Danas me se dojmilo:
... bolno sunce na mokrim očima...
..........čudan osjećaj.................
....otvaranje bezbroj malih čokoladica u polutami ljubičastim noktima....
.....zanimljivo je shvatiti način čina unošenja kalorične utjehe.....
evo..javila sam se..
možda sam malo bolje.. vjerojatno..malo...
puno hvala svima koji su uz mene.. svakodnevno ili povremeno..
hvala na trenucima beskrajne ljubavi koju mi pružate.. nevjerojatno puno mi to znači..čak i one neizgovorene riječi.. hvala na svakom toplom pogledu...
isto tako hvala svima onima koji me rastuže i pridonesu tome da se osjećam lošije nego obično..
naučila sam da moram zahvaljivati.. i na dobrim i lošim događajima.. svaki ima svoju svrhu..
oprostite ako rijetko ostavim komentare.. čitam vas stalno.. i puno volim...
"Ako pitaš dal je boljelo,
samo bljesak munje i gotovo..
Priznajem da sam se bojao,
samo korak do vječnosti...
To nisu scene iz filmova,
tu nema statista..
Krv je slava ljepljiva....
I od borbe i od rana još je gori strah,
kad se vratim što ću naći u tvojim očima?!?
još malo...
par minuta do stanice..
još malo...
i ja ću znati sve..
Daj poljubi me,daj poljubi me,
usnama mi svojim liječiš rane sve...
daj poljubi me kao nekada...
Manje znače riječi od tvog dodira..
Pomozi mi da za boravim
tvoje srce zna ono što sam ja.. "