Novo jutro, nov početak…
Dugo ne dam van…
Boje nisu kao jučer..znaju da ih promatram..;)
Svaka odluka…vodi nas na neke nove putove..drugačije.. nepoznate i strane..
Moja odluka… ako je ispravna…zašto toliko boli?
Ako je pravedna… zašto se ne osjećam dobro?
Svaka odluka..moja odluka…nešto mi je donijela..ponekad suze, ponekad osmijehe…
Ispravna ili ne… danas svaku od njih volim na neki čudan način..
svaka od njih nečemu me poučila, donijela novo iskustvo..
svaka od njih klesala je, na više ili manje lijep način, moju skulpturu…
I sve što je nekad bilo sasvim blizu,
postaje sjećanje…
To je prirodno, zar ne?
da sam odabrala drugačiji put jednom davno…donijela drugačiju odluku..
Bih li sada bila sretnija? Bi li oni bili sretniji?
I sve što je nekad bilo sasvim blizu,
ponekad vrati se..
To je istina, zar ne?
Sve bi išlo drugačijim smjerom….svaki dan, svaki sat…
Koliku moć ima jedno DA… i jedno NE…
Svake sekunde oblikujemo svoje živote…mi sami…
glavni i odgovorni krivci za sve što nam se događa… jer mi smo bili ti koji su odabrali neke stvari i ne znajući što nas čeka…
e pa sad… snosimo odgovornost…;)
ionako smo punoljetni;)))
(neki od nas…)
ili da napravim kao Brooke Davis..uključim radio..i pustim da trenutak odluči umjesto mene..prebacivanje krivice...heh..lukavo, Brooke;)
Novo jutro, nov početak..
Tugu ostavljam..
Jedan osmijeh nudi više..
Meni više pripada…