25.06.2006., nedjelja
TEBI BOŽE PJEVAM
„Moje je srce sigurno, Bože,
sigurno je srce moje:
pjevat ću i svirati.
Probudi se dušo moja!
Probudi se harfo i citaro!
Probudit ću zoru jutarnju.
Hvalit ću te, Gospodine, među narodima,
među pucima tebi ću pjevati,
jer do neba je dobrota tvoja,
do oblaka tvoja vjernost.
Uzvisi se, Bože nad nebesa,
slava tvoja nek je nad svom zemljom!“
psalam 108.
|
- 18:43 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
ISPIT SAVJESTI
Za dobar kršćanski i duhovni život korisno je imati i ispit savjesti. Onaj opći gdje razmišljaš o čitavom svom proteklom danu obično se radi jednom na dan i to uvečer.
Potaknut razmišljanjima sv. Ignacija Loyolskoga o toj temi i ja vam donosim način ispita savjesti u 5 točaka koji će u bitnome slijediti Ignacijev način općega ispita savjesti (Duhovne vježbe 43)
- 1. točka: ZAHVALJIVANJE Ispit uvijek počinji tako da zahvališ Gospodinu za sve milosti koje ti je udijelio. Sjeti se svih lijepih trenutaka, svega onog što te je oraspoložilo i razveselilo, svega onog dobrog u svom životu, događaja u kojima vidiš Božji prst i Božji zahvat milosti u tvom životu. Znaj zahvaliti i za najobičnije stvari jer je sve Božji dar. Osobito se sjeti takvih trenutaka od vremena posljednjeg ispita savjesti.
- 2. točka MILOST DUHA SPOZNAJE Dobro je upraviti i molitvu Duhu Svetomu da upoznaš svoje grijehe, ali isto tako za snagu da se ustrajno borim protiv njih i da ih se oslobodim.
- 3. točka ISPITIVANJE Ispitaj sebe od časa kad si ustao do ovog ispita savjesti. Od sata do sata. Prvo preispitaj kakve su ti bile misli; kada završiš s mislima na isti način od ustajanja sat po sat preispitaj kakve su ti bile riječi; a tek onda preispitaj i svoja djela. (Možeš koristiti i neki drugi način koji će ti pomoći da što savjesnije pregledaš vrijeme od zadnjeg ispita savjesti!)
- 4. točka KAJANJE U ovoj točci pokušaj što iskrenije u svojoj nutrini stvoriti osjećaje kajanja te moli Gospodina oproštenje za sve grijehe i propuste.
- 5. točka ODLUKA Nema dobrog pokajanja bez odluke. Odluči se da ćeš se uz Božju milost popraviti. U tom smisli dobro je gledati unaprijed te nastojati uočiti one trenutke i situacije koji bi bili problematični i preteški za mene. Moli Boga da ti udijeli svjetla i snage da preduhitriš svoje slabosti.
- Završi ispit savjesti moleći Oče naš...
Za ispit savjesti je potrebno vremena (idealno bi bilo 15 minuta)! Važno je znati da su točke koje treba obaviti važnije od vremena trajanja, jer ako npr. kroz 15 minuta samo zahvaljujem Bogu to je dobra molitva ali nije ispit savjesti, isto tako ako samo preletim ove točke u 3 minute, obavio sam doduše ispit savjesti, ali sam to učinio površno i loše. Ispit savjesti donosi rezultate onda kada mu posvetimo vremena (četvrt sata) i kada ga obavljamo savjesno i potpuno. Nije dobro obavljati ispit savjesti niti dulje od četvrt sata, (pol sata ili sat????) jer se možemo dovesti u situaciju da se počnemo baviti narcisoidnim mislima od kojih nema koristi, a u najmanju ruku koštaju vremena, ali nas mogu orijentirati i na pretjerano bavljenje samima sobom (egoizam, egocentričnost), te nas tako udaljiti od svijeta, toga se svakako trebamo čuvati. U svakom se slučaju preporuča umjerenost (koja se ipak ne bi smjela koristiti kao opravdanje za površnost)!
|
- 08:00 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
24.06.2006., subota
ROĐENJE IVANA KRSTITELJA
U Zaharijinoj kući rodio se sin. Majka – starica Elizabeta presretna gleda svoga sinčića. Ljudi se čude. Prepričavaju znakovitost nekih događaja koji su vezani uz ovo rođenje. Izražavaju zadovoljstvo što je Bog nakon toliko godina Elizabeti iskazao milosrđe. Zaharija nakon devet mjeseci šutnje progovara slaveći Boga predivnim hvalospjevom:
"Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov,
što pohodi i otkupi narod svoj!
Podiže nam snagu spasenja
u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta svetih proroka
svojih odvijeka:
spasiti nas od neprijatelja naših
i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim
i sjetiti se svetog Saveza svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu,
ocu našemu:
da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja,
služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim
u sve dane svoje.
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati
jer ćeš ići pred Gospodinom
da mu pripraviš putove,
da pružiš spoznaju spasenja narodu
njegovu
po otpuštenju grijeha njihovih,
darom premilosrdnog srca Boga našega
po kojem će nas pohoditi
Mlado sunce s visine
da obasja one što sjede u tmini
i sjeni smrtnoj,
da upravi noge naše na put mira."
Zaharijina kuća postala je mjesto radosti zbog doživljenoga Božjega milosrđa!
Elizabeta je u Ivanu dobila najveći dar od Boga i toga je duboko svjesna. Svjesni su i Židovi koji su se okupili da proslave rođenje Elizabetinog djeteta. Sve što je Bog za čovjeka učinio jest čisto milosrđe – darovana ljubav.
