God Put A Smile Upon Your Face

utorak, 05.09.2006.

Pa di je taj Božić više:)??

Ne volim kad me netko probudi dok sanjam. Onda su mi oči natečene i cijeli božji dan nekako poluzatvorene i ni cedevita me ne može do kraja razbuditi. Kao i neki dan kad me tata probudio dok sam sanjala da trčim po Rabu i pušim marihuanu. Heh, zanimljivo .
Već sam se počela veseliti Božiću (moj obrambeni mehanizam-tako mislim da će novo ljeto brže doć ), ali sudeći po vremenskim prilikama koje vidim kroz prozor, dugo ću ja još čekati božićni ugođaj. A kad se samo sjetim zadnjih dana na moru...
Tako je hladno bilo da je to bilo strašno!!! Za večernji izlazak u lokalni kafić bila sam prisiljena obući 2 para čarapa (2 iste i 2 različite (znali biste o čemu vam pričam da ste bili u mogućnosti baciti pogled na moj ormar )), kratke hlače ispod dugih, 2 majice i sako. I opet mi je bilo hladno. Ali sjećam se da sam si tu večer napravila bezobrazno fiiini čokolino s toplim mlijekom nakon kojeg sam, pod dvije dekice, pajkila kao medo. Ljeto je meni definitvno najsavršenije godišnje doba i volim ga više od svega, ali moram vam priznati da se veselim onim maglovitim jutrima i hladnim zimskim večerima. I onom osjećaju kad promrzla s kapom nabijenom do nosa dođem navečer doma iz škole....a toplina kuće i miris maminih fritula me lagano počnu opijumizirati.....i tatine palačinke s nutellom ....i pohani kruh s cimetom ....i NES od vanilije s mojom najdražom prijateljicom u našem najdražem kafiću....i mirisni štapići u dnevnoj sobi....i male svijećice po kući....
Bilo bi dobro da prestanem dok još nisam počela pjevati "We wish you a Merry Christmas". jer vani je nekih 30 stupnjeva i sunce prži magnoliju od tete Mire. Imam i smokvu zalijepljenu na japanki. Božić definitvno nije ni blizu.