nutella forever

..poslat ću ti osmijeh...

...potraži ga u snu....

a kad probudi te jutro....

poželi da sam tu...




..something simple can change your day..
..something simple can change your way.

..it's in your HEART , not your mind..

..it's something good inside you'll find.

...don't forget who you are.

don't forget you're a SHINING STAR..




Zvjezdano nebo nad snijegom pokrivenim krajem,

svjetlucajuće zvijezde,

bijela tišina....

Potraži ljepotu i naći ćeš je...



Nije daleko...nikad neće biti daleko...


NAJSRETNIJI ROĐENDAN ŽELIM TEBI,

koji me činiš tako sretnom...

Ostavljam ljude koje najviše volim...



da bih potrčala za snovima...


'Be not afraid of life.

Believe that life is worth living,

and your belief will help create the fact.'"

da...ja sam ta malena djevojchica
koja je danas veselo skakutala gradom..




sretna je sada, znaš li?! ;)

...jer postoji jedan djechak...
koji joj je poklonio šarene balone pune želja..



i svaki put kad ga vidi
on svojim osmijehom pukne po jedan balon
i ostvari joj san..



njezin veliki djechak..
kojemu je dala svoje malo slomljeno srce...



a on ga je nježno čuvao od zlih ljudi
i poljupcima učinio da bude jače nego prije..



on je taj djechak..
ja sam ta djevojchica...
i mi se volimo, znaš li?!



a moje malene cipelice
pratit će njegov trag
dokle god on to bude htio..




i u mojim dječjim očima sjat će sunce
sve dok kraj mene bude moj djechak..



jer skinuo mi je sve zvijezde s neba..
a ja ću ga voljeti
sve dok i posljednja ne padne..

jer ako i padne..
...........past će za nas...

Mržnja..nepravda..ratovi…krv...tragedija..zlostavljanje…zlo…



«People killin', people dyin'
Children hurt and you hear them cryin'..»

U kakvom mi to svijetu živimo?

Ponosni smo na sve što se događa oko nas?




..možda bismo se morali sramiti..
"..tuga me noćas dotakla..
rukom što osmijeh ubija..."

i ne vidim razlog zašto ne bismo mogli jednostavno voljeti jedni druge..
prihvaćati ljude oko sebe takve kakvi jesu..

crne, bijele, žute, prljave, visoke, niske, bogate, siromašne, sramežljive, otkačene..

«'Cause people got me, got me questionin'
Where is the love?!?»


hej ti.. u čijem srcu stanuje mržnja..ljubomora..zavist..

..zašto se na trenutak ne bi stavio u kožu te silovane djevojke..

......možeš li na trenutak biti njezin brat?

Osjećaš li bol ove majke koja je izgubila svoje dijete?


Budi to dijete koje je žrtva bolesnih umova…




Primi na sebe nemoć osobe zaražene HIV-om..


Zamisli da si otac djece ubijene u ratu..

Vidiš li vlastitu krv kako teče u potocima?!?

Kako bi se osjećao da nedužan sjediš u zatvoru?!

Poslušaj kako pucketaju sićušne kosti tvog krhkog nerođenog tijela..boli..da…




Budi prosjak koji je izgubio sve što je imao…

Gladuj pokraj one djece koja danima nemaju što jesti…



Hej ti…

sjeti se tih nemoćnih ljudi kad budeš sljedeći put htio zapucati..
kad budeš opet luđački vozio cestom ne razmišljajući da ugrožavaš tuđe živote…

zamisli da je osoba kojoj to činiš tvoj brat, sestra, majka..zamisli da je to tvoje dijete..


hoćeš li i tada opaliti?

Hoćeš li povećati brzinu?

Hoćeš li unakaziti to prekrasno lice?

Dobacivati uvrede?

Nauditi im?

Hoćeš li?!?




..znam da možemo imati bolji i ljepši svijet…
…nije ljubav nestala…
..moramo je samo ponovo otkriti …
..najprije u našim srcima..

"Čovjeku, koji bi spoznao svu istinu,

ne bi preostalo ništa drugo

nego da sjedne na rub ceste

i plače do smrti..."

(Edmond Jaloux)

"And I know you're shining down on me from heaven..
Like so many friends we've lost along the way..
And I know eventually we'll be together,
One sweet day..."

Sjedila je s mnoštvom u golemoj sakralnoj prostoriji.
Disanje pojedinaca i dugo iščekivanje remetilo je mrtvu tišinu.
Bila je u prvom redu kraj dvoje ljudi. Iza nje nalazio se velik broj ljudi koji nosiše bol srca.
Između svakog od njih bio je prazan prostor dovoljan za dva čovjeka.
Tišinu su prekinuli nečuveni zvuci, nezamisliva melodija.
Prostorija se obojila predivnim anđeoskim bojama.
Oči sviju, pa tako i nje, bijahu uprte prema gore.



I svakome od njih ispuni se želja. Iznad njihovih glava pojavi se bezbroj prekrasnih bića.
Svaki od njih bio je poseban i drugačiji,
a svi su bili nešto najčarobnije što je ikad vidjela.
Nadnaravna bića zaplesala su dvoranom držeći se za ruke
i tvoreći neopisiv prizor.
Iz njihovih srca dopirala je smirujuća simfonija kakvu svijet nije čuo.


Iako je sve to snažno djelovalo na nju, nije prestala pogledom tražiti najljepšeg anđela..njenog anđela..
A vjerojatno je svakome njegov anđeo najljepši jer..
moramo jako voljeti da bismo vidjeli ono najljepše u drugome..
A svatko od prisutnih jako je volio i upravo je ta ljubav dovela svakog od njih do ovog mjesta susreta dvaju svjetova, dviju dimenzija, susreta duša u kojima gori ljubav usprkos stvarnosti u kojoj se sada nalaze.

Voljeti je ključna riječ za ostvarenje naših snova.




U sljedećem trenutku svaka od lebdećih duša spustila se na prazno mjesto pokraj svojih najmilijih,
muža, žene, prijatelja, prijateljice, kćerke, sina, majke, oca, djeda, bake, rođaka..
I njezin je anđeo ispunio obećanje.
Zahvaljujući ljubavi koju nije uništila ni smrt,
sada je mogla ponovo zagrliti svog anđela.



To su bili najdivniji trenuci koje je ikad doživjela.
To su bili najdublji osjećaji koje je ikad osjetila.
To je bio zagrljaj za sve one dane samoće i beskrajne tuge.
Jer ponovno je držala za ruku srce koje je obrisalo suze i vratilo osmijeh na lice.
Prvi put je osjetila onu istinsku radost.
Opijeni zajedničkim trenucima sreće, anđeo i ona proživljavali su svaku darovanu sekundu.


Bio joj je poklonjen dio prošlosti. Izgubljeno vrijeme morala je nadoknaditi u nekoliko momenata,
a tu priliku nikako nije htjela propustiti.
Uživala je u svakom dodiru, pogledu..
upijala je svaku riječ, pohranjivala svaki osmijeh..

No, toj idili bližio se kraj..i ona je to osjetila..
već sljedeće sekunde anđeo je podigao svoja krila
i polako se vraćao na mjesto gdje ga je prvi put ugledala.
Tijelom joj je prošla strahovita bol..bol rastanka..



Bila je svjesna da će proći mnogo vremena do ponovnog susreta..
do ponovnog zagrljaja..

