..gotovo je, bez riječi utjehe.. ko da sanjam da nestalo je sve..
al smijem se da drugi ne vide..rasulo se sve do kraja...
I umjesto glas da pustim, probudim se i zaustim:
nitko ne zna kako sam te voljela..
I boli me da znaš što sebi opraštaš svu bol što dao si, a znao si da nema ljubavi...
I boli me dal znaš, jer sve što ostavljaš ko život vrijedno je..
(svejedno je, jer te nema kraj mene...)
..kad tuga jednom na vrata dođe,a samoća zaboli,
hoćeš li moći ime moje sa usana svojih skloniti?!
Ne plači mala moja, ima dana pred tobom,
prvi put kažeš zbogom pa je teško znam..
..ne plači mila moja mnogo boljeg te čeka,
život nas kao rijeka nosi dalje sad..
..ne plači dušo moja, nek te muzika tješi
i makar ti se smješi kad ne mogu ja…
O našoj ljubavi su pričali, zavidjeli svemu što smo imali..
Da budu kao mi su željeli, a ti i ja smo krivim putem krenuli...
Nekad teško je ostati kad ljubav će prošlost postati..
..bolje moglo je..
Ja za ljubav neću moliti, više se neću za tebe boriti..
Jer ti me nisi znao razumjeti i ne bi mogao za mene umrijeti.
Naš je susret bio sudbina,
Zar ti, stvarno, ništa nisam značila?
Lakše ćeš bez mene uspjeti
Al' ja ću nekako to, znam, preživjeti.
..tugo, tugo nesrećo, nikoga nisam tako voljela…