima duhom … , u hvalospjevu Ocu, Hvalim te Oče što si Otajstva kraljevstva sakrio od mudrih i umnih a objavio malenima, da Oče tako se Tebi svidjelo…) Pokušat ću uloviti boju Njegova glasa, intonaciju njegovih riječi (meni ovdje pomaže kada se sjetim kako su to prikazali u Pasiji) Pokušat ću izmjeriti snagu i dubinu njegovih misli. Gledat ću ga na djelu: u pustinji kako ga kuša Đavao, u Kani na svadbi kako pretvara vodu u vino, pred bolešću, pred smrću, na olujnom moru, na križu.
2. Isus izričito govori svojim učenicima da trebaju poći po svem svijetu te naviještati Radosnu vijest svim narodima. I svima trebaju služiti – siromasima, prognanicima, bolesnicima, nesretnicima – svima donositi zdravlje, utjehu, vedrinu, život. Oni koji njemu pripadaju nastupaju otvoreno i pošteno i sve ljude poštivaju te ih pozivaju na vjeru i obraćenje.
3. Isus također ima svoj program: poziva svaku osobu da se u životu postavi realistički. Svaka stvar koju ima ili može imati samo je dar kojega privremeno dobiva. Čovjek u sebi i po sebi nema ništa. (Goli dolazimo na ovaj svijet, a kada umremo ništa sa sobom ne nosimo) Čovjek po sebi nema ništa čak i kada je vrlo, bogat, kad je vrlo vrlo bogat.
Slijedeći poziv odnosi se na časti i privilegije, priznanja i slavu. Prema svemu tomu čovjek se treba postaviti kao prema dimu koji ovoga trenutka jest, a sljedećeg već ga nema, uzdigao se prema nebu. (to je jako lijepa slika, kao dim tamjana; svoje bismo časti, privilegije, priznanja i slavu trebali kao dim puštati Onomu koji je jedini dostojan da ga se časti, da se priznaje i slavi, Bogu. Tada ćemo i mi postati znakovi koji pokazuju prema Višnjemu.)
Isus nadalje svaku vlast proglašava legitimnom tek kada se pretvori u istinsko služenje svima nad kojima je postavljena. Čovjek treba znati da je stvorenje. Bog ga neprestano iz ništa u ljubavi stvara, (iz trenutka u trenutak Bog me stvara u ljubavi). Bog najbolje zna što treba ugraditi u svoje stvorenje da ga učini sretnim. Isus stoga poziva na poniznost. Ponizni neće podleći napasti Kneza Tame, nego će uvijek imati otvoreno srce da čuju poziv Krista Kralja.
Na kraju možeš u mislima prijateljski porazgovarati s Isusom, reci mu sve svoje brige, poteškoće ali nemoj zaboravit biti i zahvalan, preporuči se i zagovoru Blažene Djevice, Bogorodice Marije i zagovoru svog anđela čuvara.
Slava Ocu…
|
- 17:30 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
05.07.2006., srijeda
LJUBI CRKVU
Promisli malo: katolik sam, sin Majke Crkve, Crkve Kristove! Krštenjem sam postao ljubljeno dijete Božje! Bože, želim biti potpuno tvoj, bez ijednog dijela kojeg bih držao svojim! Sav Tvoj Isuse!
Tvoj Bog je Svemogući Bog, ali On ne želi učiniti ništa bez tebe. Želi da se i ti posvetiš hvaleći ga, slaveći ga, služeći mu i ljubeći ga u svakom bratu čovjeku! On ti pomaže u svemu što ne priječi tvoje posvećenje! Isuse želim činiti samo ono što je na tvoju slavu i hvalu, što je Tebi na proslavu i radost, što je za tvoju ljubav! Isuse ljubim Tebe! Majko Crkvo, ljubim te i želim ti biti poslušan i odan sin (poslušna i odana kći)!