Ali..osjećala je čudan spokoj i nesvakidašnji mir u srcu.
Pogledi im se spojiše..
I tad je znala da se moraju sresti..tko zna kad..
no, bila je potpuno sigurna u to da će njihova srca vječno kucati istim snagom..
sve dok se ponovo ne zagrle i postanu dio vječnosti..



..sjedila je još dosta vremena pod dojmom oproštajne pjesme i duboko zahvaljivala..

Rekla sam noćas da vam moram pisat o tome što me trenutno usrećuje..


Shot at 2007-07-16
A to je….
…da sam upala na filozofski, konkretnije na psihologiju i konačno iam mogućnost ostvariti svoj najveći san …

… jedna predivna i posebna osoba koja sada spava daleko od mene i koja je razlog zašto se ujutro budim s osmijehom na licu…


Shot at 2007-07-16

a sve to je jako, jako važno jer sam čekala na to dugo, dugo vremena..
pa me sad nitko, ali baš nitko ne može uvjerit u to da se snovi ne ostvaruju..
samo što na velike snove moramo malčice pričekati.. e, pa sad..tko ima strpljenja.. ;)

Udahni zrak koji dolazi, sve je gotovo..i mi smo spašeni!!!!

Da..sve je sad iza mene..

Shot at 2007-07-16
…..
Mjesto i kuća u kojoj sam živjela.. srednja škola.. prva ljubav..
Maturantski dani…maturalna večer.. postmaturantsko ludo stanje..
Razočaranje..srušeni snovi..lomljenje svega što sam vjerovala..
…bol koja je trgala..
..polaganje viteštva koje je davalo utjehu..
….vrtoglavica..
pitanja bez odgovora.. krivnja..žaljenje.. …..

i iako se činilo da će taj mrak trajati godinama..
pokazalo se da nije tako..
jer se sreća sakrila u kutu… (najslađih usana..)


Shot at 2007-07-16

Zatvorenih očiju…i vlažno od poljubaca…

Sve je neobično ako te volim …ako te volim…


Shot at 2007-07-16

Sve je neobično..neopisivo čudesno..jer ni u najluđim snovima nisam zamišljala da ću biti ovako sretna..da će se sve posložit i više nego što meni odgovara..

..vrtuljak se okreće… igračke i djeca…

I ponekad se čini tako nestvarno…sve dok me njegov glas ne uvjeri da je sve stvarnost..
da je tuga nešto čega više nema u mojoj svakodnevici..
i da nema više razloga zbog kojeg bih morala pustiti suze..
jer jedina osoba koja je zaslužila moje suze..najvjerojatnije nikad neće učiniti da zbog nje moram plakati..
a TO JE VRIJEDILO ČEKATI..


jer nebo su pokrile zvijezde sjajne..
a tajne su prestale biti tajne..
i svaki dodir tvoj nema cijenu,
od tužne si stvorio sretnu ženu..


Shot at 2007-07-16

To Je VrIjEdIlO čEkAtI…

TI KOJA IMAŠ NEVINIJE RUKE



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
I koja si mudra kao bezbrižnost.

Ti koja umiješ s njegova čela čitati
Bolje od mene njegovu samoću,

I koja otklanjaš spore sjenke
Kolebanja s njegovog lica
Kao što proljetni vjetar otklanja
Sjene oblaka koje plove nad brijegom,



Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
I tvoja bedra zaustavljaju bol,
Ako je tvoje ime počinak
Njegovim mislima,i tvoje grlo
Hladovina njegovu ležaju,
I noć tvojega glasa voćnjak
Još nedodirnut olujama,



Onda ostani pokraj njega
I budi pobožnija od sviju
Koje su ga ljubile prije tebe.

Boj se jeka što se približuju
Nedužnim posteljama ljubavi
I blaga budi njegovu snu
Pod nevidljivom planinom
Na rubu mora koje huči.



Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
Ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
Neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
Pred tobom će biti ponizne.



Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah

U noćima oštrih mrazova.

Neka te miluje dječak kojeg zaštitih

Od uhoda na pustom drumu.

Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah

Svojim suzama.




Ja ne dočekah najljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.



Ja neću nikada voditi za ruku
Njegovu djecu. I priče
Koje za njih davno pripremih
Možda ću ispričati plačući
Malim ubogim medvjedima
Ostavljenim u crnoj šumi.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
Budi blaga njegovu snu
Koji je ostao bezazlen.

Ali mi dopusti da vidim
Njegovo lice, dok na njega budu
Silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad nešto o njemu,
Da ne moram pitati strance
Koji mi se čude, i susjede
Koji žale moju strpljivost.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
Ostani kraj njegova uzglavlja
I budi blaga njegovu snu!

Vesna Parun

*******



crni anđeo...kak bi to nazvala Iva..
ili ti...Angel of Death...kak bi to rekla Peyton..;)


Ralph Waldo Emerson once wrote:

There is no privacy that cannot be penetrated.

No secret can be kept in the civilized world.

Society is a masked ball where everyone

hides his real character,

then reveals it by hiding.






za nju su ljudi (najčešće na novčanicama) dakako važniji od politike...;)))



"a rekli su za nas da srna i vuk ne idu zajedno.. " (samo ti znala si da ja sam čovjek vrijedan ljubavi..) ;)))



"kao robot ljubiš me..."


baby boom... mame, dadilje, buduće mame..svega pomalo...



ti moj mož, domaj boš..pure, race hranil boš...:)))




ne diraj mi moj motor!!!!!





...misija završena...

Razmišljala sam što da napišem povodom dana zaljubljenih..kad su svi u strci za kupnjom poklona, pisanja pisamca, izjavljivanja velikih ljubavnih rečenica..
Ljubav je zapravo tako jednostavna..
Sačinjena od sitnica koje svakodnevno zaboravljamo ili ne primjećujemo.. ali ih najmlađi mogu uočiti.. i od njih možemo najviše naučiti…jer oni daju ljubav..neprestano…



Kada te netko povrijedi, čak i kada te povrijedi jako, ne plačeš zato što znaš da će to povrijediti osobu koja je povrijedila tebe (mathew, 6 godina)

Kada je moja baka imala artritis i nije si mogla lakirati nokte, moj djed joj ih je lakirao iako je i on imao artritis (rebecca, 8 godina)

Kada djevojka stavi parfem, a dečko stavi losion poslije brijanja i oni odu van zajedno i mirišu jedno drugo (karl 5 godina)

Kada znaš da te starija sestra voli zato što ti daje svu svoju odjeću i onda ode sebi kupiti novu! (lauren, 4 godine)

Kada su starija gospođa i stariji gospodin još uvijek dobri prijatelji iako se znaju dugo vremena (tommy, 6 godina)

Kada te netko voli, način na koji izgovara tvoje ime- je drukčiji (billy, 4 godine)

Kada izađeš van i ponudiš svoj čips nekome bez da čekaš da on tebi ponudi svoj (chrissy 6 godina)

Ako želiš naučiti bolje voljeti, počni s prijateljem koji ti se ne sviđa (nikka 6 godina)

Kada nekom kažeš nešto loše o sebi i bojiš se da te ta osoba neće voljeti zbog toga što si rekao, a onda te ta osoba iznenadi tako da te zavoli još i više (samantha 7 godina)

Postoje dvije vrste ljubavi: naša ljubav i Božja ljubav. Božja ljubav objedinjuje obje (jenny 4 godine)

Kad mama vidi tatu znojnog i prljavog, ali mu ipak kaže da je svejedno zgodniji od roberta redforda! (Chris 8godina)

Kada dečku kažeš da ima lijepu majicu iako istu majicu nosi svaki dan (noelle 7godina)

Nemojte govoriti volim te osim kada to osjećate. A kada to osjećate, recite to češće. Ljudi zaboravljaju reći volim te (jessica 8godina)

Grliti, ljubiti, reći NE! (Patty 8godina)

Kada ti tvoj pas liže lice iako si ga ostavio samog cijeli dan! (Marry Ann 4godine)

Kada volite nekoga, oči vam trepću i u njima vam sjaje male zvijezdice (karen 7godina)

Bog je mogao reći čarobne riječi da se oslobodi čavala na križu, ali nije. To je ljubav!!! (Max, 5godina)

I za kraj, znajte da:

"Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto."