Dozvao ga je iz ništavila i položio u krilo majke. Darovao mu život. Uresio ga razumom i slobodom. Na raspolaganje mu stavio sve svoje stvorenje. Podario mu milost spasenja. Ništa od ovoga nije razumljivo samo po sebi. Bez Božje milosrdne ljubavi na mjestu gdje se nalazim stajalo bi čisto ništavilo...
Strah je spopao sve žitelje u okolici. No, to nije bio neki neurotični, bolesni, štetni strah, nikakva panika niti duševna izgubljenost. Ljude je jednostavno obuzelo strahopoštovanje pred tajnom koju su osjetili u ovom rođenju. Ljudi naziru također kamo ih ova tajna vodi: Onaj koji je iskazao milosrđe siromašnoj Elizabeti planira nešto posebno s ovim djetetom.
Strahopoštovanje jest temeljni osjećaj jednog vjernika pred licem Božje stvarnosti. U svakom događaju, u kojemu nešto nastaje, krije se Bog i neki njegov plan. U rođenju čovjeka krije se uvijek poseban Božji zahvat i posebni Božji plan.
Naše je vrijeme obilježeno banaliziranjem svega i obezvrjeđivanjem svake, pa i najsvetije vrednote. U ljudima našeg naraštaja više nema strahopoštovanja. Na nama je da ovaj osjećaj nanovo otkrijemo!
|
- 11:22 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
23.06.2006., petak
RUKE
Čovjekove ruke
Ruka je umjetničko djelo. Razlikuje se od životinjske šape. Rukom čovjek može sve činiti, sve zahvatiti. Rukom čovjek može izraziti sebe, cijelu svoju dušu. Po ruci se čovjek katkada može bolje prepoznati nego po licu. Neki ljudi iz ruke, s dlana čitaju čovjekov karakter.
Rukama čovjek radi. Ruke sklapa na molitvu. Čovjekove ruke miluju i grle drage osobe. Majčina ruka položena na glavu pruža neopisivu utjehu; očeva ruka položena na rame ulijeva odvažnost i snagu. Ruka se diže na blagoslov. Ruka pruža pomoć i spas.
Kristove ruke su činile samo dobro. Rukama je dodirivao oči slijepaca i oni bi progledali. Gubavci bi se na dodir Njegove ruke čistili. Uši bi se gluhih otvarale i jezik bi nijemih počeo govoriti na dodir Kristove ruke. Stavljao je ruke na djecu i blagoslivljao ih. Svojom je rukom podigao mrtvu Jairovu kćer i mrtvog sina jedinca udovice iz Naina.
Izručen u ruke grešnika
Čovjekove ruke mogu činiti i mnogo zla. Rukama čovjek može dijeliti i ćuške i udarce. Rukama hvata, zarobljuje, veže. Čovjekove ruke često drže nož, mač, pušku i strojnicu. Ruke zlih ljudi dave, ubijaju, razapinju, probadaju, nabijaju na kolac. Postoje mnoge prljave i zle djelatnosti što ih obavljaju ljudske ruke. Isus je upao u ruke ljudi koji su svojim rukama činili zlo. Koji su svojim rukama ranjavali Njegovo Božansko Srce!
Mnoge prljave ruke sudjeluju u Isusovoj muci: Judine, svećeničkih slugu, Kajfe, Pilata, vojnika, krvnika.
Ruke Božje
Isus nije samo u ljudskim rukama. On je i u rukama Božjim. Božje ruke su simbolično ime za Božju ljubav i Božju moć. Sveto Pismo govori da su Božje ruke oblikovale nebo i zemlju, da Bog sve nosi svojim rukama, čak i sudbinu pojedinih ljudi i naroda drži u svojim rukama. Sve nam to govori da nas sve nosi Božja ljubav.
Isus nikada nije zaboravio da ga nose Božje ruke i da Bog uvijek ima zadnju riječ: „Oče u ruke Tvoje predajem duh svoj!“
Mi smo uvijek u rukama Božjim. „Upisao sam te u dlan svoje ruke!“ – poručuje Bog čovjeku u Starom Zavjetu. Spasiteljeve probodene ruke i Njegovo probodeno Srce otkrivaju nam pravi smisao ovih riječi i posvješćuju kolika je ljubav Božja prema nama.
