četvrtak, 17.07.2008.
My Frozen Angel
|
i tako sjedim ja jedne subote, na klupi, pusim cigaru, i trebam se naci s jednom osobom... Prvi puta cu vidjeti tu osobu... Nisam ni slutio da ce ta osoba biti toliko posebna... Toliko puna razumjevanja, i ljubavi prema meni...
I tako ustajem se sa klupe, polako zakoracim... Dolazim do nekog zida, naslanjam se na njega, dizem glavu, i zazmirim... Kad odjednom zacuje se njezan glas... Hey... Evo me... Sry sto kasnim... Polako otvaram oci, spustam glavu, kad ugledam djevojku... Bila je tako povucena, sitna... Konacno... Upoznamo se, i krenemo u laganu setnju... Razmjenjivali smo price, situacije kakve su nam se desile, od onih dobrih, pa do onih losih... Sjedamo na klupicu u mrak... Gledamo jedan drugog... I konacno... Prislonila je svoje usnice na moje... Ali taj poljubac nije bio obican... Bio je poseban... Kada sam pogledao u te svijetlo place oci... Znao sam da je posebna... Da... Uistinu je posebna... Probudila je u meni nesto sto je dugo spavalo... Jako dugo... A to je zelja za ljubavlju... Voljeti nekoga, i biti voljen... Njena toplina... Potrgala je lance, u kojima sam bio okovan, u kojima sam krvario iznutra... Usla je u moj svijet, otjerala maglu, mrznju, prezir... Dosla je kao anđeo, kao zastitnik, od mrznje... Da... Uistinu je posebna... Dok sam uz nju, osjecam se kao da mi nitko ne moze nauditi, kao da sam besmrtan... U moj svijet ubacuje optimizam... Da... I ona je sada dio tog mog malog svijeta... Tog mracnog svijeta, kojeg je ona ucinila ljepsim... Da... Uistinu je posebna... Probudila je u meni anđela zamrznutog hladnim ledom... Da... Otopila je taj led onim poljubcem... Zato je smatram posebnom... Zato je volim... Zato sa osmjehom cekam novi dan... Sa nestrpljenjem cekam da ju vidim... Da vidim svog plavookog anđela... Volim te sreco... Ovaj post napisan je za mog anđela... |