Zato…
VJERUJ U LJUBAV, I SAČUVAJ JU, VJERUJ U LJUBAV U DOBRU I ZLU… ;)))

Novo jutro, nov početak…
Dugo ne dam van…
Boje nisu kao jučer..znaju da ih promatram..;)



Svaka odluka…vodi nas na neke nove putove..drugačije.. nepoznate i strane..
Moja odluka… ako je ispravna…zašto toliko boli?
Ako je pravedna… zašto se ne osjećam dobro?
Svaka odluka..moja odluka…nešto mi je donijela..ponekad suze, ponekad osmijehe…
Ispravna ili ne… danas svaku od njih volim na neki čudan način..
svaka od njih nečemu me poučila, donijela novo iskustvo..
svaka od njih klesala je, na više ili manje lijep način, moju skulpturu…

I sve što je nekad bilo sasvim blizu,
postaje sjećanje…
To je prirodno, zar ne?



da sam odabrala drugačiji put jednom davno…donijela drugačiju odluku..
Bih li sada bila sretnija? Bi li oni bili sretniji?

I sve što je nekad bilo sasvim blizu,
ponekad vrati se..
To je istina, zar ne?



Sve bi išlo drugačijim smjerom….svaki dan, svaki sat…
Koliku moć ima jedno DA… i jedno NE…
Svake sekunde oblikujemo svoje živote…mi sami…

glavni i odgovorni krivci za sve što nam se događa… jer mi smo bili ti koji su odabrali neke stvari i ne znajući što nas čeka…
e pa sad… snosimo odgovornost…;)
ionako smo punoljetni;)))
(neki od nas…)

ili da napravim kao Brooke Davis..uključim radio..i pustim da trenutak odluči umjesto mene..prebacivanje krivice...heh..lukavo, Brooke;)

Novo jutro, nov početak..
Tugu ostavljam..
Jedan osmijeh nudi više..



Meni više pripada…

Od prstiju do koljena, od pete pa do tjemena
ja osjećam da nisam više nesretna, ni nevjerna, ni nedužna..
href="http://imageshack.us">

Nije neka promjena,
samo sam opet ona ista ja..

Upoznali, zaljubili i mislili da zauvijek smo sigurni..
Odjednom nešto ne valja, sve je puno oblaka

Slijedi čista klasika,
buđenje pored krivog čovjeka..

I sada znam početak i kraj,
taj povremen sjaj

ne može sakrit' da ni za sto godina to neće bit' to...
Sve je savršeno svršeno!!!


U istom još sam krevetu,
odlučujem još uvijek istu odluku,
a nemam više vremena jer jutro mi se pretvara
u pravu zonu sumraka,
gdje iza svakog ugla čekam ja..


čekam..iza svakog ugla..na novu priliku..jer želim živjeti..osjećati..voljeti…biti…

I believe I can fly, I believe I can touch the sky…

Da..vjerujem..da mogu ponovo…
Nije kraj..
Tek je počelo..
Izgleda li kao sjaj?
Da li je povremen? (kao uvijek?)
Ne znam.. nije ni važno…
Smijem se…

To je važno…
Jer znam..
Svemu dođe kraj..
Jednom…
Pa čak i suzama..
Dugo ih nije bilo..
Na mom licu…
Napredujem..
Drago mi je zbog toga..
Ugodnije je zaspati smiješeći se..
Svaki dan donosi novu čaroliju..
Prije sam samo sanjala o njoj..
Jer u trenutku kad se trebala ostvariti
Razbila se o pod
I otišla u nepovrat..
Danas nije tako..
Čarobno je biti ovdje..
Promatrati…
Sjećati se…
Sanjati…
Jedva čekam Božić..
Snijeg, kuglice, miris bora, mandarina,
Kolača, zvjezdica, pahuljica…

Puno mi znači..Božić…
Oduvijek sam ga htjela provesti s nekim kome je stalo..
S nekim tko će moći podijeliti tu radost sa mnom..
Znam da će biti mnoštvo ljudi..

A ja ću u tom mnoštvu trebati samo jedno toplo srce koje će me htjeti ugrijati…

Nikad nije bilo takvog srca…
Neće biti ni ovog Božića…
Ništa strašno…
Navikla sam već..
Sanjati savršen Božić…



Znam, doći će… (jedne godine…)

ALI KAD JEDNOM BUDEM VOLJELA
BIT ĆE TO LJUBAV ZA SVA VREMENA,
ZA SVE VIJEKE VJEKOVA...
JEDNOM, JA BIH VOLJELA
PRONAĆI LJUBAV DA SAVRŠENA VLADA NAŠIM SRCIMA..
A SVE DOTAD...
BIT ĆU SAMA...

..gotovo je, bez riječi utjehe.. ko da sanjam da nestalo je sve..
al smijem se da drugi ne vide..rasulo se sve do kraja...

I umjesto glas da pustim, probudim se i zaustim:
nitko ne zna kako sam te voljela..

I boli me da znaš što sebi opraštaš svu bol što dao si, a znao si da nema ljubavi...

I boli me dal znaš, jer sve što ostavljaš ko život vrijedno je..
(svejedno je, jer te nema kraj mene...)



..kad tuga jednom na vrata dođe,a samoća zaboli,

hoćeš li moći ime moje sa usana svojih skloniti?!

Ne plači mala moja, ima dana pred tobom,
prvi put kažeš zbogom pa je teško znam..

..ne plači mila moja mnogo boljeg te čeka,
život nas kao rijeka nosi dalje sad..
..ne plači dušo moja, nek te muzika tješi
i makar ti se smješi kad ne mogu ja…

O našoj ljubavi su pričali, zavidjeli svemu što smo imali..

Da budu kao mi su željeli, a ti i ja smo krivim putem krenuli...


Nekad teško je ostati kad ljubav će prošlost postati..

..bolje moglo je..

Ja za ljubav neću moliti, više se neću za tebe boriti..



Jer ti me nisi znao razumjeti i ne bi mogao za mene umrijeti.

Naš je susret bio sudbina,
Zar ti, stvarno, ništa nisam značila?

Lakše ćeš bez mene uspjeti
Al' ja ću nekako to, znam, preživjeti.



..tugo, tugo nesrećo, nikoga nisam tako voljela…

Pogleda uprtog u nebo, tražila sam istinu..

