"And I know you're shining down on me from heaven..
Like so many friends we've lost along the way..
And I know eventually we'll be together,
One sweet day..."
Sjedila je s mnoštvom u golemoj sakralnoj prostoriji.
Disanje pojedinaca i dugo iščekivanje remetilo je mrtvu tišinu.
Bila je u prvom redu kraj dvoje ljudi. Iza nje nalazio se velik broj ljudi koji nosiše bol srca.
Između svakog od njih bio je prazan prostor dovoljan za dva čovjeka.
Tišinu su prekinuli nečuveni zvuci, nezamisliva melodija.
Prostorija se obojila predivnim anđeoskim bojama.
Oči sviju, pa tako i nje, bijahu uprte prema gore.
I svakome od njih ispuni se želja. Iznad njihovih glava pojavi se bezbroj prekrasnih bića.
Svaki od njih bio je poseban i drugačiji,
a svi su bili nešto najčarobnije što je ikad vidjela.
Nadnaravna bića zaplesala su dvoranom držeći se za ruke
i tvoreći neopisiv prizor.
Iz njihovih srca dopirala je smirujuća simfonija kakvu svijet nije čuo.
Iako je sve to snažno djelovalo na nju, nije prestala pogledom tražiti najljepšeg anđela..njenog anđela..
A vjerojatno je svakome njegov anđeo najljepši jer..
moramo jako voljeti da bismo vidjeli ono najljepše u drugome..
A svatko od prisutnih jako je volio i upravo je ta ljubav dovela svakog od njih do ovog mjesta susreta dvaju svjetova, dviju dimenzija, susreta duša u kojima gori ljubav usprkos stvarnosti u kojoj se sada nalaze.
Voljeti je ključna riječ za ostvarenje naših snova.
U sljedećem trenutku svaka od lebdećih duša spustila se na prazno mjesto pokraj svojih najmilijih,
muža, žene, prijatelja, prijateljice, kćerke, sina, majke, oca, djeda, bake, rođaka..
I njezin je anđeo ispunio obećanje.
Zahvaljujući ljubavi koju nije uništila ni smrt,
sada je mogla ponovo zagrliti svog anđela.
To su bili najdivniji trenuci koje je ikad doživjela.
To su bili najdublji osjećaji koje je ikad osjetila.
To je bio zagrljaj za sve one dane samoće i beskrajne tuge.
Jer ponovno je držala za ruku srce koje je obrisalo suze i vratilo osmijeh na lice.
Prvi put je osjetila onu istinsku radost.
Opijeni zajedničkim trenucima sreće, anđeo i ona proživljavali su svaku darovanu sekundu.
Bio joj je poklonjen dio prošlosti. Izgubljeno vrijeme morala je nadoknaditi u nekoliko momenata,
a tu priliku nikako nije htjela propustiti.
Uživala je u svakom dodiru, pogledu..
upijala je svaku riječ, pohranjivala svaki osmijeh..
No, toj idili bližio se kraj..i ona je to osjetila..
već sljedeće sekunde anđeo je podigao svoja krila
i polako se vraćao na mjesto gdje ga je prvi put ugledala.
Tijelom joj je prošla strahovita bol..bol rastanka..
Bila je svjesna da će proći mnogo vremena do ponovnog susreta..
do ponovnog zagrljaja..
Ali..osjećala je čudan spokoj i nesvakidašnji mir u srcu.
Pogledi im se spojiše..
I tad je znala da se moraju sresti..tko zna kad..
no, bila je potpuno sigurna u to da će njihova srca vječno kucati istim snagom..
sve dok se ponovo ne zagrle i postanu dio vječnosti..
..sjedila je još dosta vremena pod dojmom oproštajne pjesme i duboko zahvaljivala..