|
- 08:00 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
22.06.2006., četvrtak
OČE NAŠ
Čovjek: „Oče naš, koji jesi na nebesima...“
Bog: „Da?“
Čovjek: „Ne smetaj me! Vidiš da molim.“
Bog: „Ali zvao si Me.“
Čovjek: „Zvao? Nikog ja nisam zvao. Samo molim: „Oče naš koji jesi na nebesima...“
Bog: „Evo opet!“
Čovjek: „Opet što?“
Bog: „Pa zvao si Me. Rekao si: „Oče naš koji jesi na nebesima...“ Evo Me. Što hoćeš?“
Čovjek: „Ali ja nisam ništa time mislio. To je samo svakodnevna molitva, shvaćaš? Ja redovito molim „Oče naš“. Od toga se bolje osjećam. To je kao kad obaviš neku dužnost pa se bolje osjećaš.“
Bog: „No dobro. Nastavi.“
Čovjek: „Sveti se ime Tvoje...“
Bog: „Čekaj! Stani! Što si time mislio?“
Čovjek: „Mislio čime?“
Bog: „Pa s tim „Sveti se ime Tvoje...“
Čovjek: „Pa to znači... to znači... O Bože, ja pojma nemam što to znači. Otkud bih ja to znao? Pa to je samo dio molitve. Nego, kad smo već kod toga – a što to zapravo znači?“
Bog: „Znači – budi štovan, svet, uzvišen...“
Čovjek: „Čuj, pa to ima smisla. Zapravo nikad prije nisam razmišljao što znači 'Sveti se ime Tvoje'.“
Bog: „Dobro, nastavi.“
Čovjek: „Dođi kraljevstvo Tvoje. Budi volja Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji...“
Bog: „Ti to stvarno misliš?“
Čovjek: „Naravno, zašto ne?“
Bog: „A što poduzimaš u tom pogledu?“
Čovjek: „Poduzimam? Pa... ništa, valjda. Ja sam mislio da bi bilo lijepo da imaš sve pod kontrolom tu dolje kao što imaš tamo gore.“
Bog: „A da li imam pod kontrolom tebe?“
Čovjek: „Pa, ja idem u crkvu.“
Bog: „Ne pitam te to, nego što ćemo s tvojim pljuvanjem po bližnjima? To ti je ozbiljan problem, znaš. Pa onda, način na koji trošiš novac – samo na sebe?! A da ne govorim o filmovima koje gledaš...“
Čovjek: „Čekaj! Stani malo! Što si se okomio na mene? Nisam ja ni bolji ni gori od drugih koji idu u crkvu.“
Bog: „Oprosti. Mislio sam da hoćeš da 'bude volja Moja'. A ako je to cilj, onda treba početi od onih koji to mole. Kao na primjer – od tebe.“
Čovjek: „Slušaj, Bože, moram završiti s ovim. Ovo već traje mnogo dulje nego obično.“
Bog: „No dobro, hajde.“
Čovjek: „Kruh naš svagdanji daj nam danas...“
Bog: „Trebao bi malo popustiti s tim 'kruhom'. Predebeo si.“
Čovjek: „Ma čekaj malo, što je ovo? Dan za kritiku? Ja lijepo krenem obaviti svoje svakodnevne vjerske dužnosti, a Ti iz čistog mira ovako baneš i počneš me podsjećati na moje manjkavosti.“
Bog: „Molitva je opasna stvar. Mogao bi se zbilja promijeniti. To ti cijelo vrijeme pokušavam objasniti. Zvao si Me i evo Me. Tu sam. Nastavi moliti. Da čujem sljedeći dio tvoje molitve.“
Čovjek: „Strah me je.“
Bog: „Strah!? Čega!“
Čovjek: „Znam što ćeš reći.“
Bog: „Hajde, provjeri me!“
Čovjek: „Oprosti nam duge naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim...“
Bog: „A što je bilo s Ivanom?“
Čovjek: „Evo, vidiš! Znao sam! Znao sam da ćeš i njega odnekud izvući! Bože, zašto govori laži o meni? Zašto širi priče o mojoj obitelji? Nikad mi nije vratio dug. Zakleo sam se da ću s njim izravnati račune!“
Bog: „A tvoja molitva? Što ćemo s tvojom molitvom?“
Čovjek: „Pa, nisam mislio ozbiljno.“
Bog: „No, bar priznaješ. Ali nije ti baš neki štos vući okolo taj gorki teret u sebi, zar ne?“
Čovjek: „Ne, ali osjećat ću se puno bolje kad izravnam račune s tim susjedom.“
Bog: „Nećeš se osjećati bolje, nego gore. Osveta nije slatka. Pomisli samo kako si već nesretan. No, Ja to mogu promijeniti.“
Čovjek: „Možeš? Kako?“
Bog: „Ti oprosti njemu, a Ja ću onda oprostiti tebi. Tada će mržnja i grijeh biti njegov problem, a ne tvoj. Ti ćeš naći mir u srcu.“
Čovjek: „Ma da, u pravu si. A i više nego što se želim osvetiti njemu, želim biti OK s tobom... (uzdah). No dobro, opraštam mu. Kad malo bolje razmislim, njemu je naprosto suđeno da bude bijedan i odvratan. Svakome tko ide naokolo i čini ljudima svinjarije koje on radi, treba pomoći da se izvuče iz toga. Pokaži mu nekako pravi put.“
Bog: „Evo vidiš! Super! I kako se sad osjećaš?“
Čovjek: “Hmm... Pa, nije loše, nije uopće loše. Zapravo – super! Vidiš, možda danas prvi put što znam neću morati opet ići sav napet u krevet? Možda od sada neću biti tako umoran jer se nisam uspio dovoljno odmoriti?“
Bog: „Nisi još gotov sa svojom molitvom. Nastavi.“
Čovjek: „I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.“
Bog: „Dobro, dobro. Učinit ću to. Samo se ne dovodi u situacije u kojima možeš pasti u napast.“
Čovjek: „Što pod time misliš?“
Bog: „Pa, recimo, ne pali televiziju kad znaš da trebaš obaviti još neke druge stvari. Isto tako, što se tiče vremena koje provodiš s prijateljima u kafiću, ako ne možeš utjecati na razgovor da ide u pozitivnom smjeru, možda bi trebao još jednom razmisliti o vrijednosti takvog prijateljstva... Također, ne bi se trebao 'natjecati' i uspoređivati sa susjedima i prijateljima. I, molim te, nemoj Me koristiti kao izlaz za nuždu.“
Čovjek: „Ne razumijem ovo zadnje?!“
Bog: „O, znaš ti, znaš. Učinio si to već sto puta. Uvališ se u neprilike i onda dotrčiš k meni vičući: 'O Bože, pomozi mi da se izvučem iz ove frke i obećavam Ti da to više nikad neću učiniti!' Sjećaš se nekih takvih nagodbi koje si pokušao napraviti sa Mnom?“
Čovjek: „Da, Bože, sjećam se. Zbilja se sramim.“
Bog: „No, hajde, završi svoju molitvu.“
Čovjek: „Amen.“
Bog: „Da li znaš što to znači?“
Čovjek: „Ne, ali volio bih znati. Želio bih Ti ugoditi. Vidim kakvu sam zbrku napravio od svog života. I vidim kako bi bilo super da postanem jedan o Tvojih sljedbenika.“
Bog: „Upravo si odgovorio na svoje pitanje.“
Čovjek: „Da?“
Bog: „E pa sad, kad su neki od starih grijeha izvučeni na površinu i uklonjeni, teško je naći riječi da se opiše što sve možemo zajedno.“
Čovjek: „Bože, hajde da vidimo što možemo načiniti od mene, važi?“
Amen
Dr. fra Anđelko Domazet
|
- 10:09 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
20.06.2006., utorak
TAKO KAKO JEST DOBRO JEST
Promatraj prvo kako Bog ostvaruje svoje djelo stvaranja svakog trenutka – svakog trenutka on je prisutan u svakom od svojih stvorenja i neprestano ga dalje oblikuje. Mi, kad govorimo o stvaranju, obično se zadržavamo na njegovu početku, na evoluciji bića ili nekom trenutku u djelu stvaranja. Bog neprestano stvara.