«nebo nam uvijek pomaže u borbi za naše snove,
koliko se god čudnovati mogli činiti.
Zato što su to naši snovi
I samo mi znamo koliko nas stoji sanjati ih!!!!»





Danas želim dopustiti svim svojim snovima da postanu stvarnost…

"Godinama sam se borila s mojim srcem,
bojeći se tuge, patnje , napuštenosti.
A uvijek sam znala da je prava ljubav iznad svega toga,
kao i da je bolje umrijeti nego odustati od ljubavi!"





vjerovati svome srcu..
usprkos boli..
vjerovati svome srcu..
unatoč drugačijoj stvarnosti..
vjerovati svome srcu..
odabrati jedini pravi put..


"Govorkanja ne ubijaju, ona su dio života svake uspješne osobe. Najbolje je ignorirati ih i usredotočiti se na svoj jedini cilj."






i nikad mi nije bilo važno mišljenje onih koji nisu dotaknuli moje srce..
mišljenje onih koji gledaju i zaključuju, a nikad nisu vidjeli ono što se može samo osjetiti…

"treba ići za ljubavlju gdje god ona bila,
čak i kad to znači sate,dane, tjedne razočaranja i tuge.
Jer, u času kad krenemo ususret ljubavi,
i ona kreće ususret nama.
I spasi nas."

i poželih da vrijeme stane zauvijek...

prošlost izblijedi,
a budućnost nikad ne dođe...



poželim..
a želja se (kao i obično) ne ostvari..

i prolaze minute...

lome me na pola..



ostavljaju mi prošlost da me podsjeća...

i donose budućnost da se borim s njom...



sklopit ću oči..bar na tren..

čeljust previše boli da bih mogla zaspati...

zatvorit ću oči...



možda zaustavim vrijeme...

bar u snovima....





i još se pitam...
može li se otkinuti i osušeni list nadati da će opet biti dio stabla na kojem je gradio svoj život?!



ili se treba pomiriti s prolaznošću vremena...

s odlascima... i dolascima...

može li žar kojim gori biti dovoljan da opet postane jedno sa stablom?




ili je to ujedno njihov posljednji ples?!?

Nije kraj kad pomisliš kraj,
svaki dan nosi nadu,
svaka nada snage da..

krenulo je..i ne mičem se odavde dok ne završim ovaj post..
od početka do kraja..
morala bih početi temeljito raditi....
da se zna na čemu smo..

jer nije kraj...
mada se nada tu i tamo izgubi,
sakrije...nestane..

ne dam se...
borim se..

i ponekad ona čarobna ljepota i blještavost ne traju dugo..
ponekad izblijede..
ponekad ona prvotna iskra gasi svoj sjaj..
ponekad joj nije dovoljno
ono što mi smatramo dovoljnim...

a ja ne želim da izblijedi...
jer sve je tako tmurno...
i htjela bih barem taj tračak
da sjaji onim starim sjajem...

ali ništa nije po starom..
sve je nekako novo..i strano...
i onaj dio mene više nema onu ljepotu..
koja je svjetlila..tu i tamo...



i nema nikog da je upali..
svakim danom iznova..
nikome nije i svima
je stalo...
.....


a i ja sam samo slaba travka..
koja se savija pod silinom vjetra..
i samo želi još jednu travku
na koju može spustiti svoju glavu
kad ju svlada umor...




osloni se, osloni na mene..
kad odu svi i loše ti krene..
osloni se na mene ti,
ako te život iznevjeri...

već sam 4.put obrisala napisani tekst...
nemam snage napisati novi post,..
oprostite...
mislim na vas...
nekako ni sama nisam sigurna kako se osjećam,
a ne pronalazim prave riječi da to opišem...

Ovako počinje..ja ću te pokušat zamrzit
I neko vrijeme ću se budit kraj tvoje kopije..


Ovako počinje..ova nada koju trpim u sebi
rašiveno krpim i očekujem…


Oslobodi me !!!
ako znaš o čemu govorim..



Tvoja me snaga vrijeđa,
taj pogled svisoka…

Skini mi to sa leđa, to da si bolja..

Tvoja me snaga vrijeđa,
Taj pogled svisoka ja ne zavrjeđujem..

Skini mi to sa leđa, taj kamen
da si bolja bez mene..

Oslobodi me…
Ako znaš o čemu govorim…


Tvoja me snaga vrijeđa
Taj pogled svisoka ja ne zavrjeđujem…

Za koga se tako mijenjaš,
Za ljude do sebe koje jedva poznaješ????



Tvoja me snaga vrijeđa
I taj pogled svisoka ja ne zavrjeđujem
Skini mi to sa leđa
Taj kamen da si bolja
Bez mene…



Drugi, sretniji dio posta..
posvetila bih jednoj jako posebnoj osobi koja danas slavi 18. rođendan!
Osobi kojoj taj dan(rođendan) znači najviše na svijetu..;)

Draga Vlatka, želim ti sve sve sve najbolje,
ostani i dalje takva kakva jesi jer takvu te najviše volim!
Znam da si hrabra cura, ali trebalo bude ti još puno hrabrosti i strpljenja u ostatku životu tak da ti želim da toga imaš u pričuvi..
Ne daj da te ljudi ponižavaju i gaze po tebi..Ti vrijediš puno više od toga..
Stvarno si prekrasna osoba i nemoj se ni zbog koga mijenjati..

Ostani takva, vesela, sretna i nasmijana..

I čuvaj ovo srčeko koje kuca nutra..predobro je da bi ga netko slomil..
Puno te volim, i zato još jednom:


SRETAN ROĐENDAN!!!! ;)

...i što ju je manje volio,

to je intenzivnije osjećala miris njegovog parfema......



i to joj je bolnija bila udaljenost koja je stajala pored nje.....

a željela je promjeniti....

sebe...

njega...

život...

prošlost....

sve...

samo što je osjetila slabost....

...ne može sama...

a nikog nema....

da je drži....

tako dugo dok ne nauči letjeti....

krilima vječnosti...



i odleprša s vjetrom...

ne osvrćući se unatrag...

ostavljajući one koji lažno vole...

slijedeći svoje snove....



....da....ona želi krila....s mirisom tvog parfema...
....bijela krila kojima će uspjeti lebdjeti iznad svoje boli....
...pernata krila u koja ćeš staviti svoju ljubav...
i ona će je nositi sa sobom...
......zauvijek.....

nepovezane misli beskrajno lutaju ovom glavom..
i ništa ne zamisle..i tupo postoje,
tek toliko da ometu moju želju da radim nešto korisnije...
zato stavljam one koje volim ovoga trenutka...



"Nova cipela žulja. A tako je i sa životom:
zgrabi nas nepripravne i primora da se uputimo u nepoznato
-kad to ne želimo, kad to ne trebamo.."
(p.coelho)

"i možda negdje drugdje,
visoko iznad nas,
čeka nas naše vrijeme,
sigurno ono ima priču za nas.."
(oliver)

"puštamo da umre jedna od najvažnijih stvari u životu
-potreba da me spasi,
potreba da ga spasim,
no on mi nije ostavio nikakvu mogućnost izbora."
(p.coelho)


"Zašto nosiš oblak iza lipog lica?
Viruj bit će sve u redu..
I za svako slovo ti ne traži krivca
U sebi il u meni,
U svemu..
Jer slomit će nas to…"
(gibonni)


HODAJ , NEBO STRPLJIVE VOLI!
HODAJ, MOŽDA SE IPAK SVE U DOBRO PRETVORI.......

