SJEVERNI OTOK
Bay of Planty
Regija Bay of Planty i grad Tauranga su bili baza tijekom mog putovanja NZ.
Gradove koje smo posjetili su Tauranga, Mt Maunganui, Te Puke, Katikati, Whakatane.
TAURANGA
Tauranga je najveci grad regije Bay of Plenty na sjevornom otoku NZ.
Tauranga je staro maorsko ime koje i dan danas nosi ovaj grad. U njemu živi oko 100000 stanovnika od kojih su većinom europskog porijekla, ali postoji i maorska zajednica, s svojim obićajima, mjestima za svoje obrede, starim grobljem, igrama i plesovima koje mozete ponekad vidjeti na ulicama ovog ili susjednog grada Mount Maunganui. Kao i u svi gradovima i mjestima na NZ, velika vecina stanovnika Taurange zive u kucama s vrtovima ispred i iza svog doma, a ako vidite poneku zgradu, to vam je sigurno hotel, vladina zgrada ili nesto slicno. U jednom malom parku svaki vikend mogu se za 1NZ dolar klinci voze u maketama pravim americkih i europskih vlakova od kojih su neki na elektricni a neki na parni pogon i stvarno tijekom voznje iz lokomotive se puši.
svake nedjelje u jednom parku u Taurangi djeca uživaju vozeci se u vlakićima koje pokreću preve makete vlakova.
MT MAUNGANUI
Tauranga i Mt Maunganui su udaljeni svega 10km jedan od drugog. Ime je dobilo po malom brdu visokom oko 250 metara, s kojeg se pruža prekrasan pogled na Taurangu, grad Mt.Maunganui, Papamolu..., prekrasnu pješćanu plažu dugu onoliko koliko oći mogu dosegnuti pogledom, par otoka koji takoder imaju prekrasne pješćane plaže, koje jednostavno nemaju kraja.Maori su obićavali jesti školjke nakon što bih izvadili iz prekrasnog oceana na ovom brdu, te je cijelo brdo puno školjaka, obraslo je travom, s puno zećeva koji trćkaraju tamo-amo, ovcama, stazama i stazicama za dolazak iz njegovog podnožja, na vrh, te s malom poletnom stazom na vrhu za paraglidere i zmajare (para i ovjesne jedrilice). Ovo je jedno od jako ljepih mjesta za paragliding na NZ, start je u svim smjerovima i travnat, a sletna staza je pješćana plaža širine 30-60metara a dužine 100 i vise km.Kako sam se dugi niz godina bavio paraglidingom i preletio dobar dio Hrvatske,bas sam guštao u svakom letu koji sam gledao. Odlićno mjesto za paragliding, moze se dugo, dugo ostati u zraku. Svojom konfiguracijom jako posjeća na letilišta u Hrvatskoj, u Omisu i na otoku Visu.
Roditelji moje djevojke imaju jako simpatićnog i poslušnog psa Ćupka, s kojim smo dosta puta trćali prekrasnom pješćanom plažom od Mt.Maunganui-a do Papamoe. Jednom prilikom smo izigravali i spasioca, ali ne za ljude, vec za ribe. Iz nekog razloga tjekom šetnje primjetili smo dosta riba koje su hvatale zrak po plazi. I onda je usljedila utrka, mene i moje djevojke protiv galebova. Tko prvi do ribe. Dosta smo ih spasili i ponovo ubacili u ocean, ali priznajen, par puta su galebovi bili brzi od nas. Zanimljivo iskustvo, spasioc riba na plazi.
panorama s brda Mount Maunganui
TE PUKE
Mali gradić nekih 30-tak km od oceana, koji nije poznat po krekrasnim pješćanim plažama, već po kiwi-u, voću koji je poznato po cijelom svijetu, a velike plantaže slićne plantažama vinove loze se nalaze oko Te Puke.
KATIKATI
Mali gradić 50-tak km od oceana, s mnoštvom kuća koje su oslikane s prekrasnim slikama iz povjesti NZ. Zbog ovih fasada na slikama mnogi turisti pa i mi, smo par puta samo radi toga stali i prošetali malo ovim gradićem. Veoma lijep i neobićan gradić.
