srijeda, 27.10.2010.

and gather it all in a bunch of heather

Bjaše nekad vrijeme kada sam pisao ovdje pretenciozne tekstove. Sada stavim samo ponešto poezije i glazbe. Možda je glavni uzrok tome lijenost, ali zapravo sam ostao prazan za pametovanje. Poezija je nešto drugo. To je dio terapije. Za mene je to najlakša terapija jer ne zahtjeva truda tako da je ne bih mogao smatrati nikakvom disciplinom. Još uvijek sam jedan od onih koji to smatraju djelomično darom s neba. Tko ne bi bio zahvalan takvoj terapiji koja ne zahtjeva disciplinu? Svakodnevno se mučim ustati. Svakodnevno se mučim s pokušajima nametanja raznih disciplina koje nalazim u raznim knjigama i koje se, jedna za drugom, ili pokažu neučinkovitima ili se ja sam pokažem neučinkovitim. Ali disciplina je nužna, tim više ako smo svjesni da imamo problema koji ozbiljno ugrožavaju naš integritet kao osobe. Već dugo znam da hodam po tankoj niti, a znam i da to nije moja prirodna postojbina. Ja sam čovjek zemlje. Znak križa nije ništa drugo nego znak zemlje. Znači četiri strane svijeta i četiri elementa koja su u ovom svijetu, nazvanom Kraljevstvo, u bojama crnoj, ciglastoj, oker i maslinastoj, sve redom daleko od primarnih boja i ništa bolje ne dočarava koliko je Kraljevstvo tvrdo i koliko boja sadrži u sebi. Neki kažu da je Bog dao vragu da vlada Kraljevstvom i s obzirom da u Kraljevstvu postoji Sve, ne može se reći da je to laž, na neki način, ali u tome svemu nalazi se i mogućnost spasa. Zapravo onoliko mogućnosti spasa koliko ljudi je svjesno da je potrebno tražiti. Toliko mnogo puteva. Sve više ljudi se odlučuje objaviti svoj put kao neki priručnik, ali jesu li oni svjesni ili samo žele priznanje i novac. No i to je karakteristično za Kraljevstvo. Što se više udaljavamo od ishodišta, sjene su sve sofisticiranije i potrebno je podosta soli za razlučiti i koagulirati. Kao što je moja sjena ostavljena svojem procesu inkubacije, tako ostavljam i ja tebe, dragi čitatelju, da se batrgaš ostavljen svojim vlastitim nahođenjima. Sve Vas pozdravlja alkemičar malim slovom.





Stalnost


Odlazimo u svjetlu Sunca
Odlazimo u Istok
Odlazimo tamo gdje su nam kuće
Odlazimo prema tami

Sunce se otvorilo sada kada odlazimo
Sunce odlazi brže nego što možemo mi
Cestom
Ovo Sunce nas ispraća, ne obećava

Kraj je listopada
I dolaze studene kiše koje čekaju
Pretvorbu u snijeg
Kada bih mogao život

Tako lako promijeniti
Ružno buđenje
10 sretnih minuta prije nego usnem
Vječni umor koji ne umire

| 18:54 | Komentari (1) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se