I onda kada odrastamo i sazrijevamo Bog na nama svakog trenutka ostvaruje svoje djelo stvaranja iz ništa. Oganj njegove strastvene stvaralačke ljubavi u jezgri moga bića neprestano oblikuje moj nastanak, gradi moje biće.
Bog stvara konkretnog mene, ne nekakav opći princip po kojemu bih tek mogao nastati. Izabire konkretno vrijeme i konkretni prostor, konkretne roditelje, konkretni temperament i karakter, konkretne osobne vlastitosti. Sve to svakog trenutka ugrađuje u moje čovještvo i moju osobu te gradi i oblikuje mene.
Bog stvara iz čiste ljubavi. To znači: Bog želi podijeliti svoju ljubav, želi da drugi budu voljeni i da sami ljube. Meni je podario razum i slobodu. I ja mogu voljeti Boga, moga Stvoritelja, kao što on ljubi mene.
Kad me pozvao da oživim ove svoje posebnosti i karakteristike, duboko u moju osobu – kao konkretni izraz svoga nadanja za mene – Bog je ugradio originalni plan za mene. Temeljni zadatak moga života sastoji se u tome da otkrijem u čemu se sastoji ovaj originalni Božji plan za moju osobu i moj život.
Ako izrastam u osobu kakvu je Bog želio, potvrđujem na djelu Božju moć i Božju slavu. Cilj ljudskoga života i jest Božja proslava. Osoba nije drugo nego očitovanje Božje slave. Kada znam tko je Bog i tko sam ja i kad u životu potvrđujem ovu spoznaju, onda slavim Boga ujutro, hvalim ga o podne, i pjevam mu uvečer i svim snagama nastojim ostvariti nadu koju je Bog u mene stavio.
Sva stvorenja (živa i neživa) u sebi nose posebni Božji plan što ga Bog preko njih želi ostvariti. Ja se nalazim među takvim stvorenjima i pomoću njih nastojim ostvariti onaj plan što ga je Bog namijenio meni. U tom smislu koristim se njima ili ne koristim, uživam u njima ili ne uživam – sve ovisno o tome koliko mi pomažu ili smetaju u ostvarenju plana što ga je Bog namijenio meni.
Čak i u ovakvom poretku stvari Stvoritelj poštuje našu slobodu: mi možemo birati – prihvatiti ili ne prihvatiti ovaj poredak, uskladiti se s njime ili ga rušiti. Ako se odlučimo za rušenje Božjega plana, postajemo širitelji pustoši na zemlji. Bog to sigurno zna dok nas stvara. No, on nas i dalje u ljubavi iz trenutka u trenutak stvara i nada se da ćemo ipak nekako shvatiti i prihvatiti poredak stvari što ga je on kao Stvoritelj uspostavio i da ćemo shvatiti i prihvatiti njegov konkretni plan za nas.
Božja volja jest naš mir. Ne mir tišine i smrti, nego mir skladnog i dinamičnog poretka utemeljenog na ljubavi u kojemu nastaje naše čovještvo i u kojem se uvijek nanovo potvrđuje naša osoba. Takav poredak Bog želi uspostaviti na zemlji.
|
- 08:00 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
19.06.2006., ponedjeljak
LJILJANI U POLJU
Ljiljani ne biraju u kojem će polju rasti. Već od sjemena i klice on sebe pronalazi upravo na tom polju, u toj tvrdoj ilovači ili mekom humusu. Tako i ja sebe pronalazim upravo na ovom svom «polju» - u XXI stoljeću, u Hrvatskoj, ovoga trenutka u... (a dolazećega iz…), susjedi su mi…, životni okvir… Pitam se sada: «Koliko je toga u svemu ovomu odredio Bog, a koliko je ovisilo o meni?»
Ljiljan ne kontrolira ništa od onoga što raste oko njega. Kad krene u vis on se mora boriti za svoj život s trnjem, grmljem, korovom. Mora paziti da ga ne zasjeni veće cvijeće. Tako i ja vrlo malo mogu kontrolirati ono što mene okružuje. Živim u određenim društvenim tijelima, predstavljam tek jedan mali trenutak unutar određenog ekonomskog, sociološkog i političkog interesa. Zarobljen sam borbom za preživljavanje – polaganjem ispita, trkom za zaradom, potrebama koje uvjetuju trošenje, brigom za zdravlje, pripremanjem za bolest i starost. Ja ne mogu izmijeniti tijek događanja na burzama, tečaj kune i eura, cijene pojedinih artikala. Ne mogu dokinuti nejednakost među ljudima i socijalne nepravde, ne mogu zapriječiti zagađivanje zraka i uništavanje okoliša. No, sada se pitam: «Koliko je toga u svemu ovomu odredio Bog, a koliko ipak ovisi o meni?»