Pomiriti se sa sudbinom..
..nakon određenog vremena…
nekima predugog,
nekima prekratkog..
prihvatiti činjenice sadašnjosti …
ujedno i prošlosti…
znači li to ozdraviti?!
Prestati se bojati?!
Znači li ponovo živjeti?
Gledati svijet s realnije perspektive?
Pogledati stvarnosti u oči,
Odbaciti iluzije sretnijeg završetka?
Znači li to postati slobodan
Svakodnevnog pitanja ZAŠTO?

Ne znam…
Ali sigurna sam,
Da prihvatiti sudbinu…

Ne znači prestati voljeti…
Ne znači ne osjećati više bol…

I napokon…
To ne znači ZABORAVITI!


"Ne plači mala moja,
Ima dana pred tobom..
Prvi put kažeš zbogom
Pa je teško znam…



Ne plači mila moja,
Mnogo boljeg te čeka..
Život nas kao rijeka
Nosi dalje sad..

Ne plači dušo moja,
Nek te muzika tješi..
I makar ti se smiješi
Kad ne mogu ja…"

Helllooo mili moji;)
Ljeto je pri kraju, a ja tek živnula...
i užasava me pomisao da za tjedan i nešto sitno moram doma…:(
Al ..think pink.. i doma me čekaju lijepi dani..nadam se..
Danas ujutro sam htjela napisati post, ali su me obaveze omele…
i sad više nemam onu inspiraciju za temu o kojoj sam htjela pisat.. heh..
Ovaj put ste se izvukli mojih misaonih izljeva.. al očekujte ih krajem vikenda..;)

Just follow me..

E da..smiješno mi je to pa sam htjela podijeliti s vama.. ono.. dobro raspoloženje na početku uljepšat će cijeli post..

Već drugi dan imam predobar trening na biciklu..
….
Hello..my name is…
…smile…smile,…smile…
…bla,bla,bla…
just follow me.. ;)
velim im ja…
i vozi se autić pun turista iza mene…
po cijeloj ovoj selendri..
znojim se ja na mom konjiću..
a oni me slijede..
ko mali psići..

i baš se osjećam smiješno…
i baš me bole noge..
a oni iščekuju na koju stranu ću skrenuti…
slijede me…
i baš mi je to kuuul…
turistički vodič na biciklu..
i stignemo do doma..
a meni se sve cijedi…
još par takvih vožnjica i mogla bih se riješit suvišnih kilica…
…..

eto tako…
budući da sam odustala od pisanja mojih misli… onda ćemo posudit tuđe… tj.. napisat ću drugi dio onog što sam počela u prošlom postu…
Dakle… P.Coelho… iz knjige: Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala..
p.s. toplo je preporučam svima… predobra je!

« Ponekad nas obuzme neka tuga koju ne možemo prevladati..

Svjesni smo da je magični trenutak toga dana prošao ,a da nismo ništa učinili..

U tim časovima nismo sposobni vidjeti magiju i umjetnost života..

Moramo slušati dijete koje smo jednom bili i koje još uvijek živi unutra u nama…

…To dijete razumije magične trenutke….



Možemo prigušiti njegov plač, ali ne možemo ušutkati njegov glas…

To dijete ,koje smo jednom bili, uvijek je prisutno…

Blago malenima jer njihovo je kraljevstvo nebesko.

Ako se ne rodimo ponovo,

ako ne počnemo ponovo gledati na život s nevinošću i zanosom djeteta,

življenje gubi smisao…

Postoji više načina da se počini samoubojstvo.

Oni koji pokušaju ubiti tijelo, krše zakon Božji.

Oni koji pokušaju ubiti dušu, također krše zakon Božji,

iako njihov zločin nije tako očit u očima ljudi…

Obratimo pažnju na ono što nam govori dijete koje čuvamo u duši…

Nemojmo ga se stidjeti…

Ne dopustimo da se boji zato što je samo i što nitko ne čuje njegov glas….

Prepustimo malo tom djetetu uzde našeg bivstvovanja…

Ono zna da je svaki dan različit od drugog….

Potrudimo se da se ponovno osjeti voljenim….

Ugodimo mu-pa čak i kad to znači ponijeti se onako kako nismo navikli,

čak i kad to izgleda bezumno u očima drugih.

Sjetite se da je ljudska mudrost pred Bogom ludost.

Ako budemo slušali dijete koje nosimo u duši,

naše će oči ponovo blistati…



Ako ne izgubimo bliskost s tim djetetom,

Nećemo izgubiti bliskost sa životom…»

Obećala sam da budem napisala sretan post..


Pa evo..ovo bude jedan SRETAN POST ;)))

Za početak, molim veliki spontani osmijeh!!!!
..ako nekima nije uspjelo, evo vic: kak se slovenci kupaju u moru? (jedan po jedan)
P.S.nije mi bila namjera uvrijediti naše drage susjedima, nemam ništ protiv njih, nego izmamiti jedan prekrasni osmijeh na vaše ličeko..;)))
Eto..vidite..već je svijet ljepši;)
Heh..i ako se danas netko zaljubi od vas, to bude zbog ovog osmijeha..
Nego..
Nije ovo odglumljeni sretni post..stvarno je sretan..
Jer i ja sam sretnija ovih dana..
Malo sam promijenila način gledanja na svoj život ,
Učinila neke stvari samo za sebe…
I već se bolje osjećam..
E sad ne znam dal je to zbog gore navedenih razloga ili zbog ŽUTOKLJUNCA kojeg sam počela pratiti.. baš me zabavlja ta emisija, pogotovo crtići..opet se osjećam kak sretno bezbrižno dijete.. samo u 30 brojeva većoj odjeći ;)))))

I da.. počela sam čitati dragu mi knjigicu… možda me i to malčice promjenilo..
Tak da budem u ovaj sretan post stavila jedan dio.. koji će možda i neke od vas potaknuti na razmišljanje i probuditi onu sreću koja čuči u vama i čeka priliku da izađe na ovo prekrasno(trenutno malo skriveno) sunčekooo…

Potrebno je izazvati sudbinu. Doista ćemo razumjeti čudo života
tek kad dopustimo da se dogodi neočekivano.
Svakog dana Bog nam daje- kao što nam daje i sunce- jedan trenutak
u kojem je moguće promijeniti sve što nas unesrećuje.
Svakog se dana pokušavamo zavaravati da ne shvaćamo
kako bismo trebali prepoznati taj trenutak,da on ne postoji,
da je danas jednako kao što je bilo jučer i kao što će biti sutra..
No, tkogod poklanja pažnju svojoj svakodnevici
Otkrit će MAGIČNI TRENUTAK.
Može se kriti u času kada stavljamo ključ u ključanicu izjutra,
u kratkotrajnoj šutnji nakon večere,
u tisuću i jednoj stvari koje nam se čine jednakima.
Taj trenutak postoji –trenutak u kojem sva energija zvijezda ulazi u nas
i daje nam moć da činimo čuda.
Sreća je ponekad blagoslov – ali uglavnom je moramo osvojiti.
Dnevni magični trenutak pomaže nam da se promijenimo,
pokreće nas u potragu za našim snovima.
Propatit ćemo, proći kroz teške časove, suočiti se s mnogim razočaranjima
- no sve je to prolazno i ne ostavlja ožiljke.
A u budućnosti moći ćemo gledati unatrag s ponosom i vjerom.
Jadan onaj tko se boji riskirati. On se možda doduše nikad neće prevariti, niti razočarati,
niti patiti kao oni što imaju san koji slijede.
Ali kada pogleda unatrag-a uvijek gledamo unatrag- čut će svoje srce kako mu govori:
Što si učinio od čuda koja je Bog posijao tvojim danima? Što si učinio s talentima koje ti je tvoj Gospodar povjerio? Zakopao ih duboko u jamu, u strahu da ih ne izgubiš. Onda neka ovo bude tvoje nasljedstvo: spoznaja da si potratio život.
Jadan onaj tko čuje takove riječi. Jer će po tom povjerovati u čuda,
no magične trenutke svog života već je propustio.
(P.Coelho)