WHAKATANE
Do Whakatane-a smo došli nakon nekoliko ura lagane vožnje i uz pauze iz Taurange, cestom koja velikim dijelom vozi tik uz prekrasne pješćane plaže. Između Taurangei Whakatane postoji nekoliko manjih naselja u kojima smo malo zastali da se odmorimo i nešto ubacimo u kljun.Kroz Whakatane protiće rijeka a on se nalazi na obali oceana. Ime gradu su dali Mauri. Postoji istinita legenda o tome, zašto su maori izabrali baš ovo mjesto za svoje naseljavanje. Istinita legenda kaže da je maorski ratnik-istraživać, s kanuom preko oceana iz Polinezije došao do sjevernog otoka New Zealanda i ploveći uz obalu došao do mjesta gdje velika rijeka se uljeva u ocean, a neposredno uz ušće nalazila se i špilja, te par markantnih brda.Sve je to prekrasno izgledalo, kao što je i danas, te nakon toga, mauri ratnik-istraživać vraća se u Polineziju i o svom otkriću izvešćuje poglavice, koji u velike kanue (brodove) ukrcavaju ostale ratnike, ženu i djecu te se upućuju prema mjestu o kojem in je govorio mouri radnik-istraživać. Dugo su ga tražili te ga naposljetku nalaze. Muškarci se iskrcavaju, pronalaze pećinu, te odlaze da pronađu hrane za sve na brodu jer su dugo,dugo, putovali a hrane i vode je se trošila. Dolazi do osjeke (plima i osjeka u NZ imaju razliku od 2-4 metra), te brod na kome su bile samo žene, djeca i kći maurskog poglavice koja se zvala WAIRAKA, lagano osjeka nosi prema otvorenom oceanu. U to vrijeme žene nisu smjele uzeti veslo u ruke, jer to je muški posal. U jednom momentu Wairaka (kći maurskog poglavice TOROA koji je bio i kametana broda-velikog kanua kojinje nosio ime MATAATUA), uzima veslo i uzvikuje SAD SAM JA MUŠKARAC. Nakon toga sve žene uzimaju vesla i uspjevaju se dokopati obale. U spomen na taj događaj iz maurske povjesti i povjesti ovog grada, ušćem rijeke u more dominira statua prekrasne djevojke WAIRAKA.
Oko grada se nalaze prekrasne plaže, na kojima se surfa, te sam i ja probao da surfam na dasci, prvi put u životu. Jako zanimljiv sport, ali i jako naporan. Puno energije se potroši veslajući na dasci dok se dođe u poziciju da se može uhvatiti vrh vala, a onda ha treba i ihvatiti, te ustati na noge i održavati ravnotežu na dasci. Što vas val nosi brže to vam je lakše to izvesti. Mali milion puta sam pao s daske, ali i to je dio ućenja. Oko grada nalaze se prekrasno uređene staze za hodanje kroz šumu, koja je puna palmi, paprati i zelenila te ptica.
statua WAIRAKA-e kćeri maorskog poglavice TOROA koji je bio i kapetana velikog kanua MATAATUA
moj prvi dan surfing-a na New Zealand
Rotorua - regija
ROTORUA - srce maorske kulture
Regija, grad i jezero Rotarua nalazi se u srcu sjevernog otoka New Zealanda. Oko grada postoji još 5-6 prekrasnih jezera okruženim šumom, te prekrasnim stazama za šetnju. Ako želite saznati nešto više ili pak sve o maurskoj kulturi sad ste na pravom mjestu. Grad ima malo neugodan miris, jer u samom gradu se nalaze sumporni izvori, ali nakon kratkog vremena više i ne primjećujeta taj miris. U gradu na više mjesta, posebice u parkovima možete naići na bazene s vrelim blatom kaje izbija iz zemlje i puno izvora s vrelom vodom toplom vodom koja se puši. Gradom dominira veliko jezero s mnoštvom crnih labudova koje plove u njemu. U sredini jezera je mali otok, koji je vulkan i koji je aktivan nekad više a nekad manje. Mnogi turisti s hidroavionima ili u helihopterima nadljeću taj vulkan otok u sredini jezera. U samom centru grada uz obalu jezera nalazi se velika kršćanska maurska crkva a preko puta nje je protestantska crkva u engleskom stilu. Ispod kršćanske maurske crkve sve se puši jer su ispod i oko nje izvori vrele vode. U neposrednoj blizini grada nalazi se maurski institut u sklopu kojega su možete uživati u gejzirima koje pršte 10-tak metara u zrak, bazena s vrućim blatu koje kipti. U zamraćenoj prostoriji možete biti u društvu s kiwi pticom koja je simbol New Zealanda (nažalost nije moguće fotografirati kiwi ptici ni u zatoćeništvu ni u slobodi, da je se nebi uznemirilo, jer je jako strašljiva, a spava cili dan, te samo par sati po noći se hrani, te fotografiranje s bljeskalicom je strogo zabranjeno). Tu možete saznati sve o povjesti maurskog naroda, gledati studente instituta kako rade na izradi maurskih skulptura, te uživati u perfomansu koji pokazuje prvi kontakt maura i europskih doseljenika, i sve do zaćinjeno mnoštvom maurskih pjesama i plesova. Svakom bih obavezno preporućio da za 22NZ$ koliko košta ulaz, obavezno posjeti ovu atrakciju i odvoji za nju najmanje pol ili cili dan.