Ljiljani u polju nemaju nikakve kontrole nad vremenom – ne mogu odrediti hoće li kiša padati ili sunce grijati. Oni jednostavno moraju tamo stajati i uživati ili trpjeti vrijeme koje dođe. Tako i ja ne mogu spriječiti da narod zarati s narodom, da se moćnici poigravaju s oružjem koje može uništiti čitav svijet. Ne mogu određivati ljudima oko sebe da žive u miru i slozi, da se ne svađaju, ne mogu zapriječiti da se oko mene širi strah, mržnja, nasilje. Ne mogu zapriječiti predrasude, šovinizam, alkoholizam, narkomaniju, nasilje, abortus… Ne mogu zaustaviti raspad moralnih i društvenih vrijednosti. No, ipak se pitam: «Koliko je toga u mome svijetu odredio Bog, a koliko ovisi o meni?»
Ljiljani su i međusobno različiti. Ljiljan ne bira ni svoju visinu, ni veličinu, ni boju svoga cvijeta niti njegov oblik. Ovise o proljeću i ljetu, o vremenu koje dopušta ili ne dopušta da rastu, razvijaju se, oblikuju se, cvjetaju. Mnogi od njih ne uspijeva niti odrasti, a kamoli procvjetati. I ja sam ljudska jedinka koja se pojavila u ovom mjestu i ovom prostoru. To da sam upravo ovakav kakav jesam ovisilo je i ovisi o mnogo toga izvan mene: atmosfera prikladna za život, zemlja u kojoj se ipak ne umire od gladi, roditelji, odgoj, razne mogućnosti i nemogućnosti. Sva stvorena bića koja me okružuju omogućili su mi da živim, da se razvijam, čak i da uspijem, da nešto ostvarim u životu. «Koliko je toga u mome svijetu odredio Bog, a koliko ovisi o meni?»
Ni Salomon u svoj svojoj raskoši ne može se mjeriti s ljepotom ljiljana i bogatstvom koje se u njima krije. A ja sam Bogu sto puta ljepši i dragocjeniji od ljiljana. Sve ono što me oblikovalo i što me (po mom mišljenju nagrdilo), sve ono što me čini zdravim (ili po mom mišljenju bolesnim), sve ono što me dodiruje i uvjetuje izvana želi dokazati samo jedno: Ja sam u Božjim očima dragocjenost veća od svake druge dragocjenosti ove zemlje. Bog me prihvaća takvoga kakav jesam, voli me takvoga kakav jesam i računa sa mnom takvim kakav jesam. Inače ne bih bio ovakav kakav jesam. Bog, istina, očekuje da se otresem sebičnosti i grijeha. No, i moji grijesi, kada se usporede s golemom vatrom Božje ljubavi, nisu ništa drugo doli hrpa smeća koja će u vatri Božje ljubavi brzo izgorjeti. «Koliko je toga u mom svijetu odredio Bog, a koliko ovisi o meni?»
|
- 17:02 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
18.06.2006., nedjelja
Koncentriranje
U molitvi je potrebno sakupiti sve svoje raštrkane misli i osjećaje te Bogu pristupiti smiren i koncentriran. Putovi koncentriranja su različiti. Neki govore o ulasku u (prostore) mira i tišine, drugi o dovođenju sebe u sklad sa svim što te okružuje. Neki govore o vježbi pomoću koje hvatam svoje misli i želje i prisiljavam ih da se zaustave i smire. Drugi opet govore o mogućnosti da zađemo u samo središte svoga bića te barem na trenutak želimo i djelujemo u skladu s ovim središtem... Šutnja i koncentracija u molitvi mnogo pomažu, zato ćemo vam ovdje predstaviti neke putove „koncentriranja“. Ako ga nemate, korisno je tražiti ga dok ga ne pronađete.
1. Stani ili sjedni (ili zauzmi neki drugi prikladan položaj). Koncentriraj se kroz jedan trenutak na taj svoj sjedeći ili stojeći položaj. Obrati pozornost na svaki dio tijela, na svaki sitni podražaj što ga osjećaš na tjemenu, licu, vratu, tijelu. Pokušaj osjetiti dodir odjeće, stolicu na kojoj sjediš, pod na kojem stojiš. Pokušaj zatim osjetiti svaki dio svoga tijela – glavu, vrat, ruke, šake, prsa, leđa, noge, koljena, stopala. Pokušaj na koncu osjetiti čitava sebe u tom položaju, a onda se obrati Bogu s molbom da želiš osjetiti svoju cjelokupnu prisutnost (da bi je prinio Njemu) Bogu, svome Stvoritelju.
2. Zauzmi jedan miran položaj. Polagano i pažljivo svoju pozornost usmjeri na disanje, promatrajući osobito otvore nosnica, ulaženje i izlaženje zraka. Koncentriraj se na disanje dok ne osjetiš mir u svome biću. Dišući na taj način, možeš početi izgovarati neke riječi uz udisaj i izdisaj. Dok udišeš možeš govoriti „Gospodine Isuse Kriste“, a pri izdisaju „smiluj se meni“. Nakon određenog vremena (kad osjetiš stabilan nutarnji mir), možeš prijeći na razmatranje tekstova Svetoga Pisma ili kojem drugom obliku molitve. (Ako vidiš da nisi dovoljno koncentriran, vrati se vježbi).