eto dragi moji..evo je bio moj sretni post.. nakon dugo vremena..
a vama želim da ne trošite svoje dane praznika na bezvezne stvari
i na besmisleno ljenčarenje..
radite ono o čemu sanjate, sami krenite u ispunjenje svojih snova,
budite s osobama koje najviše volite..
da ne bi ovi trenuci slobode otišli u nepovrat..
jer izgubljeno vrijeme više ne možemo vratiti..

……….svima šaljem velike zagrljaje……..

There's a hero if you look inside your heart,
You don't have to be afraid of what you are..
There's an answer if you reach into your soul,
And the sorrow that you know will melt away..

And then a hero comes along with the strength to carry on..
And you cast your fears aside and you know you can survive..
So when you feel like hope is gone ,look inside you and be strong,
and you'll finally see the truth that a hero lies in you!!!

It's a long road when you face the world alone,
No one reaches out a hand for you to hold..
You can find love if you search within yourself..
And the emptiness you felt will disappear…

Lord knows,
Dreams are hard to follow..
But don't let anyone
Tear them away!!!
Hold on,
There will be tomorrow
In time
You'll find the way

Obožavam slušati ovu pjesmu.. ali..tako je nestvarna.. ili sam ja preslaba…
nema tog junaka, heroja..nema pobjednika u meni..
samo bježim..bježim od istine, bježim od sebe..
Tonem u moru pogrešnih odluka, pogrešnih riječi..

i šutim.. bez razloga.. i nemam snage progovoriti..reći bilo šta..
i užasno boli ova tišina.. razdire me..
htjela bih viknuti, nasmijati se jako i voljeti sve oko sebe…
ne mogu.. postoji nešto…unutra..što me koči..oduzima mi onu energiju..
želja postoji samo u mojim mislima..
ali ruke se ne mogu pokrenuti, glas ne može čuti, usne su tako mirne..
i ona želja, jaka želja, polako umire s odlutalim mislila.. negdje u daljinu…
i tako je teško biti dio ovoga svijeta..
i tako je tužno koračati sam.. bez nečije ruke da te podigne…
bez osmijeha.. bez nadanja..
i sve gubi svoj smisao.. i sreća polako odlazi..
u toplije krajeve..među bolje ljude..
i opet ostajem sama.. i borim se sa suzama..

i plačem jer ne mogu reći… jer ne mogu osjećati..
i teško je.. boriti se s tim nečim unutra.. ionako gubim bitku..
preko dana se ne dam…
ali večeri su teške i glas preko telefona je tako hladan,
i opet me ispuni prazninom..neobjašnjivom prazninom..
i onaj žar se polako gasi.. možda mojom krivnjom..
više nisam sigurna..
tako je nesigurno zakoračiti..
toliko snage zahtjeva taj jedan korak..
i ne mogu ga napraviti…
počnem.. i poveselim mu se..
i tad se obeshrabrim..povučem nogu natrag..
i vratim se.. u staru bol..
i čini se da je tako lakše..
a nije..

htjela bih prijeći na drugu stranu..
prevaliti tu udaljenost koja nas dijeli..
pokazati sudbini da sam jaka,..
ali nisam..
samo sam još jedno žalosno usamljeno biće,
čiji plač sluša samo jeka ovih tupih zidova…

evo..
nekak mi je sve tmurno danas...
i jedino što mi ostalo je ovaj blog..
il cmizdrit pod jastukom( što i nije pametna ideja)
eh..
to vam je ono vrijeme...
kad većina stvari ide krivo..
ili nejde..
pa ih doživim krivo..

pa mi se ne sviđa ovo..
pa bih htjela ono..
dodaš malo nervoze..
vrućine (koja ubija)..
i nekak mi ništa nema svoje razloge,
a opet je sve razlog mojeg raspoloženja..
ne volim ovo vrijeme..
dok to radi od mene..
ne znam tko il što..
al ovo nisam ja..
ili možda jesam?
ne,nisam..
dođe mi da lupam..
po bilo čemu..
moram se ispucat..
izbacit svu gorčinu koja se nakupila..
svu tugu...

sve što sam krivo napravila..
svaku riječ koju nisam mislila izgovoriti,
a jesam..
da...jesam je izgovorila!
i kaj mi preostaje?
pravit se ko da ništa nije bilo..
plakat po ne znam koji put ponovo..
ispričati se..
ne,..ništa od toga ne dolazi u obzir...
moram se srediti malo..
osjećam se tako sama
usred gomile ljudi,
usred gomile poziva
i sms poruka...

osjećam prazninu...
koju nitko ne zna popuniti...
ne znam je ni sama..
nedostajem sama sebi...
i na čudan način sve to pokazujem..
neprihvatljiv..
mojoj okolini..
oprostite..
ja trenutno ne znam kaj hoću..
možda spavati...
i zaboraviti..
sve...

početi..
ispočetka..
ovaj svoj život..
ne znam dal bi imalo smisla..
volim svoj život..
sve volim..
ali dođe mi..
oni dani u mjesecu..

kad bih plakala i razbijala u isto vrijeme..
kad volim i mrzim u jednom trenutku..
oni dani u mjesecu..
kad je bolje biti dobar prema meni
i popuštat mojim hirovima
ili se maknuti...
što dalje od mene..


:(

Ne,
ne uspoređujem te s njim..
Ne bi bilo pošteno..
Niste krenuli s istih startnih pozicija..
Ti si bio u prednosti..
U svemu..
Ali..
U basni kornjača stiže prije zeca..
Da li si precijenio svoje mogućnosti?
Nije toliko bitno…
I koliko god sada
on ili oni bili u prednosti..
Možda nije fer..
Jer..
Moju ljubav
Imaš samo ti…
A za ostalo…
Ipak se moraš potruditi…

Zvoni..telefon… i kaži da će ovog puta biti sve što želim ja, kaži da si mene čekala..
Javljam se…

A još te volim,volim,volim kao prvog dana, ooo, i ti to znaš, samo mi se ne vraćaš…

Vraćam se na trosjed.. ponesena emocijama,ali nekako sretna..
Zvoni opet…javljam se…

Tonka, reci cvrčak, Tonka reci more, brzo nešto reci da ne bude gore.. Pogledaj po zidu igraju se sjene, Tonka dođi bliže, privij se uz mene..