Stvarno smo Tanja i ja guštali u maurskom institutu.
gejziri u Rotarui
bazeni s blatom koje kuva u Rotarui
plato između protestantske crkve europskog stila i kršćanske maorske crkve na obali jezera Rotarua u gradu Rotarua.
druga strana istog platoa, s kršćanskom maurskom crkvom
Maorski ratnik za vrijema performansa tjekom kojeg je izvedena HAKA
ajoj, neznam koliko sam uspijo ali probao sam biti ružniji i od ratnika koji izvode HAKU
Taupo regija
TAUPO
Nakon prekrasnog iskustva s maurskom kulturom s našom malom toyotom krećemo prema regiji, jezeru i gradu istog imena Taupo. Blizu grada su tri velike atrakcije: ogromni Hukov vodopad (ogromna kolićina vode svaki sekund prođe preko njega), mjesto koje se zove Mjesećev krater (tu se sve puši i dimi), te brzace Aratiatia (nekoliko puta na dan u toćno određeno vrijeme brana se otvara, i kroz skoro suhi usjek poteće ogromna kolićina vode). Sve tri prirodne atrakcije su spektakularne. Važno je napomenuti da za sve prirodne ljepote, nacionalne parkove, ili slićne stvari na New Zealandu ulaz je besplatan, ali atrakcije tipa rafting, canyoning, trekking (naj spektakularniji i najljepšim pravcima), izleti za gledanje vulkana iz zraka, ili s broda...... se naplaćuju. Taupo je mjesto gdje mozete isprobati bangy jamping u samom gradu s litice iznad rijeke visine nekih 100metara. Nisam to probao razmišljajući ovako. Pa uvjek mogu se s paragliderom dići na nekih 2500metara iznad nekog jezera, te ga naglo zatvoriti, pa ako se iz te ekstremne situacije ne izvućem do 1250 metara, lagano mogu aktivirati pomoćni padobran, te tako imati slobodni pad od nekih 1000 i više metara, a ne platiti ni kune to jest dolara. Možda moje razmišljanje nije najprihvatljivije svakom, ali tako ja kontam.
Iz Taupa se laganom šetnjom od uru vremena može doći do Huka vodopada, te za još dodatne 2-3 ure laganog hoda dolazite na Aratiatia brzace. Tek nekih 15minuta hoda od grada, između grada Taupa i Huka vodopada nalazi se mali potok (malo žućkast) koji se uljeva u ogromnu hladnu rijeku. I na tom ušću potoka u rijeku mnoštvo djece i odraslih se kupa, to jest toća tijelo lagano ležeći i sjedeći u vodi. Predložih Tanji, idemo nekih 20tak metara uzvodno uz potok, ovdje je gužva. Sreća božija (a nekad imam sam to prakticirao) da nisam skoćio u taj potok. Voda u potoku je topla, ili ti vruća, ima temperaturu od nekih 60tak Celzijusa. Nakon tag saznanja kad sam pri bilo kakvoj šetnj trebao preći preko potoka, s ogromnom dozom opreza sam provjeravao kakva je voda. Normalno vratili smo se nazad na mjesto gdje su se svi brćkali. Nevjerojatno, trebate kad tjelo totalno smoćite centimetar po centimetar da se pomićete, dok ne nađete idealnu temperaturu za vaše tjelo, jer samo 10tak centimetara ljevo ili desno, voda je ledeno hladna ili prevruća.