3. Zauzmi miran položaj. Pokušaj polagano postati svjestan svega onoga što čuješ. Slušaj pozorno svaki zvuk, nastojeći razlikovati pojedine zvukove od općega šuma (buke). Jednostavno slušaj pozorno zvukove i nemoj razmišljati od kuda dolaze i koje su vrste. Podržavaj zvuk u njegovoj vlastitosti, svjestan da te taj zvuk ne ugrožava, da ti ne smeta i da je o tebi neovisan. Kada postaneš svjestan njegove prisutnosti, njegove vlastitosti i neovisnosti, dozovi k svijesti da si i ti tu prisutan pred svojim Stvoriteljem.
4. Kao što možeš postati svjestan zvukova koje čuješ, isto tako možeš postati svjestan i svjetla koje vidiš (i u kojemu sve vidiš), a isto možeš učiniti i s mirisima koje osjećaš.
5. Osim zauzimanjem mirnog položaja, do koncentracije se može doći i preko laganih pokreta. Izgovaraj (u sebi) molitve slične ovima: „Gospodine, Ti si moj Bog... Tebe tražim, Tebe ištem... Dolazim k Tebi... Ove trenutke poklanjam Tebi... Ponesi me... Primi me u svoje naručje...“ Pri tomu možeš gestikulirati ili plesati u skladu s njihovim sadržajem. Polagano podigni ruku, lagano se nagni naprijed, skupi polagano ruke kao da u njima nosiš darove. Nakon određenog vremena osjetiti ćeš mir i lagani zanos te ćeš se moći posvetiti meditiranju tekstova Svetog Pisma ili sličnim molitvama.
6. Postoje još i drugi načini, neki upale svijeću te ju stave pred sebe i posvete joj svoju pozornost (umjesto svijeće može biti i neki drugi objekt npr. kamen ili cvijet). Nekima u koncentraciji pomaže lagana glazba, dim tamjana... Nakon određenog vremena u kojem si svoju pozornost zaista usmjerio prema nekom Božjem stvoru, lakše ćeš se moći posvetiti samom Stvoritelju.
Pokušaj zapamtiti slijedeće pravilo. Jedno vrijeme biti će korisniji jedan, a u drugom vremenu neki drugi način koncentriranja. Svatko može pronaći način da se koncentrira ali tomu mora posvetiti dovoljno vremena. Ponekad kada smo vrlo rastreseni, ili na osobit način rastreseni, nečim potreseni, možda ću trebati za koncentriranje onaj način kojega obično ne koristim (ples). Koncentriranje je korisno, ali nije svrha samome sebi. Kada postane cilj samome sebi, pretvara se u oblik samozadovoljstva koji čak onemogućava molitvu. Na početku molitve vježba koncentracije je vrlo korisna i redovito pomaže da i molitva lakše protječe.
|
- 19:17 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Četvrt sata pred Presvetim
Poticaji sv. Antuna Marije Clareta
Ne trebaš mnogo toga znati da mi se svidiš. Dovoljno je da me ljubiš. Razgovaraj sa mnom jednostavno, kao da razgovaraš s najboljim prijateljem.
Želiš li me za nekoga nešto zamoliti?
Reci mi njegovo ime i kaži što želiš da sada za njega učinim. Traži mnogo toga! Ne ustručavaj se moliti! Govori mi jednostavno i iskreno o siromašnima koje želiš utješiti, o bolesnima čije patnje gledaš, o zabludjelima koje žudiš vratiti na pravi put. Za svakog od njih reci mi bar jednu riječ.
Što je s tobom, zar ne trebaš i za sebe kakvu milost?
Reci me otvoreno da si možda ohol, sebičan, prevrtljiv, neuredan... i onda me zamoli da ti pomognem u tvojim malim ili velikim naporima koje činiš da se toga oslobodiš. Nemoj se stidjeti! Mnogi su pravednici, mnogi sveci na nebu imali iste mane kao i ti, ali oni su ponizno molili... i malo po malo su ih se oslobađali. Nemoj se ustručavati zamoliti me i za zdravlje, za uspjeh u svome radu, poslovima ili učenju. Sve ti to mogu i hoću dati. Želim da me moliš za sve ono što ne priječi tvoje posvećenje, nego ga potiče i olakšava. Reci mi što ti je baš danas potrebno? Što da ti učinim? Kad bi samo znao koliko ti žarko želim pomoći!
Imaš li kakvu osobitu potrebu?
Povjeri mi je? Što te zaokuplja? O čemu razmišljaš? Što želiš? Što mogu učiniti za tvoju obitelj, tvoga brata, sestru, tvoga muža, ženu, tvoga sina, tvoju kćer, tvoje prijatelje, tvoje pretpostavljene... Što ti za njih želiš učiniti? Što želiš da ja za njih učinim? Zar ne želiš da se ja proslavim? Ne bi li želio učiniti neko dobro svojim prijateljima koje jako voliš, a koji možda žive i ne misleći na mene! Reci mi što te danas posebno zaokuplja!? Što najviše želiš? Kojim bi to sredstvima ostvario? Reci mi ako ti nešto ne uspijeva i ja ću ti pokazati što je tomu razlog. Zar ne želiš da budem potpuno tvoj?
Osjećaš li se možda tužno i bezvoljno?
Ispričaj mi sve pojedinosti! Što te rastužilo? Tko te je povrijedio? Tko je povrijedio tvoje dostojanstvo? Tko te je prezreo? Povjeri mi sve i uskoro ćeš mi moći reći da si potaknut mojim primjerom sve oprostio i zaboravio. Kao nagradu utješit ću te svojim blagoslovom. Bojiš li se možda? Osjećaš li u duši neku tjeskobu koja je neopravdana, ali ti ne prestaje razdirati srce? Baci se u naručje moje providnosti! Ja sam s tobom, tu kraj tebe! Ja sve vidim, sve čujem i ni trenutka te neću ostaviti u nevolji. Osjećaš li odbojnost prema ljudima koji su te voljeli, a sada su se od tebe udaljili i zaboravili te bez ikakvog razloga? Moli se za njih i ja ću ih vratiti ako nisu prepreka tvomu posvećenju.