Slušam…nekoliko krupnih suza kapne niz obraze.. brzo ih sklonim sa lica da nitko ne primjeti, sa smiješkom se vraćam na trosjed..i tad se počinju miješati osjećaji..
Zvoni još jednom…

Da te ne volim, bilo bi mi lako,bilo bi mi lako da te ne volim,aha…

Jep.. i on je tamo.. još jedan razlog.. sve bi bilo lakše da ne volimo.. da ne osjećamo.. da..nebi nas toliko boljelo.. ali ne bismo ni znali koji je osjećaj dati sebe drugome i primiti onu toplu i iskrenu ljubav koju može dati samo ljudsko biće.. ne, ne bi bilo lako da te ne volim, sigurno..
Ponovo zvoni..

Jer to je mala moja, rock and roll, rock and roll, rock and roll,mala to je rock.. budim se , svi me zovu, muzika se čuje, zaigrajmo skupa, cijelo društvo tu je..

Čujem glas.. predobro je.. voli me..nedostajem mu.. vidio je nju.. vidio je njih.. vidio je njega.. šalje mi pozdrave..
slušam.. i dobro je što me ne čuje..ne znam što bih rekla.. da je tu..znao bi.. vidio bi..ali nije.. sama sam.. u ovoj praznoj sobi.. u ovoj zabiti.. ne želim van..dobro je tu.. on spava u sobi..nije fer.. možda sam ja kriva..dala sam prednost drugim stvarima..nije bitno..
nego.. druge stvari su mi na pameti..
druge osobe..
druga sjećanja..
pitam se što osjećam… ne znam.. sve je tako čudno isprepleteno..
sve je tako daleko..
daleko od mene..
daleko od nas…
i imam osjećaj da se udaljujem sve više i više..
i oni koje najviše volim su sada daleko.. i oni koji me najviše vole danas nisu ovdje…
uspomene bole..kad ih se sjetim..
da li bi bilo drugačije…da nisam ovdje.. da li bi me to usrećilo?
Ne znam..stvarno ne znam…
Nije toliko ni važno..
Važno je da bih htjela..samo malo..biti doma..kod kuće..
Otvoriti ulazna vrata i udahnuti onaj miris … sjesti na trosjed koji bi zaškripio i čija bi daska pala dolje… i javiti se na poznati stari zvuk telefona i čuti njegov glas.. i navuči najdraži pokrivač preko glave.. zaspati.. i probuditi se u svojoj kući…
Možda nemam pravo to tražiti..ne..nemam pravo…
Ali imam pravo sanjati… i sutra ću sanjati… ne znam koja će boja ispasti..ali znam da ću taj trenutak biti s njom…
Zvoni još jednom..

Milena generacijo moja, da smo se rnaije sreli, Milena generacijo moja, toliko toga nas dijeli…
Da.. toliko toga nas dijeli…previše…

Ali.. Balašević bi rekao: OSTAJE NAM TO ŠTO SE VOLIMO!!!!



(Moj drug iz detinjstva
Živi sretno na selu,
ko u ruskom romanu, tačno tako
ima ženu i sina,
ima podrum pun vina
i sve mu je ravno..

U poslednje vreme
ja ga vidjam sve redje,
samo onda, uglavnom, kad nešto slavi
on se ne ljuti zbog tog,
pruži ruku i kaže nisi bio odavno

Ref.
I sećamo se dana
kad smo jos bili
divlji ko jeleni hitri,
i sve smo bliži istini i tuzi
što smo bliži sledećoj litri

Pitam ga da l' zna
da si otišla, da si otišla
ma nije strašno, kaže on,
imala je drugog, to znaš..
pitam ga da l' zna
da se volimo, da se jos volimo
ma baš si smešan, kaže on,
ponekad si klinac, baš

Moj drug iz detinjstva
život posmatra škrto,
vidi nebo i zemlju, ma, ima pravo
Ja sam prokleti pesnik
koji stoji na kiši,
koji laže i voli

Mada smo učili istu grubu životnu školu,
mi smo nekad daleki,
pa to je ljudski
svako nosi u sebi
nekog svog malog Boga
kom' se potajno moli

I zato vraćam priču na vremena
kad smo bili jeleni hitri,
i sve smo bliži istini i tuzi
sto smo bliži sledećoj litri

Pitam ga šta sad,
kad si otišla, kad si otišla
ma budi mangup, kaže on,
ima mnogo sličnih njoj
pitam ga da l' zna
da se volimo, da se još volimo
ma koješta, gundja on,
dodaj bokal, stari moj

Moj drug iz detinjstva se oženio zelen,
al' je imao sreće, ja vidis nisam
ja sam ljubio razne,
neke potpuno prazne, neke potpuno strane

I sve mi se čini
da ne postoji način
da mu objasnim tebe, jedinu pravu
zato topim u vinu čitav svet,
jer u čašu može svašta da stane

Ref.

Pitam ga da l' zna
da je nevažno što si otišla
avantura, kaže on,
šta ti sada ostaje?
ostaje mi to
što se volimo, što se volimo!!
da l' zbog vina, kaže on,
al' ovo smešno postaje)

Ellou people..
Vratih se živa i zdrava s maturalca.. naspavala sam se i oporavila tak da sam spremna posvetiti se pisanju posta..
Da počnem..maturalac..
Ne znam dal za to uopće trebaju riječi.. bilo je FENOMENALNO!
Nisam očekivala da bude tak dobro.. ali bilo je i više nego dobro..
Grčka je prekrasna, Grci uffff, to morate vidjeti.. nema razloga za povratak kući.. osim to kaj mi je već falil moj kauč, krevet, moji doma, i pusa mog dragog..
Inače bih sigurno ostala tam..
Kaj se tiče mog razreda..i nismo bili nešto složni… ali ne čudim se.. dosta smo se svi razdvojili u 3.razredu..znam da nije trebalo tak ispasti,ali eto..
Ispočetka mi je bil bed zbog toga.. ali posle sam skužila da se moram zabaviti i jesam se..bez obzira na druge..;)
Put ukratko: 2 dana brodom iz venecije do patrasa, dolazak u long beach-1 noć, 3 noći u gliffadi-hotel london, obilazak svega mogućeg-Atena,akropola,mikena, epidaur, sounion, delphi…2 dana brodom do venecije, par sati u veneciji, povratak grkinja u malu nam hrvatsku;)
Ovak.. po danu je bilo dosta naporno zbog vrućine i umora, ali istovremena prezanimljivo;)
Noći.. jako dobre.. vesele..pune smijeha.zabave..
Vrhunac su naravno bile zaadnje dvije noći na brodu.. okeca nisam sklopila..bilo ej šteta.. a Grci koji su putovali s nama su bili i više nego ono kaj sam očekivala.. zgodni da ti zastane dah..k tome još i pametni.. koja kombinacija,a?;) i uvijek budem ih imala u lijepom sjećanju.. i pamtila one razgovore.. na nekom muljavom,ali ipak razumljivom engleskom;)))
Na kraju sam ostala bez glasa… heh..ostavila ga u Grčoj;) šalim se..već mi je puno bolje…
Evo ..stavila budem par slikica i koji komentar uz njih,ako nekog zanima.. ;)

čekajući ukrcaj malih znatiželjnih putnika

darja,ja,bojan.. prvi dan na brodu.. ne izgleda ko brod,a? Fejst je nutra bilo sređeno..