Govoriš li u sebi koliko sam mnogo učinio/la, zar nije bliže istini da nije moglo manje! Isuse, ražari u meni plamen ljubav i apostolata!
Kolike li radosti da mogu reći da čitavim svojim bićem ljubim tebe Majko Crkvo!
Radujem se s tobom u tvome naručju ali sam i tužan kada te blate, jer ti si moja Majka!
Suosjećam tvoju bol i probleme i molim zajedno s Kristom tvojom glavom "Da svi budu jedno"! Isuse, ujedini i sačuvaj Crkvu svoju…
Ljubim te draga Majko, želim moliti i prinositi mala odricanja i za ljubljenoga Svetoga Oca, preporučujem ti i molim te Isuse udijeli mu zdravlja i obilje svojih milosti da u miru vodi Tvoju Crkvu, našu Majku…
Isuse, Ti si uzor u kojeg se želim ugledati, želim biti kao Ti i služiti Majci Crkvi i braći ljudima. Danas želim biti oruđe u Tvojim rukama, upotrijebi me na svoju slavu i proslavu Svete Majke Crkve! Želim ljubiti kao što si Ti ljubio, služiti kao što si Ti služio, biti poslušan poput Tebe… Isuse, želim ići kroz ovaj život zajedno s Tobom, pošalji mi svoga Duha neka me On vodi u susret Ocu!
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu! Kako bijaše na početku tako i sada i u vijeke vjekova. Amen!
(a kakav je tvoj molitvenik...)
|
- 20:33 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
03.07.2006., ponedjeljak
Cvijet na asfaltu
Pronašao sam ovu sliku surfajući internetom, pa me podsjetila na jedan mali sastav koji sam napravio prije par godina, a zvao se kao što i ovaj naslov glasi "Cvijet na asfaltu"
Naime, još prije toga bio je jedan događaj koji me nadahnuo napisati taj sastav, a ova slika kao da je slika baš tog trenutka. Da prijeđem na stvar.
Jednom sam šetao ulicom i vidio kako je nasred asfalta niknula tratinčica, i čudom sam se čudio. Toliko je ljudi prolazilo, pa da je ostala čitava, a asfalt kako joj je jadnoj bilo niti dosta zemlje niti vlage, pa eto raste, raste... Bio je to jedan od ljepših cvjetova, imao je svoj karakter bio je uspravan i stalno je rastao na više... Tek tada sam primjetio u čemu se taj cvjetak ogleda. Sunce ga je milovalo svojim zrakama, a ono maleno samo je gledalo sunce i raslo prema njemu, niti je marilo što može biti zgaženo svaki trenutak, što mu tanku stabljičicu i najmanji povjetarac može slomiti. Ono je gledalo sunce, a sunce je slalo zrake ljubavi malom cvjetku.
Koliko li samo možemo naučiti od malenoga cvjetka!
Vjerujem jako puno...
|
- 19:28 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
02.07.2006., nedjelja
3 ZAŠTO?!
"ZAŠTO CRKVA NIJE SUVREMENA???"
"ZAŠTO VJERA NIJE MODERNA???"
"ZAŠTO MI JE MOLITVA DOSADNA???"
Vjerujem da mnogi od vas postavljaju neka od ovih pitanja, barem ponekad. Ako mislite da ćete u ovom postu dobiti neko "instant rješenje" varate se! U životu vjernika obično nema "express službe" za rješavanje poteškoća i pitanja koja sebi postavljamo!
Mnogi o Crkvi govore da nije suvremena, aktualna!? Ti si draga prijateljice, dragi prijatelju koji čitaš ove retke možda isto član Crkve. Pitaš li se koliko ti možeš svojim aktualnim življenjem vjere, osuvremeniti Crkvu, učiniti je aktualnom i modernom?! Možeš učiniti itekako puno! Živi svoju vjeru dosljedno! Pitaš se možda kako? Znači već si se odlučio/la?! Pitati se, to već znači učiniti prvi korak. No, put nije lagan, to je ni manje ni više poziv na svetost života!