Zar mi nemaš reći i nešto lijepo?
Zašto mi ne dopuštaš da se s tobom radujem, pa ja sam ti uistinu prijatelj. Ispričaj mi što te je jako utješilo i razveselilo nakon našeg posljednjeg susreta! Vjerojatno si doživio neko ugodno iznenađenje, čuo dobru vijest, primio pismo koje te je razveselilo, doživio znak pažnje. Možda si savladao neku poteškoću, izišao iz bezizlazne situacije? Sve je to moje djelo! Jednostavno mi reci: „Oče moj, hvala ti!“
Zar mi nećeš ništa obećati?
Ja vidim dubine tvoga srca. Ljude se može prevariti, ali Boga ne! Zato budi posve iskren! Jesi li čvrsto odlučio da se više nećeš izlagati onoj zavodljivoj prigodi za grijeh, da više nećeš čitati onu knjigu koja nadražuje tvoju maštu, da se više nećeš družiti s onim ljudima koji unose nemir u tvoju dušu? Hoćeš li opet biti blag, ljubazan i uslužan prema onom bližnjemu kojega si do danas smatrao svojim neprijateljem jer se ogriješio o tebe? Dobro, sada se vrati svojim svakodnevnim obvezama, svojem poslu, svojoj obitelji, učenju. Ali ne zaboravi četvrt sata koji smo ovdje zajedno proveli! Sačuvaj koliko možeš: šutnju, unutarnju sabranost, skromnost i ljubav prema bližnjemu.
Ljubi moju Majku koja je i tvoja Majka.
Dođi mi ponovno sa srcem još ispunjenijim ljubavlju i još predanijim mojemu Duhu. Tada ćeš svakoga dana u mome srcu nalaziti novu ljubav, novu dobrostivost i novu utjehu.
|
- 13:57 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
Molitva sa Svetim Pismom
Ovdje ću vam nastojati svaki dan donijeti tekst evanđelja od dana, a ovdje su i upute za jedan od načina kako se družiti s Riječju Božjom. Kad ispred sebe imaš riječi Svetog Pisma, postani svjestan da se nalaziš u prisutnosti živoga Boga. On jamči za istinitost svega što je tu napisano!
Prvo, polagano pročitaj čitav odlomak, mičući usnicama ili radije potiho izgovarajući svaku riječ (ne glasno da se čitanje ipak razlikuje od čitanja nekog izvještaja ili novina).
Drugo, sada promisli sve riječi i rečenice koje su ti ostali u pamćenju. (Ako se ne možeš ničega sjetiti, baci pogled na tekst ili ga ponovno pročitaj na isti način, a onda i zabilježi ono što ti se urezalo u pamćenje.)
Treće, promotri svaku od riječi i rečenica koje si zabilježio i razmisli malo o njima. Što znači ova riječ? Što znači ova rečenica? Tko je to izrekao? Kako se osjećao dok je ovo govorio? Komu je on to govorio? Komu je ove riječi namijenio? Dok ovako ispituješ riječi i rečenice Svetoga Pisma, možeš o Bogu razmišljati u trećem licu.
Četvrto, u vrijeme razmišljanja ili na koncu, razmisli i što sve ovo znači za tebe: u ambijentu u kojemu živiš; za tijek povijesti tvoga života; za tebe osobno?
Konačno, završi na ovaj način: sakupi svoje misli, postani ih svjestan, a onda se obrati Gospodinu. Ovoga puta Bog za tebe treba postati „Ti“. Reci Bogu o čemu si razmišljao i u Božjoj prisutnosti pokušaj osjetiti ono što si osjetio u vrijeme razmišljanja. Pitaj se: što bih od ovoga mogao ponuditi Bogu? Što bih htio da on meni ponudi?
Općenito govoreći, nisi ti „završio“ s ovim odlomkom. Odlomak nije nikakva doznaka, nego mjesto (okvir) u kojem čovjek može pronaći Boga. Ponekad u odlomku uopće nećeš moći pronaći nikakvog smisla i sadržaja; u tom slučaju moli Boga za ponizno i krotko srce i gledaj ostati uz ovaj odlomak tako dugo koliko možeš.
Svaki odlomak u kojemu pronalaziš silno mnogo smisla i sadržaja i svaki odlomak u kojemu ne pronađeš drugo doli prašinu i dosadu – valja obrađivati tako dugo dok zaista ne postaneš svjestan da si se ovim Božjim riječima istinski bavio. Tek tada prijeđi na drugi odlomak (drugu rečenicu, drugu riječ)! Molitva sa Svetim Pismom nije nikakvo „prolaženje“ (pretrčavanje i prelijetanje) odlomaka i knjiga. Molitva sa Svetim Pismom ide za tim da smisao i sadržaj svake pojedine riječi uneseš u svoj život i oživiš u svome prostoru i vremenu.
A sada otvori Evanđelje dana i slijedeći ove upute druži se sa Svetim Pismom.
|
- 11:18 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
17.06.2006., subota
MOGLO BI BITI OVAKO I ONAKO
Moj je život jedan kaos sastavljen od različitih stvari - stvari koje me opčinjavaju i privlače, ali i onih stvari koje me odbijaju i koje u meni izazivaju osjećaj odvratnosti. Ovaj nered bih trebao svojim ispravnim odlukama pretvoriti u red.