prva noć..mislili smo da je to fešta.. to je zapravo bilo samo zagrijavanje;)

kad stjuardi zaplešu sirtaki

bazen na brodu…mmmm…jako ugodno

bačene u bazen v oblekici.. very nice pečet.. very nice.. ali neopisiv feeling.. tnx u..

samo kratki intervju prije početka mog nastupa.. ;) ne trebam mikrofon, deranje.. svi me čuju..;)

malo parthenona.. tek tolko da se ipak vidi da je ovo grčka..;)

da, možda bi ga i zela da se pomakne il trepne okom.. ;)

jedna noć s tobom da mi je, jedna noć prije nje.. možda bi onda bio moj..zauvijek..;) ajoj..rastopim se na ovu sliku.. da bar u čk ima tak zgodnih konobara.. s tak slatkim osmijehom..

girlz in Atena.. dan za pamćenje;)

koje bombe.. nek prizna tko ih nije poželio;))) od muških,naravno;) curama bi ipak bilo prenaporno nositi takav teret;)

naši najdraži Grci.. veliki pozdrav Danu, Toniju, Alexu i Costi ;)))

malo Venecije;)

eto tak.. nekolko slikica..ukratko.. nadam se da ste se uživili u atmosferu..
svima preporučujem da posjete Grčku.. obavezno!!!
Posebno onima koji nemru najti dobre dečke kod nas.. heh.. ja se ipak vraćam svome dragom.. domače je domače, nemaš kaj;)) i nebih ga menjala ni za jednog Grka.. ;) tak, da se zna!;)

Jej.. još par dana i odoh na more.. za stalno.. moj mali ide s menom tak da mi nebude dosadno.. i znam da bude nam jako lepo.. 16.7. bude godina dana.. tak da popijte nekaj za nas taj dan.. koju čašiću.. ak ne, samo se sjetite..;)

Budite mi dobri.. opustite se.. ljeto čeka samo vas.. prepustite se osjećajima.. budite ono kaj jeste.. ne dajte nikome da vas povrijedi..puno se smijte.. možda se netko zaljubi u vaš osmijeh;))

I za kraj..kad je već ovaj post tak velki..odlazim sa stilom.. ostavljam svojem najdražem pjesmu..just for u…

Čudno ti ponekad izgledam znam, kada na način kriv ljubav ti dam..
Pogrešno učini srce za čas, al ja sam ta koja živi samo za nas…
A ti si prije mene prošao baš sve, sve gradove i sve žene, sve ispite..
Ne moraš meni biti ni dobar ni lijep,
Jer dragi moj, svejedno je,
Ja volim te!!!
Ja sam za tebe savršena, najbolja,
Ja bih za tebe istog trena umrla,
Imam most od srca mog do srca tog
Ja te volim najviše, više voli samo Bog!!!
Nježno me zagrli u šetnji kroz grad, ljubav je sve što imamo sad..
Ti si sve radio i bio si svoj, al najdraži jednostavno sada si moj!!!
Ja sam za tebe savršena, najbolja,
Ja bih za tebe istog trena umrla..
Imam most od srca mog do srca tvog,
Ja te volim najviše, više voli samo Bog!!!

maturalac..

do prije par dana, toj riječi nisam pridavala nekakvu veliku važnost..
dok su se drugi na veliko uzbuđeno pripremali…meni je maturalac bio sporedna stvar..
nisam se ni posebno veselila,a nisam ni bila tužna..
eh..a danas.. nekak me počela panika loviti.. dok sam vidla kak moji idu na autobus za Španjolsku.. tek onda sam shvatila da zapravo idem na maturalac!!! eeeeej…
a to nije mala stvar..;)
Grčka… sve lepo i krasno,samo se nadam da budem se brzo adaptirala
(inače mi treba jako dugo,malo je bolno i loše po živce za ljude oko mene..)
ali ja se nadam da bude nam prekrasno.. ipak smo zreliji neg prošle godine;)))

ova slika.. v zadnje vrijeme baš boli..
znate onaj osjećaj dok vas duboko nutra jako boli,a s druge strane morate biti sretni..i usrećuje vas to na neki način..
ali sva ta sreća zapravo je skrivena bol..
previše sam voljela da bih danas ostala ravnodušna..



i za kraj.. stih posvećen nekome tko ovo nebude mogel pročitati još kojih tjedan dana..

Nek te zagrli netko sretniji,
čuvali te svi dobri anđeli…

Danas me se dojmilo:

... bolno sunce na mokrim očima...
..........čudan osjećaj.................

....otvaranje bezbroj malih čokoladica u polutami ljubičastim noktima....
.....zanimljivo je shvatiti način čina unošenja kalorične utjehe.....


evo..javila sam se..
možda sam malo bolje.. vjerojatno..malo...
puno hvala svima koji su uz mene.. svakodnevno ili povremeno..
hvala na trenucima beskrajne ljubavi koju mi pružate.. nevjerojatno puno mi to znači..čak i one neizgovorene riječi.. hvala na svakom toplom pogledu...
isto tako hvala svima onima koji me rastuže i pridonesu tome da se osjećam lošije nego obično..

naučila sam da moram zahvaljivati.. i na dobrim i lošim događajima.. svaki ima svoju svrhu..

oprostite ako rijetko ostavim komentare.. čitam vas stalno.. i puno volim...

"Ako pitaš dal je boljelo,
samo bljesak munje i gotovo..
Priznajem da sam se bojao,
samo korak do vječnosti...
To nisu scene iz filmova,
tu nema statista..
Krv je slava ljepljiva....

I od borbe i od rana još je gori strah,
kad se vratim što ću naći u tvojim očima?!?

još malo...
par minuta do stanice..
još malo...
i ja ću znati sve..

Daj poljubi me,daj poljubi me,
usnama mi svojim liječiš rane sve...
daj poljubi me kao nekada...
Manje znače riječi od tvog dodira..
Pomozi mi da za boravim
tvoje srce zna ono što sam ja.. "

Evo dragi moji..
došlo je vrijeme moje male pauze.. mojih 5 minuta..
shvatila sam neke stvari..a to je da se moram pod hitno maknuti iz ovog bola,tuge i melankolije koja me zahvatila..
već se duže vrijeme ne osjećam dobro.. i svakim danom sve je gore..
tak da trebam uzeti mali predah.. dok ne posložim stvari u svojoj glavi..
moram se maknuti na neko vrijeme.. moram se osloboditi ovih niti mraka u koje sam se dala previše uvući.. nije dobro ni za mene ni za ljude oko mene..



i onda bude bolje da ne pišem neko vrijeme.. ne želim vas zamarati svojim problemima.. ne želim da ostanu ovdje zabilježeni.. moram ih se riješiti.. temeljito i trajno..
moram početi vjerovati u bolji svijet… maknuti se od tame koja me okružuje..
nadam se da ćete shvatiti.. i da ću se brzo vratiti.. tj.da će se uskoro sve posložiti..
želim ugledati svjetlo.. najpriej ga moram zamisliti, da bih ga onda ugledala.. a želim ugledati svjetlo..i znam da me čeka.. na kraju tunela.. ogromno svjetlo i osmijeh mog anđela..;)



Hej, budi jaka ti,
najlakše je plakati..
To nam samo Gospod svira jesenju sonatu…
(Balašević)

VOLIM VAS PUNO! I mislila budem na vas svakog dana, ostavila koji komentar…pusa