Ovom prilikom bismo Vam mi, studenti riječkog filozofskog fakulteta okupljeni oko Plenuma FFRI, pružili podršku u ovom vidu Vaše borbe za obranu temeljnih ljudskih i radničkih prava.

Položaj hrvatskog radnika ovih dana najgori je od početka privatizacijske pljačke. To su samo posljedice čije uzroke treba tražiti u početku takozvanog razdoblja tranzicije kojem se niti danas, dva desetljeća od početka, ne nazire kraja.

Na početku tog istog razdoblja pojedinci su se beskrupulozno poigrali nacionalnim osjećanjima naroda da bi se obogatili i proveli sustavnu pljačku hrvatskih radnika i radnica.

Rasprodaju hrvatskih tvornica su proveli bez znanja ili odobrenja onih koji su te iste tvornice desetljećima izgrađivali i koji sada najviše osjećaju posljedice privatizacije.

Radnici i radnice su u tvornice ugrađivali i dio sebe, dio svojih života, a sve u želji za izgradnjom bolje budućnosti svoje djece i novih naraštaja.

A sada, ta ista djeca, kao i njihovi roditelji imaju tešku ili nikakvu perspektivu.

Sve brojnije i snažnije afere i udarci krize, te alarmantno velik broj nezaposlenih jasno signaliziraju da je došlo vrijeme da se glasno kaže: “DOSTA!!“

Dosta je bilo poigravanja ljudskim životima u svrhu profita.

Kao studenti smo odlučili podržati radnike u ovom vidu njihove borbe iz razloga što smo i sami djeca radnika i što ćemo danas - sutra i sami morati privređivati svoj kruh.

Prirodna nam je želja da radimo i djelujemo u slobodnijem i sretnijem društvu, te smo stoga jednoglasni sa zahtjevima radnika i radnica.

Također, pozdravljamo i prijedlog radnika i radnica riječkog 3. Maja kojim traže da im se preda upravljanje nad brodogradilištem kao ohrabrujući zahtjev radničke borbe u Hrvatskoj.

Imamo hrabrosti pozvati i druge radnike, u svim granama industrije da krenu u smjeru kojim su krenuli riječki radnici.

Radnička borba više nije borba samo za beneficije, ona je nažalost poprimila vid borbe za egzistenciju. Egzistenciju čovjeka pred sve agresivnijim nasrtajima neoliberalnog kapitalizma kojeg goni vučja glad za profitom i kojeg nije briga za sudbine takozvanih malih ljudi. Privatizaciji nije svrha dobrobit sredine gdje se nalazi pojedina tvornica, njoj je svrha uvećanje profita, bez obzira na sve.

Studentskim blokadama na proljeće i u jesen studenti su pokazali alternativni vid borbe koji i samu borbu stavlja pod direktnu kontrolu pojedinaca koji u njoj sudjeluju.

Nadalje, radnike podržavamo i zato jer se nalazimo u sličnoj situaciji i jer se u Hrvatsku na mala vrata želi uvesti privatizacija Sveučilišta.

Tim potezom bi se u još većoj mjeri onemogućio pristup visokoškolskim ustanovama za velik broj djece hrvatskih radnika, te bi im se time dodatno otežao i ovako težak socijalni položaj.

Pozivamo sve hrvatske radnike, seljake i studente da zaborave na nametnute razlike i da si pruže ruke jer si jedino sami, oslanjajući se na vlastite snage, međusobno možemo pomoći.

Za kraj, poručili bi radnicima da smo s njima u borbi, u našim mislima i na ulicama.

U skladu s navedenim, smatramo da je zrelo vrijeme za stvaranje čvrstog radničko- seljačko- studentskog saveza čija bi jedina deviza bila uzajamna solidarnost.