Na određen način ja već znam što je tu nužno, a što nenužno, bez čega ne mogu i bez čega mogu.
Npr. pluća mi priskrbljuju zrak, a probavni sustav prima i prerađuje hranu; pluća i probavni sustav su mi nužni jer obavljaju funkcije koje me održavaju na životu. Ono što je nužno obično nije predmet odluke.
No, postoje i mnoge druge stvari pored toga. Često puta moram između dvije, tri, četiri, deset stvari odabrati jednu od njih. Kako u dilemama znati koji je izbor za mene bolji? Koje me stvari vode bliže Bogu, čine sretnijim, ispunjenijim?
Ne postoji ništa u samim stvarima što ih automatski čini boljima ili lošijima. Nijedna alternativa ne garantira čovjeku sreću i ispunjenje: steći mnogo novca ili ne imati novca uopće; biti moćan i utjecajan ili živjeti nepoznat i malen; biti zdrav ili biti bolestan; živjeti dugo ili umrijeti mlad.
Bog, naš Stvoritelj i Gospodin najispravnije odlučuje koja je alternativa bolja u mojem zemaljskom životu. Bog me stvorio i od početka me s ljubavlju prati. On izabire prilike i alternative koje me mogu učiniti autentičnijim u mojoj vlastitosti. Neke stvari pomažu mi da više ljubim Boga i bližnjega; druge stvari čine me sebičnijim, priječe me u ljubavi čak i prema sebi samomu.
Bila neka stvar ugodna ili neugodna, da sebe ostvarim, trebam birati jedino one stvari koje me vode k Bogu i autentičnom meni. No, problem je što smo u svojim odlukama uvjetovani. U nekim situacijama odluka praktički jedva ovisi o meni.
Ima li čovjek uvijek priliku zarađivati koliko hoće i posjedovati koliko hoće? Mogu li uvijek računati na savršeno zdravlje? Mogu li uvijek birati u kojem gradu i u kakvom stanu ću živjeti? Vjerojatno ne!
"Manevarski prostor" za moju odluku dosta je malen. No, i unutar njega nalaze se mnoge mogućnosti. Neke od njih više vode k Bogu i autentičnom meni, druge manje. Da bih ispravno odlučivao uvijek pred očima moram imati kriterij po kojem se više približavam Bogu i autentičnom sebi.
Odluka je koji puta stvar života i smrti. Čovjek kojemu je ljestvica vrednota jasna i koji ima zdrav kriterij u graničnim situacijama izabrati će i smrt, jer njome bira Boga, i neće iznevjeriti sebe. Bez ispravne ljestvice vrednota i zdravih kriterija svijet se pretvara u kaos. Npr. odvjetnik (ili liječnik) kojim neprestano upravlja pohlepa, iskoristit će svaku priliku da se obogati i bogatstvo će u njegovu biranju uvijek imati prednost pred pravdom ili dobrobiti drugog čovjeka (kojega treba zastupati ili liječiti). Čovjek koji želi u poslu napredovati, po svaku cijenu, služiti će se ružnim podmetanjem i svim mogućim lažima da bi se dočepao visokog položaja; kolega s posla pa i sam posao biti će mu na drugom mjestu. Krive odluke ruše ljestvicu vrednota i Božji poredak na zemlji, uništavaju druge ljude, a samog čovjeka pretvaraju u nakazu.
Nije lako biti uravnotežen čovjek, čovjek kojemu je ljestvica vrednota uvijek jasna. Da bismo postali uravnoteženi ljudi moramo naučiti čitati Božje znakove, a isto tako moramo naučiti biti ponizni da ih prihvatimo kao putokaze za odlučivanje i djelovanje. Ako je Bog mene predvidio za ženidbu, on će mi to dati jasno do znanja. U tom slučaju nije dobro inzistirati na nečemu drugome (npr. duhovnom pozivu). Ali ako uvidim da me Bog poziva u svećenički ili redovnički stalež, onda neću tražiti sve moguće izlike da ovomu pozivu izmaknem, ili u životu raditi sve što se pozivu protivi. Kad Bog nekome dade krasnu obitelj, onda ona ima prednost pred karijerom i trkom za prestižom u javnom životu. Čovjek je sklon da Božjem poretku vrijednosti suprotstavi vlastiti poredak, da Boga poziva na odgovornost i prisiljava ga da svoj poredak promijeni. No, svaki puta kada se suprotstavi Božjem planu i njegovoj volji on ugrožava živote drugih ljudi i razara vlastiti život.
Kako da postignem mudrost u prosuđivanju znakova Božje volje? Kako da steknem odvažnosti i snage za donošenje ispravnih odluka? Trebam Božjega svjetla da me vodi i Božje snage da učini što ja ne mogu. Ako slijedim njegovo svjetlo i djelujem njegovom snagom, sve postaje moguće!
|
- 22:49 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Biti kao Ti
Nositi
Svjetlo ljubavi
Utjehu dobrote
Okrepu mira!
Tebe tražiti
Nalaziti
U svemu što jest!
Živjeti
Hvaliti Te
Raditi
Tebe proslavljati!
Iz Tvojih ruku
Svaki dar
Jednakom radošću
Primiti
Zdravlje i bolest
Sreću i nesreću
Uspjeh i neuspjeh!
...
Hvala Ti
Jer sve je od Tebe!
Ti me stvaraš!
Strpljiv budi
Krivo ispravi
Prljavo očisti
Ruševno popravi!
Tvoje maleno djelo u izgradnji
Želi samo
Dovršen sasvim
Biti s tobom!
|
- 22:12 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Lik koji voli misliti svojom glavom, dobar frend koji se baš nekim slučajem strašno fura na duhovnost 