mjesto gdje se potok s vrućom vodom uljeva u hladnu rijeku
Tanja, ja i Huka vodopad, vodopad s najviše vode, Taupo - New Zealand
Mjesečevi krateri na Zemlji - Taupo, New Zealand
brzac Aratiatia, prije puštanja vode s brane - Taupo, New Zealand
brzac Aratiatia, nakon što je puštena voda s brane, ovdje ni ja ne bih probao rafting
RUAPEHU planina – vulkan
Zadnji put je eruptirao, bacao iz svog vrha, pepel i dim prije par godina. Tada kai i sada to je jedno od poznatijih skijališta na sjevernom otoku. Iz Taupa s našim malim kombijem,koji uvijek pali uputili smo se lagano prema planini Ruapehu, ali ćim smo saznali da je ovaj vikend zadnji u sezoni skijanja i da nakon toga ski liftovi neće raditi, a vrijeme je bilo sunčano, krenuli smo punim gasom prema planini. Non-stop sam vozio 100km/h,(na NZ nesmijete brže voziti) i za par sati stigli smo na Ruapehu, gdje fatamo ski lift i uskoro smo na snijegu. Ne možeš vjerovat, nekoliko dana prije smo se kupali na plažama u Mt Maunganui a sada smo na snijegu,radimo snješka, zezamo se... Super!!! Cili dan smo guštali na planini i snigu, pri povratku popili vrući čaj u restoranu u sklopu ski centra i prije mraka smo se uputili s planine u njeno podnožje, te donjeli odluku da lagano krenemo prema Waitomo pećinama, to jest idemo probati black water rafting (rafting koji se događa u rijekama koje teku kroz pečiname nekih 65metara ispod zemlje)
planina - vulkan Ruapehu
Tanja i ja napravili smo svog snješka na New Zealandu
WAITOMO
Neposredno prije dolaska do Waitomo pečina, nekih 30tak km prije njih dolazimo u jedan mali gradić u kojem je upravo se održavala proslava grada s velikom paradom svega i svaćega te brojnim natjecanjima. Bilo je tu puno old timer auta, ljudi koji su maskirani hodali na štulama (drvenim nogama), maora koji su prodavali svoje specijalitete. Maorska zajednica učestvovala je na ovoj proslavi s svojim plesovima i u svojim tradicijonalnim nošnjama. Gledali smo natjecanje u brzom šišanju ovaca i rezanju drvenih velikih panjeva. Stara parna lokomotiva na parni pogon stara par stotina godina je specijalno vozila tamo-amo i fučkala dim. Jako zanimljiv dan. Od jednog uličnog prodavaća za par dolara kupili smo par komada greenstone(zelenog – prekrasnog kamenja) simbola New Zealanda.
natjecanje u brzom sječenju drva - Waitomo
BLACK WATER RAFTING – WAITOMO PECINE
Došao je i taj dan, idemo na rafting, rafting koji se odvija u rijekama koje teku kroz pečine nekih 65 metara ispod zemlje. Na početku upoznajemo vodiče koje če nas voditi kroz ovu avanturu. Za vodiče smo dobili jednu djevojku i dečka. Dobijamo i suha neoprenska odjela koja štite cijelo tijelo od hladne vode, čizmice za noge i kacigu s svijetiljkom na glavu. Mi grupa od 9turista i dva vodića sjedamo u kombi i za nekih 10tak minuta smo na startu naše avanture. Prvo svak dobiva po jednu napuhanu unutrašnju gumu od auta, te nam onda vodići objašnjavaju što nas to ćeka, i daju nam instrukcije koje moramo zapamtiti i naućiti. Pogledajte kratki video o tome. Nakon kratkih uputa na suhom s gumama skaćemo u rijeku da bih se malo privikli na sve ovo. Ponovo izlazimo na suho, te opet sjedamo u kombi, koji nas nakon još nekih 5 minuta vožnje dovodi do ulaza u pečinu gdje počinje naša avantura. Ulazimo jedan za drugim u pečinu, palimo svjetiljke na glavi i ulazimo u jednu prostoriju gdje nam vodiči još jednom ponavljaju kratke upute. Sjedamo u te gume i provlačimo se kroz tunele, niz prekrasne pečine, kroz koje nas nosi kristalno čista rijeka. Na ravnim dijelovima, jedno drugo hvatamo za noge, te kao zmija provlačimo se kroz lavirint pečina i uvijek moramo slušati onoga prvog (nagni se lijevo, nagni se desno, sagni glavu...). U jednom trenu dolazimo u na jedan pravac gdje stajemo, te nam vodići govore da ugasimo lampe na glavi. I tada, otvara nam se jedan novi svijet. U totalnom mraku na dubini 65 metara ispod površine milijon malih zvjezdica, da zvjezdica. Pa naravno da to nisu zvjezdice već tisuće i tisuće svitaca koji svjetle u mrklom mraku. Kao prevo veliko zvjezdano nebo s tisućama zvijezda. Pokušao sam, ali nasam uspijo to fotografirati jer za to je potrebna posebna foto oprema, iako moj olympus 5060wide zoom je bio u vodonepropusnom oklopu i izgledao je super profesionalno, nije mogao da snimi te svice (zvjezdice). To mu je bila prva uporaba u vodi u rijeci ispod zemlje, i položio je s najboljom ocjenom svoj ispit, te ga sada koristimo svakodnevno za fotografiranje turista na rafting avanturi na rijeci Cetini. Provlačenje kroz lavirint pečina traje oko 90 minuta i jako je zabavan. I napokon nakon nešto više od uru i pol ugledali smo svjetlo i shvatili smo da se bližimo kraju naše avanture. Tanja i ja smo uživali u ovoj prekrasnoj adrenalinskoj akciji u pečinama Waitomo te bih je preporučili svim mladim ljudima. Stvarno jako dobro. Nadam se da ču imati u budučnosti priliku još koji put se vratiti i uživati u adrenalinskim radostima back water rafting avanture.
cijela grupa i ja kuštamo u black water rafting avanturi
tanja je poludila od adrenalina na black water rafting avanturi