Počni već danas! Nastoj ne samo vjerovati, nego i razumijeti zašto i što vjeruješ. Danas imaš mogućnosti na pretek (župnik, roditelji, župne skupine mladih, dobre katoličke knjige, katoličke internet stranice, idr.) Ne boj se pitanja! Ljubi Majku Crkvu i budi joj dobra i poslušna kći, dobar i poslušan sin! Slijedi njene savjete, jer ti ona kao prava majka želi samo dobro! Kada tako dragi prijatelju svaki dan doznaš barem nešto novo o svojoj vjeri, o onom što Crkva naučava i savjetuje više nećeš biti trstika koju i povjetarac ljulja već ćeš se polagano pretvarati u visoki jablan koji i druge čuva od olujnih vjetrova. A tko zna, možda ćeš tek tada vidjeti koliko je tvoja vjera zapravo aktualna, suvremena i moderna kada i sam budeš poznavao razloge zašto vjeruješ i kada sam budeš dosljedno u životu provodio ono što vjeruješ.
Dakle to je naš prvi zadatak: "UPOZNATI SE SA SVOJOM VJEROM" odnosno "NASTOJATI RAZUMIJETI ONO ŠTO VJERUJEM"! Ne trebam te (ili trebam) upozoravati "čitaj provjerenu literaturu"! Onu koju su izdale katoličke izdavačke kuće, i drugo još važnije ne čitaj i ne gledaj "smeće", ne hrani svoju dušu "pokvarenom hranom"! Svakako nemoj se odmah bacati niti na doktorske disertacije, počni s onog stupnja koji smatraš razumljivim pa se lagano penji ka višemu! I još nešto "Svaki je dan novi početak" Ako danas i padneš, ustani i kreni opet! Ovdje ti želim mnogo mnogo ustrajnosti! U proteklim postovima sam mnogo govorio o druženju sa Riječi Božjom u Svetom Pismu, ovo bi se moglo nazvati isto druženje s Božjom Riječi ali onoj u Svetoj Predaji, odnosno usmenoj tradiciji, čiji su čuvari i navjestitelji aktualno crkveno učiteljstvo odnosno Papa i biskupi!
O molitvi se na ovom blogu puno govori! ZAŠTO MI JE MOLITVA DOSADNA??? Može se još nadodati teška, naporna. A sad postavljam protupitanje "KOLIKO ULAŽEŠ DRAGA PRIJATELJICE, DRAGI PRIJATELJU U SVOJU MOLITVU???", kažem ti toliko ćeš i dobiti.
Za molitvu treba ne samo dovoljno vremena, nego i svaki dan dovoljno vremena, ne samo svaki dan dovoljno vremena, već i u najboljem vremenu u danu dovoljno vremena izdvojiti na molitvu, i opet ne samo to nego i uz to imati i dovoljno tišine, biti smiren i raspoložen za molitvu (u tom pomognu vježbe koncentriranja o kojima smo govorili). Možda sada kažeš: "Dobro, tako ću pa onda neće biti poteškoća u molitvi?" Biti će ih ali svakako manje, a ti i u vremenu poteškoća ustraj i živi od onog vremena kada je Bog lijevao toliko milosti da ti je svaki tren bio kao najžarča molitva!
Ugledaj se u svece pa i ti svjedoči svojim životom! Biti će mi drago čuti i kako napreduje vaš put prema svetosti, gdje ste bili dobri, gdje je zapelo! Uskoro ću staviti i svoj e-mail, pa ćete mi se moći javiti i na taj način! A do idućeg čitanja vam želim puno ustrajnosti i znajte da molim za svakoga od vas! Neka vas dragi Bog čuva i sačuva!
|
- 09:09 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
Lik koji voli misliti svojom glavom, dobar frend koji se baš nekim slučajem strašno fura na duhovnost 
